Zehran82 wrote: ↑16/07/2025 18:45
Nowicki wrote: ↑16/07/2025 18:28
----
Pustinja Paran je južno od Kanana, nema veze sa sa pustinjama oko Meke. U Paranu Židovi borave nakon izlaska iz Egipta. Iz Parana Mojsije šalje uhode da izviđaju zemlju Kanansku. Pogledaj na karti gdje je Meka a gdje se nalazi Izrael i Egipat bukvalno graniče jedni sa drugima. Jeli tu Sinajsko gorje. Hagara je bila Egipčanka.
Pustinja Paran je južno od Kanana, nema veze sa sa pustinjama oko Meke.
nije tacno, vidi se da ne znas....Paran je arapska rijec Faran, okolina Mekke, hidzaz.
U Paranu Židovi borave nakon izlaska iz Egipta.
da , kada predjes crveno more dolazis u Paranske dijelove.
pogledaj video, gdje ti zidov historicar objasnjava te neke stvari sto ne znas.
Ne. Ti baš nemaš pojma o čemu pričaš zar ne? Kad su prešli Crveno more stigli su u pustinju Šur.
„Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i pođu na put kroz pustinju Šur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli. Dođu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka. Stoga se i zove Mara“ (Izlazak 15:22,23).
Ovo se dešava na Sinajskom poluostrvu. Nakon toga dolaze u oazu Elim s 12 izvora i 70 palmi. „Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore“ (Izlazak 15:27).
Nakon toga slijedi pustinja Sin, prije planine Sinaj. „Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica dođe u pustinju Sin, koja je između Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske“ (izlazak 16:1).
Nako toga slijedeća odrednica je Refidim gdje Mojsije udara u stijenu i dobija vodu. „Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima.“ (Izlazak 17:1). Tu susreću Amelečane sa kojima ratuju. Inače Amelećani su semitski narod sa Sinajskog poluostrva i pustinje Negev. „Uto dođu Amalečani i zarate s Izraelcima kod Refidima“ (Izlazak 17:9).
Nakon toga dolazi najpoznatija priča o gori Sinaj. „Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pustinju. Idući od Refidima, dođu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom, a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: ...“ (Izlazak 19:1,3) Tu se dešava svašta, dobijaju Deset zapovijedi, grade Šator sastanka, uvode svećeničku službu itd.
Na Sinaju borave oko godinu dana, i kad se konačno odluče da krenu dalje odlaze za Parana. „Druge godine drugoga mjeseca dvadesetog dana u mjesecu diže se oblak iznad Prebivališta svjedočanstva. Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoja putovanja. Oblak se zaustavi u pustinji Paranu. Tako na Jahvinu zapovijed danu Mojsiju krenuše prvi put“ (Brojevi 10:12,13). Put od Sinaja do Paran traje tri dana, što je nemoguće ako bi Paran označavao Meku jer udaljenost od Sinaja do Meke prelazi 1000km. „Od Jahvina brda putovali su tri dana hoda.“ Dalje, Mojsije šalje uhode Kanan da izviđaju. Dakle radi se o regiji koja je u blizina Kanana, iz Meke bi to bilo nemoguće.
Osim toga Paran se spominje i u drugi Pričama kao o izgnanstvu Davida u Paran. „Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga naričući za njim; i pokopaše ga u njegovu zavičaju u Rami. A David usta i siđe u pustinju Paran“ (1. Samuelova 25:1). Sve upućuje da se Paran odnosi na oblast između Sinaja i Kanana.
Riječ Paran je hebrejskog porijekla, ne arapskog. Čak i islamski izvori smatraju riječ Faran arabiziranom hebrejskom riječju Paran (Yakut al-Hamawi), što potvrđuje da nije riječ o izvornom arapskom pojmu. Dakle sve ove priče da se Paran odnosi na Meku nastaju nakon pojave islama od raznih islamskih tumača (Wahb ibn Munabbih, Yakut al-Hamawi, Abū Muḥammad al-Hasan itd.).
https://en.wikipedia.org/wiki/Desert_of_Paran
znaci sam pao sam se ubio.
