Point. wrote: ↑17/08/2026 20:52
Interesantno da su većinom iz EKV zaglavili na heroinu i sidi.
Ima različitih priča i indicija o svemu tome.
U Beogradu se početkom '80-ih na narko-sceni pojavljuje heroin, kojeg do tada nije bilo u većem omjeru, jer je SFRJ bila pomalo zatvorena zemlja, u odnosu na liberalna tržišta Zapadne Evrope. Na našim prostorima bili su poznati "hašišari" i "travari", dok ovih težih droga nije bilo ili ih je bilo u maloj mjeri, vjerovatno i zbog slabog tržišta i nevelikih prihoda u tadašnjoj državi.
Neki analitičari i novinari čak su tvrdili da je heroin "podmetnut" od strane zapadnih sila u Beograd i bivšu Jugoslaviju, kako bi se destabilizacijom omladine, nakon smrti Tita, ubrzao proces tranzicije i raspada, ali nema nekih dokaza o tome, tako da to više spada u rang nekih novinarskih naklapanja.
Elem, nakon dolaska te droge, čitav niz estradnih, glumačkih i drugih imena, se "navlači" na tu novu drogu. Među njima od poznatijih i ovdje spominjani Goran Čavajda-Čavke iz El.Orgazma, Ivica Vdović - VD i Šarla i Katarine II, Sonja Savić, Rajko Kojić iz Riblje Čorbe, dečko od pjevačice Viktorije, ne mogu se sjetiti imena, našli ga smrznutog u haustoru karjem '80-ih i mnogi drugi, manje ili više poznati muzičari.
S obzirom da uz taj "hobi" ide često korištenje zajedničkog pribora, AIDS je bio česta popratna pojava, VD je bio jedna od prvih Hiv pozitivnih osoba u Ex Yu, nekad možda '83. ili tu negdje. Čavke je bio Hiv pozitivan od neke '88., borio se i gurao, nekih 9 godina sa tom bolešću, VD isto tu negdje (Čavke je umro '97. a VD čini mi se u kasno ljeto-ranu jesen '92.)
Pjesma "Odgovor" od EKV-a koju su često izvodili kao pjesmu koja otvara koncerte tih ranih '90-ih, Milan je posvetio VD-u, govori o osjećajima kad je čuo dijagnozu sa nekim nepoznatim stranim riječima i skraćenicama, inače jedna od boljih pjesama EKV-a iako nije često u tih nekih Top 20 kompozicija tog benda.
VD već '84. nije više mogao da svira, "nogirali" su ga iz EKV-a (nije fer prema bivšem drugu, šta drugu, "suborcu"). Nabavio je neku Yamaha ritam mašinu, pa se nudio da bendovima programira bubnjeve u studiju, ima negdje na netu njegov oglas u novinama iz tog vremena.
Mislim da je njegovo zadnje tv pojavljivanje u nekoj rock emisiji iz negdje '90-te godine, tad jedva govori, teško i nepovezano.
Na kraju, negdje '91.-'92. prodavao je bedževe na utakmicama, i radio tako neke sitne poslove, tužno ga je bilo ljudima gledati, da bi u septembru '92. umro. Kada su ga mrtvog nosili na nosilima i kada je pao, niko nije htio prići da ga podigne, ljudi su se bojali AIDS-a više nego je trebalo.
Kad je Darko Rundek čuo za taj događaj- samo je kratko prokomentarisao- "bio je anđeo do kraja". Inače velika "fanica" VD-a je bila baš glumica Sonja Savić, često je pričala o njemu, kao o važnijem članu EKV-a od samog Milana
Da li je ovisnost imala uticaja na iznenadnu smrt i bolest Milana te '94. godine, ne znam, vjerovatno da jeste. Na Margitinu smrt imalo je uticaja sigurno, tada (kraj '90-ih), se već uveliko u BG za nju zna da je ovisnica, smješta se u nekim polunamještenim stanovima sa nekim čudnim momcima, ljudima oko nje, bilo je odavno jasno. Bubnjar Ivan Ranković Raka, pričao je u intervjuima, kako je sa njom išao tražiti dilere, sredinom '80-ih, kaže da su to bile scene kao iz američkih flimova o "džankijima".
Sad kad gledam snimke koncerata EKV na youtube, vidjelo se na njima da su "urađeni", imali su "zauljene" oči, kao na zejtinu i neke pokrete i govor tijela, koji je ukazivao na to (Margitini prodorni pogledi, puni ljubavi-kako je to opisao jedan beogradski novinar).
Inače, najveća je greška, zbog koje stradaju i porodica i roditelji, je što se ta ovisnost u nekom ranom periodu, ne vidi i ne primjećuje baš lako. Većina ljudi ima predstavu da ti ovisnici izledaju baš kao "džankiji" iz filmova, mršavi, tresu se, puni tikova, buljavih očiju, nerazumljivo pričaju -GREŠKA. Mogu mjessecima pa i godinama izgledati sasvim fino i skockano, sređen i fin govor, elokvencija, korektno i civilizovano ponašanje, stvari se primjete te nakon više godina, kad krene fizičko propadanje, ili ranije, kad krenu nestajati novci po kući, posuđivanja od rodbine i prijatelja, pa familija dođe roditeljima da traže novac nazad. U ranoj fazi to mogu primjetiti doktori i stručne osobe, koje imaju dodira sa takvim ljudima.
Najčešće ovisnost primjete emotivni partneri, dečko ili cura od ovisnika, koji provode puno vremena sa njima, pa primjete te razlike i oscilacije između čistog i "urađenog" perioda.
Pričao mi je kolega, on je dio ovih tv ekipa koje snimaju serije, filmove itd. za sarajevskog glumca koji je umro prije koju godinu, kada su boravili na setu i snimanjima koja traju danima, da se na njemu još 2005.-2006. na ponašanju vidjelo je li suh ili je na nečemu.
Zato često kad se za nekog sazna, ide pitanje-pa kako roditelji nisu vidjeli, pa to je njihovo dijete, nemoguće da ništa ne primjete itd. Veliki su to glumci, poslušajte intervjue i podcaste sa legendarnim Džemalom Murgom, koji je govorio o svojim višedecenijskim policijskim iskustvima.
Meni je pričao jedan stari MUP-ovac, otišao je davno u penziju, da mu je najteži trenutak u karijeri bio kad je zvao oca, da dođe po sina, kojeg su našli u nekim ruševinama, gore na Humu, sav prljav i uneređen, kaže otac- neću da dođem po njega!- kratko i jasno. Eh sad, šta može dovesti oca u situaciju da neće da dođe po svoje dijete za kojeg danima ne zna gdje se nalazi, procijenite sami.
Uglavnom, velika pošast koja je uništila mnogo bendova, mladih ljudi i života.
Dobro je da postoje ljudi koji se izvuku, pa i pričaju o tome, kao npr. Nikola Kolja Pejaković, Feđa Štukan, oni tad postanu najbolji "ambasadori" borbe protiv narkotika.
. Rat me odveo od svega. Ovaj grad me naučio da se čeka, da se radi, da se preživljava. Prao sam prozore. Radio u second hand shopu. Prao auta. Čistio bašte. Najduže u staračkom domu. Poslovi koje niko ne želi, dani kad ne znaš šta će biti sutra. Ali Mujo je izdržao i gore.
Kad se sjetim – nema gorčine. Samo znam da me taj period napravio."