Ne znam odakle poceti, 19 je dana otkako je nestalo interneta i otkako nisam mogao rijeci napisati...
Evakuacija je zvanicno zavrsena sa letom kojim su otisli ljudi iz Sirta, nakon toga ostalo je nas oko 120, koji smo se grupisali i tako funkcionisali. Par dana je zivot tekao sasvim normalno, skoro u cijeloj drzavi izuzev Brege i Ras Lanofa. Iz Brege su nasih 4 ljudi morali preci u Tobruk.
Medjutim, sa ovim neprijateljskim upadom situacija se promijenila pa su mnogi, do tada tvrdokorni, odlucili da idu kucama. Neki su uhvatili u cetvrtak zadnji let preko JAT, dok su preostali osudjeni na kopnene granice sa Tunisom i Egiptom.
Ja sam se zaputio prema Tunisu i iz Dzerbe sam uhvatio avion i dosao u Sarajevo u nedjelju navece. Prosao sam cijeli kopneni put, kroz Zawiju o kojoj se toliko pricalo, i mogu reci da nisam vidio ni S od sukoba i demonstranata. Svugdje zelene zastave i Gadafijevi ljudi.
Gadafi je bio veoma blizu da rijesi situaciju sa pobunom, trebalo mu je jos svega 4-5 dana. Vjerovatno su to shvatili zapadnjaci i odlucili da uskoce, jer ga po svaku cijenu zele skinuti.
Interesantno je bilo vidjeti koliko je arapskih zemalja bilo protiv njega, onda i ne treba cuditi stav Zapada. Kako god, napadi su krenuli i sada se situacija zakomplikovala. Bice tesko sada bilo kome predvidjeti ishod svega ovoga.
Ono sto moram spomenuti i sto me kao gradjanina BiH mnogo boli, jeste da je i nasa zemlja glasala u VS za uvodjenje zabrane letenja i time dala ovima odrijesene ruke da rade sta im volja. Nevjerovatna je ta odluka kada se gleda kroz svjetlo prijateljskih odnosa dvije zemlje, truda libijskih vlasti da dobije nas glas, koliko je toga preslo preko nase Ambasade, a i koliko se libijski ambasador dan ranije nahodao po institucijama, ne bi li nas glas otisao na njihovu stranu. Na kraju, sve smo pogazili, glasali protiv velikih prijatelja... Kako smo mogli pogaziti takve stvari, 40 godina nasi ljudi tamo rade, hrane porodice, po 3 generacije jedne porodice su tamo radile... Libija je mnogo ucinila za nas, a posebno je Gadafi mnogo gurao Bosnu, koliko ranije toliko i u posljednje vrijeme...
Postavlja se pitanje, jesu li gospoda mislili kako ce se ti ljudi ponasati prema preostalim gradjanima BiH u Libiji, obzirom da niko od nas nije znao kako ce nasa zemlja glasati? Do neki dan smo bili gazde, svi su nas postovali, ostali smo sa njima do kraja, radimo sa njima i u najtezim uslovima. Ali sada, mnoge je strah izaci na ulice sa pedesetkom na tablicama (broj posebno za bh gradjane na registarskim oznakama). Pretpostavljam da su uvlaceci se Zapadu odredili nas stotinjak kao kolateralnu stetu, zrtvene janjce, ili su to ipak bile medjustranacke borbe i osvete...
Uzrok ne znam, ali i dalje me boli... Pozelio sam u jednom trenutku da imam njemacki pasos, jedino bih njega mogao nositi sa podignutom glavom ovih dana...
Nadam se da ce nasi iznaci nacina da Libijcima kompenziraju ovu izdaju, a i da ovi nece zamjeriti previse, jer smo mi ipak mala zemlja, ovisna o velikim svjetskim igracima i fakticki vrsta pijuna na politickoj sceni. Ovdje se opet zapitam, je li nam uospte trebalo to clanstvo u VS, kad vec drugi put izdajemo velike prijatelje (prvi put je bio Iran prije nekih pola godine)...
Danas, u ponedjeljak je 5 radnika Energoinvesta otisao za Tunis i u utorak leti za Beograd. Vjerovatno ce jos manji broj nasih ljudi slijediti taj put, dok ce preostali i dalje ostati u Libiji.
Da se vratimo na stanje u zemlji... Arapske zemlje su se vec pocele povlaciti iz ove rezolucije, kada su vidjele da civilne zrtve pocinju da padaju pod udarom Zapada. Gadafijevi tvrde da su srusili 3 francuska aviona i da su dva pilota ziva uhvatili
Kaze se da 200 aviona prelijece Libiju i da gadjaju strateski vazne ciljeve, kasarne, skladista municije, protivzracnu odbranu... Jedino sto sam ja cuo, je nesto slicno petardama tokom jutarnjih sati sa subote na nedjelju. U Tripoliju nikakvih posebnih udara nije bilo, osim na vojni aerodrom i jednu kasarnu.
Mi smo sasvim normalno zivjeli u medjuvremenu, radili svoje poslove, ja bio na faksu na upisu... gorivo je pojeftinilo i sada kada uracunamo i pad cijene dinara, za jedan euro mozete uzeti 17 litara benzina. Dinar je izgubio pola svoje vrijednosti i pojedinci ce se zestoko obogatiti na mesetarenju ovih dana...
Sretan je bio ko je imao eura ovih dana, jer je mogao uzeti auta veoma jeftino. Stranci koji su odlazili na aerodromu su prodavali auta za nikakve cijene, Passat B6 se kupovao za 5000EUR, poljska ambasada prodavala nove Hyundai Tucsone za 500 EUR...
Iskreno se nadam da ce se situacija sto prije vratiti u normalu, jer nije ni u nasem interesu, a ni u interesu libijskog naroda da ovo traje. I dalje cu izvjestavati koliko budem mogao ovako, na daljinu.
Hvala svima na brizi, iznenadio sam se citajuci zadnju stranicu-dvije, a i ranije...
svako dobro svima
samo eto da ne zaboravimo i to
