@Naso
Ma ja nisam negativan. Samo postavljam pitanja koja su, po meni, vrlo logicna i slijede upravo iz onoga sto vjernici ovdje postiraju i citiraju. Evo, u nastavku cu opet citirati Cagljove citate, a slobodno se prikopcaj i pojasni mi sve to, jer ja to, iskreno, ne kontam.
@Chagalj
Uzvišeni Allah kaže: "Robovi Moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje (zulum), i vama ga ucinio zabranjenim, pa ne cinite jedni drugima nepravdu. Robovi Moji, svi ste vi zalutali osim onoga koga Ja uputim, pa tražite da vas uputim i Ja cu vas uputiti. Robovi Moji, svi ste vi gladni osim onoga koga Ja nahranim, pa tražite da vas nahranim i Ja cu vas nahraniti. Robovi Moji, svi ste vi neodjeveni osim onoga koga Ja odjenem, pa tražite da vas odjenem i Ja cu vas odjenuti. Robovi Moji, vi griješite i nocu i danju, a Ja sve grijehe opraštam, pa tražite da vam oprostim. Robovi Moji, vi nikada ne možete doci do onoga što bi meni koristilo pa da Mi koristite. Robovi Moji, kada bi svi vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džini, imali srce najpobožnijeg covjeka, to ništa ne bi povecalo Moju vlast. Robovi Moji, kada bi svi vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džini, imali srce najveceg griješnika, to ništa ne bi umanjilo Moju vlast. Robovi Moji, kada biste se svi vi, i prvi i zadnji i ljudi i džini, sakupili na jedno mjesto, pa Mi svi uputili molbe i Ja udovoljio svacijoj molbi, to ne bi umanjilo Moju vlast ni koliko se umanji more kada se u njega zamoci igla. Robovi Moji, sve je do vaših djela koje vam Ja zapisujem, a potom cu vam za njih dati odgovarajucu naknadu. Pa ko zatekne dobro neka zahvali Allahu, a ko zatekne loše neka kori samoga sebe.
1. Zasto onda VJERNICI cine zulum jedni drugima? Primjer: Irak, Afganistan, Sirija, Bosna... (samo mi nemoj reci da je to radi pogresnog tumacenja Kur'ana i sl. jer je to besmisleno. Tamo trenutno postoji ne desetine kojekakvih frakcija koje se medjusobno kolju, a svi - muslimani. I svi se zaklinju u Kur'an i Allaha.)
2. Ja sam ateista, kao sto je poznato. Samim tim nikad od boga nisam trazio ama bas nista - ni da me nahrani, ni obuce, ni oprost za bilo kakve grijehe (a nemoguce da bas ni jedan nikad nisam napravio, tj. da nisam negdje u necemu pogrijesio, bar u neznanju), dakle - nista. Kako to onda da sam i obucen i sit?
3. Ja, iskreno, sebe ne smatram nicijim robom. Vrlo sam slobodan, radim sta, kad i kako hocu. Razmisljam o svemu i svacemu, opet sam, a takodjer i kazem sve sto hocu, kad i kome hocu. Dakle - vrlo sam slobodan. Otkud onda bogu pravo da me naziva robom? On je nekakav robovlasnik?
4. Sustina svega je recena u zadnjoj recenici -
Pa ko zatekne dobro neka zahvali Allahu, a ko zatekne loše neka kori samoga sebe.
Drugim rijecima - sve sto je dobro, zasluga se pripisuje bogu, a sve sto je lose, e, to se pripisuje samo ljudima
Ovo me podsjeca na ovaj nas blesavi OHR - Mi cemo napisati zakon i poslati domacim parlamentarcima na usvajanje. Ako se zakon pokaze dobrim, neka BH gradjani zahvale OHR-u sto ga je napisao i zahtijevao da se usvoji i implementira. Ako se pokaze losim - krivi su Parlamentarci koji su ga usvojili.
A zasto si mi preskocio ovo
da on nije stvoren, niti je rodjen, nego je oduvijek
?
nema tu vremena, to se sve moze desiti jako brzo, jer dusa kad izadje iz tijela i udje u ahiret prestaje za nju vrijeme.
jer svako ko je mrtav pod zemljom, nema osjecaj za protok vremena, tako da ako si mrtav i poslije ustanes na sudnjem danu, pomislit ces da si bio samo dan ili dio dana pod zemljom a ustvari si bio hiljadama godina.
isto kao sto onaj koji spava nema osjecaj za protok vremena tako i mrtvac nema, osjecaj za protok vremena, i kako kazaljke na satu otkucavaju.
tako da fakticki mozemo reci sa smrcu ubrzo ce poceti u sudnji dan.
E, ovdje sad imam jedan, tacnije dva primjera.
1. Moj rahmetli amidza (a bio je pravi vjernik) je 2 puta imao klinicku smrt, tj. de facto je bio mrtav, oba puta radi infarkta. Ja sam tad imao 15. Prvi put je to trajalo malo manje od 2h, a drugi put skoro 24, i prvi put je bilo ovdje, a drugi put u bolnici u Franfurtu. I bio je posmatran kao pravo medicinsko cudo, a evo i zasto - prvi put su ga otkopcali sa aparata nakon 30 min. jer su aparati pokazivali ravnu liniju i nakon reanimacija, pokrili ga na krevetu i trebalo je da ga prebace u bolnicku mrtvacnicu. Nakon nesto vise od 1h (nasa posla) u sobu je usao radnik mrtvacnice da ga odgura tamo, ali sve sto je uspio jeste da padne u nesvjest prije nego ga je izgurao iz sobe. A opleo je na vugla jer se amidza, zajedno s onom plahtom preko sebe, uspravio i sjeo na kolicima. Umalo i moj stari, koji je bio tu, nije opleo na vugla zajedno s ovim iz mrtvacnice. Naravno, uletili doktori, povali ovoga da legne, spoji ga opet na aparate - srce radi kao da mu nista bilo nije.
Drugi put se desio skoro dvije godine kasnije, kako rekoh u Njemackoj, a scenario je bio slican prvom slucaju. Infarkt u po noci, bolnica, on jedva ziv, aparati, lijekovi, bla, bla. Stari stize tamo isti dan nekad predvecer. Drugi dan lezanja - srce stalo. Davali mu injekcije direkt u srce, reanimacija, sokovi, sve redom...nista. Nula. Ravna linija. Stari im je objasnio sta se desilo ranije, i molio ih da ga nigdje ne voze, i ovi ga ostave spojenog na aparate jos 6h. I nista. Mrtav covjek, poceo se hladiti, koza poblijedila... Stari se pomirio s tim, sta ce, i ovi amidzu prebace u mrtvacnicu. Starom odmah dali papire da bi mogao zavrsiti oko prevoza ovamo, a na papirima stajalo vrijeme smrti - 07:15. I ovo je bilo vrijeme kad se pojavila ravna linija. Sutradan ujutro u 8 zovu starog u hotel, iz bolnice, da dodje sto prije.
Pretpostavljas - amidza je opet ustao, i to u 5 ujutro, u mrtvacnici, sto je bilo 22h nakon sto je zvanicno umro. Dezurni koji se zatekao u mrtvacnici jedva je potrefio vrata da pobjegne, a ispricao je da se pred njim samo pojavio covjek koji je izasao iz mrtvacnice, ogrnut u bijeli carsaf kojim je bio pokriven, zamolio ga da pojaca grijanje i da mu jednu cigaru
Na pregledu mu je srce opet radilo kako treba, pritisak OK, nalazi OK, samo se zalio da se malo smrz'o i nikako da se ugrije. Ovamo se vratio nakon par dana (drzali ga tamo u bolnici i radili sve moguce i nemoguce pretrage), i dobro se sjecam kad su ga ovi moji, familija, pitali - da li je ista vidio, osjetio, cuo dok je bio mrtav... A on, koji mi je ostao u sjecanju po uzrecici i "dace Allah", samo je odmahivao glavom i svima ponavljao da je bilo kao i prvi put - samo je kratko i kao s visine vidio sebe na krevetu, doktore, starog, aparate, a onda vise nista, do dizanja na kolicima / u mrtvacnici.
"Konacno" je umro nakon 5 mjeseci, u 47-oj. Opet infakrt, ali vise nije ustao. Za tih 5 mjeseci vise ga nikad niko nije cuo da je spomenuo boga, Allaha, nije vise isao u dzamiju, a na Bajramu se nije pojavio kod nane...
Da li mi mozes ovo pojasniti? Dakle, ovo apsolutno nije izmisljeno, a ja tad nisam bio premlad pa da nemam pojma o bilo cemu ili da se ne sjecam.
