KO KRADE, TAJ I LAŽE
Zašto tone Venecijanska komisija
SDP - OVE “REFORME”: POBJEDA PO POBJEDA, DO KONAČNOG PORAZA
Teški poraz koji je na Skupštini Kantona Sarajevo doživio pokušaj SDP-a i njegovog predvidivog ministra MUHAMEDA BUDIMLIĆA, da “zakonski” pod čvrstu stranačku šapu stavi policiju, detaljno je demaskiran od strane Venecijanske komisije, savjetodavnog tijela Vijeća Evrope;mišljenje Venecijanske komisije ministar Budimlić je želio predstaviti kao trijumf nacrta kojeg želi „progurati“ njegova stranka
Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo je uoči izlaska ovog broja Slobodne Bosne objavilo saopćenje u kojem je mišljenje Venecijansko komisije o dva nacrta zakona unutrašnjih poslova (a posebno kantonalnog), predstavilo kao pozitivno, potpuno ignorirajući primjedbe koje su u ovom mišljenju ovog tijela Vijeća Evrope iznesene.
Prema spomenutom saopćenju kantonalnog ministra Muhameda Budimlića, moglo bi se potpuno pogrešno zaključiti da je Venecijanska komisija Vijeća Evrope iznijela pozitivno mišljenje o kantonalnom nacrtu, dok se o federalnom ništa i ne navodi. Treba, međutim, imati na umu da je federalni nacrt zakona u biti “preslikan” kantonalni - ključne izmjene koje donosi i jedan i drugi su identične.
Dakle, Budimlić se,ponašajući se kao da niko osim njega nije vidio ovaj dokument (inače dostupan na internet stranici Vijeća Evrope), hvali kako je Venecijanska komisija podržala i pohvalila SDP-ove promjene policijskog zakona u Sarajevskom kantonu.
PRIMJEDBE I PREPORUKE
Podsjetimo, mišljenje Venecijanske komisije jeste vrlo važno jer bi trebalo biti bitna smjernica u doradi teksta Nacrta zakona o unutrašnjim poslovima na federalnom i kantonalnom nivou. “Komisija”, navedeno je u Budimlićevom saopćenju, “smatra naročito pohvalnim što se Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima Kantona Sarajevo oslanja na evropske i međunarodne standarde i praksu.”
U saopćenju, međutim, nema niti jedne riječi o primjedbama i rezervama koje su iznesene u sadržaju odluke Venecijanske komisije. Pa se tako odmah nakon gore citirane rečenice o oslanjanju na „evropske standard i praksu” u zaključku mišljenja navodi da je Komsija primijetila da oba nacrta još uvijek ostavljaju pitanje međuodnosa između policijskih snaga i troškova u specifičnim kontekstima koji preovlađuju u BiH.
U odluci Venecijanske komisije se dalje izražava zabrinutost oko pitanja nadležnosti (kako je to precizirano prema pomenutim nacrtima zakona) u odnosu federalnog ministarstva unutrašnjih poslova i šefa Uprave policije, a prema kojim će FMUP imati upravni nadzor nad Direkcijom policije.
Dalje, primjedbe Venecijanske komisije se odnose na nejasnoće oko člana 63 koji federalnom ministru daje ovlasti nad odlučivanjem u zakonskim preinakama i upravnim procedurama direktora policije.
Venecijanska komisija se takođe pozabavila time što se u članu koji precizira da direktor policije i ministar ne mogu biti iz istog naroda ne navodi stavka koja se odnosi na osobe iz reda “ostalih”. Komisija se zato pita da li to onda znači da bi, u slučaju zamjene ministra od strane nekog ko pripada nekom drugom konstitutivnom narodu, cijela hijerarhija policije, direktor i zamjenik, trebala biti upitna?
Komisija dalje konstatira da nadzor ministarstva koji se predviđa zakonom iz različitih razloga može biti neadekvatan - od spornog ministarskog miješanja u operativne stvari do curenja osjetljivih informacija koje se odnose na terorizam i organizirani kriminal.
Komisija također ukazuje i na to da prema nacrtu nije jasno po kojem osnovu Parlament može proporučiti razrješenje direktora, a smatra i vrlo upitnim to što ministar može razriješiti dužnosti direktora policije.
Osim toga, u odluci Venecijanske komisije se konstatira da postoji potpuna odsutnost bilo kakvog detalja u federalnom nacrtu o provođenju disciplinskih slučajeva. Ko ih može inicirati, u javne ili privatne svrhe, ko ima pravo učešća? Postoji li pravo za zakonsko zastupanje, postoji li pravo na saslušanje i ispitivanje svjedoka, postoji li pravo žalbe?
Venecijanska komisija je također uočila da jednako komplicirana procedura postoji u radu nekoliko disciplinarnih tijela koje se navode u nacrtu kantonalnog zakona.
OPERATIVNO I KOOPERATIVNO
Niz vrlo ozbiljnih primjedbi izneseno je na pomenute nacrte zakon i od strane EUPM-a.
U dopisu koji je Stefan Feller uputio kantonalnom ministru Muhamedu Budimliću, precizno se navode brojne manjkavosti nacrta - od upitne operativne samostalnosti policije, spornog pravnog statusa Uprave policije, davanja nepotrebnih ovlaštenja ministru, bespotrebnog uvođenja nove kategorije uposlenika, neodgovarajućih kriterija za imenovanje policijskog komesara itd.
Ovo je samo dio oblasti u kojima EUPM traži reviziju nacrta zakona.
Umjesto definiranja „operativne samostalnosti“ (dakle davanja policiji svih resursa i uvjeta za provođenje zakona) i detaljnih instrumenata za njeno postizanje, nacrtom zakona se regulira da ministar ima odgovornost da osigura nesmetano obavljanje operativnih policijskih aktivnosti bez prava da utiče na njih. „Ovakva formulacija“, upozorio je Stefan Feller u ovom pismu, „iako dobro zvuči, nije niti pokrijepljena potrebnim instrumentima, niti pojašnjena odgovarajućom pravnom definicijom. Zbog toga je potrebno uvrstiti dodatne članove koji bi regulisali tu odredbu kako bi se u praksi osigurala operativna samostalnost i njeno sprovođenje bez ikakvog uticaja.“
Također se, u Fellerovom pismu, upozorava da je nacrtom zakona propisan pravni status Uprave policije kao „osnovne organizacione jedinice“ ministarstva, dakle status sličan onome koji imaju druge jedinice ministarstva, a takav pristup bi samo doveo do situacije u kojoj bi policija „bila integrisana u ministarstvo više nego što je neophodno, čime bi se udaljili ne samo od najbolje prakse mnogih zemalja već i od postojećeg modela državnih policijskih tijela BiH.“
Podsjetimo da je nacrtom zakona regulirano da policijske službenike koji rukovode organizacionim jedinicama u policiji imenuje i razrješava policijski komesar uz saglasnost ministra. Iz EUPM-a upozoravaju da, s obzirom da je postavljanje policijskih službenika osnovna ovlast policijskog komesara neophodna za odgovarajuće rukovođenje policijom, kao i moguće implikacije ministrovog miješanja u ova imenovanja, ovlaštenja za postavljanje tih službenika treba biti dato isključivo policijskom komesaru.
Spoj neiskustva i neznanja
POLICIJSKI KOMESAR NE MOŽE BITI „POKUPLJEN U KAFANI“
Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima FBiH izbacio je uvjet prema kojem su za poziciju policijskog komesara potrebne tri godine provedene u činu glavnog inspektora. U pismu iz EUPM-a se navodi da, iako se ovom odredbom proširuje krug mogućih kandidata, ona bi također mogla rezultirati postavljanjem neiskusnih policijskih službenika na poziciju policijskog komesara, jer bi policijski službenici kao i oni iz drugih policijskih organa odmah po unapređenju u čin glavnog inspektora ispunjavali uvjete za poziciju policijskog komesara.
„Pošto nije ustanovljeno da postoji manjak kvalifikovanih kandidata, onda ne postoji ni potreba za ovakvom odredbom“, navedeno je u pismu.
Ne mogu reći da mi nije drago.... 
