Desavanja u Hrvatskoj

[annoy]

Ehh taj Rujanfest je nekad imao dobre izvođače steta
Al zovu one koje publika zeli...za zabrane nisam

[istra_hr]

Ehh taj Rujanfest je nekad imao dobre izvođače steta
Al zovu one koje publika zeli...za zabrane nisam

no problem,
Bandić mijenja naziv u Septembarfest
no problem

[Banksy]

ANTE TOMIĆ

Premda je čitava Hrvatska išarana ustaškim grafitima,
i visoka državna izaslanstva nose vijence na ustaške komemoracije,
i u knjižnicama se prodaju ustaške knjige, a na televiziji ih srdačno preporučuju,
i premda navijači na stadionima razvijaju ustaške natpise,
pjevači s pozornica izvikuju ustaške pozdrave,
a predsjednica se udvara ustašama u opskurnom tjedniku koji gaji nježna čuvstva za režim Ante Pavelića,
mnoge je uzrujalo kad je Milorad Pupovac uljudno primijetio da nam zemlja,
da oprostite, nešto nalikuje na NDH

Tačno.

[wewa]

PIŠE ANTE TOMIĆ: Izdegenečimo sve one koji idu na cajke da nauče cijeniti slobodu

OBJAVLJENO: 07.09.2019. u 20:00

Zagreb,260413.

Klub Shamballa, Savska cesta.
Koncert Lepe Brene u diskoteci Shamballa, klub Shamballa je koncertom Lepe Brene obiljezio petu godinu rada.

Ratni invalidi pozvali su vlast da zabrani jedan festival na kojemu će pjevati srpski turbo folk pjevači, narodnjaci ili, kako ih ovdje nešto posprdno zovu, cajke. Nije to ono za što smo se mi borili, kažu, nije to onaj sveti cilj za koji smo mi ostavili mladost, zdravlje i razum u blatu rovova. Svi hrvatski branitelji, svi invalidi, dragovoljci, domobrani i hosovci, zna se, imaju njegovan ukus i veliko glazbeno znanje, odgojeni su slušajući Vivaldija, Bacha i Ludwiga van Beethovena i prosto ih vrijeđa slušati nekakve nenadahnute, traljavo skladane i očajno orkestrirane srpske folklorne gluposti. S nekolicinom njih razgovarali smo u kladionici preko puta Glazbenog zavoda.

“Sjećam se, u jesen devedeset prve”, priča nam Zlatko iz Udruge branitelja filharmoničara, “vratio sam se s koncerta u Lisinskom, pokojni tata i ja slušali smo ponoćne vijesti na radiju. Slavonija je gorjela, Dubrovnik je bio bombardiran, četnici na Šibenskom mostu. I tu ja prelomim. ‘Tata’, kažem, ‘ja ovo više ne mogu. Ja se idem boriti.’ ‘Joj, Zlatko, jesi lud’, kaže tata. ‘Poginut ćeš.’ ‘Pa neka poginem’, kažem ja tati, ‘ali ove srpske zvijeri treba netko zaustaviti. Ako ih ne zaustavimo, oni će nam ovdje doći. Debussyja će zabraniti. Claudea Debussyja nam, tata, neće dati slušati.’ ‘Pa onda ajde’, složi se i tata. I ja sam sutradan odmah prodao fagot da kupim kalašnjikov i otišao na Baniju.”

“Mi smo na Velebitu obavezno dvaput tjedno, srijedom i subotom navečer, da se opustimo od vojničkih obaveza, od stresa i šoka izazvanog neprestanim četničkim bombardiranjem, imali male koncerte”, počinje Hrvoje iz Akademskog zbora Mirko Norac Kevo.

“Svirali bi violončelo, klarinet, ksilofon, francuski rog, šta je tko imao. Jedan Stanko iz Osijeka donio je bio harfu. Zaboravio sam mu prezime, ali i dan-danas kad se sjetim kako je on nama na položaju, na svojoj velikoj harfi s tri pedale svirao ‘Vltavu’ Bedřicha Smetane, meni se, evo, pogledajte...”, pokazuje branitelj podlakticu na kojoj se svaka dlačica uspravila, a onda načas zašuti i potresenim, svečanim glasom doda: “Poginuo je, znate. Kad su četnici u veljači devedeset treće krenuli u protunapad, mi smo se morali brzo povući. Stanko je, međutim, zaostajao. ‘Pusti harfu, jebala te harfa!’ vikali smo mu, ali on nije mogao bez svoga instrumenta. Ta je harfa bila, usudio bih se reći, njegova Hrvatska.”

“U nas na drniškom bojištu većinom su se slušali Mozart i Händel”, nadovezuje se Ljubo iz Udruge gudača liječenih od posttraumatskog stresnog poremećaja, “a imali smo povremeno i koncerte renesansne glazbe. Natporučnik Darko iz Donjih Vinjana krasno je svirao lutnju i petkom prijepodne nam držao satove solfeggia. Srpski položaji bili su vrlo blizu, kao odavde pa, po prilici, do onoga parkirališta. Ako je bilo primirje, obustava vatre, mogli smo čuti i mi njih i oni nas. Često smo se znali smijati njihovoj glazbi s tranzistora. Ali, jednog jutra, natporučnik Darko se krenuo brijati i odjednom, sam od sebe tiho zapjevao: ‘Osmehom mi dušu greješ, najlepša si kad se smeješ.’ Mi ga zaprepašteno pogledali. ‘Gospodine natporučniče!?’ viknuo je netko, a on se prenuo. ‘Šta je bilo?’ ‘Miroslava Ilića ste pjevali.’ ‘Ma, nije moguće!’ reče on.

Sutradan nakon ručka, opet. Sunčan proljetni dan, sjedimo mi u uokolo po kamenju, netko igra šah, netko piše zaručnici, netko zamišljeno čita partituru ‘Koncerta za violinu i orkestar u e-molu’ Felixa Mendelssohna, a natporučnik Darko prebire po lutnji. Kad iznenada pusti on glas, zaurla koliko ga je grlo nosilo: ‘Dotako sam dno života-a-a-a-a!’ I samo što je to zapjevao, on shvati što se dogodilo, zarumeni se i reče: ‘Oprostite, momci, ovo srpsko lelekanje je zarazno kao zaušnjaci.’ ‘Nemojte više, molim vas’, upozori ga netko, ‘mogao bi tkogod iz topništva pomisliti da smo Srbi pa nas bombardirati.’ ‘Neću’, kaže natporučnik.

Ali, kasnije te večeri, mene upravo prvi san uhvatio, netko me tiho zove: ‘Ks-ks, Ljubo! Ljubo!’, kaže. Otvorim ja oči, a ono natporučnik Darko, plače kao ljuta godina. ‘Šta je bilo, gospodine natporučniče!’ ‘Ljubo, moj’, kaže, ‘Lepu Brenu sam pjevao. Pjevao sam: Čačak, Čačak, šumadijski rokenrol.’ ‘O, kruh ti jebem!’ opsujem ja gorko. ‘Pa šta ćemo sad, gospodine natporučniče?’ ‘Ljubo, prijatelju, ubij me’, kaže natporučnik i gurne mi pištolj u ruku. ‘Ako me voliš, ubij me.’ I ja, šta ću...”

Ljubo se ovdje zaustavi, teško uzdahne i obriše jednu suzu iz oka.

“Ubio si ga?”, upita šapatom Hrvoje iz Akademskog zbora Mirko Norac Kevo.

“Ubio sam ga”, klimne Ljubo tužno.

“Moralo se, takva su bila vremena”, objasni nam Zlatko iz Udruge branitelja filharmoničara. “Nijedan Hrvat nije slušao cajke. To je bila velika sramota.”

Branitelji, koji su jednom obranili Lijepu našu i njezinu vjekovnu europsku kulturu, njezine renesansne gradove, njezin barok, njezine kršćanske i humanističke vrijednosti od velikosrpskih vandala, s velikim ogorčenjem gledaju kako se mladi danas besramno predaju grešnoj nasladi turbo folka. Zabraniti jedan koncert zaista je najmanje što možemo napraviti za naše zaslužne i ugledne ratnike. Valjalo bi svakako zatvoriti i klubove i ugasiti radio stanice koje puštaju cajke, a njihove vlasnike i urednike poslati na mnogo godina u zatvor. Napokon, zašto ne, moglo bi se i pretraživati građane, pregledati njihove mobilne telefone i kompjutere, i ako kome nađu Cecu i Brenu, dobro ga izdegenečiti, dok ne poplavi od batina, pa će onda valjda kreten napokon naučiti cijeniti ovu slobodu u kojoj živimo.

[statixx]

S nekolicinom njih razgovarali smo u kladionici preko puta Glazbenog zavoda.

Ono kad drustvene i kulturne institucije zakazu, baveci se istorijskim revizionizmom i ozivljavajuci ustaske vrijednosti, a na branik stanu boracke udruge koje su godinama bile sredstvo za stvaranje takve klime.

[duh_sa_sjekirom]

PIŠE ANTE TOMIĆ: Izdegenečimo sve one koji idu na cajke da nauče cijeniti slobodu

OBJAVLJENO: 07.09.2019. u 20:00

Zagreb,260413.

Klub Shamballa, Savska cesta.
Koncert Lepe Brene u diskoteci Shamballa, klub Shamballa je koncertom Lepe Brene obiljezio petu godinu rada.

Ratni invalidi pozvali su vlast da zabrani jedan festival na kojemu će pjevati srpski turbo folk pjevači, narodnjaci ili, kako ih ovdje nešto posprdno zovu, cajke. Nije to ono za što smo se mi borili, kažu, nije to onaj sveti cilj za koji smo mi ostavili mladost, zdravlje i razum u blatu rovova. Svi hrvatski branitelji, svi invalidi, dragovoljci, domobrani i hosovci, zna se, imaju njegovan ukus i veliko glazbeno znanje, odgojeni su slušajući Vivaldija, Bacha i Ludwiga van Beethovena i prosto ih vrijeđa slušati nekakve nenadahnute, traljavo skladane i očajno orkestrirane srpske folklorne gluposti. S nekolicinom njih razgovarali smo u kladionici preko puta Glazbenog zavoda.

“Sjećam se, u jesen devedeset prve”, priča nam Zlatko iz Udruge branitelja filharmoničara, “vratio sam se s koncerta u Lisinskom, pokojni tata i ja slušali smo ponoćne vijesti na radiju. Slavonija je gorjela, Dubrovnik je bio bombardiran, četnici na Šibenskom mostu. I tu ja prelomim. ‘Tata’, kažem, ‘ja ovo više ne mogu. Ja se idem boriti.’ ‘Joj, Zlatko, jesi lud’, kaže tata. ‘Poginut ćeš.’ ‘Pa neka poginem’, kažem ja tati, ‘ali ove srpske zvijeri treba netko zaustaviti. Ako ih ne zaustavimo, oni će nam ovdje doći. Debussyja će zabraniti. Claudea Debussyja nam, tata, neće dati slušati.’ ‘Pa onda ajde’, složi se i tata. I ja sam sutradan odmah prodao fagot da kupim kalašnjikov i otišao na Baniju.”

“Mi smo na Velebitu obavezno dvaput tjedno, srijedom i subotom navečer, da se opustimo od vojničkih obaveza, od stresa i šoka izazvanog neprestanim četničkim bombardiranjem, imali male koncerte”, počinje Hrvoje iz Akademskog zbora Mirko Norac Kevo.

“Svirali bi violončelo, klarinet, ksilofon, francuski rog, šta je tko imao. Jedan Stanko iz Osijeka donio je bio harfu. Zaboravio sam mu prezime, ali i dan-danas kad se sjetim kako je on nama na položaju, na svojoj velikoj harfi s tri pedale svirao ‘Vltavu’ Bedřicha Smetane, meni se, evo, pogledajte...”, pokazuje branitelj podlakticu na kojoj se svaka dlačica uspravila, a onda načas zašuti i potresenim, svečanim glasom doda: “Poginuo je, znate. Kad su četnici u veljači devedeset treće krenuli u protunapad, mi smo se morali brzo povući. Stanko je, međutim, zaostajao. ‘Pusti harfu, jebala te harfa!’ vikali smo mu, ali on nije mogao bez svoga instrumenta. Ta je harfa bila, usudio bih se reći, njegova Hrvatska.”

“U nas na drniškom bojištu većinom su se slušali Mozart i Händel”, nadovezuje se Ljubo iz Udruge gudača liječenih od posttraumatskog stresnog poremećaja, “a imali smo povremeno i koncerte renesansne glazbe. Natporučnik Darko iz Donjih Vinjana krasno je svirao lutnju i petkom prijepodne nam držao satove solfeggia. Srpski položaji bili su vrlo blizu, kao odavde pa, po prilici, do onoga parkirališta. Ako je bilo primirje, obustava vatre, mogli smo čuti i mi njih i oni nas. Često smo se znali smijati njihovoj glazbi s tranzistora. Ali, jednog jutra, natporučnik Darko se krenuo brijati i odjednom, sam od sebe tiho zapjevao: ‘Osmehom mi dušu greješ, najlepša si kad se smeješ.’ Mi ga zaprepašteno pogledali. ‘Gospodine natporučniče!?’ viknuo je netko, a on se prenuo. ‘Šta je bilo?’ ‘Miroslava Ilića ste pjevali.’ ‘Ma, nije moguće!’ reče on.

Sutradan nakon ručka, opet. Sunčan proljetni dan, sjedimo mi u uokolo po kamenju, netko igra šah, netko piše zaručnici, netko zamišljeno čita partituru ‘Koncerta za violinu i orkestar u e-molu’ Felixa Mendelssohna, a natporučnik Darko prebire po lutnji. Kad iznenada pusti on glas, zaurla koliko ga je grlo nosilo: ‘Dotako sam dno života-a-a-a-a!’ I samo što je to zapjevao, on shvati što se dogodilo, zarumeni se i reče: ‘Oprostite, momci, ovo srpsko lelekanje je zarazno kao zaušnjaci.’ ‘Nemojte više, molim vas’, upozori ga netko, ‘mogao bi tkogod iz topništva pomisliti da smo Srbi pa nas bombardirati.’ ‘Neću’, kaže natporučnik.

Ali, kasnije te večeri, mene upravo prvi san uhvatio, netko me tiho zove: ‘Ks-ks, Ljubo! Ljubo!’, kaže. Otvorim ja oči, a ono natporučnik Darko, plače kao ljuta godina. ‘Šta je bilo, gospodine natporučniče!’ ‘Ljubo, moj’, kaže, ‘Lepu Brenu sam pjevao. Pjevao sam: Čačak, Čačak, šumadijski rokenrol.’ ‘O, kruh ti jebem!’ opsujem ja gorko. ‘Pa šta ćemo sad, gospodine natporučniče?’ ‘Ljubo, prijatelju, ubij me’, kaže natporučnik i gurne mi pištolj u ruku. ‘Ako me voliš, ubij me.’ I ja, šta ću...”

Ljubo se ovdje zaustavi, teško uzdahne i obriše jednu suzu iz oka.

“Ubio si ga?”, upita šapatom Hrvoje iz Akademskog zbora Mirko Norac Kevo.

“Ubio sam ga”, klimne Ljubo tužno.

“Moralo se, takva su bila vremena”, objasni nam Zlatko iz Udruge branitelja filharmoničara. “Nijedan Hrvat nije slušao cajke. To je bila velika sramota.”

Branitelji, koji su jednom obranili Lijepu našu i njezinu vjekovnu europsku kulturu, njezine renesansne gradove, njezin barok, njezine kršćanske i humanističke vrijednosti od velikosrpskih vandala, s velikim ogorčenjem gledaju kako se mladi danas besramno predaju grešnoj nasladi turbo folka. Zabraniti jedan koncert zaista je najmanje što možemo napraviti za naše zaslužne i ugledne ratnike. Valjalo bi svakako zatvoriti i klubove i ugasiti radio stanice koje puštaju cajke, a njihove vlasnike i urednike poslati na mnogo godina u zatvor. Napokon, zašto ne, moglo bi se i pretraživati građane, pregledati njihove mobilne telefone i kompjutere, i ako kome nađu Cecu i Brenu, dobro ga izdegenečiti, dok ne poplavi od batina, pa će onda valjda kreten napokon naučiti cijeniti ovu slobodu u kojoj živimo.

[kakavdanakneiskustvu]

[mayab]

sprdačina na novi koncept osnovnoškolskog obrazovanja u Hr , mensčini da to sada zovu "Škola za život"

[Roccohljup]

pošprica je šrajc momački

Šprajcov komentar prenosimo u cijelosti:
‘Dakle, predsjednica Republike na rastuću nesnošljivost i netoleranciju prema etničkim i drugim manjinama u Hrvatskoj, na koju je upozorava legitimni predstavnik jedne od tih manjina, možda opravdano, a možda i ne, ali u ovom slučaju to je nebitno, jer je Miloradu Pupovcu u krajnjoj liniji to i posao, zapravo, odgovara kako nije ni njoj lako jer je i ona osjetila nesnošljivost jer ju je, pazite sad, “kao kandidata najveće hrvatske političke stranke i Hrvaticu povrijedila izjava čelnika druge najveće političke stranke, također Hrvata, koji je rekao: ili mi ili oni”. Ili mi Hrvati, ili oni Hrvati.
Svatko s imalo političke pismenosti, kulture i etike bi lako mogao zaključiti da je predsjednica prolupala lončiće i u istom loncu zamiješala prava nacionalnih manjina i pravo na legitimni i demokratski politički sukob različitih političkih opcija nacionalne većine.

Međutim, izgleda da je Kolinda Grabar-Kitarović samo upala u lonac koji joj je zamiješao Miroslav Škoro i prihvatila izazov da svoju predsjedničku kampanju vodi preko leđa legitimnog predstavnika jedne nacionalne manjine.
Ali, čak je i Miroslav Škoro imao dovoljno političke mudrosti pa nije personalizirao svoju političku metu i prozvao Milorada Pupovca zlonamjernim Srbinom koji šteti Hrvatskoj, kako to jasno u svom javnom pismu aludira predsjednica Republike. A kada takva konstrukcija dolazi iz samog državnog vrha, s najviše političke adrese koja treba voditi brigu ne samo o ustavnom poretku nego i o demokratskoj kulturi i smirivanju tenzija, ne treba čuditi ako i njeno sjeme zla ponovo procvate u nekoj usijanoj glavi i slomi se na nečijim leđima.
U ovom slučaju, na leđima Milorada Pupovca. Zato bi makar minimum političke kulture tražio da predsjednica Republike iduća tri mjeseca svoja politička pisma ne kiti zaglavljem i insignijama Ureda predsjednika, nego zaglavljem svog izbornog stožera u kojem komotno mogu stajati lonac i poklopac tako da znamo iz koje kuhinje dolazi.’

[kakavdanakneiskustvu]

ona i plenkovic dok su bili u NATO i briselu,gdje su vec tacno bili,su meni bili onako,simpaicni,s obzirom da su iz HDZ,otkad su na ovim sadasnjim funkcijama,totalni obrt

[muha_sa]

https://www.slobodnadalmacija.hr/novost ... ium=Clanak

Na početku karijere imala je tek stan od 60-ak kvadrata, danas joj se imovina procjenjuje na pet milijuna eura; Evo kako je dubrovačka gradonačelnica postala najmoćnija Hrvatica

Da je ostala profesorica engleskog i njemačkog jezika, danas bi imala 6000 kuna plaće. I ovih bi dana, zajedno s ostalim kolegama prosvjetarima, priželjkivala da joj učiteljski sindikat izbori povišicu s kojom bi – jednom ili dvaput mjesečno – mogla kupiti koje kilo mesa više.

No, Dubravka Šuica odlučila je krenuti drugim putem. Ušla je u politiku i, nakon upornog uspinjanja skalinama moći u Zagrebu i Bruxellesu, došla do svojeg Olimpa.

Za koji dan ovoj Dubrovkinji imotskih korijena počet će sjedati plaća od 150 tisuća kuna, koja joj pripada kao budućoj potpredsjednici Europske komisije. Najviše rangiranoj, najmoćnijoj, najutjecajnijoj i najbolje plaćenoj hrvatskoj dužnosnici.

A početak nije naslućivao ovako spektakularan rasplet. Šuica se nakon završenog zagrebačkog Filozofskog fakulteta 1981. zaposlila u Osnovnoj školi "Lapad". Tamo je radila do 1988., kada prelazi u srednjoškolski Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje, gdje je radila kao nastavnica engleskog i njemačkog jezika.

A onda 1990. odigrava svoj ključni potez. Te se godine – navodno na nagovor supruga Stijepa – učlanjuje u HDZ. Potom se stvari slažu same od sebe. Odmah ulazi u prosvjetni odjel lokalne HDZ-ove vlasti. Sredinom devedesetih postaje ravnateljicom dubrovačke Gimnazije, a 1997. na listi HDZ-a izabrana je za gradsku vijećnicu. Godinu dana poslije postaje županijska vijećnica i predsjednica dubrovačkog HDZ-a.

Potom slijede dva koraka koji će je katapultirati u vrh hrvatske politike. Na izborima 2000., na kojima je HDZ hametice poražen, ulazi u Sabor, a 2001. – uglavnom zahvaljujući neslozi u lijevo-liberalnoj opoziciji koja se, uz toliko nabujalih ega, nije mogla dogovoriti oko zajedničkog kandidata – postaje gradonačelnicom Dubrovnika.

Bila je prva žena u povijesti Grada koja je imala čast biti na toj dužnosti.

U stranačkim igrama prijestolja, u natezanju između netom izabranog predsjednika HDZ-a Ive Sanadera i sive eminencije iz Tuđmanova doba Ivića Pašalića, ona drži stranu potonjem. Činjenica da se uz njega vezivala priča o ortakluku u aferi "Dubrovačka banka" nije joj pritom previše smetala.

Nakon Pašalićeva poraza Šuičin uspon u HDZ-ovim stranačkim forumima je zaustavljen. Ni Sanader ni Jadranka Kosor nisu ozbiljno računali na nju. Da stvar bude gora, te 2009., kad joj je dodijeljena laskava titula "gradonačelnice svijeta" i zlatna povelja "Linus Pauling", izgubila je izbore u Dubrovniku.

Nakon dva uzastopna mandata pobijedio ju je Andro Vlahušić, a Šuica je ostala bez svojeg glavnog – u to vrijeme i jedinog – političkog uporišta.

U kampanji su je optuživali za brojne mutne poslove kojima je pogodovala građevinskom lobiju: prenamjenu zemljišta na Nuncijati, kao i basnoslovno skupo uređenje "zlatnog zahoda" u dubrovačkoj Gradskoj vijećnici, koje je Grad navodno koštalo 4000 eura po četvornome metru.

Porazu su prethodile i teške optužbe na račun Šuice od strane "starih" dubrovačkih HDZ-ovaca. Koji su u pismu tražili od tadašnjega glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića da provjeri zakonitost bogaćenja gradonačelnice u posljednjih osam godina.

Od kupnje stana u kompleksu Ingre od 170 četvornih metara, navodnog poklanjanja stana u Zagrebu, do besplatne gradnje vikendice u Blidinju u BiH, što joj je navodno napravila tvrtka "Vulix".

Iz vrha HDZ-a tada se tražilo da Šuicu smijene zbog manjka od pola milijuna kuna u stranačkoj blagajni, a dubrovački gospodarstvenici pozvani su da opišu kako ih je ucijenila s izdavanjem građevinskih dozvola. Pismo je bilo anonimno, uz opasku da Šuica "može dati otkaz jednim telefonskim pozivom".

No, izbore 2011. na državnoj razini gubi i HDZ, a stranku koja je osam godina upravljala Hrvatskom preuzima Tomislav Karamarko. Šuica je među onima koji podržavaju bivšeg predstojnika Mesićeva ureda. Štoviše, javno mu tepa da je "stari tuđmanovac".

Na saboru HDZ-a 2012. izabrana je za potpredsjednicu. Iste godine postaje i predsjednica HDZ-ova Odbora za vanjske poslove, što će se pokazati presudnim za njezinu međunarodnu karijeru.

Kad se u vrhu stranke pokrene pitanje što s Jadrankom Kosor, ona se prva javlja za riječ i nimalo biranim riječima traži da se bivšu HDZ-ovu premijerku isključi iz članstva.

Te 2012. HDZ ju je pogurao da postane potpredsjednica Zajednice žena Europske pučke stranke. Godinu dana poslije Karamarko je stavlja na prvo mjesto liste za EU parlament.

Na izborima na kojima je HDZ iznenadio Zorana Milanovića te odnio pobjedu nad SDP-ovom krnjom koalicijom, Šuica dobiva nešto manje preferencijskih gasova od drugoplasiranog Andreja Plenkovića. I odlazi u Bruxelles. Tamo ne iskače iz zacrtane politike Europskih pučana, i ne ruši stranačku stegu.

Na izborima 2014. potvrđuje svoj europarlamentarni mandat, a "pučani" je lansiraju za zamjenicu u Odboru za vanjske poslove, u Odboru za prava žena i ravnopravnost spolova te u Odboru za transport i turizam.

Šuici je opet krenulo. Pa je tako jednom prilikom zrakoplov Croatia Airlinesa na izravnom letu Zagreb – Dubrovnik neplanirano sletio u Split. Razlog? U avion se – potvrdio je to Slobodnoj Dalmaciji jedan član kabinskog osoblja – ukrcala Dubravka Šuica. I, zajedno s ostalim putnicima, ljutima zbog neočekivana kašnjenja, zaputila se put Dubrovnika.

Dobre odnose Šuica nastoji njegovati i s novim šefom HDZ-a Plenkovićem. Iako nisu dio iste ekipe, jedno drugom nisu bacali klipove pod noge. Šuičina brata Franu Luetića Plenkovićeva je Vlada imenovala direktorom dubrovačke Zračne luke. A Ivan Maslać, brat Plenkovićeve supruge, došao je na poziciju direktora komercijalnih poslova Zračne luke. Koju je do tada, vrijedi i to spomenuti, obnašao upravo Luetić.

Kad se pak u EU parlamentu 2017. glasalo za Istanbulsku konvenciju, Šuica se nije vodila za argumentima desnih radikala, nego onim što joj kaže vrh stranke. Braneći "Istanbulsku" kao dokument za zaštitu žena od nasilja.

No, kada je godinu dana kasnije EU parlament glasao o izvještaju "Rodna ravnopravnost i osnaživanje žena: transformiranje života djevojčica i žena preko vanjskih odnosa EU 2016.-2020." – izvještaju koji je Šuica i sama pripremala u Odboru za ženska prava i rodnu ravnopravnost – bila je suzdržana. Zbog, kako je objasnila, rodne ideologije koja se spominje u izvještaju.

U ljeto 2018. narugala se na svojem Facebook profilu s fotografijom žene koja se kupa u moru u ljubičastom burkiniju. Uz komentar: "Nije ronioc... #burkini #bikini #newfashion". Poslije se pravdala da nije imala nikakvih pozadinskih motiva, osim komentiranja tog "prekrasnog motiva". Objavu je, zlu ne trebalo, odmah uklonila s Facabooka. Kako joj ne bi naštetila u nastavku perspektivne karijere.

A na početku svoje karijere Šuica je imala stan u Gružu od šezdesetak četvornih metara. Dvadesetak godina kasnije imovina njezine obitelji procijenjena je na čak pet milijuna eura. S vilom na Pločama u Dubrovniku, kućom u Cavtatu, kućom na Pelješcu, stanovima u Zagrebu i na Lapadu, vikendicom na Blidinjskom jezeru te jahtom vrijednom pola milijuna američkih dolara.

Pa kad onda netko kaže da se politika ne isplati…

[BHCluster]

Fašisti u centru Rijeke razvili talijansku zastavu, dvojica privedena

[sinuhe]

Zasto su privedeni?

https://en.wikipedia.org/wiki/Italian_R ... of_Carnaro

[Banksy]

To su talijanski fašisti. Hrvatski, znamo, ne postoje. Stoga ni mogućnost da ih se hapsi.

[Šunj]

https://www.index.hr/vijesti/clanak/mig ... 15787.aspx


Proklete ustase!

Migranti ušli u kamion Bosanca dok je spavao, naša carina ga brutalno kaznila

NEVJEROJATNO iskustvo proživio je vozač iz Bosne i Hercegovine kojem su dok je spavao na odmorištu Novska migranti ušli u kamion, a onda ga je zbog toga carina brutalno kaznila.

No krenimo od početka.

Vozač kamiona Samir Džigal krenuo je u utorak tegljačem iz Konjica u Bosni i Hercegovini prema Austriji. Prevozio je matice za auto industriju i alate za bušenje. Razdužio je papire na bosanskohercegovačkom djelu granice Stara Gradiška i preuzeo nove s konačnim odredištem u austrijskom Spielfeldu. Na hrvatskoj granici carinici su mu stavili sajlu s obilježjem carine što je standardna procedura.

Prema zakonu se morao zaustaviti i naspavati se

Nakon što je ušao u Hrvatsku, vožnju je nastavio autocestom A3 u smjeru Zagreba. Kada mu je tahograf pokazao da se dozvoljeno vrijeme za volanom bliži kraju stao je kako bi napravio zakonom propisanu pauzu.

Kako nam je ispričao, kamion je zaustavio na odmorištu Novska.

Usred noći kod kamiona vidio migrante

“To je bilo negdje 15 minuta nakon ponoći. Parkirao sam kamion na odmorištu da napravim pauzu. Prema pravilima, morao sam odmoriti do 9:15 sati. Legao sam u kamionu i zaspao. Oko 2:15 me nešto probudilo, primijetio sam da mi nešto klepeće na karoseriji. Izašao sam iz kabine i vidio tri migranta da stoje. Probudio sam kolegu vozača na parkingu da ne idem sam pred njih. Kada smo im se približili, ta trojica su pobjegli u šumu”, ispričao nam je Samir.

Vidio da je sajla prerezana pa je odmah pozvao policiju

Približio se, priča nam dalje, kamionu i vidio da je sajla prerezana. Odmah je posumnjao da su migranti ušli u kamion i istog trena nazvao policiju. Došla je granična policija iz Novske, a Samir im je rekao da sumnja da su u kamionu migranti.

U kamionu bilo četvero migranata

Na policijski naputak otvorio je stražnja vrata kamiona, a i on i policajci imali su što za vidjeti. Unutra su bila četri migranta. Nisu imali nikakve dokumente ni mobitele, priča nam Samir. Uspio ih je i fotografirati. Policija je migrante smjestila u policijski kombi, a Samir ih je zamolio da jave carini da je carinska sajla prerezana.

Carina ga natjerala da vozi za njima, iako po zakonu to nije smio

“Oko pet je došla carina, mobilna jedinica iz Zagreba. Rekli su mi da moram voziti za njima. Rekao sam da mi još uvijek nije isteklo zakonsko vrijeme za odmor, ali to ih nije zanimalo. Dovezli su me do Bregane”, priča vozač.

U međuvremenu se u sve uključio vlasnik prijevozničke tvrtke, Midhat Halilović.

Uzeli mu putovnicu i izdali kaznu od 42 tisuće kuna

“Odbili smo plaćanje i rekli da želimo na sud. Odvezli su nas na sud na Velesajam. Tamo su Samiru oduzeli putovnicu. Sutkinja je presudila da mora platiti 42 tisuće kuna, a kako se mora platiti dvije trećine kazne, to ispada 28 tisuća kuna i još dvije tisuće kuna troškova”, ispričao nam je vlasnik.

Morao je uzeti drugog vozača da bi roba stigla do Austrije.

"Morao sam dovesti drugog vozača noćas da roba ne zakasni, u pitanju je posao"

“Rekli su da kamion smije dalje, ali da vozač ne smije dok god se kazna ne plati. Jutros smo otišli u FINA-u u Ininoj zgradi i platili to. Morao sam dovesti drugog vozača noćas da roba ne zakasni, u pitanju je posao. Ne možemo vjerovati što se dogodilo .Sad smo upravo na odmorištu Novska i čekamo policiju da napravi zapisnik svega onoga što se događalo jer je Samir njih prvo zvao ”, ogorčen je Midhat Halilović zbog svega kroz što su prošli on i njegov vozač.

Proglašen krivim jer sajlu "nije spriječio od oštećenja"

U rješenju o prekršaju koje je izdalo Vijeće za prekršaje područnog carinskog ureda Zagreb Samir Džigal proglašava se krivim što na odmorištu Novska “nije spriječio od oštećenja sredstvo za prepoznavanje robe budući da je sajla na koju je stavljeno carinsko obilježje bila prerezana pri čemu su u tovarnom prostoru između robe pronađena četvorica ilegalnih imigranata bez dokumenata o identitetu, pa je time postupio suprotno odredbi članka 21. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije”.

"Kažu da je vozač trebao braniti kamion, a morao je spavati. Je li se trebao obračunavati s migrantima da ga još izbodu?"

No nije jasno kako bi onda vozači kamiona trebali obaviti zakonom propisani kamion, ako se od njih očekuje da cijelo vrijeme dežuraju nad kamionom.

“To je meni neshvatljivo. Oni kažu da je on trebao braniti kamion, a morao je spavati. I što bi trebao, obračunavati se s migrantima da ga još izbodu”, pita se vlasnik Midhat Halilović

O ovom slučaju poslali smo upit carinskoj upravi, a njihov ćemo odgovor objaviti kada ga dobijemo.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?

[Point.]

Istra i Fiume su Italija!

[155_mm]

Istra i Fiume su Italija!

A hercegbosna?

a od kad je hercegbosna u BiH a od kad je istra i rijeka u HR.

pitam se da li vi u HR vidite da madjari i talijani u sve boljim odnosima. a i srbi grcevito pokusavaju da upadnu u taj "savez".

[Bodkin]

a od kad je hercegbosna u BiH a od kad je istra i rijeka u HR.

pitam se da li vi u HR vidite da madjari i talijani u sve boljim odnosima. a i srbi grcevito pokusavaju da upadnu u taj "savez".

Mene ti vise muci sto me ova za nokte moze primit tek u ponedjeljak a sve mi tipse popadale osim na palcima
Koma jbte

zajebano je to. Cuj tek u ponedeljak. Sta ces za vikend?

[Bodkin]

zajebano je to. Cuj tek u ponedeljak. Sta ces za vikend?

A nis jbte.. ofarbat i ostale u crveno.
Al bas me pravo nerviraju nemrem ih iscupat mater im.
Veseli me jedino sto za vikend idem u Istru pa cu moc prozborit talijanski da ne zakrzlja

Nista, ja taman letio preko zagreba. Kontam gdje ces takva na pice

[Point.]

Istra i Fiume su Italija!

A hercegbosna?

Hercegovina.

[Bodkin]

Nista, ja taman letio preko zagreba. Kontam gdje ces takva na pice

Pa kuda letis u ponedjeljak oko 8?

Ne oko Zagreba

[kakavdanakneiskustvu]

https://www.telegram.hr/zivot/vijesti-i ... xrHe6qQSwc

[costacurta]

https://www.index.hr/mobile/clanak.aspx ... id=2116255


Nosioci EUropskih vrijednosti......

[kakavdanakneiskustvu]

https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/reg ... 73yiPUv35M

[spreca]

https://www.index.hr/mobile/clanak.aspx ... id=2116255


Nosioci EUropskih vrijednosti......

Ovo je strasno ...nebih povjerovao da mi je neko pricao da se ovo moze desiti u ZG