Da se nikad ne zaboravi ...

[fukara_tz]

03.12.2009.

Analiza BIRN-a

Prijedor

Istina o Korićanskim stijenama izašla na vidjelo

Tužilaštvo BiH okončalo je izvođenje dokaza na prvom suđenju za zločin počinjen u augustu 1992. godine na Korićanskim stijenama, piše Denis Džidić, novinar BIRN Justice Reporta. Optužnica je uključivala osam osoba, a njihovo zajedničko suđenje je počelo u martu ove godine. Prvi put od početka rada Odjela za ratne zločine, čak dvojica optuženih – Damir Ivanković i Gordan Đurić – tokom suđenja su ne samo priznala krivicu nego i svjedočila protiv ostalih optuženih, ali i niza osumnjičenih, što je dovelo do novih hapšenja i optužnica.
Najvažnije, ovo suđenje je doprinijelo otkrivanju masovne grobnice s tijelima preko 50 ubijenih.

Ivanković i Đurić su, nakon potpisivanja sporazuma o priznanju krivnje, osuđeni na 14, odnosno osam godina zatvora.

Odbrana će početi sa saslušanjem svjedoka prvooptuženog Zorana Babića 7. decembra ove godine.

Babić se tereti skupa s Miloradom Radakovićem, Miloradom Škrbićem, Ljubišom Četićem, Dušanom Jankovićem i Željkom Stojnićem, bivšim pripadnicima interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, da su 21. augusta 1992. godine učestvovali u sprovođenju konvoja s preko 1.200 civila, koji su vođeni na razmjenu u Travnik.

Kako stoji u optužnici, oko 200 muškaraca je na Korićanskim stijenama izdvojeno i strijeljano.

Svjedočeći protiv suoptuženih, Ivanković i Đurić su kazali da su Babić, Radaković, Škrbić, Četić i Stojnić bili pripadnici interventnog voda koji su 21. augusta pratili konvoj s civilima za Travnik. Dušana Jankovića su pak prepoznali kao komandira SJB-a Prijedor.

“Vidio sam puno autobusa i šlepera, 14 ili 15 vozila, a okolo 1.500 ljudi. Došao je pokojni komandir Miroslav Paraš i poredao nas tako da svako uzme po jedno vozilo. Tu se pojavio Janković, u plavoj šarenoj uniformi i u policijskom golfu, i već smo trebali da krenemo. Bilo je nezgodno, jaukanje i plakanje”, prisjetio se Ivanković.

“Prvi put smo stali pored Trnopolja, odnosno u Kozarcu, i tu su nam se pridružila tri ili četiri autobusa. Sljedeće stajanje, naišao je komandir Paraš i rekao da oduzmem dragocjenosti od putnika. Ja sam jednu kesu prebacio nekom momku i rekao da pokupi”, dodao je Ivanković, koji je kesu dao Parašu.

Prema navodima optužnice, sva šestorica su od civila u konvoju, “uz prijetnju da će ih ubiti”, uzimali novac, zlato i druge dragocjenosti.

O pljačkanju zatvorenika govorio je bivši pripadnik interventnog voda, koji je dao iskaz kao zaštićeni svjedok K1, rekavši da je s njim u transporteru bio optuženi Četić, koji je pljačkao zatvorenike.

“Vozač mi je govorio da pogledam šta radi. Nisam htio gledati, ali sam vidio kasnije da stavlja nešto u džepove. Pretpostavljam da je oduzimao novac od civila. Koliko sam čuo, taj novac je kasnije raspoređen u kasu SJB-a Prijedor”, kazao je K1.

Veliki broj civila koji su 21. augusta 1992. godine odlazili iz Prijedora svjedočio je u korist Tužilaštva. Svjedokinja B je rekla kako je optuženi Stojnić, ušavši u autobus, zahtijevao da se jedna vreća napuni s “pet hiljada njemačkih maraka i svim satovima, nakitom i dragocjenostima ili će baciti jedno od djece iz kamiona u kanjon”.

“Nakon dva sata putovanja, došli smo na Korićanske stijene. Vidjela sam autobus s muškarcima, koji su sjedili pognute glave, s rukama iza leđa. Tu je bilo dosta uniformisanih lica. Vidjela sam Babića, Radakovića i Stojnića, koji su se kretali”, dodala je B.

Ivanković se prisjetio da je na posljednjem stajanju konvoja, u blizini rijeke Ugar, ugledao “dva autobusa i samo muškarce”.

“Stali smo i došao je Mrđa. Izveo me je i uzeo kesu s novcem. Onda je izveo neke muškarce iz autobusa govoreći: ‘Ti, ti, ti...’ Osjetio sam da nešto nije u redu. Nikada se prije nije desilo da muškarce odvajaju. Tada sam vidio da pored tih autobusa stoje Paraš, Mrđa, Babić, Stojnić, Škrbić i Đurić”, dodao je Ivanković.

Darko Mrđa je pred Haškim tribunalom 2004. godine osuđen na 17 godina zatvora nakon što je priznao krivicu.

Đurić je tokom svjedočenja kazao da je ušao u jedan od autobusa u kojem su izdvojeni muškarci, te da mu je nakon desetak minuta vožnje Paraš naredio da “pazi da neko ne naiđe iz suprotnog pravca i priđe autobusima”.

“Odmakao sam s dvojicom vozača autobusa do krivine iza stijene i čuo žestoku rafalnu paljbu. Pucnjava je bila strahovita. Čuje se dovikivanje i kuknjava... Sve skupa je trajalo pola sata. Od početka putovanja, u meni se stvorila velika muka, čuo sam šta se radi i nisam mogao da vjerujem”, dodao je Đurić.

Bivši vozači u konvoju i zaštićeni svjedoci KS1 i KS2 rekli su Sudskom vijeću da su za vrijeme strijeljanja civila “stajali u zaklonu sa Đurićem”.

“Kad sam izišao iz autobusa, krenuo sam prema jednoj stijeni. Za mnom je išao policajac Đurić, koji je bio preplašen, i vozač drugog autobusa. Začula se pucnjava iz automatskog oružja, te padanje jedne bombe”, ispričao je KS1.

KS2 je dodao da je čuo kako je Đuriću bilo naređeno da se odmakne do obližnje stijene “radi obezbjeđenja”. “Pošto mi je bila mučnina od svega, i ja sam krenuo za njim”, kazao je KS2, dodavši da je čuo pojedinačnu i rafalnu pucnjavu i detonacije.

Osuđeni Ivanković je, kako je ispričao, ostao na lokalitetu gdje se vršilo strijeljanje. Prisjetio se kako je civilima naređeno da se poredaju “jedan po jedan uz provaliju”.

“Prva vrsta je morala kleknuti... To je neopisivo... Počeli su se gurati, počela je pucnjava... i onda skaču... Pucnjava je trajala kratko, 10 ili 15 minuta, jer su ljudi i sami skakali, a ko je pao, teško da je mogao da preživi. Ja sam ispucao jedan rafal, ali ne do kraja. Nisam ubacio rezervno punjenje. Nije bilo potrebe... Nestajali su ljudi...”, kazao je Ivanković.

U optužnici se navodi da je 12 ljudi preživjelo strijeljanje na Korićanskim stijenama. Dvojica su javno svjedočila – zaštićeni svjedok A i Husein Jakupović.

Tokom putovanja u konvoju, svjedok A je odvojen od porodice i prebačen u jedan od autobusa s vojno sposobnim muškarcima.

“Rekli su nam da se postrojimo pored ivice i da sjednemo kao da se molimo Bogu. Uspio sam kleknuti i, kada sam pošao staviti ruke za vrat, počela je pucnjava. Kako sam okrenuo glavu, uspio sam vidjeti da policajac sa automatskom puškom puca ka meni. Čuo sam samo jauke iz kolone. Skočio sam ka provaliji i sišao desetak metara ka dnu i držao se za jedan jelić”, objasnio je A.

Prema njegovom iskazu, pucnjava je trajala oko petnaestak minuta, nakon čega su pripadnici interventnog voda počeli bacati bombe.

“Kada se to završilo, vidio sam da su neki sišli i dolje i da pucaju po pojedincima”, kazao je A.

I Jakupović je preživio tako što je skočio niz stijenu.

“Srpski vojnici su nam naredili da iziđemo iz autobusa i dva po dva stanemo uz stijenu. Par minuta smo klečali, a onda je počela pucnjava. Ja sam skočio niz stijenu. Bio sam zaglavljen i ukliješten. Ostao sam cijelu noć dok su ljudi padali”, kazao je on.

Uz pomoć kaiša, Jakupović se spustio sa stijene do žbunja, gdje je vidio “veliki broj nagomilanih golih tijela”.

K3, bivši pripadnik interventnog voda, kazao je da je u augustu 1992. godine učestvovao u osiguranju konvoja “u kojem je došlo do zločina”, te potvrdio da su tog dana u pratnji bili i Babić, Đurić, Radaković, Škrbić, Četić i Stojnić.

“Nakon što smo stigli na konačno odredište, istim putem smo se vraćali. Prva osoba na koju sam naletio bio je Stojnić. On se nalazio blizu mjesta gdje su civili poubijani. Prvi susret kada je on ušao u kabinu – to neću nikada zaboraviti – rekao je: ‘Šta smo uradili, svi ćemo zaglaviti u Tunjici...’”, ispričao je K3 i objasnio da je Tunjica kazneno-popravni zavod u Banjoj Luci.

Državno tužilaštvo je saslušalo i svjedoke koji su govorili o asanaciji terena na Korićanskim stijenama. Čedo Vuković, Živorad Pelengić i Radovan Đukarić, bivši pripadnici Civilne zaštite Kneževo, opisali su kako su nastojali ukloniti tijela ubijenih civila zbog “strašnog mirisa i straha od trovanja vode”.

Milan Komljenović, bivši predsjednik Kriznog štaba Kneževo, kazao je da je za ubistva civila saznao 22. augusta 1992. godine, te je otišao da izvidi lokaciju.

“Tamo sam vidio sliku užasa, hrpe ljudi, jedni preko drugih. Ljudi su visili po stijenama i granama. To je bila strašna slika”, dodao je.

Svjedoci Zoran Babić, Milivoje Pavičević i Dragomir Marković, koji su u augustu 1992. godine radili pri Centru službe bezbjednosti (CSB) Banja Luka, kazali su da su bili na uviđaju na lokalitetu Korićanske stijene, ali da im nije poznato da li je vođena bilo kakva istraga u vezi s tim ubistvima. Svjedoci su potvrdili da im je rečeno da su za smrt ubijenih krivi “pratioci konvoja”.

Tužilaštvo je u sklopu dokaznog postupka uvelo preko 150 materijalnih dokaza, od kojih se veliki dio odnosio na potvrde o smrti i izvještaje sa ekshumacija, a također je saslušalo dva vještaka sudske medicine – Miroslava Rakočevića i Sabihu Brkić-Silajdžić, koji su govorili o ekshumacijama ubijenih civila na Korićanskim stijenama. Brkić-Silajdžić je rekla da joj je to bila najteža ekshumacija u karijeri.

(Sarajevo-x.com)

[fukara_tz]

04.12.2009

Srebrenica

Na lokalitetu Zalazje ekshumirano 10 kompletnih i 88 nekompletnih tijela

Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine na lokalitetu Zalazje, općina Srebrenica, dosad je ekshumirao deset kompletnih i 88 nekompletnih tijela i 13 izdvojenih kostiju. Ekshumacija na ovom lokalitetu započeta je 17. novembra, još nije završena i bit će nastavljena, saopćeno je iz Instituta za nestale osobe BiH.

(Fena)



Moje fotografije nastale u Srebrenici 11.07.2009.godine

[fukara_tz]

04.12.2009 Masovna grobnica Zalazje

Slike sa lokaliteta masovne grobnice u Zalazju (u blizini Srebrenice) na kojoj se trenutno radi

Edo Smajilovic, Admir Jugo i Matthew Vennemayer, rad na grobnici

[fukara_tz]

Do sada je u grobnici Zalazje kod Srebrenice ekshumirano 10 kompletnih, 88 nekompletnih tijela i 13 izdvojenih kostiju.

[fukara_tz]

07.12.2009

Beograd

Nenad Malić osuđen na 13 godina za ratni zločin

Veće za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu osudilo je u ponedeljak na 13 godina zatvora Nenada Malića zbog ubistva dvojice i pokušaj ubistva jednog muslimanskog civila u Starom Majdanu 1992. godine.

Obrazlažući presudu, predsedavajući sudija Vesko Krstajić rekao je da je Malić kriv za ratni zločin i da je i sam optuženi tri dana nakon dogadjaja istražnom sudiji detaljno opisao način na koji je ubio dve osobe, a jednu pokušao da ubije.

Krstajić je naveo da je Malić, u stanju bitno smanjene uračunljivosti 21. decembra 1992, uz pretnju oružjem, izveo iz kafića "Fontana" u Starom Majdanu Huseina Grbića i ubio ga ubodom noža u desnu stranu vrata i potom hicem iz pištolja u grudni koš.

Istim pištoljem, Malić je, kao pripadnik šeste krajiške brigade Vojske Srpske Republike BiH zatim iz kafića izveo i Refika Velića i usmrtio ga ispalivši mu hitac u glavu. Potom je, udarcima po glavi i telu, pokušao da ubije i Džemala Hadžalića koji je na njegov poziv izašao iz kuće prekoputa kafića, ali je Hadžalić uspeo da pobegne, kada je optuženi, udarajući Hadžalićevom glavom o zid, krenuo da izvadi pištolj iz svoje kožne bunde.

Sudjenje Maliću počelo je 18. septembra ove godine, a od 9. januara se nalazi u pritvoru. Malić je u odsustvu za isti zločin 2002. godine osudjen pred kantonalnim sudom u Bihaću, a Ministarstvo pravde BiH je predmet prosledilo pravosudnim organima Srbije.

Tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević izjavio je da je presudom Nenadu Maliću za ratni zločin nad civilima u Starom Majdanu 1992. godine, Srbija potvrdila čvrstu opredeljenost za zaštitu osnovnih civilizacijskih vrednosti kao što je pravo na život.

"Presuda od 13 godina Maliću je pravda za žrtve njegovog zločina i jasna poruka svima koji su ih činili da neće moći mirno da spavaju", rekao je Vukčević novinarima u Specijalnom sudu nakon izricanja presude Maliću.

On je istakao da je današnjom hrabrom odlukom Veća za ratne zločine potvrdjena opredeljenost Srbije da svi zločinci moraju odgovarati i da niko ko je okrvavio ruke neće izbeći pravdu. "Obračunavajući se sa takvom prošlošću naše pravosudje vodi Srbiju ka evropskoj budućnosti", naveo je srpski tužilac za ratne zločine.

http://www.e-novine.com/srbija/vesti/32 ... zloin.html

[fukara_tz]

08.12.2009

Srebrenica

Iz jame Zalazje ekshumirano 12 kompletnih i 102 nekompletna skeletna ostatka

U masovnoj grobnici „Zalazje“ kod Srebrenice pronađeno je 12 kompletnih i 102 nekompletna tijela. Članovi Instituta za traženje nestalih BiH i ekspertnog tima iz Tuzle pod rukovodstvom Kantonalnog tužilaštva TK-a, završavaju rad na ekshumiranju iz masovne grobnice „Zalazje“ kod Srebrenice. Od 17. novembra iz grobnice je eksumirano 12 kompletnih i 102 nekompletna tijela, potvrdio je Sadik Selimović, član Instituta.



On je dodao da će se sutra početi sa zatvaranjem ove grobnice koja je bila sekundarnog karaktera i u kojoj su bili posmrtni ostaci Srebreničana, ubijenih jula 1995. godine i prvobitno sahranjeni u grobnici Glogova kod Bratunca. Ovo je 80. lokacija u Podrinju koja je otkrivena i u kojoj su bili sahranjeni srebrenički Bošnjaci.

(FENA)

[fukara_tz]

09.12.2009

Srebrenica

Zatvaranje grobnice "Zalazje"

Nakon mjesec dana rada na ekshumaciji danas je počelo zatvaranje masovne grobnice „Zalazje“ kod Srebrenice. Članovi Instituta za traženje nestalih BiH i ekspertnog tima iz Tuzle, pod rukovodstvom Tužiteljstva TŽ iz ove masovne grobnice ekshumirali su 12 kompletnih i 102 nekompletna tijela i 17 izdvojenih kostiju.

Prema infromacijama Službe za nestale osobe riječ je o 144 slučaja, posmrtnim ostacima žrtava iz Srebrenice, ubijenih u srpnju '95-te godine. Radi se o sekundarnoj masovnoj grobnici, iz koje su žrtave prvobitno bile sahranjene u grobnici Glogova kod Bratunca.

Sva ekshumirana tijela iz masovne grobnice „Zalazje“ prebačena su u Komemorativni centar u Tuzli, gdje će DNK analizom biti utvrđen njihov identitet. Ovo je 80-ta otkrivena lokacija u Podrinju u kojoj su bili sahranjeni srebrenički Bošnjaci.

(FENA)

[fukara_tz]

09.12.2009

Tuzla

Identificirano još 11 žrtava iz Bratunca i Zvornika u Tuzli

U Tuzli je danas obavljena još jedna identifikacija žrtava stradalih u Podrinju.

Ovoga puta u pitanju su žrtve ubijene na području Bratunca i Zvornika. U pitanju je osam posmrtnih ostataka ubijenih Bošnjaka Bratunca i tri žrtve s područja Zvornika. Radi se uglavnom o kompletnim tijelima pronađenim u različitim masovnim i pojedinačnim grobnicama rasutim širom Podrinja.

Danas identifikovane žrtve iz Bratunca, ukoliko porodice daju saglasnost, bit će sahranjene 12. maja 2010. godine na mezarju Veljaci.

(FENA)

[aram]

Nagrada za ljudska prava grada Weimara Sonji Biserko
http://www.funkhauseuropa.de/sendungen/ ... erko.phtml

Sonju Biserko su za nagradu predložili Srpsko građansko vijeće u Sarajevu i organizacija Žene Srebrenice, zajedno sa nemačkom nevladinom organizacijom Društvo za ugrožene narode.

[fukara_tz]

11.12.2009

Tuzla

Žene Srebrenice protive se odugovlačenju procesa protiv Karadžića

Predstavnice udruženja građana “Žene Srebrenice” danas su održale još jedan od mirnih protesta na ulicama Tuzle koje, već tradicionalno, održavaju svakog 11. u mjesecu.

I ovaj put su, od nadležnih, zatražile da proces koji se vodi u Haagu protiv Radovana Karadžića ne prate prekidi i odugovlačenje, jer mnoge majke nisu dočekale ni da im pronađu djecu a ni početak suđenja Radovanu Karadžiću.



Podsjećajući na činjenicu da i 14 godina nakon genocida u Srebrenici zločinci, odgovorni za ubistvo više od 8.000 osoba nisu kažnjeni, “Žene Srebrenice” navode da jedino što mogu uraditi jeste mirno protestovati i javnost upozoravati na potrebu saznavanja potpune istine o zločinima u Srebrenici i kažnjavanju zločinaca.

I ovog puta Žene Srebrenice najveće nezadovoljstvo i razočaranje pokazale su zbog odnosa Haškog tribunala prema zločincima, jer, kako tvrde, oni se slobodno kreću u Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj, i to već traje godinama. I domaće pravosuđe morat će učiniti puno više, poručuju žene Srebrenice. Nisu zadovoljne ni kaznama za osuđenike.

Šetnjom tuzlanskim ulicama s transparentima na kojima su ispisana imena žrtava i danas su poručile da stradanja u Srebrenici ne smiju biti zaboravljena i da zločinci moraju odgovarati.

(FENA)

11.12.2009

Beograd

NVO: Proglasiti dan sećanja

Beograd -- Predstavnici nekoliko nevladinih organizacija uputili su zahtev predsedniku Srbije Borisu Tadiću da se 11. jul proglasi danom sećanja na genocid u Srebrenici.

Na skupu ispred Predsedništva Srbije, aktivisti NVO su podsetili da je, prema presudi Međunarodnog suda pravde, Srbija dužna da se distancira od ratnih zločina, kao i da je Evropski parlament proglasio 11. jul Danom sećanja.

"Uvereni smo da je poštovanje i priznanje žrtava najtežih zločina i početak izgradnje zajedničkog pamćenja, u koje će biti utkane sve žrtve ratnih zločina, naša zajednička obaveza", rekla je aktivistkinja Žena u crnom Jelena Simić.

"Zato i deseti put ove godine zahtevamo da podržite stav da se 11. jul i u Srbiji prihvati i obeležava kao dan sećanja na genocid u Srebrenici", poručila je Jelena Simić.

Osim Žena u crnom, zahtev Tadiću su podržali i Helsinški odbor za ljudska prava, Komitet pravnika za ljudska prava, Inicijativa mladih za ljudska prava i drugi.

(B 92)

[fukara_tz]

Ekshumirana tri tijela na području planine Sušica

Tri tijela ekshumirana su danas na lokalitetu planine Sušica, mjesto Stublić, potvrdila je Feni Lejla Čengić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH. "Radi se o dva kompletna tijela za koja se sumnja da su žrtve iz Srebrenice iz 1992. i jedno nekompletno tijelo, za koje se sumnja da je žrtva iz Žepe također iz perioda 1992. godine", dodala je Čengić.Prema podacima kojima raspolaže Institut za nestale osobe BiH, ove žrtve stradale su u zasjedi.Tijela će biti prevezena u Komemorativni centar u Tuzlu, gdje će biti izvršena DNK analiza i utvrđen njihov konačan identitet.

[fukara_tz]

Institut za nestale osobe BiH poziva srodnike nestalih da daju krv za DNK analizu

Članovi porodica novoidentifikovanih žrtava, čiji su posmrtni ostaci pronađeni u masovnim grobnicama, dobili su danas potvrde o njihovoj smrti. Time je završena potraga za ukupno šest nestalih osoba iz Zvornika, Bratunca i Bijeljine za kojima se tragalo od 1992. godine. Iz Instituta za nestale osobe upozoravaju da je identifikovanje slučajeva iz masovnih grobnica sve teže, jer nedostaju uzorci krvi srodnika. Pozivaju sve one koji tragaju za članovima porodica da daju krv za DNK analizu.

Svih šest žrtava čija je smrt potvrđena identifikacijom doživjeli su sličnu sudbinu, kao roditelji Mevlije Suljić, koja je danas uz potvrdu smrti dobila mogućnost da ukopa svoju majku. Tek 2000. godine ona je saznala da joj je majka podlegla nakon što je ustrijeljena u stomak i bubreg. Oca je pronašla u masovnoj grobnici 2004. godine. U međuvremenu je čula kako je ubijen u Zvorniku i njegovo tijelo je bačeno u Drinu. Tri od šest žrtava, identifikovanih ove sedmice ekshumirane su u Glumini 98. godine. Sve do sada njihova tijela nisu mogla biti ukopana, jer nisu kompletirana. U komemorativnom centru u Tuzli nalazi se na desetine takvih slučajeva. Nekima nedostaje više od pola kostiju.

Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica općine Zvornik kaže da je većina dijelova tijela ekshumirana iz Kazanbašče i iz grobnice na Crnom vrhu. To su bile sekundarne grobnice, ali ne postoje informacije gdje su bile primarne, da bi tamo mogli tražiti dijelove tijela koji nedostaju. Posmrtni ostaci još 80 slučajeva, ne mogu biti identifikovani, jer se njihova DNK ne podudara sa uzorcima krvi iz baze. Doktor Vedo Tuco, vještak sudske medicine kaže da među tim slučajevima ima i kompletnih tijela, ali njihov DNK nema se s čime uporediti. Jednostavno nedostaju srodnici. Iz Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine zato apeluju na sve članove porodica, koji tragaju za nestalima, a nisu dali krv, da dođu i pomognu identifikovati posmrtne ostatke koje čuva Komemorativni centar u Tuzli.

(RTV TK)

[fukara_tz]

Dženaze (sahrane) civilnih žrtava rata na području RS-a u 2009 godini

Bratunac 12.05.2009 - Obavljena dženaza za 33 žrtve

Zvornik 01.06.2009 - Obavljena dženaza za 43 žrtve

Vlasenica, selo Šadići 08.06.2009 - Obavljena dženaza za 6 civilnih žrtava

Višegrad 14.06.2009 - Kolektivna dženaza za četiri žrtve

Srebrenica 11.07.2009 Na 14.godišinjicu genocida u Srebrenici ukopano 534 žrtve

Bijeljina 19.07.2009 - Obavljena dženaza Muhamedu Mulabdiću (2 i Selmi Sarajlić (11)

Prijedor 20.07.2009 - Sahranjene 44 civilne žrtve iz Prijedora

Sve nabrojano kroz fotografije



Brčko distrikt 12.06.2009 Obavljena dženaza za osam žrtava agresije

FBiH Odžak 13.06.2009. godine - Zajednička komemoracija za 12 Hrvata i tri Bošnjaka

[fukara_tz]

07-01-2010

Tuzla

Identifikovani trogodišnja djevojčica i petnaestogodišnji dječak

U Komemorativnom centru Tuzla danas su identifikovani posmrtni ostaci osam žrtava nastradalih 1992. godine na području Zvornika, Bijeljine, Bratunca, Vlasenice i Žepe.

Od osmoro identifikovanih, troje je iz Zvornika, dvoje iz Bratunca, te po jedno iz Bijeljine, Vlasenice i Žepe.

Riječ je o posmrtnim ostacima žrtava koje su ekshumirane iz masovnih grobnica Crni vrh kod Zvornika, Blječeva kod Bratunca i Hrnići kod Konjević Polja.

Među identifikovanima je i jedna trogodišnja djevojčica, kao i petnaestogodišnji dječak.

Portparol Instituta za nestala lica BiH Lejla Čengić rekla je Srni da je identifikacijom rukovodio vještak sudske medicine Vedo Tuco koji je izvršio sudsko-medicinsku obradu tijela, odnosno utvrđivao uzrok smrti na osnovu DNK analize.

Identifikaciji su prisustvovale porodice nastradalih i predstavnici Instituta za nestala lica BiH.

[fukara_tz]

Šta može nasmijati vladiku Kačavendu?

Negdje u maju prošle godine vladika Kačavenda je preuzeo dužnost predsjedavajućeg Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine. Vijeće je formirano 1997. i okuplja sve religijske zajednice u Bosni i Hercegovini. Smanjenje predrasuda, međureligijska tolerancija, unapređenje odnosa crkava i vjerskih zajednica, samo su neki od zadataka Vijeća. Šta Kačavenda može da uradi na tom planu?

Odgovor potražite u video zapisu koji se ovih dana pojavio na youtube. Rijetko se u javnosti može vidjeti nasmješeno lice vladike Kačavende. Osmjeh današnjeg predsjednika Međureligijskog vijeća BiH uhvaćen je u trenutku kad mu 12. jula 1995. Milenko Živanović, komandant Drinskog Korpusa, referiše o poravnatom minaretu džamije.



Vasilije Kačavenda - 12 Juli 1995 - Slava i slavlje nakon pada Srebrenice

[fukara_tz]

22.01.2010

Sarajevo

Alipašino Polje - Sjećanje na djecu koja su ubijena na sanjkanju

Delegacija Kantona Sarajevo odala je počast i položila cvijeće na spomen-ploču žrtvama masakra u ulici Bosanska kod broja 4, u naselju Alipašino Polje “C” faza.

Na ovom mjestu, prije šesnaest godina, od tri granate ispaljene sa agresorskih položaja iz Nedžarića, smrtno je stradalo šestoro djece na sanjkanju, dok je ranjeno još toliko naših najmlađih sugrađana.

Najmlađa žrtva Jasmina Brković imala je pet, a najstarija Nermin Rizvanović 13 godina. Ovog tragičnog dana, ubijeni su i Jasminina sestra Indira Brković (12), Danijel Jurenić (11), Mirza Dedović (8) i Admir Subašić (8).

Zajedno sa predstavnicima Kantona Sarajevo ovaj tužni dan obilježile su i delegacije Grada, Općine Novi Grad, Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995. godine, te porodice, rodbina i prijatelji ubijene djece.
(Sarajevo-x.com)

[Saz]

Samo jedna mala ispravka; Vehid Salihovic je rodjen 1905. godine i cetnici su ga ubili u junu 1992., dakle imao je 87 godina, a supruga Devleta, koja je nekako uspjela da izbjegne u Celic, je umrla prije nekoliko godina.

Allahrahmetila.

15.06.2009

Koraj - Opština Čelić

Obilježena godišnjica stradanja u Koraju

Povratnici u Koraj, selo na granici dva entiteta, između opština Lopare i Čelić, obilježili su godišnjicu stradanja tokom agresije.

Vehid Salihović koji je danas ukopan na mjesnom mezarju u Koraju jedna je od ukupno 59 žrtava stradalih nakon što je mještanima Koraja iz susjednih Lopara, prije tačno sedamnaest godina upućen ultimatum, da se isele. Na dženazu mu je došla kćerka Hata. I njen je muž ubijen, a brat je nakon rata umro od posljedica ranjavanja. Ova je porodica izgubila još dva mladića, unuka, danas ukopanog Vehida. Imao je u vrijeme ubistva 78 godina. Vehidove posmrtne ostatke pronašli su u ruševini, koja je nekad bila kuća njegovog komšije. Njegovo se ime nalazi na spomen obilježju među imenima Korajaca koji nisu uspjeli pobjeći od rezervnog sastava napadačke vojske.

Danas su im preživjeli članovi porodica zajedno odali počast. Glavni organizator manifestacije sjećanja Hajrudin Ćosić, sekretar Mjesne zajednice Koraj kaže da tragaju za još 33 žrtve ubijene tokom 10 dana, nakon što su vojnici došli u Koraj.

Iz Koraja je danas krenula kolona simboličnog naziva ''Put spasa'', sedam kilometarskim putem do Čelića, gdje su od agresije sklonili '92. godine. Do danas se u Koraj vratila tek trećina prijeratnih stanovnika. Žive uz spoznaju da su mještani Koraja u tri rata tri puta protjerivani.

(RTV TK)

[fukara_tz]

IN MEMORIAM - Markale 05.02.1994.g. - 05.02.2010.godine

16. godišnjica Markala - Dan sjećanja na poginule građane Sarajeva

Zajedničkom komemorativnom sjednicom Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća s područja KS-a, obilježen je Dan sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992.-1995.
Na sjednici je ujedno i obilježena 16. godišnjica stradanja građana na pijaci Markale u Sarajevu.

Tog 5. februara 1994. godine s neprijateljskih položaja koji su se nalazili na području sela Mrkovići-Sarajevo ispaljen je minobacački projektil kalibra 120 mm, koji je pao na gradsku pijacu Markale, usljed čije eksplozije je poginulo 67, a teže i lakše ranjene 142 osobe.

Na sjednici je govorio Franjo Topić, predsjednik HKD Napredak, koji je kazao da svako sjećanje oživljava događaje i ljude koji su stradali.

"Ako zaboravim svoje žrtve to je kao da smo ih ponovo ubili, a ko bi se usudio to učiniti. To bi bio novi zločin", kazao je Topić obraćajući se prisutnima.

Ponovio je da za nas koji nismo bili u rovovima, svaki vojnik je bio umjesto nas, ali i kazao da žrtvama ne treba manipulirati jer je zločin sam po sebi težak.

"Opraštanje ne znači zaborav i važniji je onaj koji oprašta, nego onaj kojem se oprašta. Mržnja razara čovjekovu jezgru i njegovu dušu. Praštanjem ne govorimo da ne razlikujemo ubojicu i žrtvu", rekao je Topić.

Član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić kazao je novinarima da Sarajevo nije zaboravilo svoje žrtve i da to nikad i neće.

Međutim, kazao je da ga izrazito boli to što je nakon svih ekspertiza i saznanja ko je ispalio minobacački projektil još postoji negiranje ovog zločina, ali i pitanje ko je učinio zločin.

"Negiranje odgovornosti za ovaj događaj je strašno", istaknuo je Silajdžić.

Kazao je i to da je žalosno što Krivičnim zakonom nije riješeno pitanje negiranje zločina te da nakon pet puta ipak nije usvojena ta odredba.

"Nemam šta da dodam na to. Meni se prigovara kad u Ujedinjenim nacijama u svom govoru citiram presudu Međunarodnog suda pravde u Haagu, generalnog sekretar UN-a i naš ustavni sud. Tada mi se govori da to treba zaboraviti", dodao je Silajdžić.

Ovakvim djelovanjem postoji tendencija da se zločini u BiH minimiziraju i to pod motom da je potrebno krenuti dalje, poručio je Silajdžić.

"Stav Grada Sarajeva i Gradskog vijeća o ovom događaju najviše je iskazan na temelju tužbe pokrenute protiv Milorada Dodika koji je u svom govoru negirao masakr na Markalama", kazao je Alija Behmen, gradonačelnik Grada Sarajeva.

Ponovio je da je sramotno što je Sud u Bijeljini odredio da ne postoje osnovi za krivično gonjenje premijera Republike Srpske, ali i naglasio da neće odustati te da će ako bude potrebno biti ići i do Strasbourga.

Behmen je istaknuo da ne postoje kolektivne odgovornosti, nego samo individualna i oni koji su zločin činili za to moraju i odgovarati.

Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Denis Zvizdić istaknuo je da se danas sjećamo nevinih žrtava koji su bili civili.

"Nikada nećemo govoriti o zaboravu, ali kada pravda učini ono što treba da učini, onda kada nalogodavci, planeri i izvršioci ovih zločina budu privedeni pravdi u tom momentu možemo govoriti o oprostu", istaknuo je Zvizdić.

Ponovio je da multietničnost Sarajeva nije ubijena, iako je to bila glavna namjera i to treba da bude naslijeđe budućim generacijama.

Na pijaci Markale tog dana poginuli su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, Ibro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

(FENA)

[fukara_tz]

05.02.2010.

Sud BiH

Za zločine u Vlasenici - Bastah i Višković osuđeni na 22 i 18 godina zatvora

Prvostepeno vijeće Suda BiH osudilo je Predraga Bastaha na 22, a Gorana Viškovića na 18 godina zatvora za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Vlasenice.
Sudsko vijeće zaključilo je da su u periodu od aprila do septembra 1992. Bastah, kao rezervni policajac Stanice javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica i Višković kao pripadnik vojske Srpske republike BiH, učestvovali u širokom i sistematičnom napadu "usmjerenom protiv nesrpskog civilnog stanovništva" te općine.

"Optuženi su oglašeni krivim za zločine protiv čovječnosti, jer je Vijeće ustanovilo kako je Tužilaštvo BiH tokom dokaznog postupka dokazalo opšte elemente tog djela te da je u tom periodu postojao širok i sistematičan napad vojske i policije Srpske republike BiH, kao i da su žrtve i oštećeni imali status civila, dakle zaštićene kategorije", naveo je Zoran Božić, predsjedavajući Sudskog vijeća.

Bastah je oglašen krivim po devet od ukupno 16 tačaka optužnice za učešće u "nezakonitim zatvaranjima, prisilnim nestancima i preseljenju stanovništva" kao i za ubistva civila Muje Klance te Tife i Zejne Ambešković.

"Tužilaštvo je van razumne sumnje dokazalo odgovornost prvooptuženog za tačke optužnice ubistva. Iskazi svjedoka, po ocjeni ovog Suda, imaju kontinuitet i dovode do jasnog zaključka o odgovornosti optuženog kao saučesnika za djelo ubistva, kazao je Božić dodavši da je Bastah oslobođen krivice za učešće u ubistvu Zahida Klempića u maju 1992. "

Nepravosnažnom presudom Višković je oglašen krivim za 11, dok je oslobođen osam tačaka optužnice. Između ostalog, Višković je osuđen za silovanja svjedokinje O8 i Jasmine Huremović, dok je oslobođen optužbe za silovanje zaštićene svjedokinje O6.

Bastah i Višković su oglašeni krivim i da su u junu 1992. u selu Jarovlje (općina Vlasenica) zarobili Ibrahima Lelu kojeg su potom odveli iz logora Sušica od kada mu se gubi svaki trag.

Određujući visinu kazne, Sud je kao olakšavajuće okolnosti cijenio činjenicu da su obojica optuženih "familijarne osobe" kao i to što su tokom ratnog perioda "pružali pomoć licima Bošnjačke nacionanosti".

Svjedoci su opisali optužene kao strah i trepet za muslimanski narod Vlasenice, dok su vozila koje su vozili nazvali vozilima smrti. Sud je ocijenio da je njihovo ponašanje zaprimilo nehumani obrazac, a što je cijenjeno kao otežavajuća okolnost.

Suđenje Bastahu i Viškoviću počelo je u junu 2008. Nakon izricanja presude Sud je Bastahu produžio pritvor za još devet mjeseci te odredio pritvor Viškoviću, koji se branio sa slobode od jula 2008.

Prvooptuženi Predrag Bastah je po okončanju čitanja presude zatražio riječ i Sudu ponovio kako se osjeća "nevinim po svim tačakama optužnice".

Sudsko vijeće je Bastaha i Viškovića oslobodilo plaćanja troškova postupka ocijenivši da bi se time "ugrozio opstanak njihovih porodica", dok je oštećene Sud uputio s imovinskopravnim zahtjevima na parnicu,..

(FENA)

[fukara_tz]

11.02.2010.g

Mirni protest "Žena Srebrenice" u Tuzli

[fukara_tz]

Dobra propaganda je ona koja vodi ka uspjehu, a loša je ona koja ne može ispuniti očekivani učinak. Zadatak propagande nije da bude inteligentna, već da bude uspješna.

Joseph Goebbels

Lavove hrane srpskom decom - Zlocin nad srbima Sarajeva




Splav od srpskih tijela - Stradanje srba Gorazda





Muslimani zapalili Vijecnicu - Dzihad protiv srpskih pisaca





Masakr u ulici Vase Miskina - Specjalci Mirza i Rusmir postavili mine





Masakr Markale - Laz i obmana, zavjera ustaskodzihadska




Preuzeto sa PLBiH

[Richard Peti]

.

[amarpitar]

http://www.megaupload.com/?d=2QCKQ7QN
http://www.megaupload.com/?d=118H5Y50

[Maraschino]

Ubica Rade Janković nikad nije odgovarao za ubistvo Seada Bukvarevića i Zijada Živčića



Članovi porodice, rodbina, prijatelji, pripadnici Policijske uprave Kalesija, predstavnici Općine i boračkih organizacija učenjem Fatihe i polaganjem cvijeća na spomen-obilježje prisjetili su se prvih kalesijskih žrtava agresije na BiH Seada Bukvarevića i Zijada Živčića...

Saed Bukvarević i Zijad Živčić bili su pripadnici Centra javne bezbjednosti Kalesija.

Ubio ih je 12. marta 1992. godine Rade Janković iz Dubnice kod Kalesije. Kako je pisao Sead Omerbegović u knjizi „Vrijeme odluka i otpora“, Rade Janković je bio pripadnik jedne od SDS-ovih grupa ubica zaduženih za likvidaciju odrđenih ličnosti. Tog 12. marta 1992. godine, Rade Janković sa hrušom u kojoj su bili Marinkom Todićem, milanom Todićem, Milutinom Ivanovićem i Vinkom Todićem, svi iz dubnice, došao je u kafanu“Miss“, vlasništvo Mustafe Ibralića, i počeo provocirati goste. Na poziv vlasnika kafane, na lice mjesta ubrzo su na lice mjesta izašli policajci Zijad Živčić i Sead Bukvarević. Janković je počeo bježati, a kasnije su za njim krenuli Živčić i Bukvarević. Ubrzo su ga sustigli kod riječice Kalesijica u Prnjavoru. Međutim, Rade Janković je hicima iz pištolja usmrtio i Živčića i Bukvarevića. Za počinjene zločine nikad nije odgovarao. Odmah poslije ubistva krili su ga mještani Dubnice, a nakon toga je prebačen u Srbiju.
izvor: Kalesijske novine

[and]

Izvještavala iz Sarajeva za CNN
Preminula neustrašiva snimateljka Margaret Moth
Margaret Moth, CNN-ova snimateljka i novinarka preminula je danas u 59. godini života u Rochesteru, Minnesota, nakon duge i teške borbe s rakom debelog crijeva.
Nerustrašivu novinarku mreže CNN pamte i Sarajlije. Ona je 1992. godine snimala i izvještavala sa ulica Sarajeva gdje ju je u lice pogodio snajperski metak. No, tada je preživjela i metak, i nekoliko operacija koje su uslijedile, nakon čega je zaražena hepatitisom C.

Samo šest mjeseci nakon što joj je snajper izbio zube, otkinuo dio jezika i oštetio vilicu Moth se vratila u Sarajevo, našalivši se tada kako ide naći svoje zube. Njen osmijeh i njen karakteristični humor uslijed ratnog ludila u Sarajevu uveseljavao je mnoge.

No, prije tri godine joj je dijagnosticiran rak debelog crijeva. Danas je neustrašiva Moth preminula i ostavila veliku prazninu za sobom.

Njene kolege tvrde kako je bila veoma draga osoba sa karakterističnim smislom za humor. Veoma je voljela svoj posao i bila je veoma poznata u svijetu dokumentaraca.

Izvještavala je i snimala na brojnim ratištima. Bila je veoma cijenjena. O njoj je snimljen i dokumentarac "Neustrašiva: Priča Margaret Moth" u kojem o njoj govore njene kolege sa CNN-a.