PATRIOTIZAM JE POSLJEDNJE UTOČIŠTE HULJA, A PIRAMIDIOTIZAM PATRIOTA
„Bosna je čudo“, rekao je Haris Silajdžić, svjetski putnik, pjesnik, scenarista, lobista za bogate kompanije iz islamskih zemalja; u slobodno vrijeme član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a ponekad, evo baš sada, čak i predsjednik onoga što se još zove kolektivni šef države.
Piše: Emir Imamović
„Bosna je čudo“, rekao je Haris Silajdžić nakon što je saudijskog princa Turkija al-Faisala, pa još jednog saudijskog princa Mansoura bin Saad al-Faisala i ambasadora Fahada al-Zeida odveo u Visoko da im lokalni Indiana Jones, u matičnim knjigama zaveden kao Semir Osmanagić, pokaže piramide koje je našao u maloj čaršiji za velika otkrića prije tri godine, pa ih sada, makar ih i ne bilo, iskopava.
U pravu je Haris Silajdžić! Bosna jeste čudo. Može svugdje neko doći sa daleka puta, izaći iz aviona, otići ocu i materi i reći da ona brda na koja su išli na izlete nisu ta brda, nego piramide stare između dvanaest i 27.000 godina (osim ako mu tata i mama nisu historičari i znaju kako je prije tih 27.000 godina bilo ledeno doba, dakle, ekstremno nepovoljno vrijeme za građevinske radove). Bilo je, znate već, ako ne istih, onda sličnih slučajeva: reinkarnacija Napoleona, žrtava NLO otmičara, graditelja Manhattana oko Splita, razbijača kodova Mossada koji znaju da će Izrael jednoga dana biti tamo gdje je sada Srbija i da će se, recimo, za titulu prvaka u košarci, boriti Maccabi iz Šapca i Maccabi iz Jagodine... Takvi negdje imaju adekvatnu terapiju, a negdje slobodno prave budale od sebe. Samo nije zabilježeno da ih u zvanične posjete prima predsjednik države ili im goste vodi u pohode, da vide scenografiju najdužeg vica o tome kako Bosanci znaju biti glupi.
Kada je prije tri godine arheolog amater Semir Osmanagić, metodom nepoznatom savremenoj nauci – upoređivanjem fotografije meksičke piramide i bosanskog brda – obznanio kako se u Visokom nalazi najmanje jedna, a najviše bezbroj piramida, vjera u arheološko čudo postala je mjera bosanskohercegovačkog patriotizma. Nju, vjeru – upravo je ta riječ tačna s obzirom na to da nije bilo niti ima jednog valjanog naučnog dokaza da brdo nije brdo – pumpali su pričom koja je, kao i valjda sve iste, imala dva pola. Vjerovati u piramide značilo je vjerovati u Bosnu i Bošnjake, u vlastitu veličinu i posebnost, u Bog sami zna šta još. Ne vjerovati, pitati, tražiti dokaze, naravno, bila je nacionalna izdaja prvog reda!
Bosna je, je li, čudo, pa je nakon nekih 1000 dana i sam Osmanagić priznao kako su piramide ipak prirodne tvorevine na kojima su ljudi tek intervenirali. Što je inače epohalno otkriće, s obzirom na to da se stoljećima na vrhu brda Visočica, nesuđenoj Piramidi sunca, nalaze ostaci utvrde Visoki iz srednjovjekovnog doba. Broj vjernika se polako smanjio i ideja o zemlji starijoj i od, valjda, zemaljske kugle umalo je klinički umrla. A onda je Stranka za BiH Harisa Silajdžića – čiji je politički program u stvari zbir floskula o cjelovitoj, neovisnoj, multietničkoj, građanskoj, našoj dragoj, jedinoj domovini, a svrha postojanja ovladavanje neprodanim profitabilnim kompanijama – na posljednjim lokalnim izborima prošla sjajno: skoro da je potpuno propala, osvojivši tek oko 85.000 glasova.
Haris Silajdžić, svjetski putnik, pjesnik, scenarista, lobista za bogate kompanije iz islamskih zemalja, a u slobodno vrijeme član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ponekad, evo baš sada, čak i predsjednik onoga što se još zove kolektivni šef države je, rekosmo, svakakav, ali budala nije. Kako je Bosna i Hercegovina praktično podijeljena zemlja sa tri odvojene teritorijalne i nacionalne cjeline, stara patriotska mantra na kojoj je Silajdžić jahao više se ne može prodati nikome, pa je tu, blizu zgrade Predsjedništva, tek nekih 30 kilometara od centra Sarajeva, nađena nova. Na opću radost Semira Osmanagića, koji je, u međuvremenu, skinuo šešir, pa gole glave i široka osmjeha sluša kako mu državni predsjednik poručuje: „Svi veliki projekti u svijetu realizovani su zahvaljujući ideji i viziji ljudi koji su imali snagu i volju da sve stave iza sebe i posvete se projektima u korist čovječanstva“. Tako je, valjda, onaj Roberto Salinas Price umalo našao Troju kod Čapljine, dok je Indiana Jones iz bosanske kasabe nakon tri godine ustanovio da brdo nije piramida nego da je piramida brdo, odnosno da je brdo – brdo. Od čega će čovječanstvo, naravno, imati neviđenu korist. Bukvalno neviđenu.