Poucne IFTARSKE PRICE koje pripovjeda hfz. Ammar Bašić
PRIČA PRVOG IFTARA
Ibrahim ibn Edhem je prošao pored čovjeka koji nije imao ni ruku ni nogu, bio je slijep i gubav, sjedio je na putu i ljudi ga hraniše zalogajima hrane. Začuo ga je kako govori: "Hvala Allahu na obilnom davanju i na bezbrojnim blagodatima!" Ibrahima to začudi, pa upita čovjeka o njegovom stanju. On reče: "Rođen sam u ovom stanju, živim na ulici, a hrane me ljudi." Ibrahim upita: "Gdje su tu onda blagodati, čovječe?" A ovaj insan odgovori: "Zar nije dovoljno to što imam jezik koji Allaha spominje i srce koje je Njemu zahvalno?"
***
Prve riječi Kur'ana su: "Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova!" Ne možeš razumjeti ostatak Kur'ana, niti shvatiti smisao života dok ne budeš imao zahvalno srce! Pogledaj oko sebe, mnogo je više onoga što imaš u odnosu na ono što misliš da ti nedostaje! Malo je Allahu zahvalnih, budi od malobrojnih! Tako nas Kur'an uči...
PRIČA DRUGOG IFTARA
Jedan je trgovac izašao da prošeta po gradu. Naišao je na otvorenu džamiju i svratio da klanja dva rekata. Tu zateče čovjeka koji je skrušeno klanjao i molio Allaha. Poželje sa njim popričati, a onda primijeti tragove brige na licu tog insana. Nakon što su ušli u priču ovaj mu reče da ima dug i da ga to muči. Trgovac izvadi iz džepa svotu koja je čovjeku trebala i pokloni mu novac. Ovaj se silno obradova i velikodušno zahvali. Trgovac izvadi karticu sa svojim podacima i kaza čovjeku: "Kad god ti nešto bude trebalo, imaš moje ime i broj!" Čovjek se nasmija i reče mu: "Da te Allah nagradi, ali ne treba mi tvoj broj. Ja sam ubijeđen u Allaha. Kad opet budem imao potrebu, ja ću od Njega tražiti, pa će mi On nekoga poslati baš kao što mi je sada poslao tebe!"
***
Drugi kur'anski džuz sadrži ajet: "Kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam doista blizu!" Ovaj ajet dolazi između ajeta koji govore o pravnim propisima posta, kao da nam se govori: bitno je da postiš od hrane i pića, ali glavno zbog čega postiš jeste da osjetiš vezu sa Allahom i Njegovu blizinu. Njega zovi i od Njega traži, dat će ti zasigurno! Tako nas Kur'an uči...
PRIČA TREĆEG IFTARA
Jednom čovjeku je rečeno da uđe u veliku kuću u kojoj se nalazi soba ispunjena zlatom, srebrom, draguljima i svim najljepšim. “To je posljednja soba u kući. Idi tamo, i sve što nađeš je tvoje, ali pazi, imaš samo pola sata vremena!” Čovjek požuri prema vratima sobe kada odjednom na zidu ugleda prelijepu sliku neke žene i reče sebi: “Kada izađem sa zlatom sve žene će biti moje!” Potom ugleda sliku bijesnog auta, pa pomisli kako će imati deset takvih. Ugledao je i dvorac i poželio da ima još ljepši. Onda se prenu i shvati da prvo mora doći do sobe. Taman kad je krenuo otvarati vrata neko mu stavi ruku na rame i reče: “Tvoje vrijeme je isteklo, moraš izaći.”
***
Glavni lik priče smo ti i ja. Ova soba dragocjenosti je Džennet. Put do sobe je naš put do Dženneta. Čovjek koji reče da je vrijeme isteklo je Melek smrti, a pola sata vremena naš život. Slike na zidu su dunjaluk. Ako staviš dunjaluk ispred ahireta, izgubit ćeš oboje, a ako staviš ahiret ispred dunjaluka dobit ćeš oboje!
U trećem kur’anskom džuzu Stvoritelj opisuje stvorenja: “Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.”
Nije sporno, imaj dunjaluka koliko hoćeš u rukama, ali neka na prvom mjestu u srcu bude svijest da je najljepše boravište kod Allaha! Tako nas Kur’an uči…
PRIČA ČETVRTOG IFTARA
Zvao se Abdullah i bio je veoma drag našem Poslaniku, alejhisselam. Bez obzira na to, imao je jednu lošu naviku koja ga je kroz život pratila. Konzumirao je alkohol... Činio je to javno, tako da je zaslužio šerijatsku kaznu, javni udarci bičem. Smisao te kazne nisu bili jaki udarci koji će naštetiti čovjekovom tijelu, već javna sramota zbog koje se duša treba zastidjeti. Abdullah je kroz to prošao jednom, dvaput, triput... Kada su ga četvrti put kaznili neko od ashaba reče: "Allah te prokleo, dokle više?!" A onda Poslanik milosti okrenu svoj pogled prema tom čovjeku i reče: "Nemoj ga proklinjati, jer on zaista voli Allaha i Njegova Poslanika!" Nakon toga, Abdullah je stalno tražio Poslanikovo društvo i nije se više tom grijehu vraćao.
***
U četvrtom kur'anskom džuzu ima ajet koji objašnjava zašto nečije društvo volimo više, a nečije manje. "Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine." Muhammed, alejhisselam, je ljude pridobio blagošću i lijepim ophođenjem, a ne imetkom niti položajem! Ako istinski slijediš Poslanika, alejhisselam, ljudi će se osjećati lijepo i prijatno u tvome društvu, jer znaju da će ih od tebe samo dobro sresti, pa čak i onda kada griješe. Ljudi će te voljeti i (po)slušati samo onoliko koliko ti njima daš dobrote. Tako nas Kur'an uči...
PRIČA PETOG IFTARA
Osman b. Talha je bio ključar Kabe. Na dan osvojenja Meke još uvijek nije bio prihvatio islam. Zaključao je Kabu i zarekao se da neće otvoriti vrata Muhammedu, a.s. Kada muslimani dođoše, Alija ote ključ Osmanu te Poslanik, a.s., uđe u Kabu. Amidža Poslanikov, Abbas, predloži da čast održavanja Kabe pripadne njihovoj, poslaničkoj, porodici, a onda Allah preko Džibrila objavi: "Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite." Poslanik islama reče Aliji da vrati Osmanu ključ. Ključar reče: "Maloprije si mi oteo ključ, a sada mi ga ovako blago vraćaš?" Alija reče: "Osmane, znaj da je Allah zbog tebe objavio ajete i ovo je Njegova naredba!" Nakon toga, Osman izgovori šehadet, a Alejhisselam mu reče: "Osmane, ti i tvoja porodica ćete do Sudnjeg dana imati ključ od Kabe!"
***
Peti kur'anski džuz sadrži ovaj ajet, jedini objavljen u Kabi. Allah naređuje Poslaniku da ključ od Kabe vrati nemuslimanu jer je on najsposobniji za tu funkciju. Kada je riječ o emanetu i poslu, relacija ne ide ni po rodbinskoj ni po vjerskoj ni po stranačkoj liniji, već po sposobnosti! Tako nas Kur'an uči...
PRIČA ŠESTOG IFTARA
Jednom čestitom krojaču je došao čovjek i zatražio da mu se skroji odijelo. Ostavio je svoje mjere, materijal i novac, a kroz par dana je krojač svoj posao završio. Sutradan dolazi nezadovoljna mušterija i govori krojaču kako mu nije dobro skrojio odijelo. Krojaču su počele teći suze na oči… Čovjek reče: "Nemoj da ti bude teško, ako je već tako, ja ti halalim i ne moraš mi vraćati novac." Onda krojač reče: "Ne plačem ja zbog toga, prijatelju. Nego, dostasam truda uložio u ovo odijelo, pa ti opet nisi zadovoljan sa njim. Strah me je da, bez obzira koliko truda uložio u svoja dobra djela, Allah opet možda ne bude zadovoljan sa mnom kad stanem pred Njega…"
***
U šestom kur'anskom džuzu ima ajet koji kaže da Allah prima djela samo od bogobojaznih. Takvaluk (bogobojaznost) je cilj posta. Bogobojazan nije onaj ko kaže: ja sam dobar kakvih sve ima! Bogobojazan je onaj koji bez obzira koliko činio dobra, smatra da nikada nije dovoljno učinio na putu prema Allahu. Tako nas Kur'an uči…
Stay tuned
