inače ibn Arebija k.s. je čak precizno opisao i vrlo inteligentno, proces kako nastaje Objava ,samo moraš imati taj kapacitet da skontaš odnosno predznanje , inače ti ništa neće biti jasno.
Evo malo je poduži text ali tebi to ne smeta,pa kad budeš imao vremena iščitaj
Šejhul Ekber Muhjiddin Ibn Arabi (k.s.)
El-Futuhat el-Mekkijje
Džild 2
Poglavlje 188
O spoznaji stupnja ru'je (viđenja na snu), a to su mebešširati (radosni doživljaji na snu)
Stihovi:
Iskreni ljudi viđaju istinite snove
Za razliku od lažljivaca, oni ne viđaju istinite snove.
Iskrenost ima najviši stepen
Za razliku od laži koja je najnižeg stepena.
Dobar san spada u vjerovjesništvo s tim što se njime ne može derogirati (dokinuti) vjerozakon, a to je već visok rang. Vidjeh na snu mnoge isukane sablje iz niske želje a i u mojoj desnici bijaše sablja isukana iz niske želje pa s tom sabljom zbrisah želju i ne dadoh joj prostora a i uticaja ni ovog ni onog svijeta.
Znaj, Allah te ojačao da čovjek ima dva stanja. Jedno je stanje koje se naziva san a drugo stanje je ono koje se naziva budnošću. U oba ta stanja Allah je dao sredstva pomoću kojih se spoznaju stvari. Ta sredstva kojima se spoznaje u budnom stanju zovu se čula (osjetila), a ona kojima se spoznaje na snu nazivaju se zajedničkim čulima tj. osjetilima. Sve što se vidi u budnom stanju naziva se viđenjem (ru'jeh), a sve što se vidi na snu naziva se ru'ja (viđenje na snu).
Sve što čovjek vidi i doživi na snu spada u ono što je njegova mašta u budnom stanju preuzela od čula, a to može biti a dva načina, bilo da je u pitanju preuzimanje osjetilnog lika bilo da je u pitanju preuzimanje određenih elemenata (dijelova) lika koje na snu takođe nužno vidi opet osjetilom.
Ako je neka osoba u samoj svojoj osnovi pri stvaranju hendikepiranja, tj. u nedostatku je nekog ili svih osjetila ili čula i u budnom stanju ne spozna nešto što se spoznaje tim osjetilom koje mu nedostaje, takva osoba ni na snu nikada neće spoznati i dosegnuti ono što se spoznaje tim osjetilom. Osnova, odnosno temelj je osjetilo tj. čulo i spoznavanje njim u budnom stanju a mašta samo to slijedi.
Kod nekih ljudi su osjetila ojačana pa i na javi vide i doživljavaju ono što se vidi i doživljava na snu, a to je veoma rijetko, i pripada ljudima ovog sufijskog puta, bilo da se radi o vjerovjesniku ili o bogougodniku (veliji). Ovako smo mi to spoznali.
Nakon što si ovo saznao znaj takođe da je vjerovjesništvo saopštenje Uzvišenog Allaha ili Allahov govor, reci kako hoćeš, upućen onome kome Allah hoće od Svojih robova u jednom od ova dva stanja, u budnosti ili na snu.
Ovo božansko obraćanje koje se naziva vjerovjesništvom dijeli se na tri vrste. Jedna vrsta se zove objavom (vahj), druga vrsta je da Allah nekome dâ da čuje Njegov govor "iza zastora" (Šura, 51), i treća vrsta je posredstvom poslanika koji dostavlja objavu bilo da se radi o poslaniku iz melekske ili ljudske vrste a sve se to zbiva Božijom dozvolom kome Allah hoće za onoga kome je poslato, a to je Allahov govor, jer takav poslanik prenosi od Allaha kao što Uzvišeni kaže: "Nema čovjeku da Allah s njim govori izuzev objavom ili iza zastora ili da pošalje poslanika" (Šura, 51).
Od tog Božijeg govora objava je ono što Allah bez posredstva dostavlja u srca Svojih robova i oni svojim srcima čuju govor koji se ne može porediti sa uobičajenim govorom niti se može definisati, niti to mašta može oblikovati i dočarati. I pored toga rob to razumijeva i shvata mada ne zna kako i odakle mu je došlo, niti zna šta je tome uzrok.
Allah sa njim katkada može razgovarati i iza zastora nekog lika preko kojeg mu se obraća govorom. Taj zastor nekada može biti i njegova ljudska priroda, a može biti nešto izvan ljudske prirode, kao što je govorio Musau a.s. iz drveta koje je na brdu bilo s njegove desne strane. Da mu je govorio sa lijeve strane koja mu je strana srca učinilo bi mu se da mu govor dolazi iz njega samog, s obzirom da je srce na lijevoj strani. Govor je dakle došao sa strane sa koje nije bilo uobičajeno da dolazi govor nefsa (duše).
Allah nekada govori sa čovjekom posredstvom poslanika meleka, kao što kaže: "Sa njim se spustio Povjerljivi Duh na tvoje srce" (Šuara, 193). "Sa njim", tj. sa Kur'anom koji je Allahov govor. Nekada to bude posredstvom čovjeka. Na to ukazuju Njegove riječi: "Približi ga sebi kako bi čuo Allahov govor" (Tevbe, 6), pa se govor pripisuje Allahu, a taj govor drugovi Poslanika niti arabija (beduin) nisu čuli izuzev preko jezika Allahovog Poslanika s.a.v.s.
Vjerovjesništvo nije ništa više od božanskog saopštavanja na jedan od navedenih načina. Kur'an je Allahovo saopštenje, tako da je on cjelokupan sam vjerovjesništvo, jer on objedinjuje sve ono što je Allah htio da saopšti Svojim robovima.
U vjerodostojnom hadisu se navodi da je onome ko zna Kur'an vjerovjesništvo umetnuto među njegove dvije strane. Nakon što je navedeno konstatovano, znaj da je početak objave istinito viđenje na snu, a to se ne dešava osim samo u stanju sna.
Hazreti Aiša r.a. nam priča u vjerodostojnoj predaji: "Prvo od objave što je počelo dolaziti Allahovom Poslaniku su istiniti snovi, pa ne bi ništa vidio na snu a da se to sutra ne bi desilo jasno kao dan, a uzrok tome je njegova s.a.v.s. iskrenost, jer je potvrđeno od njega da je rekao: "Najistinitije snove od vas imaju oni koji su najiskreniji".
Allahov Poslanik s.a.v.s. nikome nije govorio nešto što bi izmislio ili lažno, nego je govorio ono što je čulima saznao, bilo jednim od njih ili svima, niti bi govorio iz nekog interesa, niti bi govorio ono što nije bilo, niti bi govorio u budnom stanju o onome što mu se formiralo u mašti a da to nije vidio u osjetilnom svijetu. Ovo je uzrok istinitosti njegovih snova. Objava je počela sa viđanjima na snu, jer su značenja kao pojmovi bliži mašti nego osjetilima, odnosno čulima.
Čula su najniža strana a značenje je najviša strana i najprefinjenija a mašta je negdje između te dvije strane, a objava je značenje, i kada hoće značenje da se spusti u svijet osjetila nužno je da pređe preko ravni odnosno nivoa mašte prije nego stigne do čula, odnosno osjetila.
Mašta po svojoj zbilji je takva da daje lik svemu onome što se nađe kod nje, i to nužno u liku nečega što je osjetilno i nikako drugačije. Ako ta božanska objava dolazi u stanju sna naziva se viđenjem na snu, a ako je u stanju budnosti naziva se priviđenjem, tj. čovjeku se pričinjava. Eto, zato je početak objave bio vezan za maštu. Nakon toga mašta je prešla u vanjski osjetilni svijet. Tako mu se je melek oprimjerio u liku muškarca ili osobe koja se može vidjeti vanjskim čulom.
Nekada tog meleka koji dolazi s Objavom može vidjeti samo dotična osoba, a nekada ga mogu vidjeti i ostali koji su u njegovom prisustvu. Taj melek mu pri tom dostavlja na njegov sluh govor od svoga Gospodara, a to je objava, a nekada se spusti na njegovo s.a.v.s. srce kojom prilikom ga obuzima specifično stanje koje ne odgovara ljudskoj prirodi i zato mu je to teško, i koje utiče i djeluje na ljudsku strukturu i to traje sve dok ne dostavi ono što mu objavljuje, zatim dobije olakšanje iz tog stanja i priča ono što mu se reklo.
Sve se to nalazi kod Allahovih ljudi evlija (bogougodnika). Ono čime se odlikuje jedan vjerovjesnik u odnosu na bogougodnika je to da on ima objavu koja podrazumijeva uvođenje vjerozakona, tako da Božiji zakon ne uzakonjuje izuzev isključivo vjerovjesnik ili poslanik, pa on, tj. takav poslanik uzakonjuje šta je dozvoljeno, zabranjeno, dopušteno itd. i on nastupa sa svim oblicima objave. Što se tiče evlija, odnosno bogougodnika njima to ne pripada izuzev obavještenja o ispravnosti onoga sa čim je došao dotični poslanik i njegovo naznačavanje, tako da je takav sljedbenik, tj. bogougodnik na nivou viđenja u vezi sa njegovim robovanjem svome Gospodaru i viđenja onoga što je došlo preko jezika dotičnog poslanika.
Ukoliko takav velija nije živio u vremenu svog Poslanika i nije ga slušao na način kako su ga slušali njegovi drugovi ali je ipak ovakav bogougodnik iz ove vrste po osnovu božanskog saopštenja na rangu druga Allahovog Poslanika s.a.v.s. koji je čuo izravan govor od Allahovog Poslanika u vezi sa onim što on uzakonjuje. Na osnovu toga dođe u Kur'anu: Zovem Allahu očevidno, ja i onaj ko mene slijedi" (Jusuf, 108), a oni koji njega slijede na takav način su upravo oni koje mi spomenusmo.
Koliko ima hadisa koji su vjerodostojni po predajama pouzdanih prenosilaca a da nisu tačni sami po sebi, pa se takvi hadisi uzimaju za hadis po osnovu preovlađujućeg mišljenja a ne po osnovu znanja, a ovi koje pomenusmo hadis uzimaju na očevidan način. Mi na osnovu viđenja znamo da pojedini hadis sam po sebi nije vjerodostojan i obrnuto. Koliko ima hadisa koji su nejaki (daif) po pogledu predaje, iz razloga što se u tom nizu našao i neko ko podvaljuje ili izmišlja, a taj isti hadis sam po sebi je tačan i vjerodostojan.
Ova skupina spoznaje vjerodostojnost takvog hadisa očevidno. To je značenje riječi Uzvišenog: "Zovem Allahu očevidno, ja i ko mene slijedi". Takvi koji slijede na očevidan način su nasljednici vjerovjesnika, jer su i oni učesnici u božanskom saopštenju, a vjerovjesnici poslanici se od njih izdvajaju po tome što zavode Božiji zakon.
Uzvišeni kaže: "Šalje objavu, riječi Svoje kome hoće od robova Svojih" (Gafir, 15). Upotrijebio je riječ "men" – kome, što ukazuje na općenitost "da upozori na Dan susreta", pa je ukazano na ono što nije vjerozakon niti propis nego upozorenje, a velija (bogougodnik) može biti onaj ko najavljuje radosnu vijest i onaj koji upozorava, a ne može biti zakonodavac.
Zakonodavno poslanstvo i vjerovjesništvo je dokinuto, pa nakon njega s.a.v.s. nema poslanika niti vjerovjesnika, tj. nema novog zakonodavca niti novog vjerozakona, znaj to! Da se mi vratima na ono što smo započeli.
Potvrđeno je od Allahovog Poslanika s.a.v.s. da je rekao: "Zaista je poslanstvo i vjerovjesništvo dokinuto pa nema poslanika nakon mene niti vjerovjesnika". Pošto se to ljudi teško dojmilo rekao je: "Međutim, biće mubešširati". Rekoše: "O Allahov Poslaniče, šta su to mebešširati", a on reče: "Muslimanovo viđenje na snu i ono je jedan dio vjerovjesništva". Ovaj je hadis vjerodostojan i prenosi se od Enes ibn Malika.
Nama ga je pričao imam u haremu Kabe u časnoj Meki. Pričao nam ga je naspram jemenskog ugla gdje se nalazi crni kamen, a to bijaše 604. godine. Taj imam je naš šejh Mekinuddin Ebu Šudža Zahir bin Rustem El-Asfanahani El-Bezzar, a takođe i neki drugi, prenoseći to od Ebul Fetha Abdulmelika ibn Ebil Kasima ibn Ebi Sehla El Kerhija El Herevija, koji je rekao: "Obavijestio me je Ebu Amir Mahmud ibn El-Kasim El-Ezdi, Ebu Nasr Abdulaziz ibn Muhammed Et-Tirjaki i Ebu Bekr Ahmed ibn Ebi Hatem El-Gavredži Et-Tadžir, koji kažu: "Obavijestio nas je Muhammed ibn Abduldžebbar El-Derahi koji kaže: "Kazao nam je Ebul Abbas Muhammed ibn Ahmed El-Mahbubi", a on reče da je njemu pričao Ebu Isa Muhammed ibn Isa Et-Tirmizi, a ovaj kaže: "Pričao nam je Hasan ibn Muhammed Ez-Zaferani da mu je pričao Afan ibn Muslim, a ovome pričao Abdul Vahid, a njemu saopštio El-Muhtar ibn Felfel, a on kaže pričao nam je Enes ibn Malik da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao, pa je spomenuo hadis kojeg smo citirali.
U vezi sa tom temom prenosi se od Ebu Hurejre, Huzejfe, ibn Abbasa i Ummi Kerez da je Vjerovjesnik s.a.v.s. obavijestio da je viđenje na snu jedan dio vjerovjesništva. Ljudima je dakle od vjerovjesništva ostalo ovo i nešto drugo. I pored toga za to se ne koristi izraz vjerovjesništvo ni vjerovjesnik izuzev samo kod vjerovjesnika koji su zakonodavci. Taj termin je zabranjen a rezervisan je samo za posjedovanje naznačenog svojstva u vjerovjesništvu, a nije zabranjeno vjerovjesništvo u kome nema takvog posebnog svojstva iako je zabranjena upotreba samog imena i držeći se odgoja i uljudnosti mi se držimo onoga što je rekao Vjerovjesnik s.a.v.s. znajući pri tom šta je opšte a šta je posebno a šta je zabranjeno i tako smo na očitom dokazu.
Pošto si ovo saznao da kažemo sljedeće: viđenja na snu su trojaka. Ima ih koja se zovu bušra (radosna vijest) o kojima mi govorimo u ovom poglavlju, a ima i takvih viđenja na snu koja potiču od onoga čime je čovjek na javi preokupiran pa mu se to ukleše u njegovu maštu i kada zaspi vidi to zajedničkim osjetilom, jer mu se je to formiralo na javi te mu se tako uklesalo u njegovu maštu i kada je zaspao njegova su se čula okrenula riznici mašte i on to vidi. O svemu tome će biti riječi u ovoj knjizi.
I treća vrsta viđanja na snu je ono što šejtan predočava. Po ovom pitanju pričamo vjerodostojan hadis kojeg bilježi Ebu Isa Et-Tirmizi gdje kaže: "Pričao nam je Nasr ibn Ali", a ovaj kaže: "Pričao nam je Abdulvehhab Es-Sekafi", a on kaže: Pričao nam je Ejjub od Muhammeda ibn Sirina prenoseći od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada se približi vrijeme (smak svijeta) vjernikov san rijetko da će biti lažan. Najistinitije viđanje na snu među vama imaju oni koji su najiskreniji u govoru. Muslimanovo viđenje na snu je 46-ti dio vjerovjesništva."
Viđanje na snu može biti trojako: jedno je dobro viđenje na snu i to je radosna vijest od Uzvišenog Allaha, drugo je viđenje kojim šejtan rastužuje ili straši i treće je viđenje ono koje je rezultat čovjekove preokupacije sobom u budnom stanju. Kada neko od vas vidi na snu nešto nepoželjno neka ustane i neka pljune i neka to svijetu ne priča …" Hadis je vjerodostojan.
U drugom hadisu Ebi Katade prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada neko od vas na snu vidi nešto nepoželjno neka pljune (pune) na lijevu stranu tri puta i neka se utiče Allahu od zla toga i to neće naštetiti". To je takođe vjerodostojan hadis.
U sljedećem vjerodostojnom hadisu se prenosi od Vjerovjesnika s.a.v.s. da je rekao: "Zaista se viđenje muslimanovo na snu nalazi na nozi ptice ukoliko on to nekome ne ispriča. Ukoliko to nekome ispriča to viđenje pada (događa se).
Znaj da Uzvišeni Allah ima meleka zaduženog za viđanje na snu i on se zove Ruh i on je ispod ovosvjetskog neba. U njegovoj ruci se nalaze likovi koje snivač viđa, bilo sebe bilo druge, a takođe i likovi onoga što će se dogoditi vezano za te likove u stvorenjima. Kada čovjek zaspi ili je od onih koji su u stanju odsutnosti od sebe ili je od onih koji su u iščeznuću ili pak ima moć viđanja da ga ne zastiru osjetilne stvari u budnom stanju od viđanja šta je u rukama tog meleka od likova pa ta osoba tom snagom u budnom stanju vidi ono što snivač viđa na snu.
To je zbog toga što prefinjenost ljudska sa svojom snagom prelazi s ravni osjetilnog, tj. fizičkog na ravan mašte koja je vezana sa ravni osjetilnog, a centar te moći je u prednjem dijelu mozga, pa spusti na osjetila taj melek koji se zove Ruh zadužen za likove iz objektivne, tj. nevezane mašte po dozvoli božanskoj ono što Bog hoće da pokaže onome ko sanja ili onome ko je u stanju odsutnosti od sebe ili onome ko je u fazi iščeznuća ili onome ko ima spomenutu moć na javi. Znači spušta značenja otjelovljena u likove koji se nalaze u ruci pomenutog meleka. Neki od tih likova u vezi su sa Allahom i onim čime je On opisan kao što su imena i takav onda vidi Boga u nekom liku ili vidi Kur'an, znanje ili poslanika čiji vjerozakon slijedi. Ovdje se onome koji viđa bilo na snu ili na javi događaju tri ili neki od tri nivoa. Jedan od tih nivoa je da se lik koji se vidi dovodi u vezu sa onim što se vidi vezano za neki od njegovih rangova ili svojstava koji mu pripadaju. To je viđenje nečega onakvim kakvo je, po onome što mu pripada. Drugi taj nivo je da se lik koji se vidi dovodi u vezu sa stanjem snivača kao takvog (kakav je on sam po sebi). Treći nivo je da se viđeni lik dovodi u vezu sa vjerozakonskom istinom ili pak sa propisom nekog zakona, ma kakav taj zakon bio, koji važi na nekom određenom području na kojem se na snu vidi taj lik, području na kojem vladaju određeni vladari po tom zakonu. Poslije spomenutih nema drugih nivoa.
Što se tiče prvog nivoa, to su likovi koji ukazuju na suštinu toga što se vidi. Takvo viđenje je potpuno savršeno i lijepo i ono nikako ne podliježe i ne opisuje se ničim što je ružno i manjkavo.
Što se tiče ona dva druga nivoa viđanja na snu, na njima se pojavljuju likovi srazmjerno stanjima u pogledu dobrog stanja, ružnog, nesavršenog ili savršenog, pa neka pogleda ako se iz tog lika pojavi saopštenje to će saopštenje odgovarati ili će biti rezultat njegovog stanja i biće u onoj mjeri kako on može razumjeti iz tog viđenja na snu. On ne mora prići tumačenju u tome nakon vraćanja u osjetilni svijet izuzev ukoliko je od učenjaka koji znaju tumačiti takve snove ili će pitati učenjaka o tome.
Takođe neka gleda kako se je postavio prema tom liku u pogledu uljudnosti, poštovanja itd., pa će njegovo stanje odgovarati njegovom odnosu i ophođenju prema viđenom liku. Lik je sam po sebi istinit sa svakog aspekta. Katkada snivač viđa i meleka koji na ovoj ravni raspolaže likovima, a moguće je da ga i ne vidi.
Sve što je mimo ovog lika nije ništa drugo nego ono što dolazi od šejtana u smislu plašenja ili od onoga čime je preokupiran čovjek u sebi u svom budnom stanju pa se onda to kao takvo i ne tumači.
I pored toga da ga nije potrebno tumačiti, ukoliko se protumači imaće nužno za posljedicu određenu odredbu i nužno je da se to desi zbog moći tumačenja a ne samo zbog sebe. To je zato što onaj koji to tumači isto ne tumači a da ga prethodno ne oblikuje u svojoj mašti na osnovu ispričanog sna.
Na taj način lik koji je bio izraz snivačeve preokupacije sobom ili šejtanskog dobacivanja ili plašenja pređe na maštu tumača i to nije rezultat njegove preokupacije sobom pa će on donijeti sud o liku koji se stvarno ocrtao u njemu, pa će on o takvom liku donijeti sud na osnovu lika u sebi, kao što se desilo u događaju sa Jusufom a.s. i dvojicom zatvorenika kada su mu ispričali svoje snove, a oni su njemu slagali u vezi onoga što su mu dočarali.
To što su oni njemu pričali bilo je u vezi onoga što su oni njemu dočarali i izmislili a da to nisu vidjeli na snu, i stavili njega u situaciju da to dočara i oblikuje u svojoj mašti. Samo po sebi to je dalje i od sna, jer da je bio san, on sam po sebi potpada pod tumačenje.
Kada su oni to ispričali Jusufu a.s. desilo se u njegovoj mašti to da je on formirao lik onoga što nije bila preokupacija samim sobom, pa je to u vezi s Jusufom a.s. bilo na ravni istine, pa je ispalo kao da je on taj koji sanja i koji je vidio taj san na kojem je vidio dotičnu osobu, pa su oni njemu igrali ulogu meleka u čijoj su ruci likovi onoga što se viđa na snu. Kada je on njima protumačio njihove snove, oni mu rekoše: "Samo smo htjeli da te iskušamo, mi nismo ništa sanjali". Tada reče Jusuf: "Presudi se stvar, ona za koju ste me pitali" (Jusuf, 41), i desi se stvar u pojavnom svijetu, tj. u fizičkom svijetu onako kako je protumačio.
Zatim, zaista Uzvišeni Allah, kada neko vidi nešto na snu, vlasnik tog sna u vezi onoga što je vidio ima udio dobrog ili lošeg shodno onome što proizilazi iz tog sna ili će imati udjela po osnovu zakona određenog vremena i prostora, a ne po osnovu samog viđenog lika. Taj udio Allah formira i oblikuje kao pticu, a to je melek u liku ptice, kao što Allah stvara od ljudskih djela likove bezahske, melekske, duhovne i tjelesne. On je to učinio da se to pojavljuje u liku ptice, jer se kaže: "Ode mu njegov udio tako i tako", a ptica takođe znači i udio (u arapskom jeziku), pa Uzvišeni kaže, u tom smislu: "Rekoše: vaš udio je s vama" (Jasin, 19).
(Na arapskom jeziku ptica se kaže tair, a u ovom ajetu i za udio je rečeno tair), tj. vaši udjeli su s vama bilo da se radi o dobru ili nečemu lošem.
Allah je dao da je san vezan, obješen o nogu ove ptice. Zapravo, on je sama ptica. Kada se ptica usmjeri na neku lovinu na zemlji ona je samo prihvata nogom. To je tako nužno, jer nema ruke, a krilima to ne može uzeti. I zato se objesi san o nogu ptice, i on je obješen, i on je upravo ta ptica.
Kada se san protumači padne u ono u čemu će se dogoditi. Kada padne uništi se ptica, jer je ona, ptica upravo taj san i svojim spuštanjem se uništava a pojavljuje se u nekoj formi u fizičkom svijetu shodno stanju iz kojeg je proizašao taj san i tako se lik sna odnosi upravo na samo stanje a ne na nešto drugo. To stanje može biti forma, supstancija ili prijateljski ili neki drugi odnos, tako da je on suština zbilja lika tog sna i te ptice. Od toga je stvoreno ovo stanje i nužno je tako. Svejedno, radilo se o tjelesnom, formalnom ili odnosu tog lika, kao što je Adem a.s. stvoren od zemlje, a mi od vode. Ukoliko san ukazuje na rađanje djeteta, to dijete je stvoreno od same suštine tog sna preko vode (sperme) u kičmi njegovog oca. Ukoliko je ta voda već spuštena u matericu taj san će u njoj formirati lik djeteta, pa će ono biti dijete sna. Ako rođenju djeteta ne prethodi san ono će biti stvoreno na osnovu svoje fizičke strukture kao i ostala djeca. To znaj, jer je to jedna misterija, začudna misterija a i tačno otkrovenje. Svako dijete koje se zametne na osnovu sna na kojem bude viđeno, ono se razlikuje i odlikuje nad drugom djecom i biće bliže duhovnom svijetu od druge djece.
Ako na to obratiš pažnju vidjećeš da je to tako. Svako stvorenje koje potekne od stanja ili forme ili prijateljskog ili nekog drugog odnosa a bude na osnovu sna, ono će imati odliku nad onima koji nisu rođeni na osnovu sna. Pogledaj taj fenomen u snu Amine, majke Allahovog Poslanika s.a.v.s., otkriće ti se tačnost toga što rekosmo.
On, Vjerovjesnik s.a.v.s. bijaše upravo san njegove majke koji se pojavio i manifestirao preko vode njegovog oca tim likom kojeg je vidjela njegova majka. Zato je on s.a.v.s. mnogo sanjan i prije rođenja i time se odlikuje nad drugima. Ovo što rekosmo ne zna izuzev istinski znanstvenici ali na način otkrovenja i to je jedna od Allahovih tajni u vezi Njegovih stvorenja.
Ako hoćeš da ti je bliže to što smo spomenuli pogledaj u nauku o prirodi, pa npr. kada jedna žena zaželi neku stvar a trudna je, dijete će se roditi i imaće izvjesne crte, sličnosti sa tom stvari, a kada žena pogleda pri polnom snošaju s mužem ili zamisli lik nekog muškarca dok se spušta sperma u njenu matericu, dijete će biti na liku onoga što je zamislila ili vidjela. Zato su mudraci nekada naređivali da se slikaju slike odabranih ljudi, velikih mudraca u sobama gdje se dešava bračni sastanak kako bi žena gledala u te likove pri polnom općenju, a i muškarac, te bi se to odslikavalo u maštu i imalo uticaj na prirodu, te bi se snaga tog lika prenijela na dijete koje će se formirati od te tečnosti, odnosno sperme. To jedna od čudnih misterija u nauci o prirodi.
Pogledaj stvaranje isaa a.s. do kojeg je došlo na osnovu gledanja Merjeme u Džibrila na liku čovjeka, kako se pri njegovom stvaranju objedini ta duhovna dimenzija s kojom je oživljavao mrtve sa njegovom fizičkom ljudskom dimenzijom, pošto se sa duhom oživljavaju i žive prirodna tjelesa. Jači primjer i još čudnije od toga je slučaj Samirije koji je uzeo pregršt prašine ispod nogu Džibrila a.s. znajući da je duh popraćen životom gdje god se pojavi, pa je on stavio te zemlje iz svoje šake, koju je uzeo ispod Džibrilovih nogu, u tele napravljeno od metala pa je zarikalo tele pod uticajem te prašine koju je uzeo ispod nogu duha. Da je on to stavio u (napravljeni) lik konja – zahrzao bi, ili da je napravio lik čovjeka – progovorio bi.
Manifestacija života se odvija prema mogućnosti i sposobnosti onoga u čemu se pojavljuje. Na osnovu ovoga možeš spoznati lik pojavnog u onome u čemu se pojavljuje. Ta mjesta gdje se pojavljuje, daju kako će se to pojaviti.
Zato je Allah objelodanio ovu mudrost da bi na osnovu toga spoznao stvar onako kako jest. Vjerovjesnik s.a.v.s. je imenovao takav san sa bušra i mubeššire (radost, radosna vijest) zbog uticaja istoga na ten lica čovjeka (jer je riječ ten u arapskom jeziku od istog korijena).
Lik ljudski se mijenja zavisno od toga šta mu se događa u njemu od onoga što vidi ili čuje bilo da ga rastužuje ili obveseljava i to mu se manifestira na licu, u smislu da mijenja boju tena i izraz. To je prirodan zakon koji je Allah pohranio u prirodi i to ne biva nikako drugačije nego ovako.
San ima mjesto, prostor i stanje. Njegovo stanje je spavanje, a to je odsustvo od vanjskih osjetilnih stvari, a to je zbog toga da bi se čovjek odmorio jer se zamara u budnom stanju kretajući se, makar to kretanje bilo u svrhu postizanja onoga što se želi. Uzvišeni kaže: "Vaše spavanje smo učinili odmorom" (Nebe', 9). Time kao da kaže: "Dali smo vam san čime ćete odmoriti svoje duše". To spavanje može biti dvojako. Jedno predstavlja prelazak i njime se djelimično postiže odmor i taj cilj, a može biti i dodatno zamaranje. Drugo predstavlja čisti odmor i to je čisto i zdravo spavanje za koji uzvišeni kaže da ga je učinio odmorom, s obzirom na umor pojedinih tjelesnih organa u budnom stanju.
On je učinio da vrijeme tog odmora bude noću, mada se ono događa i danju, kao što je i dan učinio za privređivanje i angažovanost, mada se to dešava i noću, međutim sudi se po onome što je preovlađujuće. Što se tiče onog koje predstavlja prelazak, to je spavanje koje je popraćeno snom, pa i vanjska čula pređu u nutarnji svijet da bi vidjela i doživjela ono što je pohranjeno u riznici mašte u koju su čula pohranila ono što su doživjela u vanjskom osjetilnom svijetu i što je moć koja pravi likove odslikala u njoj, tj. u mašti, a ta moć je jedan od službenika riznice mašte. U toj riznici duša koju je Allah zadužio da upravlja ovim gradom, tj. tijelom, organizmom, gleda i doživljava ono što je u nju pohranjeno, kako je to običaj i kod vladara kada u pojedina vremena kada su sami uđu svoje riznice da vide šta ima u njima.
Riznice će biti popunjene srazmjerno tome koliko su savršeni i potpuni organi, moći i struktura samog čovjeka. Tako, ima riznica koje su pune i savršene zbog savršenog života. Ima ih koje su manjkave, kao što su kod onih koju su slijepi, jer takav ne unosi u riznicu svoje mašte likove i oblike boja ili kao što su kod onih koji su gluhi koji ne unose u riznicu mašte tonske slike glasova i tonova. Sve je ovo ovako onda kada nemaju takvih čula od samog rođenja. Međutim, ako im se kasnije u životu desi da izgube funkciju nekih od čula, onda nije tako. U tom slučaju, kada pređe u san i svoj nutarnji svijet i uđe u riznicu (mašte), nađe likove i forme boja koje su u nju pohranjene prije nego je to čulo oštećeno. Tako je to i sa ostalim čulima, koja su poreznici u ovome carstvu.
U ovoj riznici i Allah se pojavljuje u prirodnom liku i sa prirodnim svojstvima, kako reče Vjerovjesnik s.a.v.s.: "Vidio sam moga Gospodara u liku mladića". To je ono što viđa spavač na svom snu od značenja koja se pojavljuju u osjetilnim likovima, jer je upravo to zbilja mašte da otjelovljuje i daje lik onome čemu samom po sebi ne pripada lik, a to je zbog toga što ta ravan daje tu mogućnost.
U slojevitosti svijeta nema nešto što daje tu mogućnost da stvari i pojmove pokazuje onakvima kakvi jesu izuzev te rani mašte, jer ona objedinjuje suprotnosti i u njoj se zbilje pojavljuju onakvima kakve jesu. Zbilja ili istina u vezi sa pojmovima je ta da za sve što vidiš i dokučiš sa bilo kojom moći ili čulom možeš reći da to i jeste i nije, kao što kaže Uzvišeni: "Nisi bacio kada si bacio" (Enfal, 17). U stanju viđenja na snu ti ne sumnjaš da je to što vidiš je upravo tako, a u tumačenju sna kada se probudiš ne sumnjaš da to nije tako i nesumnjivo dođeš do shvatanja da je stvar takva – jest i nije.
Ebu Seid El-Harraz je upitan: "Čime si spoznao Allaha?", pa je rekao: "Objedinjavanjem suprotnosti". Svako biće koje je opisano sa postojanjem ono i jest i nije, pa tako cjelokupan svijet i jest i nije, i postoji i ne postoji. Bog koji se pojavljuje u liku i jeste On i nije On, pa je On, u tom slučaju, ograničen i neograničen, i vidljiv je i nevidljiv.
Ovakvi pojmovi se ne dešavaju osim na rani mašte u stanju sna ili odsustva od čulnog svijeta, na ma koji način to bilo, a najpotpunije i najopćenitije je na snu, jer to imaju oni koji su spoznali Allaha a i običan svijet.
Što se tiče stanja odsutnosti od sebe, te iščeznuća i brisanja i slično tome izuzev sna, to se ne dešava običnom svijetu. Allah nije uveo u postojanje nijednu stvar u svijetu da se viđa na onom liku kakva je sama po sebi izuzev u ovoj ravni (mašte). Njoj pripada opšte određenje po pitanju oba kraka i strane, kao što i ono što je moguće može prihvatiti dvije suprotnosti i to može kušati.
Onaj kome je nemoguće nepostojanje, mada ima znanje o nepostojanju, ali to znanje Mu nije lično svojstvo i nije rezultat onoga što se zove kušanjem, za razliku od mogućeg, jer on nepostojanje kuša.
Ono što je nemoguće da postoji i što nema znanja o postojanju, ne može uopšte ni imati iskustvenog znanja o postojanju, a ono što je moguće ono ima iskustvenog znanja o postojanju, pa je Uzvišeni Allah uveo u postojanje ovu ravan mašte da se u njoj odrazi stvar onakva kakva je u osnovi sama po sebi.
Znaj da ono što se pojavljuje na mjestima pojavljivanja, tj. mjestima pojavljivanja pojedinih bića i stvorenja jeste postojanje Boga, On je a nije On, s obzirom na forme i opise mogućih stvorenja u kojima se pojavljuje.
Allah je dao ovu ravan mašte da bude kao most između dvije obale da se preko njega pređe s jedne obale na drugu. Spavanje učinio mostom prelaska, a kretanje tim mostom prelaskom. Uzvišeni kaže: "Ako vi znate san protumačiti (a tumačenje i jest prelazak sa onog što se vidi na ono što znači. Riječ "ubur" znači prelazak". Allah je dao da se to doživi i vidi u stanju koje se naziva odmor a to je san, shodno zbilji riječi Uzvišenog: "Mi smo stvorili nebesa, zemlju i ono što je između njih u šest dana" (Kaf, 38), pa se posao i djelovanje pripisuje Njemu Uzvišenom, a u vezi sa stvaranjem spominje dvije ruke, više ruku, jednu ruku i govor. Zatim nas podučava tome da je On Onaj koji je opisan sa djelovanjem i radom a umor Ga ne obuzima, tj. ne zamara se, pa je rekao u Svojoj Knjizi: "Nas ne spopada umor" (Kaf, 38), i rekao je. "Nije se zamorio njihovim stvaranjem".
Iz ove zbilje pojavila su se velika, naporna i zamorna djela na snu, koji je opet odmor za tijelo, tj. priroda se odmara u tom stanju od osjetilnih vanjskih pokreta, eto, to je taj veliki posao koji se obavlja pri odmaranju, a da se i ne primjećuje da to odmor. To pogotovo ako se na snu sanjaju i vide strašne stvari i događaji, i kada se u tom slučaju čovjek probudi onda nađe odmor od toga i sazna da je bio u fazi odmaranja a da toga nije bio ni svjestan. Ima onih koji znaju u samom snu da su na snu.
Ljudi su na snu na različitim nivoima. Mi nazvasmo ovo stanje prelaskom, jer značenja prelaze iz stanja svoje nezaodjevenosti ma kakvom formom i materijalnošću u stanje zaodjenutosti formom ili materijalnošću, kao što je pojava Boga u formama likova koja liče tjelesima ili pojava znanja u liku mlijeka i sl. tome.
Drugi oblik prelaska jeste prelazak osjetila, odnosno čula sa vanjskog osjetilnog na ovu ravan (mašte) koja takođe ima vanjsko, osjetilno, ali koje na ovoj ravni nije stabilno kao na ravni jave jer se na ovoj ravni brzo mijenja i transformiše, kao što se (čovjek) u stanju budnosti, u svojoj nutrini, ali ne i u svojoj vanjštini, brzo transformiše u forme raznih stanja. Njegova nutrina u budnom stanju je upravo ova ravan (ravan mašte). "Noć vam je učinio odjećom" (Furkan, 47). Noć je takva da ne daje i ne pruža gledaocu da osim nje vidi nešto drugo i ona se vidi ali pomoću nje se ne vidi. Ona je mrak, odsutnost i tama. Mrak i tama se mogu vidjeti, a s njima se ne vidi, za razliku od svjetla koje se vidi i s kojim se vidi a to je budno stanje. Zato se i tumače snovi, odnosno prenose u drugo značenje a ne tumači se ono što se vidi na javi. Ako se čovjek uzdigne na određene stupnjeve spoznaje, on, u tom slučaju, sazna da on spava i za vrijeme uobičajenog budnog stanja i da je to takođe san, i po vjeri i po otkrovenju. Zato Allah kada spominje stvari koje se dešavaju u vanjskom osjetilnom svijetu kaže: "Uzmite pouku i protumačite" (Hašr, 2). Takođe kaže: "Zaista u tome ima pouke (ibret)" (Ali Imran, 13), tj. pređite, premostite i prenesite ono što vam se pojavljuje na znanje, šta je skriveno u tome i šta se htjelo time. Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao: "Ljudi spavaju a kada umru probudiće se, međutim oni to ne osjećaju". Zato mi rekosmo: "Po vjeri".
Mi smo ovaj stupanj detaljnije obradili u ovoj knjizi u poglavlju o spoznaji. To je jedno od ranijih poglavlja, 177. svo postojanje je san a i njegova java je san. Svo postojanje je odmor, a odmor je milost, a milost obuhvata svaku stvar i ona je konačno odredište. Meleci govore Allahu: "Ti si svaku stvar obuhvatio milošću i znanjem". Ovdje ima jedna tajna, ako je potražiš naći ćeš je, a to je Njegova milost da dođu do izražaja uticaj i manifestacije Njegovih lijepih imena. Dokle seže Njegovo znanje dotle seže i Njegova milost.
Vraćajući se na temu još ćemo reći: ako se na putu i desi zamor, to je zamor u odmoru (radi odmora), kao što nadničar podnosi zamor ili čak u njemu nalazi slast, s obzirom na ono kakvo mu zadovoljstvo pričinjava nadnica zbog čijeg dobijanja je i radio posao, pa mu taj odmor, odnosno užitak plate potiskuje umor. Kada on primi nadnicu i stupi na odmor, u toku spavanja, noću, njegovi organi se prestanu kretati i on tada doživljava odmor prelazeći tako iz odmora nadnice u odmor spavanja.
Kad se istinski stvar ispita pojedini likovi stvorenog u svijetu Bogu su, u pogledu Njegovog imena Skriveni (Nevidljivi), ono što su snivaču likovi koje on viša na snu. Ti likovi se tumače tako da su to likovi Njegovih stanja tako da to nije ništa drugo nego On, kao što i likovi onoga što se viđa na snu predstavlja stanja snivača a ne nekog drugoga, tako da on ne viđa ništa drugo nego sebe. To su Njegove riječi da: "Allah Nebesa i Zemlju i ono što je između njih nije stvorio osim sa istinom" (Rum,
, a ta istina to je upravo On.
U vezi sa onim koji su spoznali Allaha Uzvišeni kaže: "I oni znaju da je Allah jasna istina" (Nur, 25), tj. vidljiv je. On je jedan a mnoštven. Ko zna uzimati pouku iz sna vidjeće strašnu i veličanstvenu stvar i biće mu jasno ono što ne može spoznati ni na kakav drugi izuzev na ovakav način.
Zato je Allahov Poslanik s.a.v.s. kada bi osvanuo pitao svoje drugove: "Je li neko od vas nešto lijepo sanjao?", jer su takvi snovi vjerovjesništvo, pa je on želio da to vidi kod svojih sljedbenika (želi da vidi da se vjerovjesništvo nastavlja na određen način kod sljedbenika).
Ljudi su danas u krajnjem neznanju u vezi sa ovim nivoom i rangom i ovim pitanjem kojem je Allahov Poslanik s.a.v.s. pridavao pažnju i svakog dana za to pitao. Neznalice u ovo vrijeme kada čuju da je neko nešto doživio na snu ne obraćaju uopšte pažnju na to i govore: "On hoće da sudi na osnovu snova. To je mašta i to nije ništa drugo nego san", omalovažavajući tako snivača ako se oslanja na snove.
Sve je ovo zbog neznanja o stupnju lijepih snova, a i neznanja da je i sam takav u svom budnom stanju na snu, i kad spava je na snu, pa on liči na onoga ko sanja i na snu usnije da se probudio, a on još na snu. Na to se odnose Vjerovjesnikove s.a.v.s. riječi: "Ljudi spavaju …"
Kako li su samo divna vjerovjesnička obavještenja. Ona zbilje objašnjavaju onakvima kakve one i jesu i veličaju ono što podcjenjuje onaj ko je ograničene pameti, jer lijep san ne potiče ni od kog drugog nego od Veličanstvenog, tj. od Boga. Ovo smo podrazumijevali kada smo govoreći o podjeli snova spomenuli prelaženje.
Što se tiče drugog načina spavanja, to je onaj način kada se samo odmara, a to je spavanje na kojem se ništa ne sanja. To spavanje je samo i izrazito za odmor tijela a ni zbog čeg drugog. Eto to je stanje sna. Ostaje još spoznaja mjesta i prostora.
Što se tiče prostora, to je ova konstitucija od osnovnih elemenata i mimo toga san nema drugog prostora. Meleci nemaju snova. To samo pripada fizičkim bićima. Prostor sna u božanskom znanju jeste pojavljivanje Boga u različitim likovima. Sve ono u čemu se mi nalazimo je božanska vizija u rahatluku koji nije popraćen umorom i zamorom a ne nešto drugo.
(Šejh Sirri – baba je rekao: "Ja sam vizija u viziji". Božanska vizija je istinita za razliku od naše, obične vizije.)
što se tiče mjesta i pozicije sna, to je on što je samo ispod sfere Mjeseca (na ovom svijetu), a na Onom svijetu ispod zvijezda stajačica. To zato što će spavanje nekada biti i u Džehennemu (Paklu), a naročito za vjernike velike griješnike (koji će privremeno boraviti u Džehennemu). Iznad sfere zvijezda stajačica nema spavanja, hoću reći ovakvog spavanja u uobičajenom smislu riječi.
Što se tiče onoga što smo ranije rekli u vezi sa spoznajom stanja sna to je nešto drugo. Mi smo to objasnili i forma njegovog mjesta izgleda ovako kako smo to nacrtali na margini (u ovom izdanju nije dat uvid na margini). To je lik mjesta sna koji liči rogu, a to je onaj pomenuti lik koji liči rogu. Njegova prostrana strana je gore a tijesna dole, suprotno onome kako je to na glavama životinja. Ono što je do glave od njega, tj. roga, to je taj gornji dio i on je prostran, a onaj koji je tijesan je donji i to je onaj koji je daleko od svoje osnove. Eto taj rog je mjesto sna. Ukoliko je neko izvan ovoga roga on je izvan mjesta sna u poznatom i uobičajenom smislu i nakon toga on ne sanja i san mu više nije svojstven te je u vječnom rahatluku i odmoru.
Ovoliko je dovoljno u vezi sa onim što smo htjeli da kažemo i definišemo o upoznavanju sa stupnjem sna. A Allah govori istinu i On upućuje na pravi put.
Ono što smo prešutili ogromno je, jer to misao kod većine ljudi ne može pojmiti, s obzirom da "većina ljudi ne zna" (Rum, 6), kao što i: "Većina ljudi ne vjeruje" (Hud, 17), a na znanju se bazira shvatanje i poimanje, shodno riječima Uzvišenog: "Ne shvataju" (A'raf, 179), "Ne razumiju" (Enfal, 22).
