MuaDib wrote:Danas su me pitali: "Zašto ćeš glasati za Suljagića? Uz opasku kako je riječ o politički nekonzistentnoj osobi, koja je na prvi pritisak pobjegla glavom bez obzira, misleći na mjesto ministra obrazovanja KS."
Uklanjanje diskriminacije bilo koje vrste je valjda pozitivan trend u svakom zdravom drustvu...
Vjeronauka je i na zapadu bitna, ne zato sto je nauka, jer to naravno nije, nego u podrucju izgradnje i oblikovanja identiteta, kako pojedinca tako i nacije. Jednom djelu Bosnjaka, koji su jos u fazi rekonstrukcije nacionalnog identiteta, je vjeronauka zajedno sa religijom vazna karika u ucvrscivanju istoga. Pretpostavljam da su neki ljudi zbog toga tako alergicno reagovali na vracanje vjeronauke u sferu fakultativnih predmeta, kao da se radilo o nekakvoj vrsti degradacije neceg dobroga, sto je njima licno na samom vrhu liste svih prioriteta. Mislim, mogu da shvatim o cemu se radi, ali bi objasnjenje takvog ponasanja bilo ne posebno laskavo, jer objelodanjuje njihovu nesigurnost.
Ja smatram da je Suljagic svoj posao, kao ministar obrazovanja, odradio vrlo dobro. S jedne strane se zalagao za uklanjanje diskriminacije na onom podrucju BiH, na kojem je mogao na nesto da utice, a sa druge strane bi - to je moj licni utisak - djelimicno obesmislio natjecanje djece u podizanju vrijednosti dogme, pomjerajuci tako sistem vrijednosti ka zdravijem.
Religija je mac sa dvije ostrice!
Ako mi bas treba za izgradnju dijela identiteta, za spokoj u dusi i bezbjednost, za shvatanje postojanja..itd - onda ima zdrav i konstruktivan uticaj i na osobu i drustvo. Medjutim, ako je religija vise od toga i ako je ona ideoloski instrument za ostvarivanje politickih ciljeva, manipulaciju, obmanjivanje i kontrolisanje naroda....onda je destruktivna i opasna (npr. Afganistan, Saudijska Arabija...BiH

)
Ono sto je Suljagic uradio je bila sitnica, ali ipak dobar korak ka zdravijem drustvu ulazeci u konfrontaciju sa nazadnim elementima u drustvu i onoga momenta kada mu je SDP okrenuo ledja, izbjegavajuci konfrontaciju sa bolesnim i vrlo vjerovatno potkupljivim mediokritetom zvanim Mustafa Ceric, kalkulirajuci potencijalni broj izgubljenih glasova obezglavljenih - najkasnije tog momenta mi je bilo jasno da je SDP tu radi sebe, radi vlasti a ne radi nas. Gdje se to dolazi do prosvijetljenog, obrazovanog i zdravog, ekonomski jakog drustva bez otpora njegovih ustaljenih, nazadnih ili beznadezno zastarjelih struktura? U tom momentu, tako izdan, napustiti SDP je bio neugodan ali konzekventan i hrabar potez...Nije mi stvarno jasno kako bilo ko tu moze doci do zakljucka da se radilo o beskicmenjastvu i bjezanju glavom bez obzira.
Izbjegavanje konfrontacije vodi ka stagnaciji, a od stagnacije mozemo samo dobiti isto sto i sada imamo:
razjebanu i nestabilnu drzavu, neobrazovanost, neznanje, nezaposlenost i stotine hiljada nesretnih zivota...
Kome to treba a da moze da kaze da voli svoju zemlju i njen narod?