dječak sa šibicama wrote: ↑25/06/2021 12:17
Da je moguce samo "iskopirati" americki nacin razmisljanja.
To je stvar kulturnih razlika, amerikanci dominantno slijede protestantski stil razmisljanja u biznisu, kod njih je zapravo poslovni svijet izgradjen na tom kulturnom temelju, visoke zgrade u downtown sto je karakteristika americkih gradova, su posljedica protestantskog nacina razmisljanja da su tako blizi Bogu, zato su recimo kancelarije i prostorije vlasnika imperija uvijek na vrhu zgrade.
U Svicarskoj se odvajkada znaju razlike izmedju protestanata i katolika, kod prvih je i rucak poslovni ali zaista poslovni dok drugi nikada nemaju poslovni rucak i vise su kezual tipovi koji vole da odmore, da budu sa porodicom, da rucaju neoptereceni poslom.. Prvi su uspjesniji u biznisu ali nesretniji u zivotu, jer im emotivna strana licnosti pati u takvom nacinu razmisljanja. Nije ni slucajno da je u USA praksa raditi po cijeli dan, to je za biznis dobro ali za ljudski psihu ne.
Namjerno navodim Svicarsku jer su tamo katolici uglavnom opusteni Talijani, u Njemackoj recimo svabo je svabo i nema neke razlike izmedju vjerskih kultura ili razmisljanja. A ni ti Talijani nisu duduci za biznis, sjeverna Italija je jedna od najbogatijih regija na svijetu, a opet je recimo ekonomski najjaca pokrajina Italije Juzni Tirol, gdje u igru ulazi tradicionalni nos za biznis germanskog uticaja.
Mi smo u svemu tome divlji istok.
Zanimljiv osvrt, iakou suštini ne pripada temi, idealan je za povlačenje paralela.
Iz moje perspektive katolička i protestantska društva su sitgla na jedan idealan nivo gdje postavljaju standarde u modernom načinu življenja i obavljanja stvari.
Naše društvo, iako nije geografski daleko od takvih podneblja, krasi blend orijentalne i slavenske kulture, a iako pojedina pravoslavna društva imaju donekle neke zdrave standarde, islamska društva su još daleko od toga.
Čuo sam mnogo stranaca koji su rekli da im se BiH sviđa zbog svoje nestruktuiranosti, razbacanosti te raznih oblika i dimenzija koje susreću, što se ne može reći za Zapadnu, Centralnu i Sjevernu Europu koja je u potpunosti uniformisana, jednolična, uglajncana, dobro organizovana i po nekima sterilna.
Meni lično se taj koncept sviđa više, jer mi u suštini smo svoje islamsko / orijentalno naslijeđe morali pretvoriti u nešto modernije i ljepše, ali s obzirom da smo relativno neobrazovana nacija, sa jako malo kulturoloških i ideoloških reformista, nama je gotovo uvijek bolje da nam neko drugi ustvari uradi nešto za nas.
Tako da onaj ko se rodio u BiH, teško je može ne voljeti, ali u isto vrijeme i prezirati zbog toga što se čini da je u ovom zemlji ustvari sve nasumično poredano i razbacano, da su organizovane strukture izuzetak, pa se čovjek zapita kako uopšte išta funkcioniše.
Ipak ono što ja barem mogu primjetiti po Sarajevu, jeste da taj grad polahko napušta period koji bih ja nazavao tranzicijska anarhija i korača manjim koracima ka više jednoj sekularnoj političkoj sredini koja teži ka vrijednostima kršćanske Evrope. iz glavnog grada svakako mora i da započne ovakav trend.