KONTRA POVORKE
ISPOVIJESTI AKTIVISTICA PRIVEDENIH NAKON ŠTO SU POKUŠALE BLOKIRATI 'HOD ZA ŽIVOT' 'Urlikali su nam da smo četnikuše, srpske ku**e, ubojice djece...'
Jutarnji.hr
OBJAVLJENO: 27.05.2019. u 10:38
Zagreb, 250519. Cetvrti Hod za zivot odrzava se u Zagrebu pod geslom Zastitimo najugrozeniju manjinu u Hrvatskoj - nerodjenu djecu. Na fotografiji: u kontra prosvjedu u Praskoj ulici okupili su se prosvjednici udruge Crveni otpor za pravo na pobaca.
Inicijativi Hod za život, koja je u subotu u nekoliko hrvatskih gradova okupila više tisuća ljudi, suprotstavili su se protuprosvjednici na nekoliko lokacija. Policija je zbog prekršaja protiv javnog reda i mira privela 13 osoba koje su u Praškoj ulici u Zagrebu, uoči samog kretanja povorke, sjeli na ulicu kako bi zaustavili povorku.
Riječ je većinom o ženama koje su donijele plahtu s crvenom bojom, koja simbolizira krv, neke su nosile i transparente s natpisima 'Svoga tijela gospodarica' kao i majice s natpisima 'Legalan, dostupan pobačaj'. Dio protuprosvjednica bio je odjeven u bijelo, uz crvenu boju koju su razlile na području u blizini svojih intimnih dijelova.
Među njima je bila studentica prava Iris Ban-Krošelj koja je na Facebooku opisala iskustvo s dozom sarkazma, simboličkog naziva ‘Dnevnik jedne ubojice djece’. Osim što je sam prosvjed i privođenje opisala s humorom, objasnila je malo opširnije za one kojima nije jasno, što je taj njihov istup zapravo značio.
- Praška ulica. Krvavih spavaćica, jer smo maloprije u podrumu pobacile pomoću vješalice, stajemo pred autobus Hoda za život u kojem se moguće vozi teta Markić jer joj je teško hodati. Dižemo šake ‘No pasaran!’. Ostali redovi staju iza nas. Policija traži zapovijed. Novinarka me pita zašto sam tu: ‘Ne želim da drugi odlučuju o mom tijelu, zdravlju, pravu i životu’ - počela je priču.
U više je navrata napomenula da se policija prema njima ponijela korektno dok su iz gomile koja se kretala stizale brutalne uvrede. ‘Srpske ku***, lezbe, četnikuše, ubojice djece’, samo su neke fraze kojim ih je gomila počastila. Upozorenje policijskog službenika koji im govori da blokiraju prolaz i da se moraju maknuti, doživljava kao spas u moru uvreda koje ne prestaju stizati. Nakon upozorenja da će, ako ne napuste ulicu, protiv njih biti primijenjena sredstva prisile, policija odnosi jednu po jednu osobu.
- Dižu me kao Pernara, ali bez imalo drame. Ja im kažem ‘Nježno sa mnom, ja sam dama’, kažu interventni policajci ‘Ne brinite, nježno, najnježnije’ i od dragosti se smiju. Zgodniju žensku nikada nisu nosili. Kako imam 55 kg, čudilo me što me samo jedan nije nosio kao mladu preko praga, ali ovi su iznimno bili dovoljno pametni, pa su zbog krvavih tajica i vješalice zaključili da ipak nisam nevina, pa sa mnom ne trebaju postupati kao na prvoj bračnoj noći - piše Iris i prepričava anegdotu iz policijske stanice gdje su ih zadržali do gotovo 17 sati i nakon svih odrađenih protokola, pustili uz prekršajni prijedlog.
A zašto je s ostalim djevojkama i jednim muškarcem stala pred Hod za život u zakrvavljenim haljinama, prenosimo u cijelosti:
- Jučerašnji otpor otpor je svih osoba, u prvom redu žena koje žele zaštititi svoje tijelo, zdravlje, pravo i život! Pobačaj je naše zakonom postojeće pravo. Zabrana pobačaja značila bi nazadak našeg društva, zadiranje u naše pravo na izbor i odlučivanje o našim životima. Zabrana pobačaja potaknula bi ilegalne pobačaje i osigurala smrt mnogih žena. Nikako ne zagovaram pobačaj kao sredstvo kontracepcije, smatram da se djeca ne ‘događaju’, ali konzumacija prava na pobačaj je osoban i bezuvjetan izbor i pravo svake žene. Svaka osoba se mora odgovorno ponašati u svojim seksualnim odnosima, ali pravo na izbor mora postojati, pogotovo kada bi trudnoća bila rezultat npr. silovanja. Pomalo je čudno da se sloboda odlučivanja o svome tijelu u 21. stoljeću mora nazivati aktivizmom. Čudno je i to što se danas mlade nedovoljno obrazuje o seksualnosti. Još je čudnije to što uoči povorke Hod za život gradom Zagrebom danima niču ustaške zastave, kroz povorku se provlače mladi u crnom noseći ustaške zastave i ostale fašističke simbole, ne znajući njihovo značenje, nesvjesni koliko im drugi diktiraju njihove živote. U Jurišićevoj 25 već danima na prozoru stoji ovješena ustaška zastava, policiji je prijavljivano više puta, a reakcija izostaje. Povorkom Hoda za život uzvikivalo se ‘Za dom spremni!’, nama se dovikivalo da smo četnikuše, Srpkinje, kurve, ubojice djece, po nama se pljuvalo. Oni ne bivaju uhićeni, uhićene smo mi, žene i jedan muškarac jer se suprotstavljamo političkom i vjerskom programiranju naših života. Kraj takvih ispada intervencija policije bila nam je spas, na svojoj koži smo osjetili da sudionici Hoda za život nisu miroljubivi kako govore. U I.PP na Zrinjevcu proveli smo 5 ugodnih sati. Policijski službenici bili su izuzetno profesionalni, nitko od 13 privedenih nije imao pogovor na njihovo postupanje. Protiv nas privedenih bit će pokrenut prekršajni postupak zbog oglušavanje na naredbe policijskih službenika. Zahtijevat ćemo da nam se novčane kazne zamijene radom za opće dobro, želimo volontirati u udrugama za zaštitu životinja, za zaštitu prava žena i drugim. Mnogi me pitaju kako komentiram brojku ‘suprotstavljenih strana’. Moj odgovor uvijek glasi isto: ‘Inteligentnih i hrabrih ljudi gotovo uvijek je, nažalost, izuzetno malo. Povodljivih i nedovoljno obrazovanih redovito je previše.’ Kao što mi ne ugrožavamo njihovo pravo na razmnožavanje, tako niti oni ne bi smjeli ugrožavati naše zakonito pravo na pobačaj. Nazadak društva i prava ne smijemo dozvoliti! Funkcionalno i skladno društvo grade, a njegove različitosti pomiruju kompromisi koji za ovo pitanje već postoje - pravo na priziv savjesti liječnika.
Također jedna od aktivistica, Bojana Genov, istaknula je da zabrana pobačaja, iz iskustva drugih zemalja, niti povećava natalitet niti smanjuje stopu pobačaja.
- Hod za život usmjeren je za zadobivanje političkog i društvenog utjecaja, a ne okupljalište ljudi koji poštuju život. Dobar dio nije iskren čak niti u tome da su protiv pobačaja jer su nama zdušno dobacivali da su nas majke trebale pobaciti. Zna se iz iskustava drugih zemalja koje su zabranile pobačaj da ta mjera ne povećava natalitet niti smanjuje stopu pobačaja nego samo izlaže žene troškovima, putovanjima i zdravstvenim rizicima zbog pobačaja u nesigurnim uvjetima. Našom akcijom htjele smo ukazati upravo na te rizike i na povratak u prošlost koju su žene u Hrvatskoj davno zaboravile. Rasističke poruke poput Thompsonovih stihova 'Plave krvi, bijela lica radjaju se nova dica' su rasističke i na najneugodniji način evociraju teoriju više rase. Zbog toga bi se svaki sudionik Hoda za život koji je padao u euforiju i cupkao na ovu muziku, nepoželjnu u civiliziranim državama, trebao stidjeti. Hrvatske žene neće nikada odustati od svojih stečenih prava i neće dopustiti da o njihovim životima i tijelima odlučuju država niti crkva - rekla je.
