Idemedosumom wrote:"Čovjek" i "bezgrješan", po meni, nisu u koliziji, niti taj atribut u bilo kom pogledu vodi ka obožavanju tog čovjeka.
Da li meleki griješe? Da li ih iko obožava?
Sporno je činjenje sedžde (figurativne) Buhariju i Muslimu, kada su njihove predaje pune kontradikcija.
Naročito kada iste kaljaju obraz Poslanika s.a.v.a.
I kada govore o Cipelićima
Pitah te pitanje, na koje mi nisi dao odgovor iz prethodnog posta.
Itekako su covjek i grijesnost smisleni jedno drugome, to sto je Poslanik savs nazvan miloscu svijetovima, samo po sebi ne znaci da kao takav nije mogao pogrijesiti i pokajati se zbog toga, primjer su ti same Allahove dz.s. rijeci, kojim se govori poslaniku savs koreci ga od sustezanja od onoga sto mu je dozvoljeno, tacnije od sustezanja od pojedinih vlastitih zena : O Vjerovjesniče, zašto sebi uskraćuješ ono što ti je Allah dozvolio – u nastojanju da žene svoje zadovoljiš? A Allah prašta i samilostan je.
Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite; Allah je vaš
Gospodar; On sve zna i mudar je. (sura 66, 1-2 ajet)
Allah dz.s. stavio je mnoge poslanike u kusnju da bi ispitao njihovu vjeru, ako su neki i pogrijesili, to bi bio i nacin odgoja prema njima, ali i nama primer kako da u jednakoj situaciji postupimo jer svaki bi pokazao i kajanje za pomenuto dijelo, sto Kur`an i sugerise kroz svoja kazivanja o Ademu as, Musi as, Junusu as i nekim drugim poslanicima, pa i o samom poslaniku Muhammedu as.
Niko ne cini sedzdu pomenutima, svakako da postoje kontradikcije, ali njihov trud bez obzira ne treba omalovazavati jer su oni dali nesaglediv doprinos ocuvanju sjecanja na Poslanika savs i njegovu zivotnu praksu. Svakako hadis nije na prvom mjestu tumacenja Kur`ana. Mufesiri prvo Kur`an tumace Kur`anom, pa tek onda hadisima oko kojih se slozila ulema u pogledu njihove vjerodostojnosti, pa nakon toga dolazi zajednicko misljenje uleme, pa tek onda dolazi pojedinacno tumacenje, sve to ima prednost u odnosu na naše mišljenje i shvatanje.
Allahov Poslanik savs je bio Allahov rob i prije svega covjek, Allah dz.s. ga mnogo spominje po njegovoj osobenosti i ko god zeli da vidi kroz Kur`an kako Allah dz.s. odgaja svoga poslanika savs, neka se zadrzi na mekanskim surama, pa kad njih pređe nek krene sa medinskim, citiracu neke ajete pomenutih mekanskih sura, gdje mu se naredjuje sta da cini, gdje se govori o njegovoj brizi, tugi, kusnji, zivotu u Meki, počecima objave, o Allahovim nadahnucima, potpori rijecima, gdje se poducava raspravama sa musricima, gdje se Poslaniku savs. savjetuje sta da im kaze , kako da postupi kada ga pitanjima pritisnu
(primjerice:A oni govore: ”Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?!”Reci: ”Sam Allah zna! A ja sam dužan samo da javno opominjem."), kako da govori o onome o cemu jos nije objavu dobio, da ne govori o necemu s cime jos nije upoznat, da naredi vjernicima da ne vrijedjaju njihove kipove kako isti nebi lose govorili o Allahu i td:
Code: Select all
O ti, pokriveni!
Ustani i opominji!
I Gospodara svoga veličaj!
I haljine svoje očisti!
I kumira se kloni!
I ne prigovaraj držeći da je mnogo! (Sura 74, od 1-6 ajeta)
Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili,
i breme tvoje s tebe skinuli,
koje je pleća tvoja tištilo, (Sura 94, 1-3 ajet)
Da ne govorimo o cijeloj suri Duha i njenom kontekstu i brigi poslanika as o tome sto mu uputa ne stize zbog prekida upute kojom ga je iskusao, dok nad tim likuju nevjernici govoreci mu kako ga je njegov Gospodar napustio, cime mu se Allah dz.s. obraca da nije nadahnujuci ga rijecima ove sure.
Ti poučavaj – tvoje je da poučavaš,
ti vlast nad njima nemaš! (Sura 88, 21 -22 ajet)
A drug vaš nije lud:
on ga je na obzorju jasnom vidio
i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt
i Kur’an nije prokletog šejtana govor,
pa kuda onda idete?! (Sura 81, 22-26 ajeta)
Onda Sura Abese ili namrštio se i cijeli kontekst koji govori o pomenutom dogadjaju izmedju Poslanika savs i slijepca Abdullaha ibn Umu-Mektima.
Pitaju te o Smaku svijeta: ”Kada će se dogoditi?”
Ti ne znaš, pa kako da o njemu zboriš,
o njemu samo Gospodar tvoj zna. (Sura 79, 42-44 ajet)
"Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj neće da povjeruju." (El-Kehf, 6)
Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio,
Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao.
A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo,
a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo. (Sura 75, 16-19 ajet.)
O ti, umotani! –
probdij noć, osim maloga dijela;
polovinu njezinu ili malo manje od nje;
ili malo više od nje, i izgovaraj Kur’an pažljivo,
Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati –
ta ustajanje noću, zaista, jače djeluje i izgovara se jasnije,
. a ti danju, doista, imaš mnogo posla.
I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti –
On je Gospodar istoka i zapada, nema boga osim Njega, i Njega
uzmi za zaštitnika!
I otrpi ono što oni govore i izbjegavaj ih na prikladan način,
a Mene ostavi onima koji te u laž ugone, koji raskošno žive i daj im
malo vremena; (Sura 73, 1-11 ajet)
Neko je zatražio da se kazna izvrši
nad nevjernicima – niko ne može spriječiti
da to Allah, Gospodar nebesa, ne učini,
k Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina
traje,
zato ti budi strpljiv ne jadikujući.
Oni misle da se dogoditi neće,
a Mi znamo da sigurno hoće (Sura 70, 1-7)
A Ja se kunem onim što vidite
i onim što ne vidite,
Kur’an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku,
a nije govor nikakva pjesnika – kako vi nikako ne vjerujete!
i nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate!
Objava je on od Gospodara svjetova!
A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio,
Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili,
a onda mu žilu kucavicu presjekli,
i niko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti.
Pouka je Kur’an onima koji budu Allahova naređenja izvršavali, a
zabrānā se klonili – (Sura 69, 40-48)
Nūn. Tako Mi kalema i onoga što oni pišu,
ti nisi, milošću Gospodara svoga, lud;
ti ćeš, sigurno, nagradu neprekidnu dobiti,
jer ti si, zaista, najljepše ćudi
i ti ćeš vidjeti, a i oni će vidjeti,
ko je od vas lud.
Gospodar tvoj dobro zna onoga koji je s puta Njegova skrenuo i On
dobro zna one koji su na Pravome putu,
zato ne slušaj one koji neće da vjeruju,
oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili,
i ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena,
klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi,
škrca, nasilnika, velikog grješnika,
surova i, osim toga, u tuđe pleme uljeza,
samo zato što je bogat i što ima mnogo sinova,
koji govori, kad mu se ajeti Naši kazuju: ”To su samo naroda drevnih
priče! (Sura 68, ¸1-15)
Zato ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriču, Mi ćemo ih postepeno odakle se i ne nadaju patnji približavati
i vremena im davati, jer je obmana Moja, zaista, jaka!
Tražiš li ti od njih nagradu, pa su nametom opterećeni?
Ili je u njih iskonska knjiga, pa prepisuju?
Ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga i ne budi kao Zunnun
koji je u ogorčenju zavapio.
I da ga nije stigla Allahova milost, na pusto mjesto bi izbačen bio i
prijekor bi zaslužio,
ali, Gospodar njegov ga je odabrao i učinio ga jednim od onih koji
su dobri.
Skoro da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur’an slušaju,
govoreći: ”On je, uistinu, luda!”
A Kur’an je svijetu cijelome opomena! (Sura 68, 44-52)
I tako dalje...