_BataZiv_0809 wrote: ↑16/05/2024 07:12
Uh de ovo malo elaborisi i da znas da jedva cekam da procitam
Njihov derbi nosi sve podjele koje postoje između Istoka i Zapada: siromašni-bogataši, komunizam-kapitalizam, neonacisti-liberali, nekulturni-civilizovani, niži tip Nijemca-viši tip Nijemca i koje već sve podjele. Istočna Njemačka je dobro sjedinjena sa ostatkom države, iako postoje neke razlike koje je vrlo teško ili nikako moguće smanjiti, ali tu veliki problem prave nerealna očekivanja istočnih Nijemaca koja su se pretvorila u negativan sentiment prema zapadnim sunarodnjacima. Oni su očekivati da će nakon pada zida ubrzo živjeti istim standardom i životom kao i zapadni Nijemci, ali budući da to nije bilo realno ostvarljivo, razočaranje je ubrzo uslijedilo sa prebacivanjem krivice da su Zapadnjaci bahati, arogantni i materijalisti, na šta su im njihovi sunaradnjaci stavili etiketu kukavica i plačljivaca.
Sve te podjele i stereotipi se prenose na ovaj derbi, a postoji i razlog zašto je to tako, iako je često pogrešno ili pretjerano gledati situaciju šablonski. Pauli je prvi put došao u Rostok nakon pogroma u Lihtenhagenu. To su bili najveći napadi na migrante u poslijeratnoj njemačkoj historiji koji su trajali sedam dana i u kojima je učestvovalo stotine neonacista, koji su imali podršku od komšija promatrača koji su im pljeskali i zaustavljali vatrogasna vozila. Radikali su zapalili zgradu u kojoj su se nalazili vijetnamski radnici, budući da nisu mogli doći do njih jer su se dobro zabarikadirali. Meta su također bili Rumuni i Romi. Na svu sreću niko nije smrtno stradao, ali bio je veliki broj povrijeđenih i uhapšenih. U tim neredima učestvovali su i navijači Hanze. Hanza je jedini veći klub u Meklenburg-Zapadnoj Pomeraniji što im omogućava da imaju veliku bazu navijača sa kojom dolaze i oni politički radikalniji navijači. Ta regija kroz historiju ima tendenciju glasati za desno krilo politke, još od DNVP stranke prije Drugog svjetskog rata.
Nekoliko mjeseci nakon tih nereda, Pauli dolazi u Rostok. Navijači Paulija se u sedamdesetim godinama nisu razlikovali od ostalih navijača u Zapadnoj Njemačkoj. Oni su također na početku nosili ratne zastave koje su danas zabranjene, ali su prvi koji su krenuli sa jasnom lijevom politikom. Do kraja devedesetih su danas zabranjeni simboli i zastave bili česti na njemačkim stadionima, a budući da do sredine devedesetih nije bilo ultras (koji su na jedan način projekat) nego samo huliganskih grupa, ne treba napominjati kakva se politika zastupala na tribinama. Zamisli da nakon tih nereda, među stotinama ćelavaca dolazi Pauli sa Čegevarom na zastavi. Provokacija samo takva i odmah su uslijedili neredi kada se četiri stotine Hanzinih navijača pokušavalo probiti do gostujućeg bloka. Prilikom tog prvog međusobnog upoznavanja u Rostoku zasnovani su svi stereotipi između Istoka i Zapada i vječno rivalstvo.
Godinu dana nakon toga, izlazi film pod naslovom "Schicksalsspiel". Radnja je takva da se navijač Paulija zaljubljuje u navijača Hanze, što dovodi do rata između grupa u kojima život gubi navijač Paulija. Taj film je izraz čistog stereotipa koji je dodatno podgrijao tenzije i izazvao ljutnju kod Istočnjaka, budući da ih se pokušava prikazati kao divljake i radikale. Naravno, nI Hanzini navijači nisu bili radosni sa takvim sljubljivanjem sa rivalima kroz klasične uvrijedljive stereotipe za istočne Nijemce.
Ljudi sa strane koji su dolazili na njihov derbi govorili su da nikada nisu osjetili takvu atmosferu, jer doslovno cijeli stadion, pa i onaj najudaljeniji navijač od gostujućeg bloka, skače na noge da psuje i vrijeđa protivnika. Danima prije utakmice ostavljaju se poruke po gradu koje vrijeđaju protivnika, crtaju grafiti, a sve je to često praćeno kačenjem svinjske glave kao znak prijetnje i vrijeđanja. Problem sa time zna biti što se svinjske glave stavljaju u blizini sinagoge, ali dovoljno daleko tako da se ne protumači kao jasni antisemitizam.
Nešto bi trebalo reći i o stereotipima vezanim za navijače ovih klubova.
Navijači Paulija su definitivno neko ko iskazuje krajnju lijevu politiku, ali to ne znači da su svi od njih dosljedni takvim idejama. Na sceni imaju mnogo pozera i hipstera koji to rade samo da provociraju druge i da promovišu svoju rege kulturu. To ne znači da su njihove mete uvijek nacisti, nego oni koji ne žele toliku politizaciju sporta i kojima smeta njihovo usiljeno označavanje bilo kojeg kluba koji ima neki pojedinačni ispad. Na primjer: protiv Drezdena su imali koreografiju u znaku SSSR-a, iako Staljina stavljuju u ravan sa Hitlerom, ali to im se činila kao dobra provokacija pa su ipak odlučili mahati crveno-žutim zastavama. Ono što je problem je to da klub zarad novca prihvata takvu politiku i promoviše dreg kraljicu u zagrljaju predsjednika. Zbog toga Pauli nije baš omiljeni klub u Njemačkoj i mnogi ga vide kao prodavača proizvoda, dok se istovremeno bori protiv kapitalizma.
Na drugoj strani je suprotan i složeniji stereotip. Općenito se za Hanzine navijače misle da su svi do jednoj neonacisti, ali to nije tako. Njihov raniji vođa koji je u zatvoru zbog napada na policajca bio je antifašista. Na tribini nije dozvoljeno nositi nikakva politička obilježja. Ako dođeš u majici sa znakovitom runom ili srpom i čekićem, bit ćeš izbačen napolje. To je dovelo do podjele pa se jedna veća grupa odvojila na suprotnu tribinu. Ono što je za njih karakteristično je da su prije svega navijači i da politika ne može utjecati na njihov navijački svjetonazor, bez obzira koliko bio ispravan ili pogrešan. Na nekim od prethodnih izbora, desničar za kojeg su planirali glasati Hanzini navijači najavio je reformu protiv navijača i strožije mjere. To je u tolikoj mjeri udarilo na njihov svjetonazor da su odlučili glasati za komunistu, iako su im politička mišljenje u svemu ostalom u velikoj mjeri suprotna.
Definitvno niko ne može biti razvodušan na ovaj derbi i svako će na neki način moći izabrati stranu, a kada to učini, susret će se sa svim onim etiketama što se lijepe za njihove navijače i shvatiti koliko je zapravo relativno sve ono što se smatra pod zadanim.