Warashii wrote:superiska wrote:
Rekoh ja da će razlog kad tad isplivati mada, moram biti iskrena, ja sam posumnjala da je on bio u zijanu
@Warashii, a na koji način si ti kanalisao tu bračnu monotoniju u koju ste oboje upali i te večere koje joj spremiš a ona prespava itd.?
Upali ste u ustaljenu kolotečinu, rutinu još i tolike godine braka bez djece. Ona očigledno ne želi više takav život. Pusti je. Jednom izrečena riječ ne može se vratiti a ko zna šta nju muči.
Ona kaze da zapravo ne zna kakav zivot sada zeli, zapravo zeli da bude sama, to je jedino sto sam ja mogao da zakljucim.
A sta znam ja sam najcesce obavljao ove domacinske poslove, kuhanje, pranje, bavio se godinama fitnessom/bodybuilding-om nastojao nas izvuci napolje, sto nije bas cesto uspjevalo.
Njen posao jeste tezak, mnogo i putuje, u zadnjih nekoliko godina ni ona ne moze nabrojati drzave u koje je bila pa sam mislio ok voli taj posao i ne zelim na bilo sta da je nagovaram, pokusavao sam biti neka potpora.
KAda dodje i kada joj se spava podupirao sam je u tome, kada joj se nedjejom ne ide nigdje nakon nekolko pokusaja da izadjemo onda popustim i bude tako kako bude da ostanemo u kuci.
Opet nismo bili toliko pasivni, vise od pola ove zime smo proveli na planini na skijanju, najmanje 20 dana skijanja smo imali sto je skoro mjesec na planini, isli smo subotom navecer u hotel pa nedjelju provodili gore.
Zadnjih 3 mjeseca se jednostavno sve okrenulo.
Da kazem da nema i moje krivice bilo bi glupo, ima je, mora biti, nisam ni ja cvjecka, brdo je stvari koje se nisu ispricale.
Kazem opet vjerujem da je i moj period depresije dosta uticao na nas brak.
Buraz, dok sam se spremao da nadjem tvoj post gdje si pisao o tome kako "spremas rucak, veceru..." i da ti napisem nesto u vezi toga, ti si ponovio to isto u postu iznad.
Zasto?
Zar mislis da je relevantno to sto si "najcesce obavljao domacinske poslove..."? Mislim, jesi li ti u vasem odnosu i domu neki gost, pomagac, korisnik usluga...ili si ravnopravan partner? Ako si, buraz moj, ijednom ovo zeni "nabio na nos", vjeruj da ti je to mogao biti okidac za sve naredne stvari tipa "nisam zelio da kupimo glupe plasticne posude kad je ona htjela...". Kupio si posude onda kad si ti htio, jel tako? Jel' to onda neki kompromis? Ti si smatrao u tom trenutku da ti posude ne trebaju, ona je smatrala da trebaju (vjerovatno je znala zbog cega ali ti ju vjerovatno nisi pitao ili slusao).
Ranije sam pisao o svom razvodu, a evo jos jedan detalj, koji ti moze biti od koristi da bolje shvatis zbog cega te "kritikujem" ovdje:
U vrijeme kad se bivsa supruga porodila radio sam u smjenama. Izuzetno odgovorno radno mjesto gdje moras biti maksimalno koncentrisan, a prilicno udaljeno od mjesta stanovanja. Reci cu ti da sam iz kuce izlazio u 5 ujutro a vracao se u 8 navece kad radim prvu smjenu, a isto tako kada bih radio nocne smjene izlazio bih u 5 navece a vracao se u 8 ujutro. Dolazio bih iscrpljen sto od posla sto od voznje, posebno iz nocne smjene...Ukoliko bi dijete bilo budno kad dodjem, malo bismo se igrali...a onda bih se ja "onesvijestio" od spavanja i tako svaki dan (osim rijetkih trenutaka kad sam imao slobodan dan). Tada sam smatrao da smo bivsa supruga i ja "ravnopravno podijelili obaveze" iako o tome nismo razgovarali - ona ce se brinuti o djetetu / bebi, ja cu raditi i donositi novac u kucu...mislio sam da je to realno i ispravno. Priznajem, bio sam mlad, zelen i tek nakon razvoda sam shvatio da sam grijesio po tom pitanju. Zasto?
Frapiralo me kad mi je jednom, izmedju ostalih stvari koje mi zamjeri rekla: "Jedno jutro si dosao s posla (iz nocne smjene), pitao me kako sam. Rekla sam ti da nisam oka sklopila cijelu noc, da je beba imala grceve i plakala. Ti si samo slegnuo, rekao da si i ti umoran jer je bila naporna noc na poslu i otisao da spavas". Trebalo mi je par trenutaka da dodjem sebi. Prvo mi se nametnula misao da joj kazem: "odakle ti pravo da me zbog toga kritikujes?" - pobogu, ja radim, ja doprinosim, ja zaradjujem...ali vrlo brzo mi je dosla i ona druga misao u glavu - pa u pravu je zena. Bio sam sebican, razmisljao sam na pogresan nacin. Nisam slusao sta mi govori i sta mi pokusava reci. Trebao sam mnogo toga promijeniti u svom ponasanju i nasem odnosu...trebao sam....ali nisam. I ona je trebala promijeniti neke stvari...ali nije. I zbog toga smo se razveli. To je ono sto u rjesenju o razvodu navedu kao "nepremostive razlike".
Moze ti se ciniti da sam pregrub u ovome sto sam naveo i kako sam nastupio prema tebi, ali imam neki osjecaj da u tvojoj prici nesto fali. Da nesto izostavljas. Ne moras ti to nama ovdje napisati, sjedi i prije vecerasnjeg razgovora sa suprugom porazgovaraj prvo sam sa sobom. Otvori se sam sebi. Bice ti lakse uci u tu konverzaciju s njom kasnije.
Sretno
