broj dva wrote: ↑13/12/2019 10:31
arzuhal wrote: ↑10/12/2019 17:19
Ne znam... Ljudi bi se trebali potvrđivati svojim djelima, ne samo iznošenjem stavova... Pomozi nekome, dedi, nani, obiđi bolesnog, nahrani cuku, zasadi drvo, osmjehni se nekome, osaburi nekome i tako to...
A ko to radi i nastoji tako da radi u svom životu, ne vjerujem da ima volje i snage za naprđivanja s bilo kime o tome treba li ili ne treba vjerovati jer mu pukne, da se sad i ja malo zajebajem, "čistina Bitka pred očima", pa nema nit' vremena, nit' volje...
Šta misle vjernici, ateisti i agnostici, odakle tačno crpe snagu za rasprave, sujete i to trunje, osim iz pola vijagre?
Snaga dolazi iz (u varirajaćem srazmjeru) iz dosade, zlobe, ubjeđenosti u ispravost vlastith stavova, etanola i tetrahidrokanabinola, želje za raspravom, za potvrdom i dokazivanjem..
I možda nekad iz iskrene želje za dijalogom i razumjevanjem, al to samo kod pičkica.
Nije Sokrat bio budala, tamam i da nije bio historijski lik: ako već moramo, onda majeutikom do istine.
U formi forumske rasprave ili, još bolje,
polemike, odvija se sukob (iako ni sukob nije turobna riječ, naprotiv), a u sukobu niko ne želi biti poražen. Prvo strada istina, pa onda jedno po jedno. I onda ide živi pijesak iscrpljujućeg naprđivanja.
Od ideje da se nešto i sazna ili nauči kroz raspravu nema ništa, ima samo rovovska odbrana ega i sujeta. Treba stvarno biti ćuskija za to...
I jedina stvar koja još uvijek može da bljesne tu i tamo, od nekih finih duša (Kinže, nisi se prvi sjetio!), i da bude korisna u svemu ovome je neki manir, neki izraz lijepog odgoja nekog forumaša i poštovanja Drugog, uviđavnost, lijepa riječ, odsustvo oholosti i sl. Time se insan, doista, može okoristiti u dobru...