Forum Klix.ba

hrastov žižak wrote:

vatrogasac wrote:

hrastov žižak wrote:http://www.e-novine.com/drustvo/102624- ... slama.html

Jel' to onaj Haverić iz Naše stranke koji je molio Tunju da mu upiše prvo ocjenu pa će poslije polagati ispit?

Ne znam, pitaj ga ako te već toliko zanimaju tračevi

Vidim da se sada 'natakario' Dževadu Hodžiću. Teško da je samo 'nako.

I šta sad s tim, kakve veze to ima sa postavljenim tekstom?

hrastov žižak wrote:I šta sad s tim, kakve veze to ima sa postavljenim tekstom?

Pa ima zato što se Haverić postavlja iznad profesora FIN-a u priči o 'reformama islama'. Sama ova sintagma u naslovu zvuči sklepano. Vidjet ćemo reakcije poslije 1. Maja kada se ovo objavi u Oslobođenju. Sjećaš se njegove svađe sa Filipovićem?

Ne razumijem uopće tu logiku "neko se postavlja iznad nekog". To mi je strano pri čitanju teksta koji uopće nije polemičke naravi.

hrastov žižak wrote:http://www.e-novine.com/drustvo/102624- ... slama.html

Dobar tekst i ima nekog smisla ako smo optimisti , ali ja nisam baš veliki.

Moraće reke krvi proteći da se narodi i države koje još žive u nekim polusrednjovkevnim poimanjima sveta i morala da dođu do sekularizacije , i ona neće biti proizovod promišljanja neke elite koje je svoje znanje i stavove prenela na narod , već će to doći kao isključiva posledica umora od rata i sukoba gde će odjednom iskočiti slmka spasa , a ta slamka je jedino prosvećeni autokrata.

hrastov žižak wrote:Ne razumijem uopće tu logiku "neko se postavlja iznad nekog". To mi je strano pri čitanju teksta koji uopće nije polemičke naravi.

Valjda se zna u kojim sferama je reforma moguća, a u kojim nije. Misliš li da je autor ovih redaka kompetentan čak za sugestije? On čak kritikuje teologe i ovog podneblja u svom tekstu. Istina....nadrobio je svašta.

Asherah and the God of the Early Israelites

Though all three ancient Levantine great goddesses appear in the Hebrew Bible, the Christian Old Testament, Asherah occurs most often: forty times in nine books. The biblical texts are hostile witnesses, for they either vilify the goddess or, more often, obliterate her grammatically, for instance, by referring to her in the masculine plural as "the asherahs." Until the Ugaritic tablets were deciphered beginning in the 1930s, most scholars did not even speculate that "the asherahs" might be obscuring a goddess(Hadley 2000:4). They interpreted "the asherahs" as either wooden poles, cult objects from Baal worship, or groves of trees. Only a brave few claimed that "the asherahs" referred to a goddess citing such passages as I Kings 18, in which "prophets of Asherah"(1) served Queen Jezebel(Binger 1997:111; Yamashita 1963:126). The first detailed study of Asherah in the Hebrew Bible after the Ugaritic discoveries concluded that "the asherah" represented both a wooden cult object and a goddess (Reed 1949:37, 53), a position some scholars still hold today.

Unquestionably, "the asherahs" were usually wooden; they stood upright, often beside altars, along with stone pillars. However, in at least eight instances, they are described as carved(Pettey 1990:45). Thus, far from being merely wooden "cult poles," they were probably quite large carved images. As was the case with cult statues in other areas of the Eastern Mediterranean, "the asherahs" almost certainly would have been "animated" ritually (Walker and Dick 1999:57). Thus they did not just represent the goddess, but actually were worshipped as Asherah herself. Further, according to the Bible, a statue of Asherah stood in the Solomonic temple in Jerusalem for about two-thirds of its existence (Patai 1990:50). Asherah "must, then, have been a legitimate part of the cult of Yahweh" (Olyan 1988:13).

The Hebrew Scriptures regularly pair Asherah's name, especially "the asherahs," with Baal's, so that some scholars have wondered whether Asherah had ousted Astarte as Baal's consort. In 1963 Yamashita noted that most of the references to Asherah in the Hebrew Bible, including those pairing Asherah with Baal, were associated with only one source (1963:123-137). Later, Olyan argued very convincingly that the biblical attacks on Asherah were "restricted to the Deuteronomistic History"(2) and to texts exhibiting Deuteronomistic influence. For instance, the numerous pairings of Baal with Asherah's "cult symbol," called "the asherah," are part of a reformist, monotheistic "anti-asherah polemic" aimed at discrediting "the asherah" by associating it with Baal and Astarte (Olyan 1988: 1, 3, 13-14). This polemic was necessary because Asherah "had some role in the cult of Yahweh … not only in popular Yahwism, but in the official cult as well" (Olyan 1988:74).

više: http://www.matrifocus.com/LAM04/spotlight.htm

Dobar post sa huffingtonpost.com od Ali A. Rizvi, vrijedi pročitati:

http://www.huffingtonpost.com/ali-a-riz ... 15218.html

Slikovni pregled nastanka, razvitka istorije religija i vjerovanja.

Evo me nazad.

Prije svega da bi se razgovaralo o bilo čijoj percepciji Boga, ili "sina Božijeg", mora se poznavati jezik i kontekst dotičnog naroda, vjerske skupine, ili slično. Srž judaizma je vjera u jednog Boga, a svi Jevreji ga zovu Avinu (Ebuna na arapskom) od otac i "nu" ili "na" spojene zamjenice u genitivnoj vezi - u smislu naš Stvoritelj, koji nam je milostiv kao što bi otac bio milostiv svojoj djeci. To je semitska metafora, koja je isključena iz arapskog jezika i tradicije zbog činjenice da su je nesemiti, Grci i "Latini", pogrešno interpretirali te na pogrešnim interpretacijama gradili vjerske sisteme, čije su posljedice već u doba poslanika Muhameda bile međusobni progoni Jevreja i kršćana (ne domaćih semitskih Nasara - Nazarećana, nego Vizantije i Rima, koji su lomili kosti svima, i Jevrejima i istočnim kršćanima monofizitima).

U tom smislu sam poslanik Muhamed je imao veoma plemenitu ideju - okupimo se oko zajedničke riječi nama i vama jednake, da se nikome drugome osim Allahu (Allah je Bog Stvoritelj, pravi Bog u najgeneričkijem smislu) ne klanjamo. Naravno, ono što je počelo kao lijepa ideja i sinteza pravog monoteizma sa dodatkom kršćanskog zanosa uskoro je postalo podložno utjecajima iz stvarnog života, pa su Jevreji, posebice, od željenih saveznika i prijatelja postali takmaci, a na kraju najgori narod sumnjivih motiva (uz iznimku "dobrih među njima, koji istinski Boga obožavaju, i prvih generacija oko Mošea i idealiziranih Davida i Šlomoa/Davuda i Sulejmana).

Svi argumenti o Jevrejima koje navodi Nurudin dolaze iz Kur'ana, ali kur'anski diskurs prati odnos poslanika Muhameda sa jevrejskim plemenima u Medini, tako da i optužbe koje padaju po svim Jevrejima bivaju izvedene iz plemenskih svađa Arapa sa svojim rođacima Jevrejima na arapskom jeziku, koji je već tada počeo bivati lingua franca svih Semita.

Odatle priče o jevrejskim manipulacijama, prevrtljivosti i jezičkim manevrima tipa راعنا u odnosu na رائنا ili راعينا - odnosno da li su mu govorili "raina" pogledaj nas, ili ra'ina (sa grlenim i) uzmi nas u zaštitu ili ra'iina (sa grlenim i malo dužim i) čoban ili pastir naš, ne mogu biti verificirane. Semitske familije se posvađale i počnu sa međusobnim optužbama. Stupanj vjerodostojnosti u međusobnim tvrdnjama i optužbama je jednak....

Činjenica je Uzejr ne postoji u sveobuhvatnoj jevrejskoj tradiciji, Jevreji ga ne poznaju, nisu čuli za njega, a ako je u pitanju Ezra onda je on Ha-Sofer (pisar zakona i Tore, ne Božiji sin) - dakle: ne može se reći Jevreji kažu da je Uzejr sin Božiji kao što kršćani kažu da je Mesih (Ješu') sin Božiji, jer je kod kršćana to "mainstream" dok je, ako je ikad i bilo, kod Jevreja riječ o opskurnom događaju do granica da oni danas ne znaju o samom događaju, tvrdnji ili slično apsolutno ništa. Temelj judaizma je apsolutni monoteizam, Bait Makduš (hram) je podignut da bi se molilo i klanjalo samo Jahveu nad vojskama, Alohimu, El Hajju, Ha-Rahmanu, a nikako da bi se činio šituf/širk/djelo politeizma, doslovce da bi mu se pridruživao sudrug, jer šituf znači doslovce isto što i širk - pripisati Bogu sudruga. Ako ćemo reći Jevreji kažu Uzejr je sin Božiji, kako Kur'an navodi, onda se može reći i muslimani kažu njihove evlije (dobri ljudi) su posrednici između Boga i ljudi, jer čine šefa'at zagovor kod Boga za njih. Naravno, ovo je narodna, mistična pojava, koja odudara od jasne islamske dogme o nepostojanju posrednika između Boga i čovjeka. Dakle, maliciozno je reći da Jevreji kažu Uzejr je sin Božiji u kontekstu toga da kršćani kažu Mesih je sin Božiji, te navoditi da je to razlog nužnosti nove objave. Danas muslimani u narodnoj tradiciji imaju iste pojave, trebamo li očekivati novu objavu? Jevrejima se može spočitati koketiranje sa kenanijskim i nabatejskim božanstvima prije nego se monoteizam etablirao, ali nakon Kira Velikog, Artakserksa, Ezre Ha-Sofera i babilonskog progonstva, monoteizam je osnovno obilježje Jevreja, daleko izražajnije nego kod muslimana.

Sa druge strane, kad je riječ o konzistentnosti kur'anskog teksta i stavu muslimana o tome ja sam naveo jasne argumente. Kur'anski tekst je sa stanovišta vjerodostojnosti nepouzdano verificiran. Niko ne zna koliko je dijelova teksta "povučeno", koliko je stavljeno van zakona. Zato se sunije i šije spore oko privremenog braka, rasporeda poglavlja u Kur'anu i sl. Ali zadržimo se unutar većinske sunijske tradicije. Ona je nelogičnosti i nedostatak kur'anskog teksta mogla objasniti samo neiscrpnim filozofiranjem i racionaliziranjem, te uvođenjem kategorija u tefsir (kur'ansko tumačenje) kakve su نسخ لفظا ومعنى derogiranje teksta i značenja (prevedeno povlačenje teksta iz Kur'ana). A kad postaviš pitanje kako se to desilo, kažu: "Allah je podigao i tekst i sadržaj iz grudi vjernika." Dakle, čudesno su zaboravili i tekst i ono što je označavao. Kur'an poziva na razum, a ovo sa razumom nema mnogo veze, ovo se kolokvijalno kaže

Naravno, to ne znači da je kur'anski tekst bezvrijedan, naprotiv, samo je jasno da se ne radi o Božijem djelu, kao što ni Tanakh nije Božije djelo. Mislim, zasigurno nije djelo istinskoga Boga, Sveznajućeg Stvoritelja i sl. Mislim da božansko trebamo tražiti u sebi i gledati nazad kroz sebe, a ne negdje u instanci očinske figure, koja nas voli, shvata naše patnje i dat će nam utjehu tamo negdje. Shvatam ja ljudsku potrebu za utjehom i nimalo je ne omalovažavam. Ja osobno više volim pozitivne ljude nego cinične i zajedljive, ljute i bijesne na Boga u kojeg ne vjeruju...

Svako sa iole kritičkim stavom primjetit će da samo možemo vjerovati u ove tekstove, nikako ih ne možemo podvrgnuti objektivnom sudu, jer tu gube svoju vjerodostojnost. Opet, mnoge duhovnosti izrasle iz svih tradicija jako su pozitivne, ali lagano gube na autentičnosti, koju su imale za vrijeme svojih utemeljitelja, poput Rumija i sl., jer ih reinterpretiraju "učenici".

I Ezra Ha-Sofer, koji je kod Jevreja nadahnut od Boga i čije je poznavanje Zakona ravno Mošeovom, nije ništa manje vjerodostojan. Naime on je iznova "predstavio" Toru i primjenu zakona u Jerusalemu, a sve po nalogu Artakserksa. Čini se da je Jahve nad vojskama iznenada nadahnuo iranske vladare da narede Jevrejima tačno šta im je činiti. Oni su to, "nadahnuto", povjerili Ezri Pisaru, koji je vjerno ispunio svoju zadaću. Ezra je, kao što znamo, simbol proljeća jevrejskog naroda. Ali za ikoga iole obrazovanog on je Ahemenid jevrejskog porijekla, putem kojeg su tada, za to vrijeme iznimno pravedni iranski vladari napokon dali oduška toj semitskoj monoteističkoj grupi, Jevrejima, ali u skladu sa svojom voljom i interesima. Zlonamjernik bi rekao - oni su im sve osmislili, Ezra je to sproveo u praksu, a ostalo su mitovi i tradicije, koji obično postanu važniji i jači od stvarnosti i činjenica.

Neko je primjetio duhovnost u Vedama i sl., naravno da je ima, ljudi su isprepleten i jedinstven organizam koji evoluira u skladu sa društvenim zakonitostima. Kada se malo bolje zagleda u stvarnost, čini se da je zoroastrizam osnov i za judaizam i za islam posredno - kršćanstvo je tu stalno parija, politeistička tradicija ga stavlja u paralelni kolosijek čak i u odnosu na zoroastrizam, iako je i on pretrpio reinterpretacije u odnosu na Zaratustrina učenja, pa se naglašava dualizam u kasnijoj tradiciji...

Ja ne mogu biti ateista u smislu da ustvrdim kako uistinu nema Boga, kako ne postoji ništa božansko, kako je sve jedan veliki besmisao. Nemam nikakvih argumenata za takvu tvrdnju. Štaviše, ljudska svijest je, da ne pretjeram, razum i svijest Univerzuma - ne isključujem mnoge druge. Možda je svijest osnov svega, ali se manifestira ovako kako se manifestira. Možda smo svi dio veće "mreže". Sir Roger Penrose i Stuart Hamerhoff teoretiziraju o tome u svojoj knjizi Svjesnost u Univerzumu. Osjećaji, nagon za traženjem svrsishodnosti, sve je to jako znakovito.
Odatle, agnosticizam je - po mom sudu i uvjerenju - jedini racionalni stav. Ne u smislu neodlučnosti, nego u smislu otvorenosti i prihvatanja ljudske prirode kao izraza stvarnosti.

Koncept neovisne i istinske realnosti izvan subjektivne percepcije i ovog svijeta je nešto o čemu možemo samo polemizirati. A sa alatima koji su nam na raspolaganju, to je ograničena rasprava. I ljudi će o tome pričati dok ih ima živih.

U tom smislu, vraćajući se na ranije, zorastrizam je došao kao odgovor na narodne mitove u široj hinduskoj tradiciji, dakle Ahura Mazda, Stvoritelj u smislu apsolutnog dobra i nadsvijesti se može štovati, ali razni kipovi božanstva i sl. prema Zaratustri su sujevjerje i besmisao. Reinterpretacija to odvede u kontradikciju. Na temelju toga nastanu judaizam a na temelju njega islam, kršćanstvo se javi kao politeistička parija, pa se sve onda reinterpretira u različitim pravcima sa primjesama svega.

To su ljudska promišljanja i ona će se nastaviti, ali se ljudi što prije moraju osloboditi utjecaja standardiziranih organiziranih religija kao relikta prošlosti. Čak i kad se to desi, ako budemo imali sreće, ljudi će većinom biti "vjernici" a manjinom "nevjernici". S tim da će njihova vjera više biti refleksija na stvarnost i mistika svega što jeste, a manje kanonizirani obred i ekskluzivizam.

nasa wrote:Derogiranje ne uvodi Kur'an, poznato je i u Bibliji, zato kazes Jevreji zamjeraju
Ne postoji spor medju muslimanima oko Kur'ana, slozices se da ti je to bio pretenciozan zakljucak.

Uh, nasa, ti si me natjerala da budem još eksplicitniji, nadam se da te neću povrijediti, ali među muslimanima postoji spor oko Kur'ana, itekakav... Štaviše, u današnjem tekstu Kur'ana ima pogrešnih riječi, zapravo grešaka u pisanju riječi, koje su odbacili Abdulah ibn-Mes'ud i Abdulah ibn-Abas kao takve a i dalje su u svim primjercima Kur'ana jer i postoji samo jedna varijanta, sve ostale je spalio Osman ibn-Afan, ostala je ova sa greškom; a koje najbolje potcrtavaju razliku između težnje ka suštini poruke - kako su je oni shvatali - i religioznog formalizma i bespotrebnog mistificiranja još u doba pisanja teksta i za života poslanikovih prijatelja...

Prvi primjer je sura (poglavlje) En-Nur (Svjetlost) ajet/pasus 27:
O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite; to vam je bolje, poučite se! (27)

Ovako izgleda ajet:
تَسْتَأْنِسُوا يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَدْخُلُوا بُيُوتًا غَيْرَ بُيُوتِكُمْ حَتَّىٰ
وَتُسَلِّمُوا عَلَىٰ أَهْلِهَا ۚ ذَٰلِكُمْ خَيْرٌ لَّكُمْ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ ﴿٢٧

Problem je što ovaj glagol, podvukao sam ga u orginalu i prevodu, čita se "teste'nisu" ne znači dobijete dopuštenje ili zatražite dopuštenje. Iste'nese znači prisno se s nekim družiti, enis znači nečiji dobar drug i tako... Ispravan glagol je teste'zinu, iliti dobiti izn, dopuštenje, ovdje stariji ljudi kažu "izun", dopuštenje. Naravno tumači Kur'ana su naišli na ovaj ajet, među prvima čuveni Et-Taberi, čiji je tefsir enciklopedijski, prvi pravi tefsir, svi su došli iza njega i El-Kurtubi i Ibn-Kesir i ostali. Et-Taber bilježi u tefsiru 27 ajeta sure En-Nur da je Abdulah ibn-Abas - rođak poslanika Muhameda, njegov amidžić i jedan od najbližih ljudi njemu - rekao: "Ovo je greška pisara, ovdje treba da stoji "teste'zinu." Čuveni učač Kur'ana El-E'amaš je čitao "teste'zinu", a poznati imam Sufjan es-Sevri je također zabilježio od Abdulaha ibn-Abasa da je čitao "teste'zinu", pravdajući to greškom prilikom zapisivanja Kur'ana. Dodatni argument u prilog ovoj tvrdnji Ibn-Abasa jeste činjenica da se u 59. ajetu iste sure (poglavlja): A kada djeca vaša dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek traže dopuštenje za ulazak, kao što su tražili dopuštenje oni stariji od njih; tako vam Allah objašnjava propise Svoje! A Allah sve zna i mudar je. (59); koristi pravi glagol فليستأذنوا jeste'zinu (neka traže dopuštenje - izn).

Ibn-Kesir navodi da je u mushafu, dakle pisanom Kur'anu, Abdulaha ibn-Mesuda, koji je jedan od najbližih ashaba poslanika Muhameda, kojeg je Omer ibnul-Hatab poslao da bude sudac i učitelj o islamu stanovnicima Iraka, stoji ispravno "teste'zinu", a ne "teste'nisu"...

Er-Razi u svom tefsiru također ukazuje na ovu omašku pisara mushafa, objašnjavajući da je Abdulah ibn-Abas objasnio o čemu se radi, odnosno da je Seid ibn-Džubejr, tabiin (generacija iza ashaba) ukazao na to sa istim objašnjenjem.

Da ne bi bilo zabune, rano arapsko pismo tek modelirano iz aramejskog kurziva nije imalo tačke, niti je imalo vokale u vidu crtica iznad i ispod, i bilo je vrlo teško za čitati. Začuđuje da do dana današnjeg ova pogrešno napisana riječ, očito proizvod nenamjerne greške jer i jedan i drugi glagol izgledaju slično u pisanju, stoji u Kur'anu, jer je Kur'an "svet", sve u vezi s njim je nepogrešivo i sl. "Mi smo Kur'an objavili, i mi ga, uistinu, čuvamo!" Slijepa dogma, dakle. Vidimo sa druge strane da se Abdulah ibn-Abas, koji je poslanikov amidžić i čiji su potomci oformili čuveni Abasijski hilafet, nije libio reći da se radi o grešci pisara - ljudskoj grešci u kur'anskom rukopisu, dakle. Da bude još jasnije, kur'anski arapski je posve razumljiv standardni arapski književni jezik, i svako arapsko dijete zna šta znači "uns" (prisnost i prisno druženje) a šta "izn" (dopuštenje), odnosno glagoli, koji se tvore od ove dvije imenice "teste'nisu" i "teste'zinu"....

Drugi ajet je u suri (poglavlju) Er-Ra'd (Grom) broj 31. Ovdje je greška u značenju brutalna, i ajet gubi svaki smisao kada se čita kako piše u Kur'anu:

Kad bi se kakvim Kur'anom brda pokrenula ili zemlja iskomadala ili mrtvi dozvali; Allahu pripada sve! A zar ne znaju vjernici da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude na Pravi put uputio? A nevjernike će nesreća neprestano pogađati ili će se u blizini mjesta njihova događati, zbog onoga što rade – sve dok se Allahova prijetnja ne ispuni. Allah će, sigurno, održati obećanje. (31)
وَلَوْ أَنَّ قُرْآنًا سُيِّرَتْ بِهِ الْجِبَالُ أَوْ قُطِّعَتْ بِهِ الْأَرْضُ أَوْ كُلِّمَ بِهِ الْمَوْتَىٰ ۗ بَل لِّلَّـهِ الْأَمْرُ جَمِيعًا ۗ أَفَلَمْ يَيْأَسِ الَّذِينَ آمَنُوا أَن لَّوْ يَشَاءُ اللَّـهُ لَهَدَى النَّاسَ جَمِيعًا ۗ وَلَا يَزَالُ الَّذِينَ كَفَرُوا تُصِيبُهُم بِمَا صَنَعُوا قَارِعَةٌ أَوْ تَحُلُّ قَرِيبًا مِّن دَارِهِمْ حَتَّىٰ يَأْتِيَ وَعْدُ اللَّـهِ ۚ إِنَّ اللَّـهَ لَا يُخْلِفُ الْمِيعَادَ ﴿٣١﴾
Pošto mi se ajet na arapskom "raspadne" kad ga označim, ovdje ću izdvojiti sporan glagol أفلم ييأس
dakle: efe lem jej'as u smislu - a zar ne znaju vjernici. Ali ovdje imamo problem, jej'as ne znači znati nego očajavati.

Prevod doslovce glasi: A zar ne očajavaju vjernici da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude na Pravi put uputio?

U ovom ajetu se desilo isto što i u prethodnom, zbog greške pisara, ostao je pogrešan glagol, ali u potpuno suprotnom značenju; svi su to uočili, i bez obzira na tu činjenicu ostavljen je ovakav pogrešan sa objašnjenjem stvarnog značenja u tumačenjima, u tefsiru, dakle.
Prvi je to primjetio Et-Taberi, jer je napisao prvi pravi tefsir, pa je naveo kako je ovaj ajet izazvao žestoku polemiku jezičke škole iz Basre i one druge iz Kufe. Naime, ovi iz Basre su tvrdili da iako glagol nema veze sa ajetom, možda se može reći da su neki Arapi, tipa Hevazina, koristili sličan izraz za znanje (bejan, 'ilm, ma'rifa). Kufljani su žestoko odbacili ovaj prijedlog, tvrdeći da se od Hevazina ne uzima arapski jezik jer su oni "Nabat" - Arapi, koji ne govore dobro arapski (već sam objasnio kako se Arapi dijele). Imam El-Kurtubi u svom tefsiru prenosi od El-Kušejrija a ovaj od Abdulaha ibn-Abasa da je u vezi ovog ajeta rekao: "Čini se da je pisar bio pospan kad je pisao ovaj ajet", dakle zbrljavio je... Ali stvarno, kad pogledaš glagol bez tačkica, hemzeta i vokala, i izbrišeš elif, dobiješ glagol "jetebejjen" dakle: يتبين od "bejan" - jasno znanje, i ajet dobije smisao. Bez obzira na sve, bez obzira na Abdulaha ibn-Abasa, ajet se i dalje u svim primjercima Kur'ana piše sa pogrešnim besmislenim glagolom, koji u tom kontekstu stvara zabunu.

Prevodioci poput Korkuta uvijek gledaju tefsire (tumačenja), inače i ne bi mogli prevesti Kur'an.

Povrh svega muslimani se razilaze u vezi sa derogiranjem i derogirajućim ajetima, i provlače se priče o raznim mushafima (kur'anskim sveskama) sa ponešto različitim sadržajima; da ne spominjem činjenicu da šije imaju priče o Kur'anu za trećinu većem od današnjeg. Naravno, vjerovatno se radi o izmišljenim pričama iz doba najvećih sukoba sunija i šija, u svrhu pakosti jednih drugima, ali nema sumnje da sam Kur'an nije tekstualno konzistentan. To, kako vidimo, nije bilo ništa neobično ashabima poput Ibn-Abasa i Ibn-Mesu'da.

Za neke poslanikove prijatelje svrha je bila suština i poruka, nikako formaliziranje religije. Na kraju krajeva, mnogi ashabi poput Abdulaha ibn-Abasa, Sa'da ibn Ebi-Vekasa i Abdulaha ibn-Omera, baštinili su ovaj suštinski zdravorazumski princip i ogradili se (i'tezelu, od ovog izraza je kasnije iskovano ime za racionalistički pokret u islamu "mu'tezile" - priča sa Hasanom el-Basrijem i Vasilom je netačna) od sukoba među prvim muslimanskim frakcijama. Ovu logiku baštinilo je i Vasil ibn-Ata, koji je utemeljio mu'tezile (mada su se oni nazivali sljedbenici monoteizma i pravednosti), a taj pravac je bio zvanični pravac hilafeta kojeg su podigli unuci Abdulaha ibn-Abasa - čuveni Abasijski hilafet, zlatno islamsko razdoblje. Poznato je sa koliko su gađenja abasijske halife gledale na "tradicionalističku ulemu - učenjake", posebice čuveni halifa Me'mun; kao što je poznato da su jedino njih progonili na vjerskoj osnovi. Ni kršćane, ni Jevreje, ni muslimane, ni filozofe, ni ateiste, samo "tradicionalnu ulemu"... Zato što je tradicija za njih bila pristajanje na glupost, a oni su imali ideju novog svijeta utemeljenog na razumu, bez obzira na činjenicu da su uvažavali islam - jer je njihovo poimanje islama trebalo da bude suštinsko, u smislu suštinskih poruka, kako su ih oni shvatali, naravno...

Ima tu jako mnogo detalja, a ovo je samo forum..

Ti sam nudis tolikoo kontradiktornosti da nije ni potrebno se osvrtati.Navodis navodne gramaticke greske koje su ostale uprkos misljenjima pojedinaca da se radi o greskama dok s druge strane tvrdis da je preradjivano, uredjivano I sl.Pa ako jeste cemu onda ostaviti "gresku", zar je puno ispraviti istu ako je Kur'an vec prosao preradjivanje...
Ovo sto ti nudis su samo obicne spekulacije koje se mogu naci po internetu dok masa provjerenih izvora uopce ne upucuje na bilo kakve preuredjivanje te nijedan ozbiljan rad koji bi doveo u pitanje vjerodostojnost izvora glede pisanja I sakupljanja Kur'ana ne postoji.
Mislim, ovo sto ti nudis je prelako pronaci na internet kao I masu islamskih odgovora odnosno prepucavanje tipa answeringislam vs answeringchristianity

Glede sija, samo dio sija zastupa stav da sunije imaju nepotpun Kur;an dok daleko veci broj upravo zamjera sunijama zbog koristenja slabih hadisa koji ukazuju na cudne nacine derogiranja.

sto se tice tumacenja, tu svakako ima mjesta za zamjerke I bez obzira na stav svakog pravca da su upravo oni najispravniji paznja se cesto usmjerava na neka tumacenja koja odvlace od sustine te tako ulaze u kontraktidornosti i sl.

nasa wrote:Ti sam nudis tolikoo kontradiktornosti da nije ni potrebno se osvrtati.Navodis navodne gramaticke greske koje su ostale uprkos misljenjima pojedinaca da se radi o greskama dok s druge strane tvrdis da je preradjivano, uredjivano I sl.Pa ako jeste cemu onda ostaviti "gresku", zar je puno ispraviti istu ako je Kur'an vec prosao preradjivanje...
Ovo sto ti nudis su samo obicne spekulacije koje se mogu naci po internetu dok masa provjerenih izvora uopce ne upucuje na bilo kakve preuredjivanje te nijedan ozbiljan rad koji bi doveo u pitanje vjerodostojnost izvora glede pisanja I sakupljanja Kur'ana ne postoji.
Mislim, ovo sto ti nudis je prelako pronaci na internet kao I masu islamskih odgovora odnosno prepucavanje tipa answeringislam vs answeringchristianity

Glede sija, samo dio sija zastupa stav da sunije imaju nepotpun Kur;an dok daleko veci broj upravo zamjera sunijama zbog koristenja slabih hadisa koji ukazuju na cudne nacine derogiranja.

sto se tice tumacenja, tu svakako ima mjesta za zamjerke I bez obzira na stav svakog pravca da su upravo oni najispravniji paznja se cesto usmjerava na neka tumacenja koja odvlace od sustine te tako ulaze u kontraktidornosti i sl.

Ali nije tako.

ييأس ne znači znati. Na arapskom jeziku znači očajavati.
يستأنس ne znači tražiti dopuštenje, يستأذن znači.
Mišljenje Ibn-Abasa ili Ibn-Mesu'da, koji se u islamu označava sa habrul-umme (učenjak ummeta - Ibn-Abbas), nisu nekakva pojedinačna mišljenja, nego činjenica da su poslaniku najbliži ashabi u svom posjedu imali tekst drugačije naravi od teksta, kojeg je Osman nametnuo - makar u tehničkom smislu. Mnoga Ibn-Abasova razmišljana su za vrijeme Emevija bila suzbijena, zapravo je istinski sretan što nije pogubljen kao Hašimija i poslanikov rođak, jer su se Emevije razračunale sa svima koji su imali išta sa poslanikom i Hašimijama. Borba između kurejšijskih klanova je bila nemilosrdna i bespoštedna, kao i sve bliskoistočne klanovske borbe.

Izvori tipa Taberija, Ibn-Kesira i Kurtubija su mainstream i radi se o ozbiljnim i temeljnim sunijskim tefsirima, nikako o portalima sumnjivog tipa.

Derogacija značenja i teksta je dio sunijske akide, vjerovanja, neupitna u svom osnovu, i kao takva upućuje da pored pobrojanih tehničkih grešaka, Kur'an ima i dijelove koji su izbačeni iz njega. Niko na bilo koji način ne može utvrditi da su sakupljači i oni koji su sistematizirali Kur'an to radili na pouzdan način - u to moraš vjerovati, a sve indicije upućuju na nekonzistentnost.

Štaviše, Kur'an ima još jedan oblik nekonzistentnosti, a to je da u svom vokabularu umjesto arapskih riječi veoma često upotrebljava aramejske religijske termine, odnosno prerađene hebrejske termine vjerske provenijencije tipa ebb za zrelo voće - Omer ibnul-Hatab je pitao poslanika šta je ebb, nikad nije čuo za taj izraz - ili tipa melekut umjesto arapske riječi mulk (kraljevstvo u smislu kraljevstva Božijeg), tipa "sura" za poglavlje iako je arapski izraz "fasl" i samo se taj izraz koristi u arapskom standardnom jeziku, dok se aramejski izraz za poglavlje sura koristi kao ime za kur'anska poglavlja - jedino se u arapskom standardu koristi riječ sur u smislu ograde, zatim Božije ime El-Kajjum, koje iako dolazi iz zajedničke trilitere k w m, stojati, ima različita značenja u arapskom i aramejskom, pa se mufesiri gađaju značenjima tipa onaj koji biva, onaj koji bdije nad svim i sl., a zapravo se radi o Vječnom, dakle metaforičko značenje je u aramejskom odnijelo prevagu, i sl. Mnoge kur'anske riječi Arapi nisu razumijevali, tako da nije objavljen na jasnom arapskom jeziku, a još manje na kurejšijskom standardu. Zato su Kurejšije i pitale poslanika Muhameda ko ti je Er-Rahman? Znaju oni da je to od rahme (milost), ali oni nikad nisu tako koristili taj jezički korijen, naprotiv, samo su Jevreji tako zvali Boga - Ha-Rahman, i sl.

Oko 250 karakterističnih aramejskih i hebrejskih izraza, koji se nisu koristili u arapskom standardu, niti su i dan danas uvršteni u arapski standard, koristi se u Kur'anu koji je objavljen بلسان عربي مبين "na jasnom i čistom arapskom jeziku" da bi ga Arapi, vladari lijepog jezika i poezije, bez sumnje shvatili.

I ono na početku nisu gramatičke greške, nego promašene i pogrešno napisane riječi sa sasvim drugim značenjima od onih, koja su se nalazila u drugim mushafima.Ono su tehničke štamparske greške u kojima se ustrajava, jer je i tekst "bezgrešan i nepogrešiv i svet", iako ga je Ibn-Abas otvoreno kritizirao i označio kao grešku.

I, ne, to nisu 7 različitih narječja na kojima je Kur'an čitan, nego greške u značenjima, narječja su kad se jedna te ista riječ dodavanjem tačkica i vokala može pročitati glasovno na dva načina sa istim značenjem. Kao recimo ajet o grijehu: Kada vam grešnik sa vijesti nekom dođe, provjerite je. Za "provjerite je" koriste se dva glagola istog "resma", iste forme bez tačkica i vokala. Pa prema "Hafsu" čita se فتبينوا fe tebejjenu a Kisai, čuveni Kisai iz Kufe, čita فتثبتوا fe tesebbetu - izbriši tačkice sa ove dvije riječi, pošto vokale nisam pisao, i vidjet ćeš da su po formi iste. Čitati rani tekst Kur'ana, do Ahmeda ibn-Halila el-Ferahidija je bilo veoma veoma teško. Za nearape gotovo nemoguće.

I ovo nisu informacije sa "portala", ovo je iz knjiga na koje sam se lijepo referirao, pa ako poznaješ jezik provjeri. Govorim o pogrešnom zapisu kur'anskog teksta, ne gramatičkim greškama - nego greškama u značenju, vrlo konkretno. O izbrisanim dijelovima mogu govoriti samo ono što je spomenuto u hadiskim zbirkama - sa svim netačnostima i prikrivanjima - i zvaničnoj sunijskoj teologiji, koja to pravda mističnim događajima tipa "Bog je uzdigao i tekst i značenje iz grudi vjernika".

A ono što je skriveno, 'Azar-Jahu - Bog nam pomogao.

Pa vec je bila tema i polemika oko primjeraka Kur'ana koji su neki posjedovali I radi se samo o dovama koje su onizabiljezili za sebe licno...Mislim citava ova prica zvuci kontraverzno i sl. ali osnovno i vrlo jednostavno pitanje je


da mi uzmemo kao mogucnost da sve ovo sto se pominje jeste istina da li bilo sta od toga mijenja sustinsku poruku i temelje islama,odgovor je takodje jednostavan -ne.Onda naravno da je dalje pitanje zasto bi bilo ko ulozio toliko truda u izmjene texta kad na kraju ne mijenja nista.


A da ne pricamo o osnovnom preduslovu da bi se uopce uzele u razmatranje ovakve spekulacije, a to je primjerak Kur'ana koji mijenja sustinu Poruke, koji bitno odstupa itd.Nema ga, tako da zaista nema naucne osnove kojom bi mi bez dvojbe mogli zakljuciti da posjedujemo dokaze koji bacaju sumnju na integritet i orginalnost Kur'anskog texta.

Ali grijesis, slucajno ili ne ipak se nadje na internet i uvijek je rezultat prepocavanje s krscanskim misonarima

http://www.islamic-awareness.org/Quran/ ... afs.html#5

http://www.islamic-awareness.org/Quran/ ... afs.html#1

itd.

I to sam pronasla u roku 5 min. tako da o iscitavanju literature nema govora

Ahararon zanimljivo sto si izlozio,nisam znala za to.
Muslimani ne proucavaju dovoljno kur'an pa I ne znaju svasta nesto.

nasa wrote:Pa vec je bila tema i polemika oko primjeraka Kur'ana koji su neki posjedovali I radi se samo o dovama koje su onizabiljezili za sebe licno...Mislim citava ova prica zvuci kontraverzno i sl. ali osnovno i vrlo jednostavno pitanje je


da mi uzmemo kao mogucnost da sve ovo sto se pominje jeste istina da li bilo sta od toga mijenja sustinsku poruku i temelje islama,odgovor je takodje jednostavan -ne.Onda naravno da je dalje pitanje zasto bi bilo ko ulozio toliko truda u izmjene texta kad na kraju ne mijenja nista.


A da ne pricamo o osnovnom preduslovu da bi se uopce uzele u razmatranje ovakve spekulacije, a to je primjerak Kur'ana koji mijenja sustinu Poruke, koji bitno odstupa itd.Nema ga, tako da zaista nema naucne osnove kojom bi mi bez dvojbe mogli zakljuciti da posjedujemo dokaze koji bacaju sumnju na integritet i orginalnost Kur'anskog texta.

Ali grijesis, slucajno ili ne ipak se nadje na internet i uvijek je rezultat prepocavanje s krscanskim misonarima

http://www.islamic-awareness.org/Quran/ ... afs.html#5

Zaista ne znam i ne zanimaju me ti portali, sve što sam naveo je iz relevantnih izvora, i sve što navodim je sa arapskih originala.

Ja nisam rekao da je neko namjerno izmijenio tekst - radi se o pogreškama, dakle o najbenignijim greškama pisara. Nema govora o tome da je "Bog objavio Kur'an i da će ga On čuvati". Zašto ga nije sačuvao najobičnije greške pisara, i zašto nije dao pamet muslimanima da zamijene te dvije riječi kad su i Ibn-Abas i Ibn-Mes'ud ukazali na to? Zato što formalisti i standardizatori religije kao dogme znaju da jedna greškica otvara vrata legitimnom pitanju - a je li ta naša mantra o neupitnom Kur'anu u svakom pogledu stvarno tačna, i je li Osman znao šta radi? Ja želim reći da kur'anski tekst nije bez greške, one najprostije ljudske greške. Ne mislim da je iko tu bio maliciozan, jednostavno je bio umoran ili nepažljiv. Kur'an u formi mushafa, sveske, ljudskih je ruku djelo, podložan greškama kao i svaki drugi tekst.

Autor teksta je poslanik Muhamed, arapski stil kojim je govorio je predivan, ali i prepun stranih izraza, preciznije starijih vjerskih izraza, koji su mu, valjda, trebali dati dozu mističnosti. Pa je tako u Kur'anu أمر عجاب umjesto أمر عجيب u značenju: "čudna stvar". Prvi izraz je "emrun 'udžab" a drugi "emrun 'adžib", iz nekog razloga samo je na ovom mjestu iskorišten ovaj aramejski izraz za čudno (prvi izraz) umjesto arapskog (drugi izraz). Opet se u Taberiju navodi da su ashabi upitali poslanika zašto 'udžab, zašto ne 'adžib? Odgovor: "Tako je objavljeno."
Zamisli da ja sada, odjednom, iskoristim jedanput u svom govoru, ili govoru nekog teksta za koji kažem da je od Boga i da mi se objavljuje na čistom bosanskom jeziku, samo jednu slovensku riječ, recimo umjesto najbolje ja kažem najboljše... Npr.: I reče Bog najboljše vam je da ga se istinski bojite, od Njega se sklanjajte samo njemu, On je uistinu Milostiv i Blag.
I vi me pitate - Ali "poslaniče" zašto najboljše, zar nije najbolje, a ja kažem onako mističan i ozbiljan - tako je objavljeno. I vi fino lijepo zapišete, a tumači teksta napomenu da ste me pitali i zapisali. 'Udžab nije arapski standard ni u Lisanu, ni u Muhitu, nigdje, samo se 'adžib navodi u standardu. Ali, 'udžab je standard u aramejskom jeziku. Najbolje je standard u bosanskom, ali najboljše nije i nikad neće biti, to je srodan slovenački standard, ali ipak ne bosanski.

Sa druge strane ja želim pokazati da i kad se otkrije greška, kad na nju ukaže niko drugi do Abdulah ibn-Abas, poslanikov najbliži amidžić poslije Alije, sin Abasov, dakle sin poslanikovog amidže koji je primio islam, muslimani ne žele promijeniti pogrešan tekst i pogrešnu formu koju je ostavio pisar za kojeg je Ibn-Abas sa podsmijehom rekao da mu se sigurno spavalo. Naveo sam koji su ajeti, i koje tefsirske zbirke - Taberi, Kurtubi i Ibn-Kesir. I pored toga to se obesmišljava sumnjičenjem mene kao osobe - kao biva ja sam neki misionar ili pak te su informacije iz nekog razloga sumnjive... Nisam, i nisu! Ne!

Kršćanstvo je još "strašnije" . Pored još blatantnijih nelogičnosti ono ima problem i da je nekonzistentno sa temeljno abrahamanskom idejom. Dakle, i pored činjenice da abrahamanske religije nije objavio Bog, kršćanstvo se odmaklo i racionalizira i reinterpretira unutar već dovoljno smiješnog i neodrživog konteksta, pa interpretira interpretacije interpretacija. Tipa kako dokazati da je mešiakh stvarno taj nagoviješteni mešiakh, koji nema karakteristike u judaizmu kakve mu mi pripisujemo, a da ipak ostanemo dio željene "judeo-kršćanske" tradicije radi vjerodostojnosti naših tvrdnji. Napomenimo još i da referenca vjerodostojnosti, dakle judaistički nagovještaji o kralju iz Davidove loze, nisu eksplicitni i nemaju nikakvu argumentaciju da ih potvrdi osim naše silne želje da u to vjerujemo.

Ne želim obezvrijediti islam u korist kršćanstva, ili pak judaizma, mada sam ja otvoreno rekao da islam jeste forma izmiksanog ortodoksnog i gnostičkog judaizma sa ranim kršćanskim prozelitističkim zanosom, koji je u svojoj klasičnoj epohi - na zaprepaštenje drugih abrahamanaca - na velika vrata uveo racionalni pristup abrahamanskim tradicijama i iznenadio sve...

Ne mislim da zelis obezvrijediti islam niti da si misionar vec da su ove spekulacije predmet rasprave I prepucavanja istih...
Do detalja se odgovorili I jedni I drugi tako da ne vidim svrhu da ti ja sad ovdje nabacim ce pe ili prepricam nastanak, skupljanje itd.Kur'ana kad vec sam znas sta cu ti odgovoriti.npr.
http://www.islamic-awareness.org/Quran/ ... refut.html gramaticke greskice
Ono sto ja tebi zelim reci da stvarno ne vidim tu naucne osnove, ne samo u ovom sto ti pises vec u svim mogucim analizama Kur'ana gledajuci da sve zavrsavaju zakljuckom da sustinskih izmjena nema te da ne postoji verzija Kur'ana koja odstupa . Upotreba sirijsih itd.rijeci,Abas za kojeg usput receno imas odgovor na ovim linkovima itd. cak I tvoja tvrdnja da nisu zeljeli mijenjati uprkos misljenju da je gramaticka greska samo uz niz drugih izvora potvrdjuju da nema dokaza da se mijenjalo sto dalje u potpunosti pobija tvoje tvrdnje u prethodnim komentarima da postoji vise verzija Kur'ana ili opasno ulazis u kontradiktornost s ovim.... nisu zeljeli mijenjati ili ipak jesu-odluci se sta tvrdis.

Ako je Poslanik prenosio neke izraze koji nisu bili u upotrebi od strane ljudi medju kojim je zivio I oni se pitali zasto ta rijec zasto ne neka druga .....pa zasto?koji bi Muhamed imao r azlog da to cini, zar ne bi bilo lakse da udovolji zahtjevima ...mislim, ne kontam sta bi uopce ovo trebalo dokazati I to kad bi uzeli kao istinito sve moguce I nemoguce sumnje koje pominjes...

Da doda dozu misticnosti, ne moram ti objasnjavati da ovo nije odgovor a kamoli dokaz...

Medjutim shvatam ja potrebu da se sa svjetovne strane objasni nastanak Kur'ana I za nekog ko nije vjernik ti to cinis sasvim korektno, pokusavas uocitu covjeka, ljudsko iza Kur'ana ...vjerovatno bih I ja tako postupila da nisam muslimanka...shvatiti Muhameda covjeka, njegove motive, nacine i sl. tako da ti s te strane stvarno ne zamjeram.

nasa wrote:Ne mislim da zelis obezvrijediti islam niti da si misionar vec da su ove spekulacije predmet rasprave I prepucavanja istih...
Do detalja se odgovorili I jedni I drugi tako da ne vidim svrhu da ti ja sad ovdje nabacim ce pe ili prepricam nastanak, skupljanje itd.Kur'ana kad vec sam znas sta cu ti odgovoriti.npr.
http://www.islamic-awareness.org/Quran/ ... refut.html gramaticke greskice
Ono sto ja tebi zelim reci da stvarno ne vidim tu naucne osnove, ne samo u ovom sto ti pises vec u svim mogucim analizama Kur'ana gledajuci da sve zavrsavaju zakljuckom da sustinskih izmjena nema te da ne postoji verzija Kur'ana koja odstupa . Upotreba sirijsih itd.rijeci,Abas za kojeg usput receno imas odgovor na ovim linkovima itd. cak I tvoja tvrdnja da nisu zeljeli mijenjati uprkos misljenju da je gramaticka greska samo uz niz drugih izvora potvrdjuju da nema dokaza da se mijenjalo sto dalje u potpunosti pobija tvoje tvrdnje u prethodnim komentarima da postoji vise verzija Kur'ana ili opasno ulazis u kontradiktornost s ovim.... nisu zeljeli mijenjati ili ipak jesu-odluci se sta tvrdis.

Ako je Poslanik prenosio neke izraze koji nisu bili u upotrebi od strane ljudi medju kojim je zivio I oni se pitali zasto ta rijec zasto ne neka druga .....pa zasto?koji bi Muhamed imao r azlog da to cini, zar ne bi bilo lakse da udovolji zahtjevima ...mislim, ne kontam sta bi uopce ovo trebalo dokazati I to kad bi uzeli kao istinito sve moguce I nemoguce sumnje koje pominjes...

Da doda dozu misticnosti, ne moram ti objasnjavati da ovo nije odgovor a kamoli dokaz...

Medjutim shvatam ja potrebu da se sa svjetovne strane objasni nastanak Kur'ana I za nekog ko nije vjernik ti to cinis sasvim korektno, pokusavas uocitu covjeka, ljudsko iza Kur'ana ...vjerovatno bih I ja tako postupila da nisam muslimanka...shvatiti Muhameda covjeka, njegove motive, nacine i sl. tako da ti s te strane stvarno ne zamjeram.

OK, odgovori sada Abdulahu ibn-Abasu na jasne tvrdnje svakome ko govori arapski da su izrazi pogrešno, ne gramatički, dakle pogrešno napisani. Dva glagola koja nemaju veze sa kontekstom dvaju ajeta u kojima se nalaze. Ibn-Abas, kako prenose Taberi i Kurtubi, a posredno i Ibn-Kesir, kaže da je posrijedi "hataul-katibi", greška pisara, a u drugom slučaju "kane bil-katibi nu'as", pisar je bio pospan pa pogriješio. Odgovori mu zašto se i dalje pogrešno pišu ova dva glagola i tvrdi se da je to dio neizmijenjenog kur'anskog teksta.

Razlika između gramatike i različitih riječi je velika. U kur'anu nema gramatičkih grešaka, da ih je bilo Arapi bi ga "raščerečili" odmah - jer oni nisu trpjeli "lahn" u toj prvoj epohi. Štaviše, nadmetali su se u lijepoj riječi. Ovdje se radi o dva pogrešna glagola, koji se potom u svim tefsirima pravilno tumače uz napomenu da Ibn-Abas kaže za oba da su greška pisara, a drugi koji ustrajavaju u nepogrešivosti teksta i značenja da se radi "možda o narječju Hevazin Arapa" za što nema nikakvih argumenata, a i da ima, nemoguće je da bude na njihovom narječju samo jedan glagol, jer su oni "Nabat", a u slučaju "iste'nese" nemaju mišljenje.

Odgovori Ibn-Abasu, ashabu i vjerniku, ne meni nekome ko svjetovno objašnjava genezu Kur'ana. Mada, ja ne objašnjavam "svjetovno" Kur'an, jednostavno ukazujem na njegovu nekonzistentnost, jezičku nedosljednost kada kaže da je na jasnom arapskom jeziku, baš kako bi i ti bila da sad iznenada začnem pisati slovenski pa nastavim bosanski. To bi bilo dosledno i svi bi zbog toga znali da sam ja nekaj poseban i ne bi im bilo čudno. Jedina razlaga je da mi Bog tako objavljuje pa vse koji to ne misle bez sumnje svjetovno pokušavaju to razložiti.

radi se o ovom pisaru, slucajno sta ces bice da citamo istu literaturu


http://www.islamic-awareness.org/Quran/Sources/Sarh/


Mislim, malo je smijesno ali bezveze mi da sad ovo prepricavam kad imaju linkovi s odgovorima na tvoja pitanja

nasa wrote:radi se o ovom pisaru, slucajno sta ces bice da citamo istu literaturu


http://www.islamic-awareness.org/Quran/Sources/Sarh/


Mislim, malo je smijesno ali bezveze mi da sad ovo prepricavam kad imaju linkovi s odgovorima na tvoja pitanja

Smiješno je što ti ne razumiješ šta ti ja govorim, a smiješ se.

Dakle, uzmi Kur'an sa Korkutovim prevodom, ili bez prevoda, ako razumiješ arapski, otiđi na 27 ajet sure En-Nur i 31 ajet sure Er-Ra'd. U ta dva ajeta se pogrešno, dakle pogrešno, upotrebljavaju dva glagola, za koja svako ko govori arapski shvata da su upotrijebljena pogrešno. U prvom se za traženje dopuštenja koristi "iste'nese" a što znači druži se prisno, a u drugom za znanje/znaju "jej'asu" što znači očajavaju. Objasnio sam i zašto su se desile ove greške.

To je sadašnji kur'anski tekst, obrađen od strane standardnih mufesira.

Jezički i djeca u osnovnoj znaju da je "uns" أنس prijateljstvo i prisnost a "izn" إذن dopuštenje. Objašnjenje pogrešnog korištenja glagola u standardnom današnjem tekstu Kur'ana, kojeg je lako pronaći i kojeg sam ja postao, Taberi i Kurtubi, a posredno Ibn-Kesir, objašnjavaju time da se ulema razišla, a da Ibn-Abas i niz drugih kažu da je "greška pisara" u formi "resmu" odnosno "hattu", u današnjem Kur'anu je greška, dakle otvoriš na ovoj stranici i nađeš grešku. Niko ne zna ko je pisar koji je ovo pisao, a ko kaže da zna koji dio Kur'ana je pisao koji pisar najobičniji je lažov. Nije važno ko je pisao, važno je da se ovaj ajet sa pogrešnim glagolom na koji ukazuju svi mufesiri nalazi u Kur'anu, današnjem Kur'anu!

Drugi primjer je još naglašeniji, kako sam već objasnio, i jasno je da se radi o pisarskoj grešci u današnjem Kur'anu, dakle tekst sa pogrešnim glagolom čita milijardu muslimana i oni koji govore arapski ostanu sa velikim upitnikom iznad glave. Djeca u osnovnoj znaju da je علم "'ilm" znanje a يأس "ja's" očaj. U 31. ajetu Er-Ra'da se umjesto bilo kojeg glagola koji označava znanje يعلم يعرف يتبين يدري يفقه sve sinonimi za znanje, koristi besmisleni glagol ييأس koji se prije Ferahidija pisao ييئس bez tačkica i vokala a znači očajavanje يأس ja's u današnjem i tadašnjem standardnom arapskom jeziku. Kurtubi navodi da je Ibn-Abas rekao da je posrijedi greška pisara, ali je to rekao na način da je pisar sigurno bio pospan. Niko ne zna koji su pisari pisali koje dijelove Kur'ana... I dalje, ovaj glagol se koristi u današnjem Kur'anu u posve besmislenom kontekstu u odnosu na ostatak ajeta, ali se u tefsirima objašnjava o čemu je riječ.

Dakle, umjesto smijanja, odgovori Taberiju, Kurtubiju i Ibn-Kesiru koji navode Abdulaha ibn-Abasa i Abdulaha ibn-Mesu'da, pored Ibn-Džubejra, El-E'amaša, Sufjana es-Sevrija i drugih, u kontekstu objašnjenja zašto ova dva glagola besmisleno strše van konteksta u navedenim ajetima. Abdulah ibn-Abas je ashab, nije kršćanski misionar, a Taberi je islamski tumač Kur'ana, nije kršćanski misionar - današnji primjerci Kur'ana sadrže ova dva besmislena glagola u navedenim ajetima, ne primjerci kršćanskih misionara, zavjere nema, samo ljudska tehnička greška u ljudskom rukom pisanoj knjizi Kur'anu.

Pokušaj shvatiti da su ova dva pogrešna glagola u današnjem Kur'anu, otvori Kur'an koji imaš u kući i pogledaj na mjestima koja sam ranije označio i u originalnom tekstu i u Korkutovom prevodu, koji ih ispravno tumači, prevodeći iz tefsira, uzmi Muftićev Rječnik arapskih riječi i prevedi ييأس korijen je يئس da ti olakšam, i استأنسوا korijen je أنس pa pogledaj natrag na prevod. Otvori i današnje primjerke Taberija i Kurtubija na ova dva ajeta, i vidjet ćeš šta Ibn-Abas kaže, a što je jasno svakome ko razumije arapski.

O stvarima tipa arapskog stila teže je razgovarati, ako ne govoriš te jezike, ali pokušao sam to približiti sa slovenačkim i našim jezikom.

هيهات هيهات, što Arapi kažu. Strašno je gledati a ne vidjeti, gledati u lice neistine, a i dalje tvrditi da je ne vidiš.

To se zove religija.

Aharon wrote:
....OK, odgovori sada Abdulahu ibn-Abasu na jasne tvrdnje svakome ko govori arapski da su izrazi pogrešno, ne gramatički, dakle pogrešno napisani. Dva glagola koja nemaju veze sa kontekstom dvaju ajeta u kojima se nalaze. Ibn-Abas, kako prenose Taberi i Kurtubi, a posredno i Ibn-Kesir, kaže da je posrijedi "hataul-katibi", greška pisara, a u drugom slučaju "kane bil-katibi nu'as", pisar je bio pospan pa pogriješio. Odgovori mu zašto se i dalje pogrešno pišu ova dva glagola i tvrdi se da je to dio neizmijenjenog kur'anskog teksta....

Pa svakom se može potkrasti greška, pa i greška prilikom pisanja ili prepisivanja, ljudi su rekao bih srećom nesavršeni.....

Jedno pitanje za aharona, ovo pitah jučer na drugoj temi, ne znam da li je neko odgovorio, ako može i tvoje mišljenje.

Zašto Bošnjaci se mole na Arapskom jeziku?

PostPostao/la fatamorgana dana 07/05/2014 01:56

Ja sam u knjizi Miris gnoze od Melike Bosnavi (ako me sjećanje ne vara) pročitao da je riječ ekber iz tekfira zapravo komparativ a ne superlativ na arapskom pa bi to značilo "Bog je veći" a ne najveći, zna li se nešto o tome, ako ima neko mjerodavan tj. dobar poznavaoc arapskog.

fatamorgana wrote:

Aharon wrote:
....OK, odgovori sada Abdulahu ibn-Abasu na jasne tvrdnje svakome ko govori arapski da su izrazi pogrešno, ne gramatički, dakle pogrešno napisani. Dva glagola koja nemaju veze sa kontekstom dvaju ajeta u kojima se nalaze. Ibn-Abas, kako prenose Taberi i Kurtubi, a posredno i Ibn-Kesir, kaže da je posrijedi "hataul-katibi", greška pisara, a u drugom slučaju "kane bil-katibi nu'as", pisar je bio pospan pa pogriješio. Odgovori mu zašto se i dalje pogrešno pišu ova dva glagola i tvrdi se da je to dio neizmijenjenog kur'anskog teksta....

Pa svakom se može potkrasti greška, pa i greška prilikom pisanja ili prepisivanja, ljudi su rekao bih srećom nesavršeni.....

Upravo tako. Kur'an je napisan ljudskom rukom i u njemu su greške što tehničke prirode, što u smislu stilske nedosljednosti usljed korištenja aramejskih religijskih fraza, koje se koriste samo radi osjećaja "mističnog", a u prilog tome idu pitanja ashaba navedena u većini tefsira zašto ovaj izraz, šta ovo znači i sl. Teško je o tome pričati ako se ne govori arapski i aramejski, odnosno u manjoj mjeri hebrejski. Aramejski je poprilično utjecao na kur'anski stil u domenu izraza, ali i na arapski jezik u cjelosti, što je normalno, jer je arapski "progutao" cijeli Bliski Istok i danas je liturgijski jezik bliskoistočnim kršćanima ali i Samarićanima, pa u manjoj mjeri i Jemenitima, tejmanskim Jevrejima...

Recimo za arapski izraz imra'ah امرأة - žena, koristi se množina nisaa نساء od aramejskog nišee a ne imra'aatun kako bi bilo prema arapskoj logici. Jednostavno im je bilo lakše zadržati taj rođački izraz...

fatamorgana wrote:Jedno pitanje za aharona, ovo pitah jučer na drugoj temi, ne znam da li je neko odgovorio, ako može i tvoje mišljenje.

Zašto Bošnjaci se mole na Arapskom jeziku?

PostPostao/la fatamorgana dana 07/05/2014 01:56

Ja sam u knjizi Miris gnoze od Melike Bosnavi (ako me sjećanje ne vara) pročitao da je riječ ekber iz tekfira zapravo komparativ a ne superlativ na arapskom pa bi to značilo "Bog je veći" a ne najveći, zna li se nešto o tome, ako ima neko mjerodavan tj. dobar poznavaoc arapskog.

Pitanje je malo čudno, mole se na arapskom zato što je arapski liturgijski jezik islama, i ne samo Bošnjaci, na arapskom se mole svi muslimani, a pored toga je živ jezik, apsolutno standardiziran i jasan, i upravo zato mu je i posvećeno tako mnogo truda, uvođenje tački i vokala u formi crtica, pa zatim tešdida (produženog izgovora), da bi ga nearapi mogli čitati i razumjeti... Razumljivo je zašto su islamski učenjaci iz prve epohe insistirali na arapskom jeziku, prilikom prevoda se gubi sva semitska autentičnost i stil, a arapski je jezik stila i slike.

Jezik kršćanstva je, recimo, aramejski, i velika je razlika između Ave Maria, i Šlom lekh Marijam. Šlom - Selam ima duboku konotaciju na Bliskom Istoku kakvu ave nema - ave je za cezara u mojoj glavi. Kad slušaš kršćanske napjeve na surjanskom/aramejskom i recimo na hrvatskom jeziku to su dva različita svijeta, dva različita senzibiliteta i konotacije, ako osjetiš na aramejskom kršćanstvo, osjetio si ga, na drugom jeziku je to samo približno... Ista je stvar iz perspektive muslimana, arapski je jezik monoteizma i tevhid ima jaču konotaciju od grčke kovanice monoteizam, ali je to teško objasniti ako se taj jezik ne govori... Autentičnost je pravi odgovor u pogledu muslimana i arapskog jezika. Otkud samo Bošnjaci..

Ekber أكبر je i komparativ i superlativ, ovisno od konteksta. Kad kažeš er-redžulu ekberu minel-veledi الرجل أكبر من الولد, čovjek je veći od dječaka, to je komparativ. A kad ga ne ograničiš nego kažeš Allahu ekberu الله أكبر, onda je to superlativ, nema poređenja, radi se o općem kontekstu. Arapski jezik razlikuje komparativ i superlativ kroz kontekst.

Aharon wrote:
Pitanje je malo čudno, mole se na arapskom zato što je arapski liturgijski jezik islama, i ne samo Bošnjaci, na arapskom se mole svi muslimani, a pored toga je živ jezik, apsolutno standardiziran i jasan, i upravo zato mu je i posvećeno tako mnogo truda, uvođenje tački i vokala u formi crtica, pa zatim tešdida (produženog izgovora), da bi ga nearapi mogli čitati i razumjeti... Razumljivo je zašto su islamski učenjaci iz prve epohe insistirali na arapskom jeziku, prilikom prevoda se gubi sva semitska autentičnost i stil, a arapski je jezik stila i slike.

Jezik kršćanstva je, recimo, aramejski, i velika je razlika između Ave Maria, i Šlom lekh Marijam. Šlom - Selam ima duboku konotaciju na Bliskom Istoku kakvu ave nema - ave je za cezara u mojoj glavi. Kad slušaš kršćanske napjeve na surjanskom/aramejskom i recimo na hrvatskom jeziku to su dva različita svijeta, dva različita senzibiliteta i konotacije, ako osjetiš na aramejskom kršćanstvo, osjetio si ga, na drugom jeziku je to samo približno... Ista je stvar iz perspektive muslimana, arapski je jezik monoteizma i tevhid ima jaču konotaciju od grčke kovanice monoteizam, ali je to teško objasniti ako se taj jezik ne govori... Autentičnost je pravi odgovor u pogledu muslimana i arapskog jezika. Otkud samo Bošnjaci..

Ekber أكبر je i komparativ i superlativ, ovisno od konteksta. Kad kažeš er-redžulu ekberu minel-veledi الرجل أكبر من الولد, čovjek je veći od dječaka, to je komparativ. A kad ga ne ograničiš nego kažeš Allahu ekberu الله أكبر, onda je to superlativ, nema poređenja, radi se o općem kontekstu. Arapski jezik razlikuje komparativ i superlativ kroz kontekst.

Hvala na jasnom odgovoru a ovo u vezi pitanja iz naslova teme se nisam zapravo ja pitao već postavljač te teme.