Forum Klix.ba

Sati wrote:

nasa wrote:Fina tema,iskreno nisam nesto upucena pa dodje mi i korisna....
Nego ,kako @Sati uglavnom komentarise interesuje me je li vegetarijanac

Ako pokušavaš da sebe oslobodiš patnje, pre ili kasnije shvatiš da je to nemoguće ako drugim bićima nanosiš patnju.
I onda je sledeći korak da prestaneš to da činiš. Tada ljudi počnu da te nazivaju vegetarijancem, jer im je lakše ako te stave u neku fioku

Koliko god bilo okrutno, to je način na koji priroda mora da funkcioniše, da ljudi nisu jeli meso naš mozak nikada ne bi uspio evoluirati u ovo što jeste, nit bi uopšte uspjeli pojmiti i diskutovati o ovome. Razumijem to suosjećanje sa vrstama kojima se prehranjujemo, to zlo koje moramo činiti da bi opstali i unijeli u naš organizam bitne sastojke, ali to su zakoni prirode i jedan od glavnih dokaza koji idu protiv svakog koncepta neke "pravedne, inteligentne" stvaralačke više sile. Tako su vegeterijanci pomalo zanesenjaci, koji također kao i religiozni ljudi idu nasuprot činjenicama. Na stranu izvađeni argumenti iz konteksta kao što je nepravilno konzumiranje mesnih proizvoda koji naravno štete, industrije koja se i previše nehumano odnosi prema životinjama zarad dobiti ili stvara nekvalitetne proizvode, meso je zaista potrebna namirnica. Jedini način koji bi mogao da riješi problem te nužne prirodne okrutnosti lanca ishrane je putem nauke, ako uspije stvoriti vještačke mesne proizvode sa identičnim kvalitetama kao što je prirodno, ali to tada se moramo oslanjati na prirodu.

713. Prijatelj

Treba se družiti sa prijateljem koji deluje na sedam načina. Kojih sedam? Daje ono što je teško dati, čini ono što je teško činiti, podnosi ono što je teško podnositi, poverava ti svoje tajne, čuva tvoje tajne koje si mu poverio, u nevolji te ne napušta i ne prezire te kad si malodušan. Monasi, sa prijateljem koji deluje na ovih sedam načina se treba družiti.

Buda
Mitta sutta (AN 7:36)

ime_kojeg_nema wrote:

Great Cornholio wrote: Bolestan si, zbog toga patiš, imaš želju da ozdraviš, perduzimaš postupke koji će te dovesti do izliječenja, ozdraviš i riješiš se patnje - 1:0 za mene

U pravu si, ali... mogucnost o kojoj govoris znaci 1:0 u prvom poluvremenu ili mozda na kraju kvalifikacijske utakmice koja u najboljem slucaju garantuje baraz . Vec je baraz ozbiljan oblik"patnje", a zamisli sta bi bilo da igramo finale svjetskog prvenstva. Bolnice bi nas bile pune . Ned'o Bog nikome .
Šta hocu reci? Budizam tezi trajnom iskorijenjivanju patnje, ne kratkotrajnim fazama srece zbog neke ispunjene zelje.

Eto, je l' ti rekoh da je nemoguće ne željeti Jer da je moguće ti ne bih želio da mi "dokažeš" da sam u krivu, da me razuvjeriš , da mi objasniš da budizam nije nelogičan u nekim svojim postvakama.

Sati je veći budista od tebe, on vrti svoju priču, nema želju da ikome išta dokazuje, jedina želja mu je da ovdje "prekopira" sve ono što je bilo koji monah, bilo kada rekao

Želim da ne želim - meni je ovo logički neodrživo.

Želim da ne želim - meni je ovo logički neodrživo.

Jeste, i to je dobro poznato, pogotovo budistima.

Koliko god bilo okrutno, to je način na koji priroda mora da funkcioniše, da ljudi nisu jeli meso naš mozak nikada ne bi uspio evoluirati u ovo što jeste, nit bi uopšte uspjeli pojmiti i diskutovati o ovome. Razumijem to suosjećanje sa vrstama kojima se prehranjujemo, to zlo koje moramo činiti da bi opstali i unijeli u naš organizam bitne sastojke, ali to su zakoni prirode i jedan od glavnih dokaza koji idu protiv svakog koncepta neke "pravedne, inteligentne" stvaralačke više sile. Tako su vegeterijanci pomalo zanesenjaci, koji također kao i religiozni ljudi idu nasuprot činjenicama. Na stranu izvađeni argumenti iz konteksta kao što je nepravilno konzumiranje mesnih proizvoda koji naravno štete, industrije koja se i previše nehumano odnosi prema životinjama zarad dobiti ili stvara nekvalitetne proizvode, meso je zaista potrebna namirnica. Jedini način koji bi mogao da riješi problem te nužne prirodne okrutnosti lanca ishrane je putem nauke, ako uspije stvoriti vještačke mesne proizvode sa identičnim kvalitetama kao što je prirodno, ali to tada se moramo oslanjati na prirodu.

Niko ne spori da su ljudi zivotinje, i da je konzumacija mesa prirodna. Ali da li smo samo zivotinje, i da li na to treba da se ogranicimo?

Sto se mene tice stvar je jednostavna. Svaka hrana koju unosimo suptilno utice na to kako se osjecamo. Recimo, burek je "tezak", pura je "lagana". Ako se postavis analiticki, i pazljivo posmatras kako hrana utice na tebe, mozes optimizirati vlastitu prehranu. Nema teorije, cista praksa. Sto vise vjezbas, postajes u tome sve bolji, i mozes osjecati suptilnije promjene.

Mislim da ce se dosta ljudi, pogotovo onih koji imaju iskustva sa vegetarijanskom prehranom, sloziti da je "energija" koju nam meso daje "teska". Iz mog iskustva, definitivno ima uticaj na libido, i neke druge navike koje mogu biti auto-destruktvne. Recimo, ako jedem meso imam osjecaj da vise zudim za culnim zadovoljstvima, a prepustati se tome nije dobro na duge staze. Mudar covjek ne zida kucu na tako nestabilnim temeljima.

714. Učitelj i učenici

Kako da se učenici odnose prema učitelju sa ljubavlju, a ne sa neprijateljstvom? U pogledu toga, obziran učitelj upućuje svoje učenike u Dhammu, iz saosećanja stara se o njihovoj dobrobiti i ovako kaže: "Ovo je za vašu dobrobit i sreću." Učenici slušaju šta im on govori, pažljivo, pripremaju svoj um za duboko znanje, ne odbacuju ili odstupaju od učiteljevih uputstava. Na taj način se učenici odnose prema učitelju sa ljubavlju, a ne sa neprijateljstvom. Zato, odnosite se prema meni sa ljubavlju, a ne sa neprijateljstvom, i to će biti za vašu dobrobiti i sreću na dugi rok. Ja se prema vama neću odnositi kao grnčar prema svežoj glini. Često ću vas opominjati, često testirati. Ono što je čvrsto u vama taj će test izdržati.

Buda
Mahāsuññata sutta (MN 122)

Great Cornholio wrote:Želim da ne želim - meni je ovo logički neodrživo.

Cornholio, iako obadvojica volimo nadmudrivanje mislim da ti je potpuno jasno da je ovo logicka smicalica u rangu onih tipa: "Moze li Bog stvoriti kamen toliko tezak da ga ne moze podignuti". Budizam, kao ni bilo koji drugu religiju ili sistem misljenja, ne treba tumaciti doslovno. Ko zeli pronaci logicke nesavrsenosti naravno da ce ih pronaci, ali po meni je to pogresan pristup tj. pristup koji unaprijed zatvara vrata razumijevanju, umjesto da ih otvara. To spada u opasnosti nadmudrivanja . Mislim da ipak ti nisi ta vrsta osobe i da si u krajnjoj liniji otvoren i dobronamjeran.
Ono sto je vazno kod budizma i/ili bilo koje druge religije, filozofije, ideologije, bilo cega, jeste u kojoj mjeri nas inspirise za bolje i plemenitije stvari, koliko nam olaksava i pomaze itd.

Je li "namaste" pozdrav u budizmu i šta u biti znači ? ako jeste onda da kažem - namaste

Neka budem ispravljen ako grijesim, ali mislim da namaste nije iz budisticke tradicije. Makar nisam cuo da se koristi.

evo odgovora

https://sites.google.com/a/yogazagreb.com/www/namaste

znači nije ...pa jel ima neki pozdrav ,nešto kao selam u islamu ?

dr. Gonzo, ne bih se slozila da osobe kohe jedu meso osjecaju vise potrebe za culnim zadovoljstvima, mislim da je takav pristup samo stvar licne percepcije pojedinca
meni je vegeterijanstvo dosli kao prijeko potrebni lijek, sto za um, sto za organizam, i vremenom sam primjetila da se osjecam zdravije i zadovoljnije sobom...zadovoljnije u tolikoj mjeri da sam promijenila i svoj stav prema ljudima....uvijek bi gledala da nadjem opravdanja za tudje pasjaluke i bez obzira na gluposti koje bi dozivjela, trazila sam nacina da im pomognem, ili ako su bas losi da ih se klonim...zanimljivo, ali postala sam psivna, izgubila sam borbenost....ja sam bila dakako sretna jer sam zeljela silno da unaprijedim sebe i drugi mi nisu bili bitni, ali u ovom pokvarenom svijetu covjek bez mogucnosti da napadne nema mjesta...ako okolina primjeti da si "smeksao" onda se i najslabija hijena okomi na tebe...i ne pricam ja ovdje o par neljzdskuh rijeci ili nesto najobicnije ljubomore, pricam o smicalicama koje jednom normalnom i postenom umu ne bi pale na pamet...pozeljela sam da mi se vrati moja borbenost, da se vrsti onaj dio.mene koji mi je ranije jeo organizam do stanja bolesti, ali kojeg se pladila vecina, smatrajuci me ozbiljnim protivnikom
znas, kad nekome pristpjno ukazes da grijesi ili da te vrijedja to ce danas prihvatiti mozda 1% naseg drustva i to su oni ljudi koji gledaju da sacuvaju sebe, bas kao i ti postujuci tudji zivot

ipak ja sam bila zadovoljna sobom iznutra, a i u svom domu sam uspjela postici mir kloji sam oduvijek zeljela
trudnoca je vriskala meso! i ja sam razmisljajuci dosla do zakljucka da mom djetetu treba meso kako bi se pravilno razvilo i da bi bilo sebicno od mene da mu to uskracujem...zanimljiv je taj dualizam koji osjecam, moj organizam je sretniji ako danas nnecu jesti meso, ali dijete i dalje kao da vristi samo meso...dok moj organizam strada povinujuci se zeljama djeteta, njegov organizam napreduje...pitam se kakva ce situacija biti poslije poroda i da li cu se ikada vise vratiti na vegeterijanstvo za kojim ceznem

moje pitanje za danas glasi:
kako budisti gledaju na konflikte, kako rjesavaju borbe sa drugima koje su neminovne?
cekaj, ovo je pravo pitanje: kako pobijediti u borbi, koja je neminovna i u kojoj ti pokusavas da ocuvas sebe, ono sto jesi i sto si postigao?

ovo sa zeljama mi je i dalje nejasno...kako vi provodite zivot u zelji da ne zelite?...ima li srece u zelji da ne zelite?

edit: @ime_kojeg_nema, kazes u jednom od gore postova da nema smisla samo pitati bez otvorene zelje da se razumije (vidi opet ra rijec zelja, slucajno primjetih), a onda ohrabrujes Cornholija na diskusiju...sad jel' pozeljno da pitamo kako bi bolje mogli razumjeti mozda, ili je bolje da ne pitamo alise mozemo raspravljati obako da nam vrijeme brze prodje? zbunj

dr.Gonzo wrote:

Koliko god bilo okrutno, to je način na koji priroda mora da funkcioniše, da ljudi nisu jeli meso naš mozak nikada ne bi uspio evoluirati u ovo što jeste, nit bi uopšte uspjeli pojmiti i diskutovati o ovome. Razumijem to suosjećanje sa vrstama kojima se prehranjujemo, to zlo koje moramo činiti da bi opstali i unijeli u naš organizam bitne sastojke, ali to su zakoni prirode i jedan od glavnih dokaza koji idu protiv svakog koncepta neke "pravedne, inteligentne" stvaralačke više sile. Tako su vegeterijanci pomalo zanesenjaci, koji također kao i religiozni ljudi idu nasuprot činjenicama. Na stranu izvađeni argumenti iz konteksta kao što je nepravilno konzumiranje mesnih proizvoda koji naravno štete, industrije koja se i previše nehumano odnosi prema životinjama zarad dobiti ili stvara nekvalitetne proizvode, meso je zaista potrebna namirnica. Jedini način koji bi mogao da riješi problem te nužne prirodne okrutnosti lanca ishrane je putem nauke, ako uspije stvoriti vještačke mesne proizvode sa identičnim kvalitetama kao što je prirodno, ali to tada se moramo oslanjati na prirodu.

Niko ne spori da su ljudi zivotinje, i da je konzumacija mesa prirodna. Ali da li smo samo zivotinje, i da li na to treba da se ogranicimo?

Sto se mene tice stvar je jednostavna. Svaka hrana koju unosimo suptilno utice na to kako se osjecamo. Recimo, burek je "tezak", pura je "lagana". Ako se postavis analiticki, i pazljivo posmatras kako hrana utice na tebe, mozes optimizirati vlastitu prehranu. Nema teorije, cista praksa. Sto vise vjezbas, postajes u tome sve bolji, i mozes osjecati suptilnije promjene.

Mislim da ce se dosta ljudi, pogotovo onih koji imaju iskustva sa vegetarijanskom prehranom, sloziti da je "energija" koju nam meso daje "teska". Iz mog iskustva, definitivno ima uticaj na libido, i neke druge navike koje mogu biti auto-destruktvne. Recimo, ako jedem meso imam osjecaj da vise zudim za culnim zadovoljstvima, a prepustati se tome nije dobro na duge staze. Mudar covjek ne zida kucu na tako nestabilnim temeljima.

Dosta si nonsensa naveo ovdje, kada dolaziš u kontradikciju govoreći prvo da "Niko ne spori da su ljudi zivotinje", zatim "Ali da li smo samo zivotinje", ne možeš ni više ni manje od onoga što jesi, te treba razbiti tu predrasudu o životinjama kao nečim ograničenim.

To kako ti osjećaš i doživljavaš hranu je totalno nebitno, i meni ne leži neka hrana i povrće, ali to nema nikavo uporište o tome dal je moj doživljaj u pravu ili ne jer nešto što je zdravo ne mora odgovarati i obratno. Vegetarijanstvo je krajnost i generalizovanje i temelji se upravo na dožiljaju/mišljenju/osjećaju u vezi prirodne zakonitosti lanca ishrane koji je neizbježan i neophodan, što se može poistovjećiti sa religijom, naveo sam da su meso i mliječni proizvodi od vitalnog značaja za čovjeka te se ne trebaju praviti predrasude na osnovu onih koji nepravilno konzumiraju što rezultira negativnošću. Treba u mjeri i podjednako konzumirati sve i nema nikakvih problema nego samo koristi za zdravlje.

bizet wrote:moje pitanje za danas glasi:
kako budisti gledaju na konflikte, kako rjesavaju borbe sa drugima koje su neminovne?
cekaj, ovo je pravo pitanje: kako pobijediti u borbi, koja je neminovna i u kojoj ti pokusavas da ocuvas sebe, ono sto jesi i sto si postigao?

ovo sa zeljama mi je i dalje nejasno...kako vi provodite zivot u zelji da ne zelite?...ima li srece u zelji da ne zelite?

edit: @ime_kojeg_nema, kazes u jednom od gore postova da nema smisla samo pitati bez otvorene zelje da se razumije (vidi opet ra rijec zelja, slucajno primjetih), a onda ohrabrujes Cornholija na diskusiju...sad jel' pozeljno da pitamo kako bi bolje mogli razumjeti mozda, ili je bolje da ne pitamo alise mozemo raspravljati obako da nam vrijeme brze prodje? zbunj

ja prvenstveno smatram da je pogresno potiskivati zelje. one su tu, postoje i treba ih prihvatiti. mislim da neprihvatanje vodi u frustraciju. nakon toga mogu diskutovati o prirodi zelje. tu se dosta slazem sa budistickim tumacenjem prirode zelje i onoga sto proizilazi iz nje. vezanost i patnja. meni je budisticko ucenje pomoglo da to razumijem, ali ne i da se oslobodim. sto se tice pitanja ili nepitanja mislim da to nije toliko ni bitno. mi mozemo raspravljati da nam prodje vrijeme, mozemo razumijeti ili ne razumijeti, ali u krajnjoj liniji razumijevanje nas nece osloboditi mada je neophodno kao jedan od prvih koraka na putu ka slobodi. mislim da ne treba na zelju gledati kao na neprijatelja. na kraju krajeva bez zelje za slobodom ne bi nikada ni krenuli tim putem na kraju kojeg cemo odbaciti i nju bas mozda kao posljednju prepreku potpunom unutrasnjem miru. to je sada jako daleko, makar od mene i rasprava o tome nema bas nikakvu vrijednost u smislu nekog napretka na tom putu. zanimljiva je kao mentalna vjezba, razbibriga, mozda ima neku vrijednost u smislu motivacije za rad na sebi, ali isto tako vjerovatno u sebi sadrzi i opasnosti od banalizacije i uzivljavanja u intelektualne igrarije. za mene trenutno nista nema vecu vrijednost od pokusaja odrzavanja svjesnosti paznje u sadasnjem trenutku i razumijevanja onoga sto prolazim u trenutku. tekstovi budistickih autora i monaha pri tome dobro dodju kao prirucnici koji pomazu pri tumacenju tih iskustava.

p.s. sretno sa trudnocom. ja sam novopeceni otac koji sada svjesnost paznje vjezba na djetetu:)

ime_kojeg_nema wrote:

bizet wrote:moje pitanje za danas glasi:
kako budisti gledaju na konflikte, kako rjesavaju borbe sa drugima koje su neminovne?
cekaj, ovo je pravo pitanje: kako pobijediti u borbi, koja je neminovna i u kojoj ti pokusavas da ocuvas sebe, ono sto jesi i sto si postigao?

ovo sa zeljama mi je i dalje nejasno...kako vi provodite zivot u zelji da ne zelite?...ima li srece u zelji da ne zelite?

edit: @ime_kojeg_nema, kazes u jednom od gore postova da nema smisla samo pitati bez otvorene zelje da se razumije (vidi opet ra rijec zelja, slucajno primjetih), a onda ohrabrujes Cornholija na diskusiju...sad jel' pozeljno da pitamo kako bi bolje mogli razumjeti mozda, ili je bolje da ne pitamo alise mozemo raspravljati obako da nam vrijeme brze prodje? zbunj

ja prvenstveno smatram da je pogresno potiskivati zelje. one su tu, postoje i treba ih prihvatiti. mislim da neprihvatanje vodi u frustraciju. nakon toga mogu diskutovati o prirodi zelje. tu se dosta slazem sa budistickim tumacenjem prirode zelje i onoga sto proizilazi iz nje. vezanost i patnja. meni je budisticko ucenje pomoglo da to razumijem, ali ne i da se oslobodim. sto se tice pitanja ili nepitanja mislim da to nije toliko ni bitno. mi mozemo raspravljati da nam prodje vrijeme, mozemo razumijeti ili ne razumijeti, ali u krajnjoj liniji razumijevanje nas nece osloboditi mada je neophodno kao jedan od prvih koraka na putu ka slobodi. mislim da ne treba na zelju gledati kao na neprijatelja. na kraju krajeva bez zelje za slobodom ne bi nikada ni krenuli tim putem na kraju kojeg cemo odbaciti i nju bas mozda kao posljednju prepreku potpunom unutrasnjem miru. to je sada jako daleko, makar od mene i rasprava o tome nema bas nikakvu vrijednost u smislu nekog napretka na tom putu. zanimljiva je kao mentalna vjezba, razbibriga, mozda ima neku vrijednost u smislu motivacije za rad na sebi, ali isto tako vjerovatno u sebi sadrzi i opasnosti od banalizacije i uzivljavanja u intelektualne igrarije. za mene trenutno nista nema vecu vrijednost od pokusaja odrzavanja svjesnosti paznje u sadasnjem trenutku i razumijevanja onoga sto prolazim u trenutku. tekstovi budistickih autora i monaha pri tome dobro dodju kao prirucnici koji pomazu pri tumacenju tih iskustava.

p.s. sretno sa trudnocom. ja sam novopeceni otac koji sada svjesnost paznje vjezba na djetetu:)

Sjajno Želja ili histerična želja (jer želja ne prestaje postojati kad joj ispuniš ćejf) je proizvod ega .
Ego ne možeš skroz uništiti ,možeš se odvojiti od njega i biti svijestan da ti nisi tvoj ego .
Tvoj nik je težnja ka tome

@ime_kojeg_nema, @Nurudin

http://fliiby.com/file/1323084/v2rcm24yviz.html
mozda se nekom bude dalo da cita, zabavno je, u najmanju ruku

@ime_kojeg_nema, moje cestitke i sve najbolje

na stranici Srednjeg put ima stiva za procitati i na momente mi se cak i stvori osjecaj da sam nasla balans i da razumijem, ali vec sljedeci tren se izgubim...valjda je to normalan proces

jednostavno je "mudrovati", no to meni nije cilj...ja zelim da znam

gledam sinoc film o Budi i meni sto je ostalo je prica kada je sreo sviraca, jel' ono bijase citre?, kako stima zicu...ako je zica previse labava nece dati ton, ako je previse zategnuta puci ce, tek kad je zategnuta na sredinu daje harmonican ton
jos samo treba nastimati svoj organizam na harmonicnu sredinu

nisam citala temu d prve stranice, ali sta je sa Marom? (ako se tako zovu nasi strahov?)
jasno mi je kako ih pobijedi Buda, ali pobijediti strasti i pozudu nije tesko, no kako pobijediti realne strahove?

bizet wrote:ovo sa zeljama mi je i dalje nejasno...kako vi provodite zivot u zelji da ne zelite?...ima li srece u zelji da ne zelite?

To sa željama nije toliko komplikovano kako se čini ili kako ga oni koji ne poznaju učenje predstavljaju. Buda nigde nije govorio da ne treba da imamo bilo kakvu želju. Takva bi tvrdnja bila sasvim apsurdna.

Rel je zapravo o čestom nesporazum, koji dolazi od nepreciznih prevoda Budinih reči. Naime, reč na paliju, jeziku budističkog kanona, koju Buda koristi da bi označio jedan od tri glavna uzroka naše patnje jete tanha. Ovu reč, kojoj je osnovno značenje "žeđ", nekada se olako prevodi kao "želja", mada bi možda bolji prevod bio "žudnja". Tako se pravi razlika između prirodnog impulsa da delamo kada smo jednom shvatili situaciju u kojoj smo, da delamo vođeni mudrošću i saosećanjem, umesto da slepo reagujemo gonjeni, navikama, strastima i egom. Dakle, postoji želja da pomognemo sebi i drugima (na paliju je to ćhanda), kao recimo ovaj moj pokušaj da ti pomognem da bolje razumeš neko učenje, ali i žudnja da JA budem, recimo, slavan, poštovan, dominantan u odnosu na druge, da pokažem kako sam mudar i načitan, da sam bolji od tebe ili da recimo posedujem specijalne moći i šta sve ne ego može da poželi da bi sebe nahranio. Dakle, nadam se da uviđaš razliku, koja je u stvari razlika između sebičnosti i dobrote.

Imajući sve ovo u vidu, otuda je u budističkoj praksi vrlo važna svesnost, svesnost motiva sa kojima nešto radimo i iskrenost prema samom sebi da te motive sebi priznamo. Takođe, važna je mudrost, koja dolazi sa istrajnim samoposmatranjem i učenjem na sopstvenom iskustvu o zakonima materijalnog i duhovnog sveta u kojem živimo. Ta mudrost će nam reći koji od impulsa za delovanje mislima, rečima i postupcima pripada željama, a koji žudnjama, koji izvire iz vrline, a koji iz samoobmane.

Nadam se da je sada malo jasnije o čemu se radi u budističkoj praksi. Ambicija nikako nije loša, ali ako je ostvarujemo moralnim sredstvima, ne iskorišćavajući druge. Za razumnog budistu nema ničeg lošeg u tome da bude uspešan, imućan, poštovan itd., ali ako to dolazi ne kao cilj koji opravdava svako sredstvo, već kao rezultat ličnog napora i sposobnosti. I na kraju, on razume da su sve te stvari nepostojane i mogu proći kao što su i došl. Zato se on za njih ne vezuje. Jer uzrok svake patnje jeste vezivanje. Dok su tu, dobro je, kad odu, dobro je. Takva je priroda sveta u kojem živimo - prolaznost, SVE jeste prolazno. Tek takav, rekao bih stoički stav, jeste istinska sreća, koja ne zavisi od promenljivih spoljašnjih okolnosti.

Svako dobro

ime_kojeg_nema wrote:

Great Cornholio wrote:Želim da ne želim - meni je ovo logički neodrživo.

Cornholio, iako obadvojica volimo nadmudrivanje mislim da ti je potpuno jasno da je ovo logicka smicalica u rangu onih tipa: "Moze li Bog stvoriti kamen toliko tezak da ga ne moze podignuti". Budizam, kao ni bilo koji drugu religiju ili sistem misljenja, ne treba tumaciti doslovno. Ko zeli pronaci logicke nesavrsenosti naravno da ce ih pronaci, ali po meni je to pogresan pristup tj. pristup koji unaprijed zatvara vrata razumijevanju, umjesto da ih otvara. To spada u opasnosti nadmudrivanja . Mislim da ipak ti nisi ta vrsta osobe i da si u krajnjoj liniji otvoren i dobronamjeran.
Ono sto je vazno kod budizma i/ili bilo koje druge religije, filozofije, ideologije, bilo cega, jeste u kojoj mjeri nas inspirise za bolje i plemenitije stvari, koliko nam olaksava i pomaze itd.

Druže, teška srca priznajem da se poslije ovog tvog posta nije "rodila" želja da te "dobijem u produžecima"

Izgleda da su na Satija djelovale kritike, napisao nešto u vlastitoj režiji, ali, bojim se da je onim što je napisao ozbiljno poljuljao temelje Budizma

716. Najgori neprijatelj i najbolji prijatelj

Ko je svoj najbolji prijatelj i ko je svoj najgori neprijatelj? Oni čije su misli, reči i dela rđavi, oni su svoj najgori neprijatelj. Čak i ako kažu: "Ja mnogo brinem o sebi", i pored toga su oni svoj najgori neprijatelj. A zašto? Zato što ono što bi neko uradio svom neprijatelju, to oni čine sami sebi.

Oni čije su misli, reči i dela dobri, oni su svoj najbolji prijatelj. Čak i ako kažu: "Ja ne brinem mnogo o sebi", i pored toga su oni svoj najbolji prijatelj. A zašto? Zato što ono što bi neko uradio svom prijatelju, to oni čine sami sebi.

Buda
Piya sutta (SN 3.4)

@Sati, hvala ti na pojasnjenju i zadnjem postu, trebala su mi

sve najbolje

Nema problema, Bizet. Kad vidim ozbiljno pitanje, rado odgovorim, naravno ako umem.
A na ostala trolovanja najradije "odgovorim" novim citatom. Neznanje se najbolje leči znanjem

Sati wrote:Nema problema, Bizet. Kad vidim ozbiljno pitanje, rado odgovorim, naravno ako umem.
A na ostala trolovanja najradije "odgovorim" novim citatom. Neznanje se najbolje leči znanjem

I vi budisti niste daleko od ovih religioznih, ignorancija vam je zajednička karakteristika izgleda. Pošto vidim da si nakon mog posta - http://www.klix.ba/forum/budizam-religi ... 5#p8423138 - napisao samo citat, pa evo obrazloži o kakvom "neznanju" je riječ u mom postu, pa da i ja "znam".

bizet wrote: jasno mi je kako ih pobijedi Buda, ali pobijediti strasti i pozudu nije tesko, no kako pobijediti realne strahove?

nije bas ni lako pobjediti strasti i pozudu, ali slazem se s tobom jer to je makar moguce uz pomoc volje i svjesnosti.
sta sa realnim, iracionalnim, jakim strahovima? na ovo makar ja ne mogu odgovoriti jer da mogu vec odavno bih te odgovore primjenio na sebi . znam samo da je to dug proces iskorjenjivanja usadjenih obrazaca i nisam uopste siguran da ce ishod biti uspjesan. mislim da je u svakom slucaju dobro vjezbati samoposmatranje kada je to moguce tj. kod strahova slabijeg intenziteta. jos jednu stvar koju nalazim korisnom za sebe jeste uciti se prihvatanju. to su neki moji odgovori, ne nuzno budisticki i mozda nisu najbolja opcija za svakoga. svako ima neki put i nacin koji njemu/njoj najbolje odgovara.
spomenula si stranicu srednjeg puta tj. yu-budizam. kada sam tek "otkrio" budisticko ucenje i meni je ta stranica bila od velike pomoci, a jos uvijek je smatram izuzetnom i vrijednom. ako mi dozvoljavas rado bih podijelio s tobom preporuku za citanje. mislim da se tamo moze naci knjiga leonarda bulena "umijece zivljenja". meni nista nije priblizilo budisticko ucenje kao njegov pristup tj. ta knjiga.