Desavanja u Hrvatskoj

[spreca]

A jes se nesto oshugala i ofucala ....a gdje odose oni guzovi i sise

Suti, jezik pregrizo... ja bih je ovrho ko gumno.

samo navali a meni ostavi Melaniu da joj udarim duboko zimsko oranje....ima da radja ko SAemberija

[muha_sa]

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/112 ... tnici.html

IVO POKVARIO ROĐENDAN KOLINDI, PRVI ČETNIK SRBIJE U PRLJAVOJ ULOZI; „Neka Kolinda GK pozdravi ovako: 'drage ustaše i dragi četnici'…“
Gospodin Bujanec je hrvatskoj javnosti zaista ponudio pravi politički događaj! Za medije je dao izjavu koja ga definitivno prokazuje kao beskrupuloznog manipulatora i sramotu novinarske profesije. Mrtav-hladan, pohvalio se partnerstvom s četnikom i ratnim zločincem Šešeljem u predizbornoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović

Piše: IVO JOSIPOVIĆ

Kaže, sve u dogovoru s izbornim stožerom kasnije izabrane predsjednice. Takva domoljubna, a i delikatna odluka o kolaboraciji s pravim četnikom, osuđenim ratnim zločincem i poticateljem zločina u Hrvatskoj i BiH, sasvim sigurno nije donesena bez same Kolinde Grabar-Kitarović.

Predsjednica je, eto, surađivala s ustašolikim Bujancem i četnikom Šešeljem, upravo onako kako su dobro surađivali njihovi uzori iz II. svjetskog rata. Velikih li domoljuba i Hrvata!

Zapravo, bilo bi primjereno da predsjednica umjesto svoje omiljene sintagme u obraćanju građanima ”drage Hrvatice i dragi Hrvati”, koristi novu, ”drage ustaše i dragi četnici”. Bilo bi to poštenije od nje, s obzirom na to s kojim je i kakvim likovima spremna surađivati.

Jednako je sramotna spremnost predsjednice i njenih dragih ustašoida i četnika da radi političkog probitka besramno, brutalnim lažima blate najbližu rodbinu političkih konkurenata.

Tu razinu moralnog dna na našoj političkoj sceni nitko prije Grabar-Kitarović nije dosegao, nadam se, ni neće. Zapravo, u cijeloj priči Bujanec je beznačajan, bitna je Grabar-Kitarović.

Predsjednica koja je od mnogih dočekana kao kraljica, svetica i nada Hrvatske, pokazala se kao nemoralna i beskrupulozna osoba koja je cijelog mandata sramotila sebe i Hrvatsku.

Znači li to da ta dama neće biti ponovo izabrana? Naravno, ne. Stranačka mašinerija, skloni mediji, gomila para za kampanju i neravnopravnost kandidata u provedbi i nadzoru izbora, lako Hrvatskoj mogu priskrbiti još pet godina sramote.

Počeo je politički proces koji će, uvjeren sam, promijeniti sliku Hrvatske. Spajanjem male lijeve stranke Naprijed Hrvatska s SDP-om, otvorila su se vrata zajedništvu sada razmrvljene ljevice. Ako se proces okrupnjavanja ljevice nastavi, može se očekivati njena transformacija iz političke opcije u općoj defenzivi u onu koja hoće i može promijeniti Hrvatsku.

Naravno, pritom nije odlučujući politički značaj stranke Naprijed Hrvatska, jer se ona zaista nije uspjela značajnije nametnuti na političkoj sceni. Tek poneki mandat u lokalnoj samoupravi to potvrđuje.

Ali činjenica da se stranka od nešto više od tisuću članova, među kojima je najveći broj bivših SDP-ovaca koji su se od njega makli nezadovoljni politikom SDP-a pod Milanovićem, odlučila vratiti matičnom jatu bez ikakvih posebnih uvjeta i zahtjeva, budi optimizam.

Taj bi primjer mogla slijediti još poneka stranka lijevog profila. Povratak u SDP onih koji su iz stranke otišli kada je bila na vlasti, ali s jasnim naznakama problema koji čekaju SDP, baš sada, kad je ta stranka u ozbiljnim problemima, govori o tome da se na lijevoj sceni ipak počinje prepoznavati ozbiljnost vremena.

Desna plima praćena rastom ultrakonzervativizma, ali i ustašofilije, prijeti Hrvatsku vratiti u vremena za koja smo naivno mislili da se više ne mogu ponoviti.

Vrijeme traži od odgovornih ljudi lijevog svjetonazora da prepoznaju prioritet. Do prije nekoliko godina lijeva scena mogla si je dopustiti luksuz većeg broja stranaka i mrvljenja biračkog tijela. Danas to više ne može i ne smije.

Ujedinjenju praktički nije bilo otpora, ni u velikom SDP-u niti u maloj Naprijed Hrvatska. Bilo je tek nešto mrmljanja u bradu manjeg broja onih koji ne razumiju političke procese ili se boje jačanja unutarstranačke konkurencije ili kadrovsko osnaživanje SDP-a vide kroz naočale aktivista u sukobu sadašnjeg vodstva i onih koje mediji nazivaju “milanovićevcima”.

Bernardić je privlačenjem jedne cijele stranke u SDP pokazao liderski gard i pogriješit će ako ujedinjavanje ljevice ne nastavi. Začudo, jedini oštar komentar protiv ujedinjavanja na ljevici došao je od Dalije Orešković, instant-zvijezde naše političke scene.

Dama koja svoj brz uzlet na političkoj sceni ima zahvaliti solidnom predsjedanju Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i prirodnoj naklonosti novim licima na političkoj sceni, zapravo, u politici još nije napravila ništa.

Ali očito svoje ambicije pretpostavlja interesu ljevice. Proces ujedinjavanja vidi kao moj nedostatak političkog vizionarstva. Uz to, ne vjeruje ni jednoj mojoj političkoj inicijativi jer da sam bio izgubio izbore od Grabar-Kitarović, a i osnovao stranku koja nije imala uspjeha. Obrecnula se i na sam SDP jer da nije smislena oporba i jamac socijaldemokracije. Ok, legitimno! Ali….

Gđa Orešković u politici još nije napravila ama baš ništa. Očijuka s predsjedničkim kandidaturom uz relativno dobar rejting, ali dostatan tek da u prvom krugu izbora otrči počasni krug.

Za početak, možda dovoljno. Da, kad Orešković svoj politički projekt ne bi gradila na pukom pljuckanju lijevo i desno, ne dajući ikakav vlastiti suvisli program. Iz njenih usta čujemo samo tko i zašto ne valja.

Bilo bi lijepo da Orešković kaže nešto po čemu bi javnost razumjela zašto ona valja. Što misli o, recimo, ustroju lokalne samouprave? Možda o porezima? Ili o četvrtoj tehnološkoj revoluciji i njenoj primjeni u Hrvatskoj? Misli li išta o reformi pravosuđa, makar i pogrešno? Ili, ima li kao ljevičarka ikakvu viziju o modernom odnosu rada i kapitala?

Jedino što je do sada izustila, a da nije napad na nekoga, teza je da bi, isto kao Milanović, ukinula pravo građanima da neposredno izaberu predsjednika Republike. Iako, oboje će ako se dočepaju Pantovčaka stajati iza toga, kao i Grabar-Kitarović iza one o preseljenju Ureda s Pantovčaka. Baš me zanima tko će glasati za kandidatkinju i kandidata koji bi potpuno obesmislili dužnost za koju se natječu!?

Eto, podsjećam, u istoj fazi predsjedničke “predkandidature” bio sam obećao da će Hrvatska u mome mandatu ući u EU, obećao sam popraviti odnose sa susjedima i inicirati promjenu Ustava da pretvorbeni kriminal nikada ne zastari.

Gospođo Orešković, koji je Vaš program? Pljuckanjem po svemu i svakome počinjete pomalo sličiti na Pernara u ženskom liku. Da, populizam tog tipa može donijeti određeni politički probitak, ali nikada vrhunski i dugoročni rezultat. Ali, uvjeren sam, Dalija Orešković može bolje, i za sebe, i za ljevicu, i za Hrvatsku.

(Kolumna Ive Josipovića preuzeta je s portala tjednika Nacional).

[Banksy]

State Department opet je analizirao stanje u Hrvatskoj: šokantno, problem su korupcija, nasilje nad ženama, veličanje ustaštva…

Izašao je redovni godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj

https://www.telegram.hr/politika-krimin ... -ustastva/

SPOROST PRAVOSUĐA JE VELIKI PROBLEM

USTAŠKI SIMBOLI I SLOGANI

GRUBA HRVATSKA POLICIJA

NASILJE NAD ŽENAMA I RODNA RAVNOPRAVNOST

ANTISEMITIZAM I NEGIRANJE JASENOVCA

POVRAT IMOVINA ŽRTVAMA HOLOKAUSTA

[Banksy]

Odličan Tomić.

05.05.2019.

Ante Tomić: Zašto je predsjednica plakala u Vukovaru? Pa njeni su hadezeovci na koncu zgazili grad više od srpskih tenkova

Piše Ante Tomić

https://www.jutarnji.hr/komentari/ante- ... u/8821334/


Predsjednica se popela na znameniti vukovarski vodotoranj i gledala u daljinu preko grada, preko vijugavog Dunava, zelenih vrbika i plodnih srijemskih njiva, dok je televizijski snimatelj sa strane vrebao kao lovac. Široki je kadar sužavao na njezino lice, zumirao sasvim krupno njezine oči i izmicao se natrag. Napetost je rasla. Okupljeni su grizli nokte nestrpljivo čekajući. Sad će!... Neće!... Hoće!... Neće!... Evo je! Evo je, narode, piše Ante Tomić za Jutarnji list.

Predsjednica se rasplakala. Mokrih se očiju okrenula u kameru i kazala kako je to, ah, neopisivo. Očekivali biste možda da osoba koja će uskoro doktorirati bude rječitija, ali čemu pretjerivati. Za nezahtjevnu je publiku i jedan krajnje općeniti pridjev poput neopisivo bio dovoljan. Nema televizije koji nije uzela vijest da je predsjednica plakala gledajući Vukovar, i bezbrojni su, ne sumnjam, pred malim ekranima plakali s njom. Tako je to bilo potresno da su gledateljima prosto nekako suze presušile i nije ih ostalo za tursku sapunicu koja je išla kasnije u programu.

Ali, zaista, zašto je naša predsjednica plakala? Šta je nju, jadnu, slomilo? Da nije možda čitala priču u Slobodnoj Dalmaciji, objavljenu slučajno upravo na dan kad je ona obišla gradilište vodotornja, kako su cijene nekretnina u tome kraju zemlje čak deset puta manje od onih u Splitu, kako se dvosobni stan od pedeset kvadrata u Vukovaru može naći već za beznačajnih dvadeset hiljada eura? To je svakako nešto što bi slomilo osjećajnije među nama. Gledajući ravničarski krajolik tkogod bi se možda sjetio događaja otprije dvadeset godina, devedeset sedme, osme, na izmaku mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja, kako se onda govorilo, kad su Srbi za ništa, takoreći za ćevape i pivo prodavali svoje kuće i stanove i selili se preko Dunava. I kako se to tragično ponovilo, sada jednaku stvar rade Hrvati. S razlikom tek da su se prvi odselili na istok, a drugi zapadno od Vukovara, ni Srbi ni Hrvati jednako više ne žele živjeti u tome ukletom gradu.

Takva sumorna istina mnoge bi, kažem, natjerala u plač, ali ne i predsjednicu. Ona je, treba li uopće napominjati, plakala zbog devedeset prve. U mislima je bila s braniteljima. Ridala je na vječnu temu, cmizdrila i cmoljila na stari tamburaški hit, nacionalistički evergreen: “Šta su nama Srbi napravili/ Ej, šta su nama Srbi napravili”. No, više od dva desetljeća od mirne reintegracije ta se ploča, dopustite, nešto izlizala. Ne vladaju više Srbi, druga je vlast odavno ovdje. Drugi su odgovorni za odlazak stanovništva i sramotni poraz Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Đakova i Belišća, i oni su, u znatnoj većini, gotovo bez iznimke, iz stranke kojoj pripada sama predsjednica.

Njezine suze zbog toga izazivaju nelagodu. Kad je vidite kako isprekidano diše i brada joj drhti, kako joj se oči pune suzama, dođe vam loše. Ispuni vas bijes od te trećerazredne Antigone koja gledajući Vukovar patetično šapće: “Stoji grad.” A ona, primijetili ste možda, takve predstave stalno igra, vazda je u jednoj napetosti, živčanoj uznemirenosti, potresena, uzdrmana, pogođena, zajapurena, raznježena, slama se pod navalom emocija. Istina, nije to neobično za žene oko pedesete, ali nešto je ipak pretjerano.

Kao da predsjednica takvim predstavama hoće sakriti nedostatak istinskog sadržaja. Kičasta osjećajnost kod nje stoji umjesto autentičnih ljudskih vrijednosti. Bilo je tako, sjećate se, i kad je prije nekoliko mjeseci udomila onoga napuštenog psa. I tada su se, kao i u četvrtak u Vukovaru, snimatelji gurali i gazili jedan drugoga da krupno uhvate njezino ganuće, a ona ih, naravno, kao iskusna medijska profesionalka, nije iznevjerila. Grlila je zbunjenu mješanku grčevitije od izbornika Zlatka Dalića, a svi su uokolo uzdisali i krišom otirali oči. Svima se gospođa predsjednica sa psom u naručju činila kao krasno ljudsko biće, pa i vjerojatno sebi samoj.

Nježnost prema psima često navodi na takav zaključak, premda nema nikakvog razloga za to. Kao što znamo, blesavi se psi zaljubljuju i u dobre i u loše ljude. To da netko ima psa moralno je bezvrijedna činjenica, ništa ne govori o čovjekovoj pameti ili poštenju. Jer, vidite, između ostalih, i Adolf Hitler je imao psa, ženku njemačkog ovčara po imenu Blondi. Može se vidjeti na snimkama, Blondi je prosto obožavala kancelara Trećeg Reicha. Radosno je skakala u njegovo krilo potpuno uvjerena da je on duševan i drag, najbolji čovjek na svijetu. Da je Blondi netko rekao da je njezin gazda zapovjedio ubojstvo šest milijuna Židova, ona bi se zacijelo zgranula: “Moj Adolf! Nema šanse!”

Nije drugačije ni s predsjedničinom udomljenom mješankom. Ta nas kuja samo obmanjuje.

Pa i suze su takve, ne treba im vjerovati. Bez nekog posebnog povoda plaču različiti, i pijanci, i nogometni navijači, i ciganski violinisti, i nevjeste, i njihove matere. Čak i bezdušni šupak poput mene plače slušajući Dolly Parton. U takvim se časovima osjetimo uzvišeno i nevino, kao da nas suze nekako čudesno pročišćavaju, ali to, naravno, nema veze. Ničega posebno ni mudrog, ni dobrog, ni pravednog nema u suzama. Dapače, iza suza se mogu kriti i nečasne namjere, podlost, pokvarenost, bezobzirna laž. Tako se gotovo trideset godina plače u Vukovaru, hoda se sa svijećama i zastavama i neutješno cmizdri zbog davnih srpskih zločina, premda bi nas, po duši govoreći, u bespomoćni gnjev i suze zaista trebalo natjerati ovo sranje koje posljednjih dvadeset godina Hrvati rade.

“Uzmite oglase za prodaju nekretnina, to je nešto za plakati”, trebao bi netko reći gospođi predsjednici. “Vaši su hadezeovci na koncu zgazili grad gore od srpskih tenkova.”

[muha_sa]

https://www.klix.ba/vijesti/regija/doma ... /190502054
Domagoj Margetić: Ratni Zagreb je prao novac Beogradu, Đinđić je ubijen jer je inicirao istragu


Domagoj Margetić je poznati istraživački novinar iz Hrvatske koji je zbog istraživanja "krvavog novca" iz perioda rata na prostorima bivše Jugoslavije više puta privođen, tužen, proganjan i fizički napadan. Bio je u uskom krugu ljudi koji su radili za Franju Tuđmana, a zbog njega su "pali" veliki ljudi poput Sanadera.
U razgovoru za Klix.ba prisjetio se kako je kao 18-godišnjak postao dio HDZ-a, ali cilj drugog čovjeka HDZ-a i premijera Hrvatske Josipa Manolića bio je da uspostave ljevičarsku struju u toj stranci, onoj koja će biti suprotna struji Gojka Šuška. Ističe kako tada nisu vjerovali da će Šuškova struja zadominirati, ali da je 1993. godine bilo jasno da nisu bili upravu.

"Moj jedan djed je bio antifašistički borac, a drugi je stradao u Jasenovcu tako da sam odgovarao kao kandidat za tu struju. Pokojni otac mi je uvijek govorio:' Sine, pazi da uvijek možeš uspravne glave hodati' i to mi je lajt motiv, da svakoga mogu pogledati u oči i reći dobar dan. Mnogi drugi iz tog vremena ne mogu i ne smiju hodati gradovima bivše države, ja sam uspio nekako. Svakog ste trenutka u prilici biti čovjek i to je izbor koji je samo vaš", rekao je Margetić.

Borba protiv politike ratne Hrvatske prema BiH


Iako su očekivali da će državom upravljati elitne i obrazovane strukture, Margetić kaže kako se dogodilo nešto sasvim drugačije, te da 1992. godine dolazi, kako kaže, šljam.

"U 11. mjesecu 1992. godine sam imao dug razgovor s Manolićem kada je počelo odvođenje građana srpske nacionalnosti i neistomišljenika u Zagrebu i okolici, u Sisku se nestajali ljudi, a u Gospiću gdje su živjeli umjereni ljude dovode ekstremiste. Htio sam otići, ali mi je Manolić rekao: 'Možeš otići i oni će dovesti nekoga svog, ali ako samo jednom čovjeku možemo pomoći to je puno'. Odlučio sam ostati. Stvari se zaoštravaju 1993. godine kada počinju sukobi u BiH između hrvatskih snaga i Armije RBiH. Tu smo se našli na potpuno suprotnoj strani od većine državnog vrha Republike Hrvatske", rekao je.

Protivili su se politici koju su Tuđman i Šušak vodili prema BiH smatrajući da je interes Hrvata iz BiH sasvim drugačiji od, kako kaže, getoiziranja koje je htio izvršiti tadašnji hercegovački HDZ. Margetić je tada bio zadužen za komunikaciju s ljudima koji su vodili HDZ u Srednjoj Bosni koji su, ističe, bili umjereni ljudi koji su shvatali da je pitanje suživota pitanje opstanka.

"Kada su došli u Zagreb dodijelili su ih meni i bilo mi je jasno da su oni 'pušteni niz vodu' jer ja nisam bio profil koji je odlučivao. Rekao sam im da je to gotova stvar čim sam im ja dodijeljen. Tada ih miču iz struktura HDZ-a kao i sve umjerenije ljude i na površinu izlaze zaista ekstremisti, ljudi sa suludim idejama koji su bili otvoreni zagovornici sukoba u BiH i otcjepljenje Herceg-Bosne od BiH. To su bili ljudi koji su otvoreno trgovali glavama Hrvata u Bosanskoj Posavini i Srednjoj Bosni. Oni su za njih isključivo bili valuta za trgovinu da bi ostvarili svoju secesionističku priču. U suštini to su bili ljudi uvučeni u šverc nafte, viskotarifnih roba, droge itd", naglašava.

Optužbe protiv ratnih generala za šverc droge


U Ured predsjednika Hrvatske tada su stizali često izvještaji u kojim se navodilo da visoki generali HV-a i HVO-a krijumčare drogu i da stoje iza toga, a ljudi koji su hapšeni zbog krijumčranje i po 20 kilograma heroina ili kokaina su imenovali te generale. O svemu, kaže Margetić, postoje policijski zapisnici, a i sam je snimo videosvjedočenja uhapšenih nekoliko godina nakon. Jedan od njih je i Mile Parać o kojem su pisali hrvatski mediji, a koji je javno optužio bivšeg generala Ivana Čermaka da je radio za njega.

"Pokazalo se da iza svega stoje čisti kriminalni interesi i da se ne radi o nikakvim nacionalnim interesima kako se pokušalo prikazati. Pokušali smo takvu politiku progurati, ali je bilo nemoguće jer je politika Hrvatske prema BiH bila prepuštena Šušku. Tuđman je imao bolesnu opsesiju o Banovini što je bio problem jer je Šušak igrao na njegovu emociju. Kada je dobio BiH na upravljanje stvar potpuno izmiče kontroli i Manolić odlazi iz HDZ-a, ali mene ostavlja kazavši da 'neko od nas mora ostati'. Ostao sam do iza Oluje i bio u otvorenom sukobu sa Tuđmanom u vezi korupcije u HDZ-u, u državi, ratnim zločinima i organiziranom kriminalu o čemu sam javno govorio", prisjetio se Margetić.

Odbio penziju i diplomatiju za šutnju


Tuđman ga je, kaže, tolerisao jer je imao dvorski smisao za protokol: imao je svoje Jevreje i Srbe za pokazivanje kao u, ističe Margetić, zoološkom vrtu. Nakon Oluje odluči otići iz stranke. Na posljednjoj sjednici sukobio se otvoreno s Tuđmanom u vezi procesuiranja ratnih zapovjednika i pripadnika ratnih jedinica koji su se teretili za ratne zločine. Smatrao je kako se trebaju prosuirati a da sudovi odluče da li je neko kriv ili ne, ali tadašnji HDZ nije bio za to. Optužio ih je da stoje iza prikrivanja ratnih zločina.

"Bila mi je ponuđena penzija i dilomatska služba da odustanem, ali odbio sam sve. U junu 1997. godine na sjednici HDZ-a donose odluku da me razrješavaju svih državnih dužnosti što je bilo nezakonito jer je bila sjednica stranke, a ne državnih organa. Tada sam napisao nekoliko otvorenih pisama Tuđmanu koja su objavljena u Riječkom listu u kojima se govori o korupciji, zoličinima itd. I tada se posvećujem istraživačkom novinarstvu koje radim već 22 godine", kazao je.

Spašavanje Srba i drugih neistomišljenika od smrti


U jeku ratu spasio je više od 300 osoba iz logora i ilegalnih zatvora, te ih uz pomoć Manolića i drugih ljudi prevozio u Mađarsku, Sloveniju, Italiju itd.

"Dok su drugi koristili značku Ureda predsjednika za kriminal i zločine shvatio sam da je možemo koristiti za dobre stvari i ako je to išlo mnogo teže. Kada sam došao u studentski dom Lašćina koji je bio zatvor po jednu grupu i legitimisao se značkom, vojnik je izvukao automatsku pušku. Cijelu noć su trajali pregovori i uspjeli smo ih preuzeti i prevesti za Mađarsku. Naša logika je bila da ako je neko ilegalno zatvoren u ilegalnom zatvoru, sve i da jeste počinitelj nekih djela protiv Republike Hrvatske, mi ćemo ga izvući i odvesti preko granice jer je Hrvatska imala jasne definisane zakone - nema smrtne kazne, zabranjena su mučenja i ima Zakon o krivičnom postupkiu na temelju kojeg možete legalno pritvoriti nekoga u legalnom zatvoru. Prigovaralo nam se da smo izvlačili neprijateljske oficire KOS-a i to je možda tačno, ali ti ljudi su bili zatvoreni na nezakonit način, mučeni su i htjeli su ih likvidirati. Čuvali smo ustavni i pravni poredak time", smatra Margetić i ističe da i danas na to gleda isto.

Naglašava kako je Josip Manolić bio najzaslužniji za pokrivanje njihovih akcije i da bi ih u suprotnom "pojeo mrak" jer nije bilo puno ljudi koji su bili spremni to raditi. Posebno se osvrnuo na tadašnju ljevicu koja je, kako kaže, okretala glavu od svega, a svoju hrabrost su prokazivali u svojim salonima, kućama i pojedinim kafanama.

"Kada je jedna djevojka Hrvatica nestala u Rijeci, njeni roditelji su uspjeli doći do mene, ali je bilo prekasno. Odvela je Merčepova paravojna jedinica i držali u ilegalnom zatvoru. To je bilo teško saznati. U jednom trenutku iz očaja dolazim u Vinodol u Zagrebu gdje su sjedili Marko Veselica, Ivica Račan, Savka Dapčević i general Rukavina, sva krema koja slovi kao građanska lijeva priča, i molim ih da nazovu predsjednika Tuđmana jer su oni njegova ekipa ih 1970-ih, pognuli su glave. Niko mi nije rekao ni neću ni hoću, a garantujem vam da je samo npr. Račan nazvao i rekao pustite mi tu i tu osobu, Tuđman bi ga poslušao", rekao je Margetić.

Dokumente s novim identitetom je izrađivao Vjeko Brajević, tadašnji zamjenik ministra unutrašnjih poslova RH. Danas je u kontatku s nekim od tih osoba i postali su prijatelji. Nažalost, ističe da je bilo mnogo onih koji su stradali jer nisu za njih znali.

"Svi oni koji su im bili na putu i označili kao peta kolona, bez obzira na nacionalnost, bili su odvedeni", kaže.

Ratni profiteri danas "ugledni biznismeni", saradnja Beograda i Zagreba


Nakon svega počeo je tragati o pravim uzrocima rata i objavio je nekoliko knjiga o tome. Upravo zbog svojih istraživanja, te dokumentacije i činjenica do kojih je došao, privođen je nekoliko puta, zatvaran, ucjenjivan, prijećeno mu je, okretali su glavu od njega i najbliži, a proglašavali su ga i neuračunljivim. Ipak, njegova istraživanja dovela su do "pada" Ive Sanadera i Tomislava Karamarka, ali i mnogih drugih iz ratnog perioda.

"Išao sam kriminalističkom logikom - trag krvi i trag novca. Trag krvi je bio jasan jer su se ratni zločinci našli i još uvijek se nalaze na optuženičkim klupama jer je rasla politička volja da se ratni zločinci procesuiraju. Ali mene je više zanimao stvarni uzrok rata i ko je najviše profitirao i shvatio sam da nemamo proces protiv onih koji su profitirali na zločinima i u normalnim okruženjima bili kvalifikovani kao ratni profiteri, a ne kao ugledni biznismeni, bankari, hotelijeri i sl. kao kod nas Balkanu. Krenuo sam tragom novca jer su nestali ekonomski gignati iz bivše Jugoslavije, nestale su pare iz državnih banaka i zanimalo me je gdje su", kazao je.

Na početku je imao vrlo malo podataka jer su dokumenti bili skriveni, a rijetko ko je želio pričati o tome. Prve priče je objavio u januaru 1999. godine i nije ni slutio da će ga dovesti do podataka o saradnji svih strana kada je bilo riječ o izvlačenju novca dok su njihove vojske ratovale, gradovi bili pod opsadama, civili ginuli, a sela gorjela. Ti ljudi su imali zajedničke račune i banke te su jedni drugima prali prljave pare.

"Otkrio sam tajne račune Zagreba i Beograda. Dokumente mi je davala Borka Vučić, poznata kao Miloševićeva bankarica. Radio sam dugo i s Vericom Barač, predsjednicom Savjeta za borbu protiv korupcije u vrijeme Zorana Đinđića i kasnijim vladama, a sarađivao sam i s Vukom Obradovićem, Đinđićevim potpredsjednikom Vlade, na istraživanju tajnih računa Miloševića na Kipru. Vučić mi je na početku govorila da su pare za Miloševića prali Hrvati, a meni je to bila naučna fantastika. Ali, kada vidite transfere, skrbničke i povjereničke račune i drugu dokumentaciju vidite da je sav novac koji je odlazio iz Srbije pran je preko banaka koje je kontrolirao Zagreb i shvatite da je to jedna ratnoprofiterska priča", naglašava.

Đinđić ubijen jer je inicirao istragu o kiparskim parama


Istraživanjem je došao i do zaključka da je upravo i zbog ove piče ubijen Zoran Đinđić jer je inicirao istragu o kiparskim parama. Mislio je, kaže Margetić, da otkriti nekoliko tajnih računa, utvrditi iznos, napraviti zapisnik i vratiti ih. Upozorio ga je da to nije tako naivna priča.

"Motiv ubistva koji je Beograd označio je bio apsurdan jer se znalo da će svaki sljedeći premijer morati sarađivati s Haškim tribunalom. Iza tako velikih ubistava stoje veliki interesi i veliki biznis i pare. Vuk i Borka su mi pomogli i dali dokumentaciju koja upućuje na to da je ubistvo Đinđića imalo regionalni motiv ljudi koji su stajali iza tih ratnoprofiterskih biznisa. Kada je inicirao istragu nije znao da će ona voditi prema Zagrebu, Ljubljani i drugim centrima. Istraga bi utvrdila opasni vezu ratnog Zagreba i ratnog Beograda i mnoge ratne tajkune koji su nastali. Utvrdilo bi se gdje je Zagreb sakrivao pare za Beograd i to njima nije odgovaralo. Sve to detaljno opisujem u posljednjoj knjizi", istakao je.

Više puta je o ovome pozvan u MUP Republike Srbije da svjedoči i smatra da je upravo to jedan od dokaza da neki iskusniji inspektori vjeruju da je to pravi motiv. Sarađivao je i sa Josipom Bogićem koji je projektirao operaciju Sablja i informacije do kojih je on došao poklapale su se s onima koje je imao Margetić. Epilog svega je bio taj da je Bogić penzionisan, a njegov odjel raspušten.

"Očito je neko u Beogradu htio tu priču zataškati, a ne istražiti", smatra Margetić.

Javnost ima pravo da zna


Uprkos svemu što je doživo kaže da ga nije bilo strah i da ne planira odustati jer smatra da javnost ima pravo znati o prljavim poslovima.

"Nisam odustao 22 godine jer po savjesti ne smije. Stvorio sam mrežu ljudi koji mi vjeruju i to je velika odgovornost - ne iznevjeriti ih", naglašava.

U jednom intervjuu napisao je za sebe "Ja sam izbrisan čovjek. Prošli čovjek. Lažni čovjek. Zabranjen čovjek". Učinio je to nakon niza ucjena koje ga nisu ušutkale i optužnica koje su pale, ali su za to trebale godine dokazivanja.

"Svako jutro kada otvorim internet saznam nešto novo o sebi. Početak i kraj mog dana je pitanje 'Da li je vrijedilo i da li vrijedi i dalje?'. Prije nekoliko godina Barač mi je u sedmici kada je umrla poslala SMS: ?Znam, ne smiješ dame pitaš da li je vrijedilo. Vrijedilo je, rekli smo istinu'. To je bila njena lična oporuka da mi stalno bude opomena kada padne i kada bih se maknuo od svega, da omogućim javnosti da zna činjenice i to je najvredniji posao koji možemo obavljati", poručio je Margetić

[muha_sa]

https://vijesti.rtl.hr/potraga/3445973/ ... e-i-ledja/

[problemnatravunu]

Izjava zgođušne hrvatske nacistice

https://net.hr/danas/hrvatska/i-bruna-e ... -hrvatske/

[kakavdanakneiskustvu]

strasno je da postoje ljudi koji i dan danas misle i pišu da je NDH izraz volje hrvatskog naroda,valjda nesvjesni time da se onda moze reći da je izraz volje hrvatskog naroda i masovno ubijanje srba,roma,jevreja u jaesnovcu

[Novak20]

Izjava zgođušne hrvatske nacistice

https://net.hr/danas/hrvatska/i-bruna-e ... -hrvatske/

Čega se pametan stidi, time se budala ponosi.

Za dobro Hrvata i Hrvatske, iskreno se nadam da je ustašica ovim fašističkim preseravanjem završila političku karijeru.

[Banksy]

Možda karijeru u Hrvatskoj. Ode Esih u Evropu.

Neovisni za Hrvatsku koji na europske izbore izlaze u koaliciji s HSP-om predali su listu Državnom izbornom povjerenstvu. Listu predvodi Bruna Esih.

[Novak20]

Možda karijeru u Hrvatskoj. Ode Esih u Evropu.

Neovisni za Hrvatsku koji na europske izbore izlaze u koaliciji s HSP-om predali su listu Državnom izbornom povjerenstvu. Listu predvodi Bruna Esih.

Možda hoće, možda neće. Nadam se da Esih neće u EU ali sve je moguće imajući u vidu da će se birati 12 zastupnika. Tri prve liste će sigurno biti zastupljene, četvrta možda.
https://dnevnik.hr/vijesti/izbori-za-eu ... 56700.html

Ovako je to izgledalo 2014. na izborima za Parlament EU.

http://www.europarl.europa.eu/elections ... ml#table04

[spreca]

Izjava zgođušne hrvatske nacistice

https://net.hr/danas/hrvatska/i-bruna-e ... -hrvatske/

Jos jedan ociti dokaz da Hr vlast na celu sa HDZ krupnim koracima koraca ka fasizmu , zato Kobilinda trazi Isilovce po BiH da budemo svi jednaki...ali nece moci

[Banksy]

Možda karijeru u Hrvatskoj. Ode Esih u Evropu.

Neovisni za Hrvatsku koji na europske izbore izlaze u koaliciji s HSP-om predali su listu Državnom izbornom povjerenstvu. Listu predvodi Bruna Esih.

Možda hoće, možda neće. Nadam se da Esih neće u EU ali sve je moguće imajući u vidu da će se birati 12 zastupnika. Tri prve liste će sigurno biti zastupljene, četvrta možda.
https://dnevnik.hr/vijesti/izbori-za-eu ... 56700.html

Ovako je to izgledalo 2014. na izborima za Parlament EU.

http://www.europarl.europa.eu/elections ... ml#table04

Hoće, sigurno. Previše je Plenković mlak za crmokošuljaše, pogotovo sad je kad je i def. otkačio Vasu.

[detroit-mercy]

Izjava zgođušne hrvatske nacistice

https://net.hr/danas/hrvatska/i-bruna-e ... -hrvatske/

Čega se pametan stidi, time se budala ponosi.

Za dobro Hrvata i Hrvatske, iskreno se nadam da je ustašica ovim fašističkim preseravanjem završila političku karijeru.

Gledajuci na danasnju Hrvatsku, moze samo da dozivi streloviti uspon u politickoj karijeri

[Lincoln-Burrows]

Gledajuci na danasnju Hrvatsku, moze samo da dozivi streloviti uspon u politickoj karijeri

Tko? Bruna Esih, ma oni su mrtvi poput HSP, ako uhvate koji mandat u Saboru mogu se tući nogom i guicu

[istra_hr]

Bruna i Haso - najnegativniji nazovi političari u HR... mislim da će dobiti 1-2 %
a u Jutarnjem super komentar na protekle dane:
"ZAŠTO JE VAŽAN DAN POBJEDE
Da su u Drugom svjetskom ratu prevladali fašisti, Hrvatska bi bila nevažna državica kojom vlada četvrta generacija fanatika, morska obala bi nam se protezala od Crikvenice do Senja, a na šoping bi išli u mađarski Čakovec"

[kakavdanakneiskustvu]

http://hr.n1info.com/Vijesti/a401673/Ze ... gfsMJfoQj4

[mayab]

a čini mi se isto i u BiH

[Banksy]

Predsjednica zbunjuje svoje fanove od kojih mnogi zaista ne znaju: Je li Zagreb oslobođen ili je pao 8. svibnja 1945.?
Goranko Fižulić

https://www.telegram.hr/price/predsjedn ... bnja-1945/


Gospođa predsjednica je dan oslobođenja glavnoga grada Hrvatske provela onako kako su to od nje očekivali oni koji su tog dana obilježavali njegov pad. Na dan kada je kapitulirala nacistička Njemačka predsjednica Republike posjetila je Bleiburg, Macelj i Hudu jamu kako bi zapalila svijeće i položila cvijeće za nevine žrtve ubijene od pripadnika Jugoslavenske armije nakon završetka Drugoga svjetskog rata.

SVIBANJSKA DILEMA: POBJEDA ILI PORAZ
Tomislav Jakić

https://www.tacno.net/banja-luka/sviban ... ili-poraz/


Današnja bi Hrvatska, službena, ali i šire: kleronacionalistička, najradije svoj identitet gradila na poistovjećivanju s poraženima iz godine 1945. Kako to (ipak) ne smije – ta članica je i Evropske unije i Atlantskoga pakta, a u svojem je Ustavu zapisala da se temelji (i) na antifašizmu, i dalje će cviliti u procjepu između pobjede koju takvom ne smatra i poraza što bi ga najradije pretvorila u pobjedu.

....

A umjesto bilo kakvog zaključka, evo dijela poruke što ju je autor ovoga teksta dobio na dan Titove smrti, 4. svibnja, od svojeg starog školskog druga: “Godine 1994., na pedestogodišnjicu savezničkog iskrcavanja u Normandiji našao sam se u Normandiji u Saint Malou i gledao padobrance kako se paradno spuštaju da obilježe svečanost. Na jednom kraju iza plaže, na brežuljku, bili su portreti savezničkih državnika: Roosewelt, Churchill, Staljin, De Gaulle i Tito. Bilo mi je drago tada gledati te panoe, a i sada mi je drago kada se toga sjetim. Bilo je lijepo tada na Normandijskoj plaži biti među pobjednicima.”

Komentar nije potreban. Tek pitanje: ne bi li i Hrvatskoj (u Hrvatskoj) bilo lijepo među pobjednicima?

[kakavdanakneiskustvu]

danas je valjda godisnjica stradanja na bleiburgu,maloprije na tv kalendaru prilog o tome,i vojsku NDH nazivaju hrvatske regularne postrojbe,krvolocni partizani ih pobiše na bleiburgu i sta god to bilo,kriznom putu,ako su to bile hrvatske regularne postrojbe onda je i u jasenovcu bio konc. logor tih postrojbi u kojima su pokusali istrijebiti srbe,rome,jevreje,hrvatski koncentracioni logor,ne ustaski,nego hrvatski,koje ispiranje mozga,fuj

[kakavdanakneiskustvu]

https://www.telegram.hr/politika-krimin ... 5LutZCR3-A

[problemnatravunu]

http://www.telegram.hr/politika-krimina ... =NetWidget

NA JUČERAŠNJI DANAŠNJI dan 1941. godine počinjena je najveća izdaja u hrvatskoj povijesti. Tog su dana, naime, u Rimu jednim potpisom fašističkoj Italiji predane tisuće četvornih kilometara hrvatskog teritorija. Gotovo cijela Dalmacija, gradovi Zadar, Šibenik i Split, otoci Rab, Krk, Vis, Lastovo, Korčula i Mljet, veliki dijelovi Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, sve je to sluganskim potpisom Ante Pavelića došlo u ruke fašističke Italije.
Pogodili ste, radi se o sramotnim Rimskim ugovorima koji su potpisani baš na današnji dan 1941. godine. Bio je to samo dokaz onoga što se već znalo - mjesec dana ranije uspostavljena takozvana Nezavisna Država Hrvatska stvorena je samo kako bi poslužila za zadovoljavanje talijanskih i njemačkih interesa.
Izdajničkim ugovorom Pavelić je na milost i nemilost fašističkoj Italiji predao oko 400.000 Hrvata te neznatan broj Talijana. Još ranije, nakon Prvog svjetskog rata, Rapalskim ugovorima Italija je preuzela Istru, Rijeku i dijelove obale. Upravo su u Paveliću Talijani vidjeli čovjeka koji može ispuniti njihove apetite za hrvatskom obalom, pa nije ni čudo što su ga godinama prije rata u tajnosti obučavali i podržavali, čekajući povoljan trenutak kad će u ratnom ludilu svoju marionetu postaviti na vlast u Hrvatskoj.
Hrvatska dobila i talijanskog kraljaPredaja teritorija bila je samo jedna od podaničkih stvari na koje je ustaška vlast bez pogovora pristala. Naime, dogovoreno je da NDH neće u većem dijelu primorja i unutrašnjosti podizati nikakve vojne objekte niti držati ratnu mornaricu. Italija je interesnu sferu u NDH podijelila na tri zone. Prva je zona izravno priključena Italiji, druga je postala demilitarizirana, odnosno snage NDH nisu smjele tu graditi vojne objekte. Treća, najudaljenija od mora, bila je pod kontrolom NDH. Naravno, ustaške sluge fašista obvezale su se plaćati troškove talijanske vojske na svom teritoriju.
Što je malo manje poznato, ustaše su prihvatile i ideju da se savojski princ Aimone Roberto Margherito Maria Giuseppe di Torino okruni za hrvatskog kralja, i to pod imenom Tomislav II.

[emric]

[Bodkin]

danas je valjda godisnjica stradanja na bleiburgu,maloprije na tv kalendaru prilog o tome,i vojsku NDH nazivaju hrvatske regularne postrojbe,krvolocni partizani ih pobiše na bleiburgu i sta god to bilo,kriznom putu,ako su to bile hrvatske regularne postrojbe onda je i u jasenovcu bio konc. logor tih postrojbi u kojima su pokusali istrijebiti srbe,rome,jevreje,hrvatski koncentracioni logor,ne ustaski,nego hrvatski,koje ispiranje mozga,fuj

Osim ako su ustase bile njemci ili italijani, tacno je to napisano

[Novak20]

Popushishe Bruna i Zlatko na izborima za EU Parlament.

https://www.index.hr/vijesti/clanak/obr ... 88503.aspx