Gojeni H wrote:Nekako s proljeća wrote:Postavio sam u predhodnim komentarima jedan citat iz knjige Biljane Plavšić, inače osuđene za ratne zločine pred međunarodnim sudom pravde u Hagu, ali do sada niko nije primijetio izrečenu laž u toj izjavi. Očito je da se slabo vlada materijom, pa se diskusija svede na komentarisanje tek da se komentariše.
Da je ponovim još jednom:
''Plavšić doslovno kaže kako je usvajanje Memoranduma 15. oktobra 1991. bilo klasična muslimansko-hrvatska “prevara”, odnosno “prevara najvišeg ranga” (str. 90). Nakon što je to na takav način okvalificirala Plavšićeva nastavlja: “Prema tome, odgovor na tri pitanja koja se i danas postavljaju od strane mnogih ljudi (...) a to su: koji je događaj provocirao rat? Kada se to desilo? Ko je to uradio? Prevara u Skupštini od 14. i 15. oktobra 1991. Ovo su uradili muslimanski i hrvatski poslanici (...) To bi bio odgovor na tri pitanja” (str. 91). Zatim nastavlja: “Iza ovog nasilja nad Skupštinom, nad Ustavom, Srbi su osetili nesigurnost (...) Srbi su tražili od svojih izabranih predstavnika odgovor na to nasilje” (str. 92). ''
Prema svjedocenjima KOljevica, Buhe, Karadzica i ostalih "praagmaticnih" zlocinaca, cetnicka babuskara je bila pravi rasisticki ideolog, koja je i u najtezim trenucima po agresora i kvislinske kmetove i dalje trunila o "rasnoj inferiornosti" Bosnjaka.
'' Na zasijedanju Skupštine BiH 14. i 15. oktobra 1991. se raspravljalo o Platformi o položaju Bosne i Hercegovine u budućem ustrojstvu jugoslovenske zajednice. A Prema njenoj interpretaciji, ta skupština i odluke na njoj donesene su primjer sporazuma Hrvata i Muslimana prtiv Srba, i samim tim su vodile rušenju Jugoslavije i odvelo zemlju u rat!
U skladu sa tako postavljenom tezom '' Hajde da prevarimo ovog trećeg, pa kud puklo da puklo'', nameću se pitanja:
-
ko je napustio zasjedanje Skupštine? Da li su to učinili svi poslanici Srbi ili, možda samo poslanici SDS i SPO? Da li je neko od poslanika Srba ostao na zasjedanju i glasao za Memorandum o suverenitetu? Kako je tekla sjednica Skupštine i šta joj je prethodilo? Ko je sve s kime pregovarao tokom trajanja te sjednice?
Prije svega, valja naglasiti da je Skupština o kojoj Biljana Plavšić govori i koju interpretira kao događaj na kojem su “muslimani” i Hrvati postigli sporazum protiv Srba,
počela sa zasjedanjem 10. oktobra, te nakon pauze tokom vikenda nastavljena 14. i trajala do ranih jutarnjih sati 15. oktobra, a ne samo 14. i 15. oktobra 1991. godine. To je poznata Osma zajednička sjednica vijeća Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, na kojoj je Radovan Karadžić izjavio da muslimanski narod može nestati u ratu.
Na ovom je zasjedanju razmatrano nekoliko inicijativa:
-Platforma Predsjedništva SRBiH, koju je izložio Ejup Ganić,
- Izdvojeno mišljenje srpskih članova Predsjedništva SRBiH, gospođe Biljane Plavšić i Nikole Koljevića,
- Inicijativa za mirno rješenje jugoslavenske krize tzv. Beogradska inicijativa,
- Stajalište SDP o mogućem mirnom rješenju krize koje je izložio Miro Lazović,
- Memorandum – pismo o namjerama SDA.
Postoji stenogram sa ovoga zasjedanja i može se provjeriti kako je tekla diskusija, a Karadžićeve prijetnje smo imali prilike toliko puta slušati i gledati na televiziji. U vrijeme ovoga zasjedanja Skupštine već bilo formirano niz srpskih autonomnih oblasti koje su obuhvatale veći dio Bosne i Hercegovine i koje su vodile podjeli ove zemlje. U vrijeme samoga zasjedanja nije postignut nikakav hrvatsko-muslimanski sporazum protiv Srba, nego je nakon višednevnog zasjedanja (
naglašavam, sjednica je počela 10. oktobra i trajala sve do 23:40, pa napravljen prekid preko vikenda i nastavila sa radom 14. oktobra i trajala do ranih jutarnjih sati 15. oktobra) skupštinska većina usvojila Memorandum o suverenosti, izveden iz Platforme Predsjedništva SRBiH, te
odbacila Beogradsku inicijativu(
niko nije glasao za '' inicijativu za mirno rješenje jugoslovenske krize i za donošenje Ustava Jugoslavije''. Protiv je bilo 124, uz 12 suzdržanih). Treba objasniti da je ova “
Inicijativa”, pokrenuta
12. avgusta 1991. na sastanku Slobodana Miloševića s predsjednicima skupština Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.
Cilj te inicijative je bio stvaranje Jugoslavije koju bi činile Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina. Ta inicijativa, koja bi vodila stvaranju Jugoslavije bez Hrvatske, Slovenije i Makedonije, je odbačena na zasjedanju Skupštine SRBiH jer bi to bilo stvaranje jedne posve nove države koja sa Jugoslavijom ne bi imala ništa zajedničko. Bilo bi to stvaranje proširene Srbije.
Nakon prekida skupštinskog zasjedanja 10. oktobra u 23:40 sati, održan sastanak čelnika SDA i SDS tokom 12. i 13. oktobra na kojem se pokušavalo naći zajedničko rješenje. Nisu uopće držani razgovori “muslimanskih i hrvatskih stranaka”, nego, dakle, “muslimanskih i srpskih”.
Ali, sporazum nije postignut jer lideri SDS jednostavno nisu željeli podržati nijedan dokumenat koji bi mogao voditi ka stvaranju suverene Bosne i Hercegovine. Oni su uporno ostajali pri stavu da BiH mora ostati u Jugoslaviji, pa makar se ta Jugoslavija svela samo na Srbiju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu, plus srpski krajevi u Hrvatskoj. Zna se čija je to bila politika. Zbog bojkotiranja i prekida Skupštine, koju je majstorski izveo Momčilo Krajišnik, prijetila je opasnost da Bosna i Hercegovina svojim nečinjenjem jednostavno ostane u “krnjoj” Jugoslaviji. Zbog toga je Mariofil Ljubić preuzeo vođenje Skupštine, a
poslanici SDS i SPO (dakle ne svi srpski poslanici) su demonstrativno napustili Skupštinu SRBiH, a ostali poslanici su
usvojili Platformu o položaju Bosne i Hercegovine u budućem ustroju jugoslavenske zajednice i Memorandum izveden iz Platforme, te odbacili Beogradsku inicijativu . Zašto je došlo do izglasavanja ovih dokumenata? Zato što je to bilo krajnje vrijeme da se iznese stav BiH o rješenju jugoslavenske krize. Ubrzo nakon toga, 18. oktobra 1991. u okviru Konferencije o Jugoslaviji prezentiran je dokument pod naslovom '' Okviri za generalno rješenje jugoslovenske krize'' u kojemu se predviđala uska suradnja suverenih i nezavisnih republika.
Slobodan Milošević je odbacio taj dokument, ali su odluke Skupštine BiH usvojene u rano jutro 15. oktobra 1991, bile osnova za kasniju poziciju BiH u procesu međunarodnog priznanja. Te odluke nisu bile rezultat hrvatsko-muslimanskog dogovora usmjerenog protiv Srba, nego je njihov historijski smisao u stvaranju uvjeta za osamostaljenje Bosne i Hercegovine i stjecanje ravnopravne pozicije sa ostalim jugoslavenskim republikama, pogotovo nakon što su 8. oktobra 1991. Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost. ''ZA'' te odluke nisu glasali poslanici SDS i SPO. Tvrdnja da su te odluke usvojili samo Muslimani i Hrvati, koji su se udružili protiv Srba, jednostavno nije tačna.
Bilo bi dobro da nam neko objasni kako su glasali Srbi poslanici koji nisu bili članovi SDS i SPO!
Osim toga, usvojena Platforma o položaju Bosne i Hercegovine u budućem ustroju jugoslavenske zajednice, bio je dokument koji je predviđao da Bosna i Hercegovina “kao moderna država ima potrebu i interes da ostvaruje ekonomsku i političku integraciju sa svim drugim takvim državama. U tom smislu svakako je najprirodnija i najprioritetnija politička integracija koju će naša Republika ostvariti sa državama – članicama sadašnje Jugoslavije. Oblik i intenzitet te integracije potrebno je dogovorom utvrditi”. No, SDS-u nije odgovaralo ništa osim ostanka u Jugoslaviji bez Hrvatske i Slovenije. A svi znamo da to nije Jugoslavija.
Upravo stvaranje takve “krnje” Jugoslavije bio je cilj Inicijative za mirno rješenje jugoslovenske krize i za donošenje Ustava Jugoslavije, koja je odbačena na ovom skupštinskom zasjedanju 15. oktobra 1991. Ova inicijativa se javlja odmah nakon propalog pokušaja ''historijskog sporazuma Muslimana i Srba'' , koji su pokušali dogovoriti Zulfikarpašić i Filipović sa Karadzićem i Miloševićem od jula do avgusta 1991. Miloševiću je bilo bitno da na ''Beogradsku inicijativu''
dođe predsjednik Skupštine Bosne i Hercegovine Momčilo Krajišnik i tako dobije na legalitetu, a što nije htio doći Izetbegović, prosto ga je bolila neka stvar. On je imao svoje planove i igrače. Zato i jeste ''balkanski kasapin'' kojeg je svrgao njegov narod a sudio međunarodni sud u Hagu.
Eto, to je prava pozadina konstrukcije priče o tome ''kako smo se varali'' , pa sada pokušava nas da zavaraju prebacivanjem krivice za izbijanje rata sa ključnih krivaca na druge.
na šta ću ja dobiti osip...
