Forum Klix.ba

Commendatore91 wrote:HVO je bio karina od vojske. Sve sama sminka. Krunica i cvike. Pozeri.

emillio estevez wrote:A za pad Srebrenice i stanje u istočnoj bosni jako veliku ulogu odigralo je krivousto đubre sa Pantovčaka.

sto je doktor kriv za pad navedenog ?

Apoll0 wrote:

emillio estevez wrote:A za pad Srebrenice i stanje u istočnoj bosni jako veliku ulogu odigralo je krivousto đubre sa Pantovčaka.

sto je doktor kriv za pad navedenog ?

Ma ...krivo je more,cesto u ratu nema logike,samo nikad mi nece biti jasno,tipa operacija "neretva 93" , znaci sarajevo tuceno svakodnevno,iz svih orudja oruzja,itd,...umjesto da rasterete Sarajevo hladno salju iz Sarajeva istog, zulfikare,neke labudove ,laste neznam ni ja koje kakve ptice za napad na plato Vrdi, na Cabulju,Crni Vrh, Makljen "oslobadanje" Mostara itd..sto bi onaj reko sta reci koju posluku porati

Apoll0 wrote:Pardon dupli

Dreković: Rioč! Ponavljam - Rioč! Rioč je ključ. I on se mora obezbjediti. Mo - ra! A da ne govorim, i bez obzira na 4. muslimansku, lijevi bok. I kažem: "Nema 4. muslimanske, ne ide u borbena dejstva, neće izvršiti zadatak itd. Ti se moraš obezbjediti i lijevo i desno." Mis - lim, da se na tome nije najbolje istrajalo. Jer, obezbjeđenjem Rioča, gospodo, bilo ko da ga je obezbjedio, niti bi ih iz Podveležja mogli napasti u bok, četrdeset drugu i snage na pravcu 42 - ge, niti bi ih iz Nevesinja mogao napasti i udariti u bok snaga 41. i 43. Nema teo - ri - je! Samo da je postavljeno obezbjeđenje...Analiza će reći svoje, ali osnovni parametri: ubacivanje previše snaga van odluke, neobezbeđenje bokova i slabo dejstvo s fronta. To su tri osnovne stvari koje su dovele u poziciju operaciju Jesen 94. A da je to tač - no, gospodo, borci i starješine 42., 45. i SOPN - a su u potpunosti izvršili zadatak u dubinu. Sto posto! I to su heroji, to mora biti jasno. Međutim, snage s fronta - nula.

Mehić: Međutim, zbog neulaska u naređeni rejon ubacivanja jedna četa iz 41. mtb slavne oko 11, 00 sati 10. 11. biva otkrivena od strane četnika...četa se razbježala ostavivši silna materijalno - tehnička sredstva, a komandir čete Špago sa šest pripadnika je napustio četu i vratio se u Komandu Brigade.

Dreković: Otkriva se ova jedinica ovdje. Oko 11 sati tog spornog dana. Oko 16 sati mi to uhvatimo na PEB - u. Jer, četnici govore da su otkrili jednu izviđačko - diverzantsku grupu u rejonu tom i tom i da blokiraju taj rejon. Svakako su dali pripravnost i ostalim svojim jedinicama. Međutim, u razgovoru sa zarobljenim četnicima, a to je vojnička logika, ipak su oni operisali svo vrijeme sa jednom izviđačko - diverzantskom grupom. Dvije greške su u ovoj grupi: jedna isključivo zbog nediscipline vojničkog i starješinskog kadra koji je bio u toj grupi i oni će morati odgovarati. Prije svega, starješine. Ja sam razgovarao sa komandirom čete. Jednostavno, nered, nedisciplina, pušenje, galama...I četnik normalno, iš'o, nešto nije u redu. Pa? Bilo, pa pucaj. I umjesto da izvrše na - pa - d na 15 četnika, 140 ljudi rasturi se u planine gore, u šumu. Ja to ne mogu da shvatim.

Mehić: U selu Rabina, selu Žuberin i Gnjilo brdo borci 42. brdske, SOPN - a i 45 - te, predvođeni svojim hrabrim komandirima i komadantima, učinili su više nego što su teoretski mogli. Ušli su gdje ih četnici nisu ni u snu mogli očekivati: došli su na pet kilometara od Nevesinja i gdje su iz zasjede ubijali najveće zlikovce, kao što su bili komadant oklopnog bataljona major Šakota i njegovi pratioci itd...Međutim, jedinica ubačena u pozadinu bez spoja sa snagama sa fronta ne može dugo izdržati u borbi: treba im municija, snabdijevanje, evakuacija povrijeđenih, podrška i pomoć u ljudstvu koja treba doći sa fronta. No, zahvaljujući našoj domobranštini snage sa fronta ne kreću niti u 41., niti u 42. brdskoj brigadi, niti, pak, 4. muslimanskoj. Komadanti ovih brigada su nemoćni. Imaju svoju rezervu, gledaju agoniji u oči i svjesno otpisuju svoje najbolje, najhrabrije, najmlađe, najsposobnije, koji su ubačeni u pozadinu. U nemogućnosti da pokrenu snage sa fronta, nadaju se nemogućem da će se ko biva oni koji su u dubini snaći, izvući itd., itd. Ovdje je na najbolji način došla do izražaja nemogućnost komandovanja i nebriga za ljude, za saborce.

Dreković: A i izgubljeno materijalno - tehničkih sredstava kod nas, posebno u 41. To je pitanje za analizu. Za RPG, RPDŽ - i, zolje, bombe, rančeve. Ja sam rekao borcima 49 - te: Ne mogu ja vama davati ćebad, a vi ih ostavljati na Pometeniku. Ne mogu ti ja davati municiju, a ti je...Mora neko za to odgovarati. A da ne govorimo, gospodo, o onom što najviše boli: humanosti, duhovne povezanosti, jedinstva nas sviju. Pogodio Drekovića metak! Neka krklja Dreković! To je, istina, gospodo. To je žalost. Određeni broj naših šehida, gospodo,
ostao je tako da leži. Zbog našeg kukavičluka. I to se jasno mora reći vojnicima i starješinama. Ja sam juče obilazio ranjene u bolnici, u Konjicu, i to upravo potvrđuje vojnik. Žalosno kako priča. Kaže: "Komadante, evo, ja sam ranjen. Vjerujte mi, niko me nije htio nositi iz 41.brigade."

Dreković: Mahalske priče! Iza tih svoje nesposobnosti i bacanje prašine na Komandu Korpusa. Takva priča neće moći proći. Meni jedan od komadanata kaže: "Dođite pred brigadu, pa ćete vidjeti koga će gađati brigada!".

Đulić: Ili, kako pričati o moralu i motivisanosti kad zamjenik komadanta 44. brdske brigade dođe, nakon referisanja u Komandi Korpusa i kaže vojsci koja se povukla sa dostignutih položaja: "Rekli su mi - trebali ste svi izginuti. Vi ste najveće kukavice."

Dreković: Ja sam vama rekao: Ja Kragujevac iza sebe nemam". A Štab gore kaže: "Nemam granata 130 mm." Nema i gotovo. I ja to razumijem. Nema - nema. Ali, zato evo ti 82 - ki, nema druge. On uporno traži 130. A šta je to? Pravdanje odgovornosti. On odmah kaže vojnicima: "Ja sam tražio, nije mi dao. Samo da smo imali mina 120, garantujem mi bi spriječili. Ali, znate, mi smo to tražili od Komande Korpusa i nismo dobili." I taj vojnik veseli ne zna da nema ni u Štabu Vrhovne komande, ne zna da nema u Komandi Korpusa. On opravda sebe i krivi Komandu Korpusa. Zajebi ti radnju, prijatelju...To je najopasnije što sam primjetio...

Dreković: Zadatak je bio, gledaj šta kaže: "Ovladati istim!". To je bio zadatak. Ali, u zadatku nije stajalo - vezati snage, ubaciti, ćumurati, ne dozvoliti, trte mrte. Nego je rečeno: snagama iz dubine i snagama sa fronta jednovremeno, energično. Ovo je bio glavni pravac napada. Jer, cjelokupna ova igra, gospodo, ova klavijatura ovdje, od Glavatičeva do Vranjevića, odigravala se sa osnovnim ciljem - da se uzme Velež i Podveležje. To je bilo težište Komande Korpusa. I zato 41. mora odgovarati zašto težište nije realizirala. Molim te lijepo.

Bojadžić: I ja, zaista, žalim što sjedim ovdje s nekim ljudima. U malo brigada vjerujem. I teško ću ja više s tim jedinicama krenuti. Teško, gospodine generale.

General Ramiz Dreković u svojoj knjizi "U obruču" piše kako su "Komanda Korpusa, zajedno sa potčinjenim komandantima i rukovodstvom Općine Mostar, na čelu sa gospodinom Safetom Oručevićem, zaključili kako treba osloboditi Velež i Podveležje." Oručević to negira i kaže da je jedne noći, sa Šefkijom Džihom, otišao u Jablanicu kod generala Drekovića, koji im je rekao da pokreće operaciju "Jesen 94" za oslobađanje Podveležja i Veleža.

"Užasno sam se usprotivio toj Drekovićevoj odluci.", kaže Oručević, "Rekao sam mu da je ta operacija politički nekorisna i vojno apsurdna. Jer, bio sam jedan od onih koji su 1993. pregovarali sa srpskim snagama u Podveležju i odnosi koje smo tada uspostavili s njima spasili su Mostar. A sad je trebalo da napadamo te srpske linije. Do tri ujutro sam ubijeđivao Drekovića da osutane od Operacije, uvjeravajući ga da Tuđman i Šušak još nisu završili posao koji su počeli u Hercegovini, te da naši mirovni procesi u Mostaru mogu da propadnu. Šefkija Džiho mi je pružao punu podršku."

Šefkija Džiho, pored ostalog, priča: "Kad sam vidio kakve će razmjere operacija imati, bio sam iznenađen. Dreković je odlučio da vrlo brzo ide u Operaciju, a ja sam mislio da se za nju treba mjesecima pripremati. Pitao sam ga je li ikada bio u Podveležju, i rekao je da nije. Rekao sam mu: Slušaj, generale, ako kreneš tako brzo u Operaciju, ili ti nema 41. mostarske slavne brigade, ili neće biti srpske 8. motorizovane iz Nevesinja."

Oručević i Džiho više su puta odlazili u Jablanicu da pokušaju odgovoriti generala Drekovića od ove Operacije. Ali, nisu ga mogli ubijediti.

"Kada sam se uvjerio da ne mogu ubijediti generala Drekovića, otišao sam predsjedniku Izetbegoviću i tražio od njega, kao vrhovnog komandanta, da odgodi Operaciju.", kaže Oručević. "Predsjedniku sam izložio specifičnost situacije u Hercegovini, te da nam nije potrebno otvaranje tog fronta, jer srpska strana kod nas miruje. Međutim, ni kod Izetbegovića nisam naišao na razumijevanje."

Zanimljivo je da predsjednik Izetbegović nije niti rekao generalu Rasimu Deliću, kao komandantu generalštaba Armije RBiH, da je Oručević dolazio kod njega i tražio odgađanje Operacije.

Izvor: "Operacija jesen 94 - Autor: Šefko Hodžić"

madner wrote:Sto bi odgovarao?

Rat je, ne moze se svaka tekma uzeti 6:0.

madner wrote:Sto bi odgovarao?

Rat je, ne moze se svaka tekma uzeti 6:0.

KENJAC wrote:

madner wrote:Sto bi odgovarao?

Rat je, ne moze se svaka tekma uzeti 6:0.

Ispravna logika, ali pod jednim uslovom. Da si dobrovoljno pristo. Rat je, znas sta moze bit , pa kom opanci kom obojci.
Ali , ako si ti pokupljen u vojsku sa ulice i proglasom par zaostalih kuljatih politicara, sto im se vise ne dize i to za stvar ili drzavu u koju ni sam ne vjerujes....e, onda sudit i te kako !
Ne zbog njih, nego zbog narednih maloumnika koji ce svake sedmice prijetit novim ratom.
P.S. Ali sudit ko sto je bravar sudio. Tebe uza zid porodicu kod djeda na selo a svu imovinu podjelit kome treba !

...jebi ga , ja opet izadjoh iz Hercegovine !!!

Woody wrote:Da se nadovežem na gornje...

General Ramiz Dreković u svojoj knjizi "U obruču" piše kako su "Komanda Korpusa, zajedno sa potčinjenim komandantima i rukovodstvom Općine Mostar, na čelu sa gospodinom Safetom Oručevićem, zaključili kako treba osloboditi Velež i Podveležje." Oručević to negira i kaže da je jedne noći, sa Šefkijom Džihom, otišao u Jablanicu kod generala Drekovića, koji im je rekao da pokreće operaciju "Jesen 94" za oslobađanje Podveležja i Veleža.

"Užasno sam se usprotivio toj Drekovićevoj odluci.", kaže Oručević, "Rekao sam mu da je ta operacija politički nekorisna i vojno apsurdna. Jer, bio sam jedan od onih koji su 1993. pregovarali sa srpskim snagama u Podveležju i odnosi koje smo tada uspostavili s njima spasili su Mostar. A sad je trebalo da napadamo te srpske linije. Do tri ujutro sam ubijeđivao Drekovića da osutane od Operacije, uvjeravajući ga da Tuđman i Šušak još nisu završili posao koji su počeli u Hercegovini, te da naši mirovni procesi u Mostaru mogu da propadnu. Šefkija Džiho mi je pružao punu podršku."

Šefkija Džiho, pored ostalog, priča: "Kad sam vidio kakve će razmjere operacija imati, bio sam iznenađen. Dreković je odlučio da vrlo brzo ide u Operaciju, a ja sam mislio da se za nju treba mjesecima pripremati. Pitao sam ga je li ikada bio u Podveležju, i rekao je da nije. Rekao sam mu: Slušaj, generale, ako kreneš tako brzo u Operaciju, ili ti nema 41. mostarske slavne brigade, ili neće biti srpske 8. motorizovane iz Nevesinja."

Oručević i Džiho više su puta odlazili u Jablanicu da pokušaju odgovoriti generala Drekovića od ove Operacije. Ali, nisu ga mogli ubijediti.

"Kada sam se uvjerio da ne mogu ubijediti generala Drekovića, otišao sam predsjedniku Izetbegoviću i tražio od njega, kao vrhovnog komandanta, da odgodi Operaciju.", kaže Oručević. "Predsjedniku sam izložio specifičnost situacije u Hercegovini, te da nam nije potrebno otvaranje tog fronta, jer srpska strana kod nas miruje. Međutim, ni kod Izetbegovića nisam naišao na razumijevanje."

Zanimljivo je da predsjednik Izetbegović nije niti rekao generalu Rasimu Deliću, kao komandantu generalštaba Armije RBiH, da je Oručević dolazio kod njega i tražio odgađanje Operacije.

Izvor: "Operacija jesen 94 - Autor: Šefko Hodžić"

Rezultat:


Interesantno je da za ovoliko sranje onaj majmun Dreković nije NIKAD odgovarao. Interesantno... A, trebao je bar roditeljima ovih nesretnika

Pozdrav domovini

Us and them wrote:Poginulo je 82, zbog više razloga je ta akcija toliko "poznata" iako čak i ne predstavlja najveće gubitke jednog korpusa u jednoj aktivnosti.

Npr. Drugi korpus je u periodu 20. mart - 6. april 1995. neuspješno pokušavajući uzeti Stolice(najveći vrh Majevice) imao i više poginulih a vjerovatno veliki broj ljudi u BiH i ne zna za to, nije niko napisao čitavu knjigu o tome kao Šefko Hodžić o operaciji "Jesen 94".

Us and them wrote:Poginulo je 82, zbog više razloga je ta akcija toliko "poznata" iako čak i ne predstavlja najveće gubitke jednog korpusa u jednoj aktivnosti.

Npr. Drugi korpus je u periodu 20. mart - 6. april 1995. neuspješno pokušavajući uzeti Stolice(najveći vrh Majevice) imao i više poginulih a vjerovatno veliki broj ljudi u BiH i ne zna za to, nije niko napisao čitavu knjigu o tome kao Šefko Hodžić o operaciji "Jesen 94".