Intervju s predsjednikom Centra sistemske analize i prognoziranja Rostislavom Iščenkom. Evo dio prevoda gdje govori o mogućem scenariju gdje Ukrajina pobjeđuje pobunjenike:
http://www.pravda-tv.ru/2014/07/28/73639
Jugoistok će biti zadavljen. Zašto smatrate da će i u tom slučaju kijevska vlada izgubiti državu?
– Da bi država postojala, nije dovoljna nacionalna ideja - potrebna je ekonomska osnova. Međutim ukrajinska država se nema od čega financirati. Napomenut ću da je prvo, što je napravio Aleksandar Turčinov, kad je postao v.d. predsjednika zatražio je od svojih zapadnih prijatelja 40 milijardi dolara do kraja 2014. Taj iznos je praktički jednak godišnjem državnom budžetu. Razumljivo je da će sljedeće godine Ukrajini trebati još više novaca - trebat će vraćati stare dugove. Po mojim procjenama, počevši od 2015. financiranje postojanja Ukrajine - bilo koju državu, koja će to zaželjeti će koštati otprilike 100 milijardi dolara godišnje. To je prvi razlog, zbog kojeg ukrajinska država u njenom sadašnjem obliku ne može postojati.
Drugi razlog – raskol unutar države: kao minimum pola stanovništva ne dijeli kijevske nacionalne ideje. A pošto Kijev nije spreman na kompromis, te namjerava neistomišljenike gušiti silom, prije ili kasnije ukrajinsku vladu čeka još jedan ustanak, čak ako jugo-istok bude zadavljen.
Najzad, treći razlog: kad vi vrtite kotač političkog nasilja, teško ga je zaustaviti. Ako ste danas protjerali Partiju regija i komuniste, prekosutra ćete rastjerati UDAR i "Batkivščinu". Takvo plansko uništenje opozicije će stalno destabilizirati državu. kao rezultat, najprije će se opozicija, a zatim i lojalni režimu ljudi početi zapitkivati: zar nije jednostavnije nešto promijeniti u Kijevu, nego sjediti i čekati da te bace u zatvor?
Dakle, apsolutno sve bazne osnove Ukrajine - političke i ekonomske - pretpostavljaju destabilizaciju. A u stanju Somalije možete živjeti u Africi, ali ne u centru Europe. Prije ili kasnije će se europejci također zapitati: nije li lakše uvesti vanjsku vladu u Ukrajinu, barem u pojedinim teritorijima, nego trpjeti izvor nestabilnosti pokraj vlastitih granica?