Znam da duže postove ne vole čitati, ali vjerujem da oni koje zanima čitaju, a njima je i namijenjeno, da malo razmijenimo mišljenja.
Ne postoji multidimenzionalni segment u vezi sa činjenicama i faktima, koje sam ja koncizno podvukao bez nekog posebnog tumačenja, jer nema prostora za "shavatanje" i "tumačenje", to iz tebe govori odbrambeni mehanizam.
Mislim da sam jako temeljito iščitao sve temeljne islamske izvore, slično tome jevrejske i kršćanske.
بالنسبة للغة العربية فإني أجيدها بالطلاقة ولا مانع لي أن أناقش الأصول والفروع فيها
Kada je u pitanju aramejski i hebrejski, 'nako, pomalo se konta, malo i progovori.
Ali to je lako - arapski je semitski bez naglaska i narječja, aramejski semitski narodni sa narječjem i popijevanjem, a hebrejski jednostavno kenanijsko semitsko narječje koje nije doživjelo svoj procvat jer su ih rođaci poslali u progonstvo kad su prerano počeli pričati o jednom bogu, vratio se u život ali to više nije isti jezik, originalni je bio sličniji arapskom izgovoru, nisu govorili C nego krupno S kao Arapi, ali to je druga priča.
Dakle: Allah, britko sa određenim članom bez sumnje na šta se misli; Alah/Elah/Aloho, nazalno kroz nos sa popijevanjem (pa kaže aramejski: šader Gabrijel mu gab Aloho/ a arapski: hadere Džebrail min dženbi Allah, koje se čita dženbillah); A Bnei Israel opet: Alohaj/Alohejnu, pa kažu: Barukh ata Adonai Alohejnu, melekh ha'olam, ili što bi Arapi: El-hamdu lillahi rabbil-'alemin, samo što Jevreji koriste barukh, a arapi tebareke a barik više kao prelazni glagol pa zato ovdje koriste imenicu el-hamd (hvala od hvaljenje), Adonai je kao rabb, ali umjesto genitivne veze sa Adonai, koriste riječ melekh, ekvivalent arapskom malik, vladar i gospodar 'olam (univerzum, svijet, sve što jeste) = 'alemin (svjetovi, sve što jeste).
Na aramejskom znam "Oče naš" sa razumijevanjem, dakle "Abuun di bašmajo nitikaddaš išmakh", ali nemam aramejski ni kurziv ni kvadratasti pa da pišem...
Može i Ave Marija: "Šlom 'lekh Marijem btulto malijet tajbuto Moran 'amekh!" Ili na arapskom bez aramejskog "popijevanja": "Selaam 'alejk Merjem, betuul, meliiatun bit-tajjibati Er-Rabbu me'ak!"
Hebrejski mi je "ičkija" pa pjevam "Sapari tomo temimo, Sapari nogil bateno, Bat melokim ha hakomo..."
Uglavnom sam veliki semitofil, a ne antisemit
Sve u svemu, islam ima prostora za ekumenizam samo sa monoteističkim religijama, činjenica, mada je u fikhskom smislu nejasno kakav treba da bude odnos na relaciji islam i ostale religije u dimenziji darul-islam i darul-harb (na potezu dom islama i dom rata), i da me pogrešno ne shvatiš ista je stvar sa judaizmom, štaviše u judaizmu eksplicitno svi nejevreji koji vjeruju u jednog boga i ne čine šituf/širk/politeizam i drže se 7 Noinih/Nuhovih propisa idu u Ganeden, dok je u islamu to malo problematičnije, istina ne u svim interpretacijama, ali to je ta nekonzistentnost o kojoj govorim - da li je halidine fiha ebeda, zauvijek bez prestanka ('olam 'olmin, što bi na aramejskom rekli) i halidine fiha - zauvijek, dovoljno da shvatimo da se radi samo o prijetnji a ne bukvalnom značenju.... Koplja se lome.
Islam kao i judaizam ima kategoriju zimmija, na hebrejskom ger tošav, i kao kod muslimana može biti, vidi vraga, samo monoteista. Zimmi i ger tošav (štićenici islamskog odnosno jevrejskog društva, države, carstva....) nisu sjajne kategorije za ekumenizam, ali su puno bolje od kategorije primi krst ili te koljemo, bar kroz srednji vijek i u ranijem periodu. Solidan osnov za izgradnju tolerancije pa i ekumenizma, ako se shvati da ti zakoni treba da pripreme idealno društvo, a ne da traju 'olam 'olmin, ili ebeden.
Nisam zlonamjeran, samo volim iznijeti argumente na temama o religiji, jer ljudi vole da pričaju, da diskutiraju, nešto se i nauči, a bude i zabavno, ako ima fine raje.
Po mom mišljenju srž abrahamanskog monoteizma i namjeru Avrahimovih učenja su shvatili Rumi, Ibn-Arebi, rabin Avrahim ben Mejmun, mada niko od njih nije mogao u potpunosti odmaknuti se od "standarda" svoje pozadine. Ali, to je normalno, ništa neobično...
Ja sam osobno agnostik, i mislim da je to jedino moguće za osobu poput mene, jer tvrditi da znaš da ne postoji nešto više od puke slučajnosti i besmisla je poprilično tendenciozno, kao što je evidentno da su abrahamanske tradicije, tradicije semitskih plemena, njihov narativ i viđenje svijeta, sa jako interesantnom i zanimljivom filozofijom i običajima, i jako vrijednom idejom o Bogu; odnosno sa tradicijom koju su naslijedili od pređašnjih naroda...
A to da su poslaniku govorili إنها أساطير الأولين "To su samo priče naroda drevnih!", potcrtava da su Mekelije znale za sve te priče od Ahnafa (arapskih išmaelitskih abrahamanaca) i Bnei Israela, ništa više i ništa manje...