Ti postavljaš ona pitanja koja, po šablonu i školski, postavljaju (sve one) šiije ili simpatizeri šiizma u pokušaju da diskreditiraju nešto u korist svoje stvari. Nekada davno sam se bavio svim tim otrcanima i izlizanim pitanjima i volio raspravljati o njima, odavno više ne. Ovakva pitanja, samo obrnuto, u nastojanju da diskreditiraju šiizam postavljaju sa suprotnih strana. I ista želja za raspravom te isto vjerovanje da će se raspravom doći do istine i slično je uvijek prisutno, to valjda i goni i hajca raju da se raspravljaju i "argumentuju". Mene takva pitanja i rasprave ne ineteresuju, a ako će neko to sebi eventualno protumačiti kao moj znak slabosti, pomanjkanja sigurnosti, znanja ili bilo čega, neću mu se protiviti.salik79 wrote:
Allah razi olsun
Slazemo se da se ne slazemo. I o tome, kao sto i sam velis, nema potrebe dalje raspravljati.
Referirat cu se iskljucivo na ovo uvecano. Pokusat cu rasclaniti stvari:
1. Ljubav prema njima nije iman. Znamo sta su imanski sarti, nismo djeca, a i ona to znaju.
2. Recimo, hipoteticki, da je ljubav prema njima iman. Sta je sa onim genercijama koje su 120 godina proklinjale hazreti Aliju s mimbera, literaturom, hadisima i citavim naslijedjem iz tog perioda? Ovdje ne bih izostavljao niti one koji su to sutke odobravali, nisu se suprostavljali, pa cak bili i na vaznim funkcijama u to vrijeme? Sta je s njihovim imanom i imanom generacija koje su stasavale na njihovoj literarnoj zaostavstini?!
3. Sta je s imanom onih koji postuju stav IZ BiH (tj. fetva-i-emina Ljevakovica) o Muaviji, ako znamo da je on ratovao protiv hazreti Alije, na podmukao nacin mu preoteo hilafet i u konacnici uveo praksu (naredio) njegovog proklinjanja s mimbera, koja je potrajala 120 godina?! Koga sada da mrzimo, a koga da volimo? O cemu nam zavisi iman?
http://www.islamskazajednica.ba/mezhebi ... uaviji-r-a
4. Sta je s imanom Ebu Hurejre, koji je u vrijeme Muavije imao visok polozaj u drustvu, kada i "biljezi" ogroman (pojedinaco najveci, cca 6000) broj "hadisa"?
5. Ako uzmemo da je Ebu Hurejre dosta kasno primio islam, u 7. godini nakon hidzre, kako je moguce da je "prenio" toliki broj "hadisa"?
6. Hipoteticki govoreci, cak i ako je to nekim cudom i bio u mogucnosti, kako to da se toliko mali broj hadisa prenosi od hazreti Alije, koji je cijeli svoj zivot proveo uz Resulullaha s.a.v.a.v.s., a uz hazreti Hatidzu je bio prvi insan koji je prigrlio dini-islam?
7. Da li je povezano visedecenijsko proklinjanje hazreti Alije s tako malim brojem hadisa prenesenim od njega?
Da ne granam dalje, zamolio bih te da mi ukratko odgovoris na ova pitanja.
Generalno, sunijski stav je u tome da smo jasno određeni spram hilafeta prve četvorice halifa, te se za njih vezuje ispravnost puta (rašidun), zato se upravo u sunnijskim izvorima tek Omer b. Abdul-Aziz, koji je zabranio proklinjanje hazreti Alije i ehli-bejta, naziva, uslovno rečeno, "petim pravednim halifom". Dakle može se primijetiti da se vlast Muavije odvaja, ali ga se i ne proklinje niti smatra nevjernikom i slične gluposti jer je i on bio ashab, a sve što se dešavalo među ashabima je 1) stvar koja se njih tiče, 2) koju će Allah presuditi na Sudnjem danu, 3) nama danas ništa ne znači na način da mi možemo šta izmijeniti, itd. itd.
Kada su došli Ebu Hanifi, radijallahu anhu, pa ga pitali za bitku između hazreti Alije, s jedne, i hazreti Aiše, Talhe i Zubejra, radijallahu anhum, s druge strane, ko je od njih bio u pravu, imam je odgovorio (na način koji je sunijski spram cijele stvari o ashabima):
- Ja sam siguran samo u jedno, a to je da mene Allah neće to pitati i time me teretiti na Danu polaganja računa, nego će me pitati o mojim djelima.
Ono što se dešavalo između ashaba uglavnom ostavljamo njima samima te Danu kada će oni to između sebe riješiti, odnosno kada će Allah presuditi. Ako su oni jedni drugima učinili neku nepravdu, zulum i slično - to je njihova stvar koju će oni riješiti, mi se ne svrstavamo navijački, nastojimo biti što oprezniji kada su ashabi u pitanju. To je stvar našeg imana, odnosno vjerovanja, kada su oni, radijallahu anhum, u pitanju.
