medvjed23 wrote:joj.. čitao sam i ja to.. i odustao sam nakon ovog dijela:
Alternativu pojedinačnoj umjetničkoj praksi pronalazi u dijaloškom modelu stvaranja, promičući fluidno organizirana, privremena zajedništva koja nam u ogledalu vraćaju stara pitanja o potresima u strukturi identiteta, poziciji umjetnika unutar umjetničkog sustava i pomahnitalog diktata kulturne ekonomije.
Upravo zato što dijalog ne smjera k rješavanju univerzalnih načela, nego probijanju brana specifičnog konteksta, Tarwuk može započeti uvijek iznova. U provizorno sastavljenom kolektivu-autoru
nikad neću biti na tom levelu
Ma hoćeš, medo, samo skupiš raju s onog tvog sajta o poeziji, ili privatno, i napišete dramu

a onda je i izvedete na nekoj maloj sceni ili na ulici ako vas policija ne uhapsi.
Bez zezanja, ovo što ovaj umjetnik kaže baš i nije u potpunosti tačno, barem ne kad se ovako čita samo ovaj dio o dijaloškom modelu stvaranja, a ne da mi se sad ponovo čitati cijeli tekst, pa možda i griješim.
Ali, u jedno sam sigurna...u književnosti, a ovo važi i za pozorište...upravo je dramski tekst jedna dijaloška forma, koja je - pored svega navedenog što je intervjuisani autor rekao - itekako usmjerena ka univerzalnim načelima....pogotovo drama apsurda tipa Beketov
Godo, Joneskova
Ćelava pjevačica ili....moj omiljeni primjer...

antička tragedija
Antigona 
ili bilo koja druga...
edit
može li se negdje na netu odgledat ovaj film o Zappi.... ja ga ne mogu nać.
