Forum Klix.ba

Devedeset i druge i sada, kad iz ove perspektive to pogledam, mislim da nismo bili svjesni uopšte šta se i zašto dešava, nismo to shvatali, nismo bili svjesni težine odluka koje donosimo, svoju priču počinje Sarajka Aida Hanić, koja se na samom početku rata u svojoj sedamnaestoj godini života prijavila kao dobrovoljac u tadašnju Teritorijalnu odbranu (TO) Bosne i Hercegovine (BiH).

Hanić u razgovoru za Radio Slobodna Evropa(RSE) kaže da svi maloljetni dobrovoljci imaju sličnu ratnu priču.

"Napustila sam srednju školu u trećem razredu. Bilo mi je bitnije da stanem u odbranu sa svojim drugovima iz klupe, iz ulice, sa igrališta. Nekako nas je to sve na prepad zadesilo, tako da smo preko noći odrasli. Ja sam, kao i svi ostali, slagala godine, naravno, jer nije bilo moguće ući u redove Armije. Tada još nije bila Armija, bila je TO. Kad se sve to oformilo, kada smo položili zakletvu, mislim da tada nije bilo ponosnije osobe od mene. Raspoređena sam na centar veze i tu sam ostala do kraja svog boravka u Armiji BiH", priča ona.

Doprinos žena boraca
Danas, kao odrasla žena, Aida ukazuje na činjenicu da doprinos žena boraca u ratu u BiH nije prepoznat. Ona je na to ukazala tokom okruglog stola o temi "Uloga i značaj maloljetnih dobrovoljaca u odbrani Bosne i Hercegovine", održanog u Sarajevu.

"Sama riječ dobrovoljac je ogromna, a posebno kada je u pitanju žena. Ja ni do kakvog podatka nisam mogla doći, osim da imamo jednu pripadnicu koja je stradala odmah na početku rata i koja je nosila Zlatnog ljiljana. Znači ne postoji podatak o broju nas žena, ali ni drugih podataka nema. To je strašno! Žene su te koje drže sve na okupu, pa i u tim uslovima. Kada sam došla sa sedamnaest godina, ja sam bila podstrek i onome ko nije možda mislio kao ja, ali mu je u neku ruku bilo neprijatno, jer ako mogu ja, zašto ne bi mogao i on?! Trebalo bi prvo da nas stave u kategoriju, prije svega kao žene, pa onda i kao maloljetne dobrovoljce", smatra Hanić.

O maloljetnim dobrovoljcima u bosanskohercegovačkom društvu slabo se govorilo u godinama nakon rata u BiH.

U gradu, u kojem je trajala jedna od najdužih opsada u istoriji modernog ratovanja, mladi tada, kako danas pričaju kao odrasli ljudi, jednostavno nisu mogli da se sklone sa strane i ne uzmu puške u ruke. (Fotografija iz ratnog Sarajeva)
U gradu, u kojem je trajala jedna od najdužih opsada u istoriji modernog ratovanja, mladi tada, kako danas pričaju kao odrasli ljudi, jednostavno nisu mogli da se sklone sa strane i ne uzmu puške u ruke. (Fotografija iz ratnog Sarajeva)
Prema podacima Federalnog ministarstva boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, u Armiji BiH bilo je oko 10.500 djevojaka i mladića koji su tada bili maloljetni.

"Osjećao sam nešto da trebam i tako... Ocu sam lagao da igram karti u skrovištu. Pola godine mi otac nije znao. Kad sam se prijavio, rekli su mi da se otac ili neko potpiše, otac nije htio da čuje. Prvih dana je izgledalo grozno. Privikavao se čovjek na svašta", kaže za RSE Samir Kasumović, koji je na početku rata imao 17 godina.


"Jesam znao, ali nisam znao baš da će biti tako. Sve smo se tješili da će to biti malo i da će proći. Bilo je i dobrih i zanimljivih i opasnih situacija, bilo je druženja. Sada nema ni 20 posto druženja kako je bilo. Jedan za drugog smo bili kao nokat i meso, pogotovo kad je bio pad Igmana", priča on.

Danas Samir nigdje ne radi. Već osam godina je na listi nezaposlanih na Birou za zapošljavanje i njegova supruga se brine o porodici. Za rat kaže da se nikada nikome ne ponovi, a da bi u rat ponovo otišao samo radi djece.

"Rat je najveće zlo. Najvećem dušmaninu ne bih poželio da prođe kroz to. Ne znam da ima šta gore na svijetu", kaže Eldin, koji je na početku rata imao 17 godina.

Sa Okruglog stola o temi "Uloga i značaj maloljetnih dobrovoljaca u odbrani Bosne i Hercegovine", održanog u Sarajevu
Sa Okruglog stola o temi "Uloga i značaj maloljetnih dobrovoljaca u odbrani Bosne i Hercegovine", održanog u Sarajevu
Pet muškaraca, od ukupno sedam Eldinovih ukućana, stupili su odmah na početku rata u Armiju BiH. Eldin kaže da su na to bili primorani, jer im je rov bio kilometar udaljen od kuće.

"S obzirom da mi je kuća bila na obroncima Sarajeva, svi iz porodice i naše mahale izašli smo na ta brda gdje su došli oni (neprijatelj) i jednostavno morao si se braniti. Vidio si slike preko televizije, pucaju po tramvajima, ubijaju civile, logično je da izađeš da se braniš. Nisu mi roditelji dali ispočetka, slagao sam za godine u štabu. Imao sam, eto, neku sreću, kakva je to sreća da imaš komandu pored kuće i sticajem okolnosti bio sam više u komandi nego kod kuće, bio je rat, tako da sam se priključio. S početka me nisu htjeli slati na liniju, zato što sam imao malo godina. Dali su mi da budem kurir prvih pola godine, a onda sam izašao na liniju", priča Eldin.

Danas ne voli da govori o ratu i o onome šta se tada dešavalo.

"Koliko može biti čovjek svjestan toga sa sedamnaest godina. Na početku je bila igra, ali kada ti prvi drug pogine pored tebe, onda vidiš šta je to. Više bježim od toga sada", kaže on.

Bilo je i petnaestogodišnjaka
Almir Šegalo imao je 16 godina kada se priključio Armiji BiH. Bio je drugi razred srednje škole. Oružje je prvi put uzeo u ruke i obišao je sva ratišta u okolini Sarajeva. Da bi pristupio vojsci, njegovi roditelji su trebali dati saglasnost.

"Sjećam se, moja mama je tada plakala, suze su joj niz lice išle, ali potpisala je, naravno, jer sam ja to tražio. Ja imam sina kojem je sada petnaest godina i ne znam stvarno da li bi to mogao, ja sam bio samo godinu i pol stariji od njega kad sam otišao u rat. Sad iz ove perspektive vidim kako je mojoj mami bilo teško kada je ona plakala i kada je to potpisivala", kaže Almir.

On kaže da je u njegovoj jedinici bilo i mlađih boraca od njega. Među njima je bio i petnaestogodišnjak.

Danas Šegalo vodi udruženje koje se bori za prava maloljetnih dobrovoljaca. To udruženje postoji tek godinu dana. Odnos države tek se počeo mijenjati, 24 godine nakon završetka rata.

"Želimo da kažemo da smo danas neka statusna pitanja maloljetnih dobrovoljaca popravili. Izmjenom pravilnika popravili smo za 10 posto procenat invalidnosti za sve ranjene maloljetne borce. U Zakonu o demobilisanim borcima prvi put je definisan pojam maloljetni dobrovoljac i naravno kroz programe prekvalifikacije smo jasno predvidjeli sredstva za ove aktivnosti", rekao je novinarima resorni federalni ministar Salko Bukvarević.


No, prema mišljenju Eldina, maloljetnog borca i sagovornika RSE, država slabo vodi računa o njima, oni, od države, kaže, dobijaju "na kašikicu".

"U svojoj mahali imam porodica koje navečer nemaju šta da večeraju, a to su sve ratni vojni invalidi, oni su bili sa nama u ratu. Ne vodi se briga o njima, ne može mi niko reći da se vodi", kaže Eldin.

Ni Aida Hanić sa početka priče ne misli da država vodi računa o mladim borcima. Ona i suprug danas su privatnici, ali još nisu riješili stambeno pitanje, jer nisu kreditno sposobni.

"Sveukupno je to malo. Nešto se tu počelo raditi. Stavili su nas u Zakon. Ima tu još puno posla. Nama je prioritetno školovanje. Imamo puno u našoj populaciji ljudi koji nisu mogli finansijski vanredno završavati školu, tako da mislim da se prvo na dokvalifikaciji, prekvalifikaciji treba da radi, znači da osposobimo naše ljude koji su još uvijek u snazi, koji mogu raditi, mogu još dvadeset godina da rade, da im se poslovi rješavaju, da im se poslovi nalaze", poručuje ona.

Zastozato wrote: ↑01/07/2021 15:58 Veliki broj civilnih zrtava na nasoj strani se vode kao vojnici. Za istocnu Bosnu znam sigurno da je tako. Vrlo moguce da je u Sarajevu slicna situacija. Tako da broj poginulih vojnika ARBiH je nekoliko hiljada manji, a isti broj poginulih civila veci na nivou cijele Bosne i Hercegovine. Govorim o broju poginulih vojnika i civila koji je objavio Mirsad Tokaca i njegov tim, a on se uzima bez rezerve.
Ne sumnjam da je ukupan broj poginulih, bar na nasoj strani tacan, za srpsku stranu znam da nije tacan, bar sto se tice poginulih vojnika, jer nisu u putpunosti suradjivali, ali podjela na civilne i vojne zrtve na nasoj strani nije precizna.

sime_cipol wrote: ↑02/07/2021 00:32

Zastozato wrote: ↑01/07/2021 15:58 Veliki broj civilnih zrtava na nasoj strani se vode kao vojnici. Za istocnu Bosnu znam sigurno da je tako. Vrlo moguce da je u Sarajevu slicna situacija. Tako da broj poginulih vojnika ARBiH je nekoliko hiljada manji, a isti broj poginulih civila veci na nivou cijele Bosne i Hercegovine. Govorim o broju poginulih vojnika i civila koji je objavio Mirsad Tokaca i njegov tim, a on se uzima bez rezerve.
Ne sumnjam da je ukupan broj poginulih, bar na nasoj strani tacan, za srpsku stranu znam da nije tacan, bar sto se tice poginulih vojnika, jer nisu u putpunosti suradjivali, ali podjela na civilne i vojne zrtve na nasoj strani nije precizna.

Rodjak je poginuo na Markalama, ali vodi se kao vojnik ARBiH.

_Reds_ wrote: ↑02/07/2021 00:45

sime_cipol wrote: ↑02/07/2021 00:32
Rodjak je poginuo na Markalama, ali vodi se kao vojnik ARBiH.

AKo je neko poginuo od granate, dok nije bio na liniji, a inache je bio vojni obaveznik, ne znaci da nije bio vojnik.

sime_cipol wrote: ↑02/07/2021 00:48

_Reds_ wrote: ↑02/07/2021 00:45

AKo je neko poginuo od granate, dok nije bio na liniji, a inache je bio vojni obaveznik, ne znaci da nije bio vojnik.

Shvatam sve. Samo kazem da je poginuo na Markalama, a ne u akciji ili na liniji sto se za dosta boraca misli.
Cak mislim da je u Sarajevu vise boraca tako poginulo, hajmo reci u odmoru od linije i rova, nego na duznosti.

_Reds_ wrote: ↑02/07/2021 00:45

sime_cipol wrote: ↑02/07/2021 00:32
Rodjak je poginuo na Markalama, ali vodi se kao vojnik ARBiH.

AKo je neko poginuo od granate, dok nije bio na liniji, a inache je bio vojni obaveznik, ne znaci da nije bio vojnik.

toska wrote: ↑13/07/2021 15:39 To kategoriziranje kao vojnik umjesto civil je prisutno kod sviju, vjerovatno najviše kod Hvo u Hercegovini, barem procentualno.

znam svi zašto, vojničke beneficije su daleko veće.

Sarajmen wrote: ↑21/08/2021 20:46 Dobar
https://nomad.ba/zubcevic-mitovi-i-pobj ... 0gJy5--XfE
@Ramzess Veliki Igman ...

Sarajmen wrote: ↑21/08/2021 20:46 Dobar
https://nomad.ba/zubcevic-mitovi-i-pobj ... 0gJy5--XfE
@Ramzess Veliki Igman ...

aldinjo wrote: ↑23/08/2021 03:31

Sarajmen wrote: ↑21/08/2021 20:46 Dobar
https://nomad.ba/zubcevic-mitovi-i-pobj ... 0gJy5--XfE
@Ramzess Veliki Igman ...

Nije zaboravio ubaciti malo svoje antibošnjačke propagande.

aldinjo wrote: ↑23/08/2021 03:31

Sarajmen wrote: ↑21/08/2021 20:46 Dobar
https://nomad.ba/zubcevic-mitovi-i-pobj ... 0gJy5--XfE
@Ramzess Veliki Igman ...

Nije zaboravio ubaciti malo svoje antibošnjačke propagande.

Obilježena 29. godišnjica smrti heroja odbrane BiH Ramiza Salčina
Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Elvedin Okerić, ministar za boračka pitanja KS Omer Osmanović, te ministar privrede KS Adnan Delić danas su na mjestu pogibije rahmetli Ramiza Salčina odali počast, položili cvijeće i s pijetetom se prisjetili jednog od najvećih heroja odbrane Bosne i Hercegovine.


Tužno sjećanje na ubijene građane Sarajeva dok su čekali u redu za vodu
Zapaljene svijeće za 83 ubijena i zapaljena civila BiH iz Drugog svjetskog rata, a koje su ubili Nijemci
Ispovijest Elvira Jahića koja ledi krv u žilama: Pokušao sam sebi skratiti muke udarajući se kamenom u potiljak kako bih izgubio svijest, ali nisam uspio
Obilježena 28. godišnjica masakra na mezarju Budakovići: Dan kada su četnici ubili 10 Sarajlija
Na tom obilježavanju 29. godišnjice pogibije komandanta Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Novi Grad Sarajevo istaknute su sve njegove zasluge u odbrani BiH, tokom agresije. Opisan je kao aktivni učesnik pripreme i organizacije odbrane glavnog grada, kao i ostatka Bosne i Hercegovine.

- Ramiz Salčin je rođen 13. maja 1954. godine u selu Gornji Igri, naselje Borač, Opština Gacko. Prije samog otpočinjanja agresije na BiH Salčin je odigrao važnu ulogu u organiziranju otpora na prostoru sarajevske novogradske općine. Sa saborcima i patriotama organizirao je i postavio straže još u februaru 1992., a već početkom marta iste godine spriječio je izlazak neprijateljskih snaga na brdo Mojmilo i zauzimanje strateški važnih položaja za odbranu Sarajeva - naveo je Okerić.

Salčin je, kako je dodao, poginuo 22. augusta 1992. u Saraj Polju od snajperskog hica sa neprijateljskog položaja iz Nedžarića. Ukopan je u haremu na Kovačima u Sarajevu. Posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem Armije RBiH 'Zlatnim ljiljanom', a kao pripadnik Oružanih snaga RBiH koji je u borbi protiv neprijatelja izvršio djela u kojima je došla do snažnog izražaja njegova lična hrabrost dodijeljen mu je i 'Orden zlatnog grba s mačevima'. U čast njemu jedan trg i ulica u Sarajevu nose njegovo ime. Osim toga, po njemu je nazvana i sportska dvorana na Mojmilu.

U okviru obilježavanja ove tužne godišnjice, večeras je u multimedijalnoj sali u kompleksu Šehidskog mezarja Kovači održana i Akademija posvećena heroju Salčinu. Ministar Osmanović je na Akademiji kazao da je rahmetli Salčin bio dostojanstven, suzdržan, i ozbiljan, onaj koji prodire u srž i suštinu.

- Čovjek sa visokom intuicijom, samopouzdanjem, hrabar i željan djelovanja, uvijek prvi i onaj koji preuzima vođstvo, ali i sve rizike. Njegova neiscrpna energija i nesalomljivi duh, bili su pokretačka snaga u organizovanju građana Novog grada, formiranju jedinica, snabdjevanju opremom i naoružanjem, te napose pružanju neviđenog otpora daleko nadmoćnijem agresoru. Sarajevo će ga zasigurno pamtiti i po tome što je u bitki za Žuč bio među prvima koji je istrčao na to brdo i agresorske položaje. Svojim podvizima održao je lekciju cijelom svijetu - istakao je Osmanović.

Naglasio je kako ne postoji način da se svi mi, koji smo dočekali mir i slobodu, odužimo onima koji je nisu dočekali, a koji su svoje živote, svoj duh i tijelo ugradili u njene temelje. Dodao je i kako je naš zadatak danas, kao i cilj tog okupljanja isticanje istine, ali i upoznavanje naše djece kako se branila domovina, saopćeno je iz Službe za protokol i press KS.

(Fena)