Forum Klix.ba

Te jeseni sam ponovo čuo pjesmu koju sam godinama potiskivao, misleći da je davno otpjevana, i napokon sam shvatio da je to moja pjesma, moja i Božija, i da je nikad niko neće čuti ako ne nađem pravi način da je oslobodim...Nosio sam je u glavi kao neku novu, bezimenu boju, koju nikako ne mogu objasniti onima koji znaju samo plavu, crvenu i žutu...

Ambrozija wrote:Te jeseni sam ponovo čuo pjesmu koju sam godinama potiskivao, misleći da je davno otpjevana, i napokon sam shvatio da je to moja pjesma, moja i Božija, i da je nikad niko neće čuti ako ne nađem pravi način da je oslobodim...Nosio sam je u glavi kao neku novu, bezimenu boju, koju nikako ne mogu objasniti onima koji znaju samo plavu, crvenu i žutu...

potočanka wrote:sresti tebe bila je moja najdraža slučajnost....

vesela_sveska wrote:

potočanka wrote:sresti tebe bila je moja najdraža slučajnost....

mnogo dobro

vesela_sveska wrote:Ja sam od onih žena koja se pretvara da ništa ne primjećuje, a u stvari već odavno zna sve...

Meni se ovaj sviđa,gotovo do bola

Životom ne vlada volja ili namera. Život je pitanje nerava, vlakana i sporogorećih ćelija u kojima se misao krije, a strast doživljava snove!

Ne verujem u Boga sa velikim B i, uprkos tome što su toliko opipljivi, ne verujem ni u bogove sa njihovim malim b.
Ne kao stvarne sile vaseljene. Ali verujem u tu kučku od boginje, Ironiju. Ona postoji u svim razdobljima.
Vlada ljudima, bogovima i Bogom podjednako.
I ima opak smisao za humor!

Ne trudi se, prijatelju, ne možeš joj zamijeniti njega, on je za nju neko ko nema zamjenu. Prijatelju moj..On se nalazi u svakom njenom uzdahu, žao mi je. Gubiš vrijeme, druže....

masmavi wrote:

vesela_sveska wrote:Ne trudi se, prijatelju, ne možeš joj zamijeniti njega, on je za nju neko ko nema zamjenu. Prijatelju moj..On se nalazi u svakom njenom uzdahu, žao mi je. Gubiš vrijeme, druže....

Eh,druze,druze

"Sve dok živim, moje srce nikad neće zatreperiti ni za kim drugim, koliko god on lijep i dobar, hrabar, odlučan i bogat ili plemenit bio, ja sam odabrala i nikoga drugoga neću."

"Sabur ti je kad gutas kiselo, gorko i ljuto, a da ti se na licu nista, sem osmjeha ne vidi."
M. Selimovic

Pa se zaklela onome kome se lagati ne može, samoj sebi, da neće plakati, ni jecati ni drugima razgrtati svoj bol kao što razgrće oprano rublje na konopac. NBH

Jer sjećanja su krhka roba, lako ih napraviš, još lakše se na njih povrijediš... I uvijek ostane ožiljak mali na dlanu, samo da podsjeti pa bar i na tren srce raskrvari... Nismo mi umjeli biti srećni ko sav ostali svijet...

Znaš, saznao sam u koje doba godine je ovdje najlepše, ono doba kada osetim miris cveća u vazduhu, kada Sunce miluje moje lice, kada nije hladno...čak ni po noći, kada se ni kiše ne bojim...čak ni mraka... Znaš li koje je to doba? To je ono doba kada si ti tu

Ne. Nije lako poslije svega zaboravit' ona naša glupiranja i smijeh do suza, zar ti to možeš? Zar možeš da nastaviš kao da među nama nije bilo ništa? Možeš li da se praviš da me ne vidiš kad me vidiš? Možeš li da me ne voliš poslije tolike ljubavi, nježnosti? Možeš li, mili? Ako ti možeš, kaži mi kako to ide, da i ja znam, jer me ovo sve ubija, jer me ova ljubav uništava!

Ljuska_u_BaklaFi wrote:Pa se zaklela onome kome se lagati ne može, samoj sebi, da neće plakati, ni jecati ni drugima razgrtati svoj bol kao što razgrće oprano rublje na konopac. NBH

Ako nekoga ne možeš izbaciti iz glave, možda tamo treba da bude...

I ne radi se više o tome šta osjećam prema tebi. Radi se o tome šta ne osjećam ni prema kome, osim prema tebi...

...“Voljeti ne znači biti srećan, već znači odabrati svoju patnju.”...

Nikolaj Vasiljevič Gogolj

Ambrozija wrote:Pa budi usamljena. Nauči da se nosiš sa usamljenošću. Napravi mapu od nje. Sjedi s njom, po prvi put u svom životu. Dobrodošla u ljudsko iskustvo. Ali nikad više ne koristi tijelo ili emocije druge osobe za zadovoljenje sopstvenih neostvarenih želja.

Divno.

Vidio sam je juče, druže. Nakon toliko godina stajala je ispred mene, ali nešto je bilo drugačije. Imala je neki hladni izraz lica, nikad ga prije nisam vidio.. Kao da joj ništa nikad nisam značio, kao da nikad nismo bili ništa. Onda sam premotao film i shvatio da sam kriv. I prije nego mi je to sama rekla, shvatio sam da je svaka moja neodgovorena poruka boljela nju više nego što će mene išta tako zaboljeti, da je moj odlazak za nju značio ponovnu tugu s kojom se više nije htjela boriti. Shvatila je. Prestala se boriti za nas, a ja tek sad shvatam kakvu ljubav sam izgubio...

Možeš se ti izvinjavati, ali ono pravo izvinjenje je kada čuješ tugu u njenom glasu i vidiš tugu u njenim očima, i shvatiš koliko si je u stvari povrijedio....

...pretvorila sam dane u učenje susreta sa njim.... uvježbala sam četiri osmijeha, tri pitanja, dva odgovora i jedan izgovor da zapalim, kad provali kako mi beskrajno fali...

potočanka wrote:...pretvorila sam dane u učenje susreta sa njim.... uvježbala sam četiri osmijeha, tri pitanja, dva odgovora i jedan izgovor da zapalim, kad provali kako mi beskrajno fali...