#1676 Re: Makedonija
Posted: 28/04/2017 14:41
zanimjiv tekst, malo podug, ali ima informacija i "informacija" 
kolega denijaz ne mora citati, nema turske ni njene dominacije u svakom pogledu, ni psanja istorije samo polsije turaka i samo u vezi turaka, a narocito njihove ljubavi prema bh, kao odskocnoj dasci prema europi (koju su popusili kad nisu nastavili sa hrvatima po pravilima eu) ... itd, uglavnom nema turske u prici uopste
Što to Grčka ima protiv Makedonije (Grčka verzija)
Dnevnik bet - Sri, 02/04/2008 - 14:48
Glasujte
Komentari 16 dodaj komentar
Već i ranije, ali posebno nakon osamostaljenja Makedonije, jedne od republika bivše SFRJ, Grčka je otvoreno izražavala nezadovoljstvo nekim okolnostima oko postojanja te države. U prvi plan uvijek je gurano pitanje imena nove samostalne države, pri čemu se Grčka protivila upotrebi imena Makedonija (Macedonia), za koje smatraju da pripada povijesnom nasljeđu Grčke. Iako ostale europske zemlje od početka nisu pokazivale puno razumjevanja za Grčki „kapric“ i otvoreno izražavale nezadovoljstvo stvaranjem krize iz ničega, Grčka je uspjela izboriti da se osamostaljena Makedonija nazove dugačkim hibridnim imenom FYROM (Former Yugoslavian Republic of Macedonia). Od tada su se Makedonci borili za povrat imena svoje države za koje misle da joj pripada – Makedonija.
Taj jedistveni konflikt gotovo je pao u zaborav, da bi opet izbio na površinu ovih dana u vezi s summitom NATOa u Bukureštu, gdje bi Makedonija, zajedno s Hrvatskom i Albanijom, trebala biti pozvana u članstvo NATO alijanse. Uz ostale pukotine u jedinstvu alijanse, Grčka je pridodala još jednu, otvoreno se protiveći pozivanju Makedonije u članstvo NATOa i prijeti ulaganjem veta na poziv, dokle god se politički konflikt izmedju dviju zemalja ne riješi.
Pod američkim pritiskom, pregovori su intenzivirani i živa diplomatka aktivnost vodjena je do pred sam početak NATO summita. Na stolu se našlo nekoliko prijedloga imena, od kojih se je najdalje došlo s imenom Makedonija (Skopje), s kojim je Makedonija zadovoljna i koji je namjeravala diskutirati u nacionalnom parlamentu. Ali, Grčka to ime ne prihvaća. Koliko je autoru poznato, do početka summita u Bukureštu jučer 1. travnja, nije nađeno definitvno rješenje i ostaje da se vidi što će se dogoditi.
U vezi s ovim političkim problemom, percepcija šire europske a i hrvatske javnosti se uglavnom zaustavlja na iracionalnom i gotovo djetinjastnom inzistiranju Grčke na problemu imena susjedne države. Da bi promjenili dominirajuću perspektivu u javnosti, Grčki političari i diplomati nastoje objasniti poziciju Grčke, za koju naravno smatraju da je ispravna i da predstavlja legitimnu zaštitu grčkih interesa bez imalo iracionalnosti. Jedan od grčkih veleposlanika u EU, Dimitris Contoumas, tvrdi da pitanje imena jest glavni problem, ali da iza njega stoje neke znatno važnije implikacije. Ovdje prenosimo njegovu punu argumentaciju grčkog stava prema makedonskom problemu:
Teritorij FRYOM nikada kao cjelina nije bio dijelom povijesne Makedonije, koja predstavlja zemljopisno područje koje se prostire unutar granica Grčke, Bugarske i FRYOM. Za vrijeme Osmanlijskog perioda (sve do balkanskih ratova 1912-13), Skopje je bilo glavni grad provincije Kosovo. Nakon balkanskih ratova, provincija je nazvana Južna Srbija a poslije Vardarska Banovina.
Nakon Drugog Svjetskog rata, Tito je osnovao Makedoniju, kao republiku u sastavu Federalne Republike Jugoslavije. Tito je u suradnji sa Staljinom pokušao iskoristiti gradjanski rat koji se je vodio u Grčkoj da osigura izlaz Jugoslavije na Egejsko More, kroz ujedinjenje Makedonije. „Oslobodjenje“ Makedonije i teritorijalne pretenzije predstavljale su važan element u vezi s osnivanjem Republike Makedonije.
Nažalost, ta ideologija dominira i nakon osamostaljenja FRYOM. Nove generacije u FRYOM hrane se idejom og makedonskom ujedinjenju, koje makedonskom narodu onemogućuju zli susjedi Grčka i Bugarska.
Uz to grubo se falsificira povijest, predstavljajući Aleksandra Velikog u FRYOM predstavlja kao „jedog od naših“, iz čega se izvlače zaključci da su današnji slavenski Makedonci potomci antičkih Makedonaca, usprkos činjenici da su Slaveni na taj teritorij došli 900 godina kasnije, u 6. stoljeću. Takvi povijesni falsifikati služe da bi se stvorilo potrebno povijesno utemeljenje za „nacionalna prava“. Kada se zna da je Aleksandar Veliki govorio grčki i širio grčku kulturu, krajnje neuvjerljiva je tvrdnja da je to zajedničko kulturno nasljeđe modernih Grka i slavenskih Makedonaca.
Pitanje se postavlja, čega se jedna „velika i jaka“ Grčka ima bojati od jedne „male“ zemlje kao FRYOM? Na Balkanu je oduvijek, a i sada, razvoj situacije bio i jest izuzetno nepredvidljiv.Tko bi mogao i pomisliti prije 20 godina onako krvav raspad Jugoslavije i potrese koji su ti dogadjaji stvorili na Balkanu?
Što se tiče članstva FRYOM u NATOu, treba podrcrtati da je NATO jedna obrambena alijansa, sa dvostrukom crtom ispod riječi alijansa. Svi se slažemo da svi članovi trebaju imati medjusobno dobre odnose. Usprkos tome što je Grčka najveći trgovinski partner i strani ulagač u FRYOM, ta zemlja nastavlja upotrebom imena Makedonija svoju teritorijalnu ideologiju "oslobodjenja" i time prijeti sigurnosti regije. Grčka se nada da će nacionalistički krugovi u FRYOM uskoro uvidjeti da im definitivno ne koristi kada u školama uče djecu da su Thessaloniki, Halkidiki, Olympos i druga Grčka područja „pod grčkom okupacijom“.
Od čitave argumentacije, kulturno-povijesni dio se čini najprihvatljivijim: Naime, ako su današnji stanovnici Republike Makedonije slavenskog porijekla, jasno je da nikakve veze nemaju s antičkom makedonijom i Aleksandrom Velikim (Makedonskim) . Ali, u ambasadorovoj argumentaciji nije baš sasvim jasno kako to mala Makedonija može ugroziti sigurnost regije, ako stanovništvo Makedonije u Bugarskoj i Grčkoj ne pokazuje nikakvu spomena vrijednu želju za ujedinjenjem u zajedničku državu u granicama povijesne Makedonije. Nije čak sasvim sigurno u kojoj su mjeri navodne nacionalističke i teritorijalno ekspanzionističke ideje s makedonske strane raširene i koliko imaju podrške u makedonskom stanovništvu.
Vide li možda Grci rizik od sličnog zahtjeva Albanskog naroda za ujedinjenje na svom povijesnom teritoriju koji obuhvaća, osim države Albanije i Kosova, jedan veliki dio Makedonije i sjeverne Grčke. U svakom slučaju, očigledno je da se svim sredstvima želi spriječiti čak i započimanje bilo kakve diskusije o granicama u regiji, što implicira da se priča o granicama na Balkanu još uvijek smatra Pandorinom kutijom i nipošto se ne smatra završenom
kolega denijaz ne mora citati, nema turske ni njene dominacije u svakom pogledu, ni psanja istorije samo polsije turaka i samo u vezi turaka, a narocito njihove ljubavi prema bh, kao odskocnoj dasci prema europi (koju su popusili kad nisu nastavili sa hrvatima po pravilima eu) ... itd, uglavnom nema turske u prici uopste
Što to Grčka ima protiv Makedonije (Grčka verzija)
Dnevnik bet - Sri, 02/04/2008 - 14:48
Glasujte
Komentari 16 dodaj komentar
Već i ranije, ali posebno nakon osamostaljenja Makedonije, jedne od republika bivše SFRJ, Grčka je otvoreno izražavala nezadovoljstvo nekim okolnostima oko postojanja te države. U prvi plan uvijek je gurano pitanje imena nove samostalne države, pri čemu se Grčka protivila upotrebi imena Makedonija (Macedonia), za koje smatraju da pripada povijesnom nasljeđu Grčke. Iako ostale europske zemlje od početka nisu pokazivale puno razumjevanja za Grčki „kapric“ i otvoreno izražavale nezadovoljstvo stvaranjem krize iz ničega, Grčka je uspjela izboriti da se osamostaljena Makedonija nazove dugačkim hibridnim imenom FYROM (Former Yugoslavian Republic of Macedonia). Od tada su se Makedonci borili za povrat imena svoje države za koje misle da joj pripada – Makedonija.
Taj jedistveni konflikt gotovo je pao u zaborav, da bi opet izbio na površinu ovih dana u vezi s summitom NATOa u Bukureštu, gdje bi Makedonija, zajedno s Hrvatskom i Albanijom, trebala biti pozvana u članstvo NATO alijanse. Uz ostale pukotine u jedinstvu alijanse, Grčka je pridodala još jednu, otvoreno se protiveći pozivanju Makedonije u članstvo NATOa i prijeti ulaganjem veta na poziv, dokle god se politički konflikt izmedju dviju zemalja ne riješi.
Pod američkim pritiskom, pregovori su intenzivirani i živa diplomatka aktivnost vodjena je do pred sam početak NATO summita. Na stolu se našlo nekoliko prijedloga imena, od kojih se je najdalje došlo s imenom Makedonija (Skopje), s kojim je Makedonija zadovoljna i koji je namjeravala diskutirati u nacionalnom parlamentu. Ali, Grčka to ime ne prihvaća. Koliko je autoru poznato, do početka summita u Bukureštu jučer 1. travnja, nije nađeno definitvno rješenje i ostaje da se vidi što će se dogoditi.
U vezi s ovim političkim problemom, percepcija šire europske a i hrvatske javnosti se uglavnom zaustavlja na iracionalnom i gotovo djetinjastnom inzistiranju Grčke na problemu imena susjedne države. Da bi promjenili dominirajuću perspektivu u javnosti, Grčki političari i diplomati nastoje objasniti poziciju Grčke, za koju naravno smatraju da je ispravna i da predstavlja legitimnu zaštitu grčkih interesa bez imalo iracionalnosti. Jedan od grčkih veleposlanika u EU, Dimitris Contoumas, tvrdi da pitanje imena jest glavni problem, ali da iza njega stoje neke znatno važnije implikacije. Ovdje prenosimo njegovu punu argumentaciju grčkog stava prema makedonskom problemu:
Teritorij FRYOM nikada kao cjelina nije bio dijelom povijesne Makedonije, koja predstavlja zemljopisno područje koje se prostire unutar granica Grčke, Bugarske i FRYOM. Za vrijeme Osmanlijskog perioda (sve do balkanskih ratova 1912-13), Skopje je bilo glavni grad provincije Kosovo. Nakon balkanskih ratova, provincija je nazvana Južna Srbija a poslije Vardarska Banovina.
Nakon Drugog Svjetskog rata, Tito je osnovao Makedoniju, kao republiku u sastavu Federalne Republike Jugoslavije. Tito je u suradnji sa Staljinom pokušao iskoristiti gradjanski rat koji se je vodio u Grčkoj da osigura izlaz Jugoslavije na Egejsko More, kroz ujedinjenje Makedonije. „Oslobodjenje“ Makedonije i teritorijalne pretenzije predstavljale su važan element u vezi s osnivanjem Republike Makedonije.
Nažalost, ta ideologija dominira i nakon osamostaljenja FRYOM. Nove generacije u FRYOM hrane se idejom og makedonskom ujedinjenju, koje makedonskom narodu onemogućuju zli susjedi Grčka i Bugarska.
Uz to grubo se falsificira povijest, predstavljajući Aleksandra Velikog u FRYOM predstavlja kao „jedog od naših“, iz čega se izvlače zaključci da su današnji slavenski Makedonci potomci antičkih Makedonaca, usprkos činjenici da su Slaveni na taj teritorij došli 900 godina kasnije, u 6. stoljeću. Takvi povijesni falsifikati služe da bi se stvorilo potrebno povijesno utemeljenje za „nacionalna prava“. Kada se zna da je Aleksandar Veliki govorio grčki i širio grčku kulturu, krajnje neuvjerljiva je tvrdnja da je to zajedničko kulturno nasljeđe modernih Grka i slavenskih Makedonaca.
Pitanje se postavlja, čega se jedna „velika i jaka“ Grčka ima bojati od jedne „male“ zemlje kao FRYOM? Na Balkanu je oduvijek, a i sada, razvoj situacije bio i jest izuzetno nepredvidljiv.Tko bi mogao i pomisliti prije 20 godina onako krvav raspad Jugoslavije i potrese koji su ti dogadjaji stvorili na Balkanu?
Što se tiče članstva FRYOM u NATOu, treba podrcrtati da je NATO jedna obrambena alijansa, sa dvostrukom crtom ispod riječi alijansa. Svi se slažemo da svi članovi trebaju imati medjusobno dobre odnose. Usprkos tome što je Grčka najveći trgovinski partner i strani ulagač u FRYOM, ta zemlja nastavlja upotrebom imena Makedonija svoju teritorijalnu ideologiju "oslobodjenja" i time prijeti sigurnosti regije. Grčka se nada da će nacionalistički krugovi u FRYOM uskoro uvidjeti da im definitivno ne koristi kada u školama uče djecu da su Thessaloniki, Halkidiki, Olympos i druga Grčka područja „pod grčkom okupacijom“.
Od čitave argumentacije, kulturno-povijesni dio se čini najprihvatljivijim: Naime, ako su današnji stanovnici Republike Makedonije slavenskog porijekla, jasno je da nikakve veze nemaju s antičkom makedonijom i Aleksandrom Velikim (Makedonskim) . Ali, u ambasadorovoj argumentaciji nije baš sasvim jasno kako to mala Makedonija može ugroziti sigurnost regije, ako stanovništvo Makedonije u Bugarskoj i Grčkoj ne pokazuje nikakvu spomena vrijednu želju za ujedinjenjem u zajedničku državu u granicama povijesne Makedonije. Nije čak sasvim sigurno u kojoj su mjeri navodne nacionalističke i teritorijalno ekspanzionističke ideje s makedonske strane raširene i koliko imaju podrške u makedonskom stanovništvu.
Vide li možda Grci rizik od sličnog zahtjeva Albanskog naroda za ujedinjenje na svom povijesnom teritoriju koji obuhvaća, osim države Albanije i Kosova, jedan veliki dio Makedonije i sjeverne Grčke. U svakom slučaju, očigledno je da se svim sredstvima želi spriječiti čak i započimanje bilo kakve diskusije o granicama u regiji, što implicira da se priča o granicama na Balkanu još uvijek smatra Pandorinom kutijom i nipošto se ne smatra završenom
to se nauceno rodilo, odgojeno u crnobijelom fildzanu. 
sto se konkretno desava kod tebe 
