Forum Klix.ba

Čemu na svijetu narodi, ako postoje ljudi?

''Kažete da ste neshvaćeni mladi prijatelju. Strpite se. I dijamant je u osnovu ugljenik, ali je umio da čeka.''


''Život je igra karata.Ruka koja vam ih dijeli predstavlja odlučnost,način koji igrate je slobodna volja.''


''Gvožđe je tvrđe od kamena, kamen je tvrđi od drveta, drvo je tvrđe od vazduha. A ono što ne može da se opipa i ne čuje, tvrđe je od svega na svetu. A šta je to? To je duša u čoveka.''

Hvala @de facto, mogu samo reci takodjer



U čudnom smo odnosu moj život i ja: kad on meni podmetne nogu, ja njemu odvalim šamar i tako u nedogled. Sve sam to morao sam naučiti. Ipak, ostavio si mi najbolji oslonac na svijetu, jači od najjačeg čelika - mamu!

de facto. wrote:Stvarno svi divno pišu,ne znam šta bih istaknula.
vesela_sveska i ambrozija

hvala

Kao što vidiš, preživjela sam bez tebe. Ali iz ovog sam izašla duplo jača. I ne znam šta dovraga tražiš tu, kad znaš da žene vraćaju duplo za svaku grešku koju im muškarac učini. Budi muško, otiđi. To je ono u čemu si uvijek bio najbolji...

Nije ona patetik koji će da širi na sva usta da si je povredio, da se baca sa mosta i reže vene. Ne, ona samo ćuti, nasmeje se kada te se seti, ume da je baš zaboli, dosta šeta i luta i krije sve to što oseća, ali te voli...

Ambrozija wrote:Nije ona patetik koji će da širi na sva usta da si je povredio, da se baca sa mosta i reže vene. Ne, ona samo ćuti, nasmeje se kada te se seti, ume da je baš zaboli, dosta šeta i luta i krije sve to što oseća, ali te voli...

ovaj je bas za mene

@vesela - i za mene, nazalost


"Osudio sam je na ljubav sa mnom, bez prigovora i šanse za pomilovanje. Osim, možda, poneki poljubac u vrat, tu i tamo. Bila je baš onakva kakvu sam oduvijek htio, pametna budala. Pametna za druge stvari, budala da izabere mene."

...htjela sam samo da kažem kako mi se nije činilo da je raj za mene, i kako mi se srce cijepalo od plača u želji da se vratim na zemlju, a anđeli su se toliko naljutili pa su me bacili nasred pustare, na vrh orkanskih visova, gdje sam se probudila jecajući od radosti. to je dovoljno da objasni moju tajnu.....

E.B.

Kad ispuste čašu ili tanjur na tlo, začuje se glasan zvuk. Kad se razbije prozor, pukne noga od stola ili kad slika padne sa zida, začuje se buka. Ali kad pukne srce nastane tišina. Pomislili biste da će nešto tako važno napraviti najveću buku na cijelom svijetu ili da će se začuti neka vrsta ceremonijalnog zvuka poput udarca činele ili zvuka zvona. Ali ne, čuje se samo muk i gotovo poželite začuti neku buku koja bi skrenula pozornost s boli.
Ako i ima buke, ona je unutra. Vrišti i nitko je ne može čuti. Tako glasno vrišti da vam uši odzvanjaju i glava puca. Otima se poput velikog morskog psa uhvaćenog u moru; zavija poput medvjedice kojoj su uzeli mladunče. Tako to izgleda i tako to zvuči, kao velika uhvaćena izbezumljena zvijer koja je zatvorenik vlastitih osjećaja. Ali takva je ljubav...nitko nije nedodirljiv. Divlja je i boli kao otvorena rana izložena morskoj vodi, ali kad se zapravo slomi sve utihne. Vrištite samo iznutra i nitko vas ne može čuti

vesela_sveska wrote:

Jedan od najdrazih

''Ja sam podvojena žena: jedna žudi za svom radošću, strašću, pustolovinama sto ih život može pružiti; druga želi biti ropkinja kolotečine, obiteljskog života, svih stvari koje se mogu planirati i ispunjavati. Ja sam kućanica i prostitutka, obje žive u istome tijelu i bore se jedna protiv druge.''

spomenar

uvijek, uvijek mislim na njega, ne kao na neko zadovoljstvo, jer ni ja nisam uvijek zadovoljstvo sama sebi, već kao na svoje sopstveno biće......

Ambrozija wrote:''Ja sam podvojena žena: jedna žudi za svom radošću, strašću, pustolovinama sto ih život može pružiti; druga želi biti ropkinja kolotečine, obiteljskog života, svih stvari koje se mogu planirati i ispunjavati. Ja sam kućanica i prostitutka, obje žive u istome tijelu i bore se jedna protiv druge.''

Eh evo mene,svaki dan,iz dana u dan

Za vladara je najbolje da ga vole i da ga se boje, a ako ne moze oboje onda je bolje da ga se boje.

Ncolo Machiavelli

- Čovjek pun duha i u potpunoj samoći se izvanredno zabavlja svojim mislima.
Artur Šopenhauer

Čovjekov život se može podijeliti u tri razdoblja: "Moj tata je jači od tvog tate", "Ali tata, ne shvaćaš ti to", "Moj tata je uvijek govorio...".

I eto, želim te. Noćas, kao i svake noći do sad. I svaki put je želja veća. Što si više tu, sve sam zavisnija...

Želio je onu zbog koje će zaboraviti sve ostale. To je želio, oduvijek...

....jedno započne misao a ono drugo je dovrši... koračamo istim korakom i dovoljan nam je samo pogled, pa da prasnemo u smijeh a da prisutnima ne bude jasno, ni povod, ni vidljiv razlog tome svemu....

Ono najljepše se ne govori. Ono je tu samo da se osjeća...

“If you only read the books that everyone else is reading, you can only think what everyone else is thinking.” -Haruki Murakami

"Postoje stvari koje ne želimo da se dese, ali ih moramo prihvatiti. Postoje stvari koje ne želimo znati, ali ih moramo naučiti. Postoje ljudi bez kojih ne možemo živjeti, ali ih moramo pustiti."

"Ako mi ne budeš pisao, razumijet ću. Ako me ne budeš nazvao, razumijet ću. Ako te zaboravim, razumijet ćeš."

"Kada me sledeći put ugledaš, gledaj me kao da me vidiš poslednji put. Ako ti srce zaigra od tuge, tvoja sam zauvek. Ako ne zaigra, biće to poslednji put da me vidiš."

"Uvijek ti se čini da vrijeme prolazi sporije kad ti nedostaje neko koga voliš..."

"U snove dođe on. Onako tiho, na vrhovima prstiju, pazeći da ne remeti tu harmoniju naših pogleda. Svake noći sanjam isto. Njegove oči i kosu. Sve ono što nismo bili i što nećemo postati."

"Voljela bih da si ovdje. Ili da sam ja tamo. Ili da smo samo zajedno, bilo gdje."


"Odjednom mi dođe da naglas zaplačem. Davno sam prestala sanjati takve snove. Ono dijete što je šćućureno živjelo u meni, umrlo je. Ovoj sadašnjoj, to su gluposti, ne snovi.''


"Ako se oni zbilja toliko vole, neka ga uzme, eto joj ga, halal im bilo oboma samo nek mene isključe iz trokuta, ne volim trokute, mrzim trokute, grozim se trokuta..."

''Nema više ljubavi, babo. Zauvijek je umrla u mome srcu. Umrla je i mala djevojčica što sam je u srcu nosila. Allah rahmetejle, Aki, koga sam ja stvorila, Allah rahmetejle, bezimena djevojčice. Sad sa bolnom sigurnošću mogu reći da osim golog života ama baš ništa nemam."


"Eto, možeš misliti, možeš napisati, možeš naglas kazati da sam se raspizdio, ali, čovječe, ja upravo sad plačem. I niske (kako ih ti nazva) suza teku li teku, kraja im nema, kad bi se stvarno u đerdan nanizale, mogao bi opasati pola Sarajeva."


''Ako me pitaš šta čekam, moram ti kazati – nemam pojma. Znam da se po stotinu puta sjetim onog drhtaja kada me zagrlila, drhtaja koji ju je cijelu zahvatio, onda kad se propela na prste da me zagrli..''


''Sve je drhtalo u njoj i ona se bezglasno molila za malo, samo malo mira. Prvog u životu. Ili posljednjeg. Bilo joj je gotovo svejedno. Samo da dođe''

Modest Musorgski wrote:“If you only read the books that everyone else is reading, you can only think what everyone else is thinking.” -Haruki Murakami

Iskustvo nas uverava da nijedan odnos, nijedno prijateljstvo, nijedno osecanje ne moze opstati ako u njega unesemo krv nase krvi, ljubav, zajednistvo, zrtve i borbu. Svako zna i iskusio je kako je lako zaljubiti se i kako je tesko lepo i iskreno voleti. Ljubav je kao i sve prave vrednosti, ne moze da se kupi. Kroz vase vene moze da prostruji zadovoljstvo ali ne i ljubav.
Trazio sam u svom secanju lica svih onih zena pred kojima sam klecio kao mlad – spreman da im poklonim ono sto mi je bilo najdraze i najdragocenije, samo da se priblizim sredistu zivota i pronadjem odgovore na tajanstveno pitanje koje sam nosio duboko u sebi. Ali sta biva s tim zenama,s tim devojkama zbog kojih smo nekada prolazili kroz lavirint zelja i koje su nam poklonile zoru ljubavi? Sta osecaju kad ih napustimo? Mi muskarci radimo hiljadu stvari, kreiramo, istrazujemo i zaradjujemo – ali sta imaju one, zene, koje zive samo od ljubavi i koje se mogu nadati samo ljubavi?
Uostalom, nista nije uzaludnije od razmisljanja o onom ko se voli.

Taman za ovu temu