#1676 Re: Pokret za odlazak - ubleha ili stvarnost?
Posted: 15/11/2018 00:36
Vala ovakvih levata mi nije ni žao. Takvi ni nacrtanu ovcu ne bi znali sačuvati, a kamoli raditi u DHL-u.
Vala ovakvih levata mi nije ni žao. Takvi ni nacrtanu ovcu ne bi znali sačuvati, a kamoli raditi u DHL-u.

Sama kaze da je imala zelju da ode ali nije uspjela u namjeri. Veliki je to korak. I kada si samac sa 21 godinom a ne zena sa muzem i djecom.detroit-mercy wrote: Iskreno, ako si 50+ bez neke velike akademske karijere pa da te neko izvana trazi onda sjedi s'mirom kod kuce. Tebi je ionako jos koja godina do penzije. Predpostavljam da su ti djeca u nekim 20tim mozda 30tim, neka se oni guraju za taj odlazak ako im je to cilj.
Ti vise nisi u godinama kad si u stanju da brzo ucis, da se prilagodjavas, da vuces, dajes 150% od sebe. Covjek ode u 20tim pa mu uzme minimum 5 godina da se prilagodi, starije osobe se nikada ne prilagode.
Gledaj da od toga dole izvuces sto bolje mozes.
Meni cesto bude zao ovakvih ljudi koje su iz rata izasli u nekim kasnim dvadesetim-ranim tridesetim, ostali dole cekajuci neku promjenu na bolje i onda prodje 20-25 godina a oni skontaju da bolje ne dolazi. Sta i kako dalje, tesko je ulicu promijeniti u tim godinama a kamoli drzavu, jezik ili kulturu.
Ovo je definitivno najbolje, ali je i najteže, jer valja otići u drugu zemlju na par mjeseci, samo se prave troškovi, a ništa ne zarađuje. Ako se uzme da je potrebno oko 2 ili 3 mjeseca da se dođe do posla, to znači 2 - 3 mjeseca troškova, što i kako kojem gradu znači, ali otprilike od 1500€ mjesečno po nekim europskim gradovima do 3000$ mjesečno u nekim američkim gradovima, što izađe od 10k KM do 15k KM.animals wrote:Tvoj je problem sto nisi otisla na slijepo vani i trazila posao na licu mjesta..izgubljena dusa wrote:Hvala stakasa![]()
Nisam bas poravnila, cuci to u mojoj dusi i grize....boli
Samo pokusavam da to potisnem, a znam da je tu...neke zelje ostaju zauvijek
Prije ce biti da gradim svoj mikro svijet u kom nema mjesta za ovu i ovakvu drzavu...ona i sve njeno je na ignore....zauvijek
vecina nas je tako se snasla...
a iz Bosne probavati preko oglasa, mozda jedan od 100 tisuca..
Moze se i iz Bosne naci poslodavac (ne da ides preko nekih organizacija ili sta vec). Znas svoju struku, trazis po net-u firme (malo jace ) i na njihovim stranicama vidis da li traze nesto sto bi ti mogao raditi pa apliciras. Mnogi su tako otisli.konjislav wrote:Ovo je definitivno najbolje, ali je i najteže, jer valja otići u drugu zemlju na par mjeseci, samo se prave troškovi, a ništa ne zarađuje. Ako se uzme da je potrebno oko 2 ili 3 mjeseca da se dođe do posla, to znači 2 - 3 mjeseca troškova, što i kako kojem gradu znači, ali otprilike od 1500€ mjesečno po nekim europskim gradovima do 3000$ mjesečno u nekim američkim gradovima, što izađe od 10k KM do 15k KM.animals wrote:Tvoj je problem sto nisi otisla na slijepo vani i trazila posao na licu mjesta..izgubljena dusa wrote:Hvala stakasa![]()
Nisam bas poravnila, cuci to u mojoj dusi i grize....boli
Samo pokusavam da to potisnem, a znam da je tu...neke zelje ostaju zauvijek
Prije ce biti da gradim svoj mikro svijet u kom nema mjesta za ovu i ovakvu drzavu...ona i sve njeno je na ignore....zauvijek
vecina nas je tako se snasla...
a iz Bosne probavati preko oglasa, mozda jedan od 100 tisuca..
Eh sada treba uzeti to u malo širi kontekst.
Ko ovdje u Bosni može uštedjeti 15 hiljada maraka i onda da ih potroši na provođenje 3 mjeseca u inostranstvu tražeći posao? I čak iako ga nađe, da li je moguće da na legalan način dobije radnu dozvolu?
Skupa je zajebancija koja se plaća 15k i onda strahuješ hoćeš li dobiti radnu dozvolu. Skupa je ljudima koji možda i imaju te pare, a kamoli onima koji nemaju, pa bi eventualno morali dići kredit ili posuditi od rodbine/prijatelja.
Ja lično imam ušteđeno više od toga, ali ne bih trošio te pare na jednu takvu avanturu. Mogu misliti da ni drugi ljudi također ne bi to radili.
Poenta je što je to otići negdje pa onda tražiti posao high risk, low reward opcija na koju se većina ljudi ne odlučuje.
Ja se slažem sa tobom što se tiče procedure koju si naveo, međutim to radi za struke gdje se neko znanje može provjeriti preko Skypa, što je slučaj kod IT-a, šta je za mašince, majstore raznih struka, varioce, ljude koji rade sa teškom mašinerijom, itd. Za njih ova procedura nije baš odgovarajuća. Ova avantura koju sam objasnio u prošlom postu važi za sve moguće profile ljudi i profesija. Tu teško da pomaže Skype.Cookie85 wrote:Moze se i iz Bosne naci poslodavac (ne da ides preko nekih organizacija ili sta vec). Znas svoju struku, trazis po net-u firme (malo jace ) i na njihovim stranicama vidis da li traze nesto sto bi ti mogao raditi pa apliciras. Mnogi su tako otisli.konjislav wrote: Ovo je definitivno najbolje, ali je i najteže, jer valja otići u drugu zemlju na par mjeseci, samo se prave troškovi, a ništa ne zarađuje. Ako se uzme da je potrebno oko 2 ili 3 mjeseca da se dođe do posla, to znači 2 - 3 mjeseca troškova, što i kako kojem gradu znači, ali otprilike od 1500€ mjesečno po nekim europskim gradovima do 3000$ mjesečno u nekim američkim gradovima, što izađe od 10k KM do 15k KM.
Eh sada treba uzeti to u malo širi kontekst.
Ko ovdje u Bosni može uštedjeti 15 hiljada maraka i onda da ih potroši na provođenje 3 mjeseca u inostranstvu tražeći posao? I čak iako ga nađe, da li je moguće da na legalan način dobije radnu dozvolu?
Skupa je zajebancija koja se plaća 15k i onda strahuješ hoćeš li dobiti radnu dozvolu. Skupa je ljudima koji možda i imaju te pare, a kamoli onima koji nemaju, pa bi eventualno morali dići kredit ili posuditi od rodbine/prijatelja.
Ja lično imam ušteđeno više od toga, ali ne bih trošio te pare na jednu takvu avanturu. Mogu misliti da ni drugi ljudi također ne bi to radili.
Poenta je što je to otići negdje pa onda tražiti posao high risk, low reward opcija na koju se većina ljudi ne odlučuje.
Da je jednostavno - NIJE, poslat ces Bog zna koliko aplikacija i dobit ces 80% odbijenice 15% nece ni odgovoriti, a ostalih 5% ce traziti intervju koji mozes prvi obaviti preko Skype, a drugi i treci krug ces morati da ides tamo. Neke firme ce platiti troskove dolaska i odlaska, a neke ne.
Ja sam tako otisao prije 3godine, aplicirao ni sam ne znam na koliko poslova, dok nisam nasao firmu koja ce mi vizu napraviti i sve uraditi samo da dodjem i radim za njih. Ljudi mi platili dolazak na testiranje , hotel, avionsku kartu, kasnije kad su me primili platili mi troskove selidbe...
Nego ko ima namjeru da ide van BiH, sredi CV i motivaciono i sjedi napravi kafu , i zovi najboljeg prijatelja Google
Sretno svima koji planiraju da idu.
konjislav wrote:Ja se slažem sa tobom što se tiče procedure koju si naveo, međutim to radi za struke gdje se neko znanje može provjeriti preko Skypa, što je slučaj kod IT-a, šta je za mašince, majstore raznih struka, varioce, ljude koji rade sa teškom mašinerijom, itd. Za njih ova procedura nije baš odgovarajuća. Ova avantura koju sam objasnio u prošlom postu važi za sve moguće profile ljudi i profesija. Tu teško da pomaže Skype.Cookie85 wrote:Moze se i iz Bosne naci poslodavac (ne da ides preko nekih organizacija ili sta vec). Znas svoju struku, trazis po net-u firme (malo jace ) i na njihovim stranicama vidis da li traze nesto sto bi ti mogao raditi pa apliciras. Mnogi su tako otisli.konjislav wrote: Ovo je definitivno najbolje, ali je i najteže, jer valja otići u drugu zemlju na par mjeseci, samo se prave troškovi, a ništa ne zarađuje. Ako se uzme da je potrebno oko 2 ili 3 mjeseca da se dođe do posla, to znači 2 - 3 mjeseca troškova, što i kako kojem gradu znači, ali otprilike od 1500€ mjesečno po nekim europskim gradovima do 3000$ mjesečno u nekim američkim gradovima, što izađe od 10k KM do 15k KM.
Eh sada treba uzeti to u malo širi kontekst.
Ko ovdje u Bosni može uštedjeti 15 hiljada maraka i onda da ih potroši na provođenje 3 mjeseca u inostranstvu tražeći posao? I čak iako ga nađe, da li je moguće da na legalan način dobije radnu dozvolu?
Skupa je zajebancija koja se plaća 15k i onda strahuješ hoćeš li dobiti radnu dozvolu. Skupa je ljudima koji možda i imaju te pare, a kamoli onima koji nemaju, pa bi eventualno morali dići kredit ili posuditi od rodbine/prijatelja.
Ja lično imam ušteđeno više od toga, ali ne bih trošio te pare na jednu takvu avanturu. Mogu misliti da ni drugi ljudi također ne bi to radili.
Poenta je što je to otići negdje pa onda tražiti posao high risk, low reward opcija na koju se većina ljudi ne odlučuje.
Da je jednostavno - NIJE, poslat ces Bog zna koliko aplikacija i dobit ces 80% odbijenice 15% nece ni odgovoriti, a ostalih 5% ce traziti intervju koji mozes prvi obaviti preko Skype, a drugi i treci krug ces morati da ides tamo. Neke firme ce platiti troskove dolaska i odlaska, a neke ne.
Ja sam tako otisao prije 3godine, aplicirao ni sam ne znam na koliko poslova, dok nisam nasao firmu koja ce mi vizu napraviti i sve uraditi samo da dodjem i radim za njih. Ljudi mi platili dolazak na testiranje , hotel, avionsku kartu, kasnije kad su me primili platili mi troskove selidbe...
Nego ko ima namjeru da ide van BiH, sredi CV i motivaciono i sjedi napravi kafu , i zovi najboljeg prijatelja Google
Sretno svima koji planiraju da idu.
numersi wrote:Mozete otici u Evropu bilo gdje raditi, ili kao turisti..... morate se znati sporazumijevat, i znati raditi ono za sta kazete da znate raditi, makar ispravno poceti da vide da niste neki jebivjetar...... jer takve niko nece. Normalno da to sve ne ide brzo, treba tu svasta nesto da bi se to sve savladalo, a prvo je da se ne laze, ne krade, jer oni su to sve davno prezvakali po sto puta. Ima posla za svakog, a i uvjek je bilo.....
Preko posla se moze svugdje, ako si dobar u onome za sta kazes da znas, ovo sve drugo..... ne znam, moguce, ali znam da koga oni prime u posao, da oni i urgiraju za njega, tako su i mene sacuvali, inace bi me davno sutnuli, jebiga, tako to ide ovdje.
stakasa wrote:![]()
Provaljen si bolan par stranica unazad, daba se trudis
Jedna od opcija po savjetu konsultantice, je bila da upisem neku od tenickih skola (Collage, tertiary education) i kurs Francuskog jezika.konjislav wrote: Ovo je definitivno najbolje, ali je i najteže, jer valja otići u drugu zemlju na par mjeseci, samo se prave troškovi, a ništa ne zarađuje. Ako se uzme da je potrebno oko 2 ili 3 mjeseca da se dođe do posla, to znači 2 - 3 mjeseca troškova, što i kako kojem gradu znači, ali otprilike od 1500€ mjesečno po nekim europskim gradovima do 3000$ mjesečno u nekim američkim gradovima, što izađe od 10k KM do 15k KM.
Eh sada treba uzeti to u malo širi kontekst.
Ko ovdje u Bosni može uštedjeti 15 hiljada maraka i onda da ih potroši na provođenje 3 mjeseca u inostranstvu tražeći posao? I čak iako ga nađe, da li je moguće da na legalan način dobije radnu dozvolu?
Skupa je zajebancija koja se plaća 15k i onda strahuješ hoćeš li dobiti radnu dozvolu. Skupa je ljudima koji možda i imaju te pare, a kamoli onima koji nemaju, pa bi eventualno morali dići kredit ili posuditi od rodbine/prijatelja.
Ja lično imam ušteđeno više od toga, ali ne bih trošio te pare na jednu takvu avanturu. Mogu misliti da ni drugi ljudi također ne bi to radili.
Poenta je što je to otići negdje pa onda tražiti posao high risk, low reward opcija na koju se većina ljudi ne odlučuje.
izgubljena dusa wrote:
Jedna od opcija po savjetu konsultantice, je bila da upisem neku od tenickih skola (Collage, tertiary education) i kurs Francuskog jezika.
Naravno da skola i boravak kostaju...mislim da je bilo negdje oko 15-20.000 CAD godisnje
Nakon dvije godine bi imala pravo da rjesavam drzavljanstvo i dovedem clanove porodice.
Cini mi se da sam imala pravo i na part-time posao.
Medjutim, djeca su imala 18+ godina. Njih nisam mogla voditi, oni su trebali da apliciraju sami. Svako za sebe...
I otprilike sam tu stala...vrijedi li otici i ostaviti djecu ovdje. Spasiti sebe i zaloziti njih???
A sto ti nebi ostala a oni da iduizgubljena dusa wrote:Jedna od opcija po savjetu konsultantice, je bila da upisem neku od tenickih skola (Collage, tertiary education) i kurs Francuskog jezika.konjislav wrote: Ovo je definitivno najbolje, ali je i najteže, jer valja otići u drugu zemlju na par mjeseci, samo se prave troškovi, a ništa ne zarađuje. Ako se uzme da je potrebno oko 2 ili 3 mjeseca da se dođe do posla, to znači 2 - 3 mjeseca troškova, što i kako kojem gradu znači, ali otprilike od 1500€ mjesečno po nekim europskim gradovima do 3000$ mjesečno u nekim američkim gradovima, što izađe od 10k KM do 15k KM.
Eh sada treba uzeti to u malo širi kontekst.
Ko ovdje u Bosni može uštedjeti 15 hiljada maraka i onda da ih potroši na provođenje 3 mjeseca u inostranstvu tražeći posao? I čak iako ga nađe, da li je moguće da na legalan način dobije radnu dozvolu?
Skupa je zajebancija koja se plaća 15k i onda strahuješ hoćeš li dobiti radnu dozvolu. Skupa je ljudima koji možda i imaju te pare, a kamoli onima koji nemaju, pa bi eventualno morali dići kredit ili posuditi od rodbine/prijatelja.
Ja lično imam ušteđeno više od toga, ali ne bih trošio te pare na jednu takvu avanturu. Mogu misliti da ni drugi ljudi također ne bi to radili.
Poenta je što je to otići negdje pa onda tražiti posao high risk, low reward opcija na koju se većina ljudi ne odlučuje.
Naravno da skola i boravak kostaju...mislim da je bilo negdje oko 15-20.000 CAD godisnje
Nakon dvije godine bi imala pravo da rjesavam drzavljanstvo i dovedem clanove porodice.
Cini mi se da sam imala pravo i na part-time posao.
Medjutim, djeca su imala 18+ godina. Njih nisam mogla voditi, oni su trebali da apliciraju sami. Svako za sebe...
I otprilike sam tu stala...vrijedi li otici i ostaviti djecu ovdje. Spasiti sebe i zaloziti njih???
Seyfo wrote: Sta sve ne procitah na ovoj temi...na zapadu kradu bicila,pijani voze i sta sve ne...nevjerovatno! A la selamet. Jos samo da mi neko kaze da se narod sverca po tramvajima.
Seyfo wrote: Aha...mislio sam da ne treba ici ali sad vidim da treba.
Haj' što su ispali telad, nego su napravili krivično djelo zbog pokušaja kupovanja certifikata.
Ja sam imao sličnu situaciju. Prijavljivao se nekoliko mjeseci na razne oglase u Americi i iako se radi o IT-u, vidim ja da nema hljeba od toga. Preko ljeta došao u Bosnu moj profesor koji mi je predavao na fakultetu, a onda se vratio u Ameriku (pokušao se vratiti u Bosnu i krenuo sa dobrim i perspektivnim programima, ali vidi da to ne ide ovdje, nisu mu dali da radi tako, i onda se čovjek opet vratio u Ameriku, vidi da se đaba vratio). On mi predložio da upišem fakultet tamo ili da dođem da radim kao asistent, pa onda nađem pravi posao u svojoj struci, i preko toga dobijem radnu dozvolu.izgubljena dusa wrote:Jedna od opcija po savjetu konsultantice, je bila da upisem neku od tenickih skola (Collage, tertiary education) i kurs Francuskog jezika.konjislav wrote: Ovo je definitivno najbolje, ali je i najteže, jer valja otići u drugu zemlju na par mjeseci, samo se prave troškovi, a ništa ne zarađuje. Ako se uzme da je potrebno oko 2 ili 3 mjeseca da se dođe do posla, to znači 2 - 3 mjeseca troškova, što i kako kojem gradu znači, ali otprilike od 1500€ mjesečno po nekim europskim gradovima do 3000$ mjesečno u nekim američkim gradovima, što izađe od 10k KM do 15k KM.
Eh sada treba uzeti to u malo širi kontekst.
Ko ovdje u Bosni može uštedjeti 15 hiljada maraka i onda da ih potroši na provođenje 3 mjeseca u inostranstvu tražeći posao? I čak iako ga nađe, da li je moguće da na legalan način dobije radnu dozvolu?
Skupa je zajebancija koja se plaća 15k i onda strahuješ hoćeš li dobiti radnu dozvolu. Skupa je ljudima koji možda i imaju te pare, a kamoli onima koji nemaju, pa bi eventualno morali dići kredit ili posuditi od rodbine/prijatelja.
Ja lično imam ušteđeno više od toga, ali ne bih trošio te pare na jednu takvu avanturu. Mogu misliti da ni drugi ljudi također ne bi to radili.
Poenta je što je to otići negdje pa onda tražiti posao high risk, low reward opcija na koju se većina ljudi ne odlučuje.
Naravno da skola i boravak kostaju...mislim da je bilo negdje oko 15-20.000 CAD godisnje
Nakon dvije godine bi imala pravo da rjesavam drzavljanstvo i dovedem clanove porodice.
Cini mi se da sam imala pravo i na part-time posao.
Medjutim, djeca su imala 18+ godina. Njih nisam mogla voditi, oni su trebali da apliciraju sami. Svako za sebe...
I otprilike sam tu stala...vrijedi li otici i ostaviti djecu ovdje. Spasiti sebe i zaloziti njih???
irac300 wrote:Haj' što su ispali telad, nego su napravili krivično djelo zbog pokušaja kupovanja certifikata.
Ako je profesor bio voljan da ti licno pomogne, trebao si prihvatiti poziv.On mi predložio da upišem fakultet tamo ili da dođem da radim kao asistent, pa onda nađem pravi posao u svojoj struci, i preko toga dobijem radnu dozvolu.