Sa mnom radi lik, Nijemac, radio u Japanu 3 godine (u Hiroshimi), kaze jezik jednostavno moras nauciti. U firmi za posao ti ne treba ali za svaki dan na ulici u restoranu bilo gdje jednostavno moras znati makar osnovu. Sve je na japanskom plus lik mi govori, iznenadio bi se kako Japanci slabo barataju/znaju engleski.Bodkin wrote:Po vecim gradovima je ok. Po vukojebinama nije. A i danas uz toliko expata nema osjecaja usamljenosti. Problem dolazi kad dodju djeca i kad pocnes da ides po mjestima gdje ti jednostavno treba. Opstinadetroit-mercy wrote:Ja ali koliko tih ljudi koji zive tamo a nikada ne nauce jezik se osjecaju izolovano. Pa daj sofera da me voda do prodavnice, i ne idu svi u Shangai gdje mozes naci i ljude koji pricaju engleski nego isto tako i u ostale vukojebine po Kini.Bodkin wrote:Joj likova, iz jedne krajnosti u drugu. Sutra ce odbiti posao za bruku para u kini jer ne pricaju jezik i nikad ga nece nauciti jer misle da ne postoje ljudi koji zive u zemlji i nikad jezik ne nauce
Koji vam je moj, zivjeti u jednoj zemlji duze vrijeme a ne nauciti jezik za normalnu komunikaciju.
salteri, doktori (mada ih ima uvijek da pricaju eng), roditeljski sastanci itd its. Mada i tu imaju medjunarodne skole
Da sumiram, treba nauciti, treba znati, ali moze se zivjeti i bez toga
I onda ovaj drugi dio, pa naravno da sa zivotom dolaze i druge stvari pa onda skontas koliko ti treba ili ne treba jezik.
A nije ko kod mene ova jedna prijateljica odvela starog doktoru pa da mu prevodi. Pita doktor, da li stari ima sex, covjek se izgubio
Sega sitacija ima


