- Dobar dan, . Zašto se, za početak, ne biste ukratko opisali?
- Ambiciozan, fleksibilan, uživam da radim pod pritiskom, i proaktivan sam.
- Oho, baš lepo! Gde vidite sebe za 5 godina?
- Ako moje nade nisu uzaludne, u ovom preduzeću, nakon godina uspešne saradnje.
- Šta vas najviše motiviše u radu?
- Onaj ispunjavajući osećaj kada vidim da je projekat u koji sam uložio celog sebe na kraju uspeo i doneo boljitak kompaniji!
- Zašto mislite da ste baš vi pravi čovek za ovaj posao?
- Pa, mislim da bi mnogi drugi ovaj posao videli tek kao puko lopatanje, celodnevni utovar i istovar šljunka u raskantane TAM-iće mušterija, tegljačenje teških blokova i cevi, lomljenje kičme džakovima cementa, po kiši i bljuzgavici, kao i letnjoj žaropečini, a time propuštaju onu pravu čar i dušu iza tih naizgled prozaičnih radnih zadataka, ne uviđajući ljubav u tome, a zbog koje to sve, barem meni, prestaje da bude klasična obaveza već prelazi u čisto zadovoljstvo!
- Sjajno! Odlično. Takav omladinac nam je i trebao. Primljeni ste! Idite niz ovaj hodnik pitajte sekretaricu gde je Božo iz prve smene skinuo svoj radni kombinezon, trebalo bi da se do sad malo provetrio pa obucite to, i trk napolje u nove radne pobede, stigla neka građa!
