Sa svega tri epizode do kraja, serija je uspjela samo jednom epizodom pogaziti sve što je do sada tokom proteklih osam godina izgradila, pokazavši nam da su najsebičniji likovi, koji nikada nisu bili u stanju sagledati širu sliku, zapravo sve vrijeme bili u pravu. Samim tim, Sersi Lanister je, kako se ispostavilo, najbistriji lik ove priče, što je ujedno i najveći šok treće epizode za koju je u više navrata obećano da će, u pogledu priče, biti epskih proporcija. Gledajući sa ove pozicije, postavlja se pitanje koja je poenta Bijelih šetača i Kralja Noći u širem narativnom smislu i zašto je ova epizoda uopšte bila potrebna, osim zarad spektakla? Da bismo gledali desetine minuta zmajeva izgubljenih u oblacima? Da bi Melisandra upalila mačeve hordi Dotrakija koji će svega minut kasnije nestati kao da nikada postojali nisu? Da bi Arja dobila kul herojski momenat koji nam konačno može opravdati besmislenost njenog treninga u Bravosu? Da bi Bren sve vrijeme bitke sjedio u kolicima, čekajući kao Doktor Strejndž da se stvari odviju svojim tokom, dok ljudi oko njega padaju kao muve, braneći ga? Da šta?
Pitanja ovdje naravno ne prestaju, jer, kada imaš osam godina postepenog i temeljnog građenja priče i mitologije Vesterosa, sasvim je logično da će se tokom tog vremena ona nakupiti, jer kako drugačije zadržati misteriju? Međutim, kao i uvijek kada su misterije u pitanju, postoji jedan trenutak koji zahtijeva određeno razrješenje, a ono naravno podrazumijeva odgovor na postavljena pitanja. Šta je Melisandra radila u Volantisu? Zašto se toliki akcenat stavio na Kripte, kada su drevni Starkovi koje je Kralj Noći digao iz mrtvih na kraju bili potpuno besmisleni i bespotrebni? Zašto nismo vidjeli barem jedno poznato lice? Da li je Džon vraćen u život kako bi bio potpuno neupotrebljiv tokom naredne dvije sezone? Zar on nije “pjesma leda i vatre”? I da li je to uopšte na kraju i važno?
Da li je Deneris pošlo za rukom da ujedini sve Dotrakije (što se nikada do nje nije desilo) samo kako bi ih dovela u Vesteros da umru u napadu tokom bitke bazirane na opsadi? Da li je poenta razvoja Melisandrinog lika i njene službe Gospodaru svjetla ta da tokom sedam sezona besramno griješi, da bi u osmoj upalila oružje Dotrakijima kako ne bi ginuli u potpunom mraku i kako bi rekla Arji da ode i zabode bodež u Kralja noći? Je li to to?
A šta je sa Azorom Ahaijem? Ko je Azor Ahai? Ko je uopšte Melisandra? Ko je Trooki gavran? Zašto Trooki gavran, koji je bio obdaren zelenim-vidom, i koji je znao kako se Kralj Noći može ubiti, nije Džodženu poslao viziju da sa sobom ponesu jedan bodež od valirijskog čelika kako bi ubili Kralja u pećini tokom prošle sezone? Da li su zbog ovoga izginuli Hodor, Ljeto, Džodžen, Bendžen, Ed, Džora i brojni drugi likovi? Kako je moguće da Kralj Noći, najvažniji vorg obdaren zelenim-vidom koji živi 8 000 godina, koji je u stanju da diže ljude iz mrtvih pokretom ruke i pretvara ljude u Bijele Šetače, koji je izbrisao jednim potezom Djecu šume i Brindena Riversa sa lica planete, kojem vatra zmaja ne može ništa (a valirijski čelik može, iako njegova posebnost leži u činjenici da je on iskovan zmajevom vatrom?!), koji vidi prošlost, sadašnjost, budućnost itd, kako je moguće da takav lik nije bio u stanju da vidi da će Arja prebaciti bodež iz jedne u drugu ruku? Osam hiljada godina postojanja da bi skončao na tako banalan način, okružen vojskom nemrtvih i Bijelih šetača, pored kojih se Arja prosto ušetala kung-fu stilom i završila stvar.
Nemojte me shvatiti pogrešno, odlično mi je što je Arja bila lik koji je dobio priliku to uraditi i to bodežom koji sa sobom nosi takvu simboliku i koji indirektno vraća priču na sami početak, vežući Brena, Džejmija, Džofrija, Ketlin, Neda, Bejliša, Tiriona, Džona i Arju u jednu priču koja itekako ima smisla. Međutim, završiti sa Kraljem i Bijelim šetačima u jednoj epizodi nakon osam, ponavljam osam godina postepenog građenja priče je u najmanju ruku neozbiljno. Neozbiljno, jer sve što je rečeno i prikazano tokom vremena koje je ovoj epizodi prethodilo, sve što je dovelo do ovog trenutka, svaki lik koji je umro zarad ovog cilja i “velikog rata, jedinog rata koji je važan”, sve to je, prema tvorcima serije, očigledno nebitno. I to je ta ljenost o kojoj govorim, jer svaka teorija napisana u posljednjih dvadeset godina ili čak posljednjih sedam dana, bolja je od onoga što smo na kraju dobili. Umjesto da dogura do Kraljeve Luke kako bi se obračunao sa najgorim šljamom Vesterosa, Kralj Noći se upecao na Brenovu zamku i umro u Zimovrelu kao najveći idiot. A zajedno sa njim nestala je i čitava jedna rasa o kojoj ni dan danas ne znamo ništa osim onog najbanalnijeg, da su zli. Kakav antiklimaks.