Pokret za odlazak - ubleha ili stvarnost?

[SaraFina]

Ja nikad ne bi živjela u USA. Bila sam poslovno dva puta po pola godine a privatno 4 puta do sada.
U Čikagu mi živi tetka i njena porodica. Prilično su situirani za svoju životnu dob, a djeca su već i samostalna te uz školovanje svo troje zarađuju.

Šta mi se ne dopada u Čikagu? Bez auta si kao bez nogu. Bukvalno. Radni dan traje s prevozom 10 - 12 sati. Na ulici (tokom vožnje gradom) nećeš vidjeti ljude da šetaju. U Berlinu, Minhenu, Beču to je normalna pojava. Bukvalno se svi voze. Djecu malodobnu voze do škola i vrtića autom. Nikog nisam upoznala da dijete pusti u javni prevoz do škole ili da do vrtića ide podzemnom. Što je kod nas u EU također normala. Gužve u prometu znaju biti višesatne.
Stanovi za iznajmljivanje u solidnim dijelu grada su također jako skupi.
Za kuće po predgrađima oni nisu zainteresirani, jer im se to ne održava a i djeca će uskoro seliti. Za 3 godine ostaće sami sa tečinom mamom.
Svakodnevna nabavka namirnica zbog poslovnih i privatnih obaveza nemoguća je.
Dakle obično se vikendom ide u tržne centre i te velike kupovine. Gužve su užasne. Svijet bukvalno opterećuje svojim prisustvom.
Od teče majka je starija gospođa, koja je preko radne sedmice izolirana i vezana isključivo za stan. Ne snalazi se u prometu i vožnji i njen život se sveo na preživljavanje između 4 zida. Jezik poznaje za osnovnu komunikaciju...Udovica je, pa nema ni muža da popuni tu prazninu i usamljenost.
Predpostavljam da je tako svim ljudima iz BiH, koji su u poznoj dobi došli u USA.
Praznik je otići vikendom na jezero i odmoriti mozak. I familijarni život sa druženjem je također sveden na vikende...
U toku sedmice rijetko do nikako se ne izlazi...

Što se tiče poslovnog dijela i mog života u USA skoro godinu dana, priznajem da je bio donekle zadovoljavajući.
Imale sam zdravstveni problem odnosno alergiju, te sam otkrila zaškoljice zdravstvenog osiguranja kod Amerikanaca.
Uglavnom, mi svi ja i kolege evropljani (Nijemci, Skandinavci) imali smo neku verziju koju smo mogli koristiti isključivo u slučaju nesreće.
To nam nije rečeno prije polaska. Ni nagoviješteno našom poslodavcima (institutima sa kojih smo došli) Tako da sam svaki pregled plaćala.
Starije kolege sa diabetesom njih troje, bili su također primorani plaćati posjete ljekarima.
Bila sam smještena skupa sa ljudima s kojim sam došla i osjećali smo se pomalo izolirano u prvo vrijeme.
Kolege iz USA poslovno rangirane kao i mi, nas sa njemačkog govornog područja nisu tako dobro prihvaćali kao Skandinavce. I pokušavali su mentore izigravati što smo mi odlučno odbijali. Skandinavci su od svih evropljana bili najbolje uklopljeni.
Niko od nas nije tražio zelenu kartu, niti je ostvario kontakt, da bi po povratku u EU poslovno mogao nastaviti u USA.

Iskustvo nam je bilo poučno i dobrodošlo a jezik i kontakt pogotovo... Poslovno svi smo napravili (skoro) što smo planirali.
Ja sam među onim "skoro" Ali nisam razočarana. U Berlinu sam dovršila to poslovno poglavlje

[detroit-mercy]

..da i budi spreman, da radis za nisu satnicu od kolege na istom zadatku dok ne dodjes do GC --

Pa nije bas da radis za nizu satnicu , kao expat obicno dobijes housing and car allowance ( odredjenu sumu za stan i auto- obicno dobra lova) tako da sa time plus zarada izadjes bolje nego kolege na istom zadatku. Kad dobijes GC obicno onda prelazis na local contract, zaradjujes isto kao i kolega ti ali gubis ove expat beneficije. Plus, sve zavisi i kakav si strucnja i koliko te firma hoce .

Zavisi od potrebe i firme - ali, sve ima cijenu - par slucajeva znam da je bilo drugacije - no, nije da treba biti razlog i ne pristati na takvu sansu.

Generalno, ako te firma iz Evrope dovodi ovdje onda je znak da im trebaju te pozicije, jer nece te dovoditi "nako" , plus kao sto rekoh, treba privuci ljude da ostave svoju kucu i da idu na 3-5 godina negdje a kako to rade obicno sa $.
E sad, za nekoga kome je US cilj sam po sebi, njemu sve to dobro dodje.

[konjislav]

Ovdje nam je DoFu u pravu, California je dosta skupa za zivot i za obicnu raju nastaje problem (obicni radnici, majstori, policajci i sl) kako se izboriti sa rastom cijena posebno nekretnina, ovi sa visokim obrazovanjem i dobrim zanimanjima pak tamo mogu jako dobro da zarade i da si priuste dobar zivot. Zato dosta visokoobrazovanih sa Istocne Obale (imaju jake univerzitete) upravo odlazi u Cali jer je jako primamljiva tim ljudima dok na drugu stranu dosta ovog obicnog svijeta iz Californije seli u Arizonu ili Texas.
Govoriti o klimi u USA je , USA je fucking kontinent, znaci imate od polarne do subtropske klime. Tako da imate, planinsku, kontinentalnu, pustinjsku, mediteransku, umjerenokontinentalnu i ko zna sta jos. Reci da klima u US ne valja je . Iz Detroita do LA letis 4 sata od Detroita do istocne obale imate jos nekih sat sat i po leta, pa racunajte kroz koliko klimatskih-geografskih podrucja prolazite.
Iz nekog mog Cali iskustva , kompanija za koju ja radim je skoro kupila kompaniju u okolini LA tako da sam imao priliku da nakratko bacim oci na to koliko se zaradjuje tamo. U principu 20-30% vise za iste pozicije. Medjutim kada se pogledaju troskovi zivota onda se ta razlika istopi tako da za svoj dolar dobijes ovamo puno vise. Opet, ovo govorima sa aspekta auto industrije, vjerujem a i dosta cujem da imaju industrije (IT i ostaly iz silicon valley) gdje su zarade sigurno 100% pa i vise nego ovdje.
Sad da stavim u perspektivu Svabije, posto radim za Svapsku firmu. Nase zarade za iste pozicije su isto tako 20-30% vise u odnosu na zarade u Njemackoj, ovdje govorim o firmi koja je iz Munchena i na koju tamo ljudi gledaju kao " preferred employer", znaci kompanija koja kotira malo vise medju onima koji tamo rade ili traze posao. Ako uzmemo da su porezi na dohodak visi u Njemackoj onda se dobije jedna ne bas zanemarljiva razlika u zaradama.
Valjda to i objasnjava cinjenicu da 90% Nijemaca koji dodju kod nas da rade gledaju da si izburgijaju Green Card i ostaju ovdje.
Za ostlo, kakvi je sve gluposti navaljano na temi je da ne povjerujes .

Konacno neko ima prave i konkretne informacije da potvrdi ono sto ja citavo vrijeme govorim.
Sve sam ja ovo veoma dobro istrazio (za one koji pitaju ili su pitali) i uzmajuci to u obzir, sutra bih isao u Cali da radim da mogu.

Cuj, ti ako visoko obrazovan, tebi ni u Svabiji nece biti lose, imat ti ces ono regulisan zivot i sve ide svojim tokom . Ako ti je zelja da dodjes da radis u USA onda definitivno gledaj tamo da upadnes u internacionalnu kompaniju i onda da uzmes neki assignment u USA, obicno ti je ovo oko 3 godine ali jednom kad te firma dovuce ovdje onda je sve lakse. Kao sto rekoh, kod mene u firmi imas dosta Evropljana i svi redom su si izganjali Green Card. Posebno sad je malo lakse doci do GC jer je manjak radne snage i onda firme ti daju garanciju i placaju sve troskove vezano za GC, ovo ti opet govorim iz iskustva ljudi koji rade samnom i koji su izganjali ili su u procesu dobijanja GC.

Je li moze ime tvoje firme iz Minhena na pp?
Mnogo hvala.

[SaraFina]

Ovdje nam je DoFu u pravu, California je dosta skupa za zivot i za obicnu raju nastaje problem (obicni radnici, majstori, policajci i sl) kako se izboriti sa rastom cijena posebno nekretnina, ovi sa visokim obrazovanjem i dobrim zanimanjima pak tamo mogu jako dobro da zarade i da si priuste dobar zivot. Zato dosta visokoobrazovanih sa Istocne Obale (imaju jake univerzitete) upravo odlazi u Cali jer je jako primamljiva tim ljudima dok na drugu stranu dosta ovog obicnog svijeta iz Californije seli u Arizonu ili Texas.
Govoriti o klimi u USA je , USA je fucking kontinent, znaci imate od polarne do subtropske klime. Tako da imate, planinsku, kontinentalnu, pustinjsku, mediteransku, umjerenokontinentalnu i ko zna sta jos. Reci da klima u US ne valja je . Iz Detroita do LA letis 4 sata od Detroita do istocne obale imate jos nekih sat sat i po leta, pa racunajte kroz koliko klimatskih-geografskih podrucja prolazite.
Iz nekog mog Cali iskustva , kompanija za koju ja radim je skoro kupila kompaniju u okolini LA tako da sam imao priliku da nakratko bacim oci na to koliko se zaradjuje tamo. U principu 20-30% vise za iste pozicije. Medjutim kada se pogledaju troskovi zivota onda se ta razlika istopi tako da za svoj dolar dobijes ovamo puno vise. Opet, ovo govorima sa aspekta auto industrije, vjerujem a i dosta cujem da imaju industrije (IT i ostaly iz silicon valley) gdje su zarade sigurno 100% pa i vise nego ovdje.
Sad da stavim u perspektivu Svabije, posto radim za Svapsku firmu. Nase zarade za iste pozicije su isto tako 20-30% vise u odnosu na zarade u Njemackoj, ovdje govorim o firmi koja je iz Munchena i na koju tamo ljudi gledaju kao " preferred employer", znaci kompanija koja kotira malo vise medju onima koji tamo rade ili traze posao. Ako uzmemo da su porezi na dohodak visi u Njemackoj onda se dobije jedna ne bas zanemarljiva razlika u zaradama.
Valjda to i objasnjava cinjenicu da 90% Nijemaca koji dodju kod nas da rade gledaju da si izburgijaju Green Card i ostaju ovdje.
Za ostlo, kakvi je sve gluposti navaljano na temi je da ne povjerujes .

Jesi ti u USA otišao iz Njemačke nakon ukidanja duldunga i u toku egzodusa Bosanaca u tkz treće zemlje? Ili zbog životne poslovne prilike? Ako nije indiskretno.

[moonca]

oH .Sara fina - pa, ne mozes na osnovu jedog grada , par posjeta donijeti takvo misljenje..mislim mozes .. ali do tebe je.

Sve sto si napisla da je umjesto Cikaga bilo Sarajevo - mogla sam ja iskoristiti za moje vidjenje Sarajeva.

[amidzazeher]

A teme i govana! Kloniraj se Fudo ovo se ne moze durat’

[espn]

Federacija BiH se ovaj mjesec zadužuje za još 30 miliona KM

https://www.klix.ba/biznis/finansije/fe ... /190520064

[славянин]

Federacija BiH se ovaj mjesec zadužuje za još 30 miliona KM

https://www.klix.ba/biznis/finansije/fe ... /190520064

I RS za 38 miliona - dobro je znaci - naprijed nasi

[SaraFina]

oH .Sara fina - pa, ne mozes na osnovu jedog grada , par posjeta donijeti takvo misljenje..mislim mozes .. ali do tebe je.

Sve sto si napisla da je umjesto Cikaga bilo Sarajevo - mogla sam ja iskoristiti za moje vidjenje Sarajeva.

Nisi me pročitala vjerovatno. Bila sam ja i dva puta po 6 mjeseci poslovno na Floridi. (Jacksonville)

I to opisah.

[detroit-mercy]

Ja nikad ne bi živjela u USA. Bila sam poslovno dva puta po pola godine a privatno 4 puta do sada.
U Čikagu mi živi tetka i njena porodica. Prilično su situirani za svoju životnu dob, a djeca su već i samostalna te uz školovanje svo troje zarađuju.

Šta mi se ne dopada u Čikagu? Bez auta si kao bez nogu. Bukvalno. Radni dan traje s prevozom 10 - 12 sati. Na ulici (tokom vožnje gradom) nećeš vidjeti ljude da šetaju. U Berlinu, Minhenu, Beču to je normalna pojava. Bukvalno se svi voze. Djecu malodobnu voze do škola i vrtića autom. Nikog nisam upoznala da dijete pusti u javni prevoz do škole ili da do vrtića ide podzemnom. Što je kod nas u EU također normala. Gužve u prometu znaju biti višesatne.
Stanovi za iznajmljivanje u solidnim dijelu grada su također jako skupi.
Za kuće po predgrađima oni nisu zainteresirani, jer im se to ne održava a i djeca će uskoro seliti. Za 3 godine ostaće sami sa tečinom mamom.
Svakodnevna nabavka namirnica zbog poslovnih i privatnih obaveza nemoguća je.
Dakle obično se vikendom ide u tržne centre i te velike kupovine. Gužve su užasne. Svijet bukvalno opterećuje svojim prisustvom.
Od teče majka je starija gospođa, koja je preko radne sedmice izolirana i vezana isključivo za stan. Ne snalazi se u prometu i vožnji i njen život se sveo na preživljavanje između 4 zida. Jezik poznaje za osnovnu komunikaciju...Udovica je, pa nema ni muža da popuni tu prazninu i usamljenost.
Predpostavljam da je tako svim ljudima iz BiH, koji su u poznoj dobi došli u USA.
Praznik je otići vikendom na jezero i odmoriti mozak. I familijarni život sa druženjem je također sveden na vikende...
U toku sedmice rijetko do nikako se ne izlazi...

Što se tiče poslovnog dijela i mog života u USA skoro godinu dana, priznajem da je bio donekle zadovoljavajući.
Imale sam zdravstveni problem odnosno alergiju, te sam otkrila zaškoljice zdravstvenog osiguranja kod Amerikanaca.
Uglavnom, mi svi ja i kolege evropljani (Nijemci, Skandinavci) imali smo neku verziju koju smo mogli koristiti isključivo u slučaju nesreće.
To nam nije rečeno prije polaska. Ni nagoviješteno našom poslodavcima (institutima sa kojih smo došli) Tako da sam svaki pregled plaćala.
Starije kolege sa diabetesom njih troje, bili su također primorani plaćati posjete ljekarima.
Bila sam smještena skupa sa ljudima s kojim sam došla i osjećali smo se pomalo izolirano u prvo vrijeme.
Kolege iz USA poslovno rangirane kao i mi, nas sa njemačkog govornog područja nisu tako dobro prihvaćali kao Skandinavce. I pokušavali su mentore izigravati što smo mi odlučno odbijali. Skandinavci su od svih evropljana bili najbolje uklopljeni.
Niko od nas nije tražio zelenu kartu, niti je ostvario kontakt, da bi po povratku u EU poslovno mogao nastaviti u USA.
Iskustvo nam je bilo popučno i dobrodošlo a jezik i kontakt pogotovo... Poslovno svi smo napravili skoro što smo planirali.

Vidis to je tvoje vidjenje USA i OK je, ja recimo do posla imam 20tak minuta voznje u jednom pravcu. Osnovna skola K-6 nam je 500m od kuce i djeca normalno idu u skolu pjeske ili biciklom. Kcerka sada ide u middle school (nesto izmedju) i skolski bus ih kupi sa stajalista jer je par milja dalje. Zivim u kuci sa prilicno velikim dvoristem, sve mi je blizu bukvalno pod nosem , kupovinu obavljam bilo kojim danima. Na svaku milju imamo park sa igralistima za djecu, jogging stazama i sl. Gradovi su razliciti od recimo evropskih jer su puno veci i naravno kuce, stanovi i dvorista su veca tako da zauzimaju puno vise prostora. Ti si bila u gradu od 5 miliona stanovnika i naravno da si osjetila sta znaci zivot u jednom megalopolisu, sve ima svoju cijenu. Opet zivot u manjim gradovima je drugaciji. Evropa i USA su dva razlicita svijeta i tu bez daljnjeg se nema sta polemizirati. Svak ima svoje preference, meni je recimo Njemacka i Austrija uspavanka za Radmilu M , previse regulisano, previse pravila, ne ostavljaju ti prostor za neke druge stvari.

[SaraFina]

Ja nikad ne bi živjela u USA. Bila sam poslovno dva puta po pola godine a privatno 4 puta do sada.
U Čikagu mi živi tetka i njena porodica. Prilično su situirani za svoju životnu dob, a djeca su već i samostalna te uz školovanje svo troje zarađuju.

Šta mi se ne dopada u Čikagu? Bez auta si kao bez nogu. Bukvalno. Radni dan traje s prevozom 10 - 12 sati. Na ulici (tokom vožnje gradom) nećeš vidjeti ljude da šetaju. U Berlinu, Minhenu, Beču to je normalna pojava. Bukvalno se svi voze. Djecu malodobnu voze do škola i vrtića autom. Nikog nisam upoznala da dijete pusti u javni prevoz do škole ili da do vrtića ide podzemnom. Što je kod nas u EU također normala. Gužve u prometu znaju biti višesatne.
Stanovi za iznajmljivanje u solidnim dijelu grada su također jako skupi.
Za kuće po predgrađima oni nisu zainteresirani, jer im se to ne održava a i djeca će uskoro seliti. Za 3 godine ostaće sami sa tečinom mamom.
Svakodnevna nabavka namirnica zbog poslovnih i privatnih obaveza nemoguća je.
Dakle obično se vikendom ide u tržne centre i te velike kupovine. Gužve su užasne. Svijet bukvalno opterećuje svojim prisustvom.
Od teče majka je starija gospođa, koja je preko radne sedmice izolirana i vezana isključivo za stan. Ne snalazi se u prometu i vožnji i njen život se sveo na preživljavanje između 4 zida. Jezik poznaje za osnovnu komunikaciju...Udovica je, pa nema ni muža da popuni tu prazninu i usamljenost.
Predpostavljam da je tako svim ljudima iz BiH, koji su u poznoj dobi došli u USA.
Praznik je otići vikendom na jezero i odmoriti mozak. I familijarni život sa druženjem je također sveden na vikende...
U toku sedmice rijetko do nikako se ne izlazi...

Što se tiče poslovnog dijela i mog života u USA skoro godinu dana, priznajem da je bio donekle zadovoljavajući.
Imale sam zdravstveni problem odnosno alergiju, te sam otkrila zaškoljice zdravstvenog osiguranja kod Amerikanaca.
Uglavnom, mi svi ja i kolege evropljani (Nijemci, Skandinavci) imali smo neku verziju koju smo mogli koristiti isključivo u slučaju nesreće.
To nam nije rečeno prije polaska. Ni nagoviješteno našom poslodavcima (institutima sa kojih smo došli) Tako da sam svaki pregled plaćala.
Starije kolege sa diabetesom njih troje, bili su također primorani plaćati posjete ljekarima.
Bila sam smještena skupa sa ljudima s kojim sam došla i osjećali smo se pomalo izolirano u prvo vrijeme.
Kolege iz USA poslovno rangirane kao i mi, nas sa njemačkog govornog područja nisu tako dobro prihvaćali kao Skandinavce. I pokušavali su mentore izigravati što smo mi odlučno odbijali. Skandinavci su od svih evropljana bili najbolje uklopljeni.
Niko od nas nije tražio zelenu kartu, niti je ostvario kontakt, da bi po povratku u EU poslovno mogao nastaviti u USA.
Iskustvo nam je bilo popučno i dobrodošlo a jezik i kontakt pogotovo... Poslovno svi smo napravili skoro što smo planirali.

Vidis to je tvoje vidjenje USA i OK je, ja recimo do posla imam 20tak minuta voznje u jednom pravcu. Osnovna skola K-6 nam je 500m od kuce i djeca normalno idu u skolu pjeske ili biciklom. Kcerka sada ide u middle school (nesto izmedju) i skolski bus ih kupi sa stajalista jer je par milja dalje. Zivim u kuci sa prilicno velikim dvoristem, sve mi je blizu bukvalno pod nosem , kupovinu obavljam bilo kojim danima. Na svaku milju imamo park sa igralistima za djecu, jogging stazama i sl. Gradovi su razliciti od recimo evropskih jer su puno veci i naravno kuce, stanovi i dvorista su veca tako da zauzimaju puno vise prostora. Ti si bila u gradu od 5 miliona stanovnika i naravno da si osjetila sta znaci zivot u jednom megalopolisu, sve ima svoju cijenu. Opet zivot u manjim gradovima je drugaciji. Evropa i USA su dva razlicita svijeta i tu bez daljnjeg se nema sta polemizirati. Svak ima svoje preference, meni je recimo Njemacka i Austrija uspavanka za Radmilu M , previse regulisano, previse pravila, ne ostavljaju ti prostor za neke druge stvari.

Bila sam i radila i živjela također i na Floridi. (Jacksonville)

Tako da nije dojam samo na osnovu petomilijunskog Čikaga

[lmo]

A teme i govana! Kloniraj se Fudo ovo se ne moze durat’

[Connaisseur Karlin]

Ja nikad ne bi živjela u USA. Bila sam poslovno dva puta po pola godine a privatno 4 puta do sada.
U Čikagu mi živi tetka i njena porodica. Prilično su situirani za svoju životnu dob, a djeca su već i samostalna te uz školovanje svo troje zarađuju.

Šta mi se ne dopada u Čikagu? Bez auta si kao bez nogu. Bukvalno. Radni dan traje s prevozom 10 - 12 sati. Na ulici (tokom vožnje gradom) nećeš vidjeti ljude da šetaju. U Berlinu, Minhenu, Beču to je normalna pojava. Bukvalno se svi voze. Djecu malodobnu voze do škola i vrtića autom. Nikog nisam upoznala da dijete pusti u javni prevoz do škole ili da do vrtića ide podzemnom. Što je kod nas u EU također normala. Gužve u prometu znaju biti višesatne.
Stanovi za iznajmljivanje u solidnim dijelu grada su također jako skupi.
Za kuće po predgrađima oni nisu zainteresirani, jer im se to ne održava a i djeca će uskoro seliti. Za 3 godine ostaće sami sa tečinom mamom.
Svakodnevna nabavka namirnica zbog poslovnih i privatnih obaveza nemoguća je.
Dakle obično se vikendom ide u tržne centre i te velike kupovine. Gužve su užasne. Svijet bukvalno opterećuje svojim prisustvom.
Od teče majka je starija gospođa, koja je preko radne sedmice izolirana i vezana isključivo za stan. Ne snalazi se u prometu i vožnji i njen život se sveo na preživljavanje između 4 zida. Jezik poznaje za osnovnu komunikaciju...Udovica je, pa nema ni muža da popuni tu prazninu i usamljenost.
Predpostavljam da je tako svim ljudima iz BiH, koji su u poznoj dobi došli u USA.
Praznik je otići vikendom na jezero i odmoriti mozak. I familijarni život sa druženjem je također sveden na vikende...
U toku sedmice rijetko do nikako se ne izlazi...

Što se tiče poslovnog dijela i mog života u USA skoro godinu dana, priznajem da je bio donekle zadovoljavajući.
Imale sam zdravstveni problem odnosno alergiju, te sam otkrila zaškoljice zdravstvenog osiguranja kod Amerikanaca.
Uglavnom, mi svi ja i kolege evropljani (Nijemci, Skandinavci) imali smo neku verziju koju smo mogli koristiti isključivo u slučaju nesreće.
To nam nije rečeno prije polaska. Ni nagoviješteno našom poslodavcima (institutima sa kojih smo došli) Tako da sam svaki pregled plaćala.
Starije kolege sa diabetesom njih troje, bili su također primorani plaćati posjete ljekarima.
Bila sam smještena skupa sa ljudima s kojim sam došla i osjećali smo se pomalo izolirano u prvo vrijeme.
Kolege iz USA poslovno rangirane kao i mi, nas sa njemačkog govornog područja nisu tako dobro prihvaćali kao Skandinavce. I pokušavali su mentore izigravati što smo mi odlučno odbijali. Skandinavci su od svih evropljana bili najbolje uklopljeni.
Niko od nas nije tražio zelenu kartu, niti je ostvario kontakt, da bi po povratku u EU poslovno mogao nastaviti u USA.

Iskustvo nam je bilo poučno i dobrodošlo a jezik i kontakt pogotovo... Poslovno svi smo napravili (skoro) što smo planirali.
Ja sam među onim "skoro" Ali nisam razočarana. U Berlinu sam dovršila to poslovno poglavlje

odlican post

ima priajtlejicu , radi u Siemens u US , top mgmt. , vecina njemaca koji su uzeli Zelenu Kartu su takodjer u top mgmt. jer im je sa Zlenom Kartom tako lakse raditi , ali i radi takse i mogucnosti kupovanja imovine , jer i to je vrsta ulaganja , tako im je isplativije, umjesto da produzavaju poslovne ugovore svake godine

[detroit-mercy]

A teme i govana! Kloniraj se Fudo ovo se ne moze durat’

Fudo je meni bas zanimljiv lik, zao mi je sto opet fasova ban al mislio sam ga pitat jel rano da sadim paradajz i paprike jer nama salaukovina vazda dolazi sa njihove strane .
Ja preko vikenda posadio pa sta bude .
Ono, Fudo voli da postavlja neke crnjake, te vidi ovo ovdje, te vidi ono ovdje a recimo da ga pitas gdje zivi, u kolikom prostoru zivi, kakav mu je komsiluk, dobio bi sasvim drugaciju sliku.
Evo recimo, moja kola su vazda parkirana pred kucom i nikada ih ne zakljucavam. U zadnjih dvadeset godina kazu da je bila jedna kradja automobila u ovom naselju.

[Connaisseur Karlin]

Nisi me pročitala vjerovatno. Bila sam ja i dva puta po 6 mjeseci poslovno na Floridi. (Jacksonville)

I to opisah.

FL je bezveze , klima uzasna , vlaga je uzasna , a ne mozes se ni posteno okupati ni na okeanu

demmografija staovnistva na FL je zaniljiva

[SaraFina]

Ja nikad ne bi živjela u USA. Bila sam poslovno dva puta po pola godine a privatno 4 puta do sada.
U Čikagu mi živi tetka i njena porodica. Prilično su situirani za svoju životnu dob, a djeca su već i samostalna te uz školovanje svo troje zarađuju.

Šta mi se ne dopada u Čikagu? Bez auta si kao bez nogu. Bukvalno. Radni dan traje s prevozom 10 - 12 sati. Na ulici (tokom vožnje gradom) nećeš vidjeti ljude da šetaju. U Berlinu, Minhenu, Beču to je normalna pojava. Bukvalno se svi voze. Djecu malodobnu voze do škola i vrtića autom. Nikog nisam upoznala da dijete pusti u javni prevoz do škole ili da do vrtića ide podzemnom. Što je kod nas u EU također normala. Gužve u prometu znaju biti višesatne.
Stanovi za iznajmljivanje u solidnim dijelu grada su također jako skupi.
Za kuće po predgrađima oni nisu zainteresirani, jer im se to ne održava a i djeca će uskoro seliti. Za 3 godine ostaće sami sa tečinom mamom.
Svakodnevna nabavka namirnica zbog poslovnih i privatnih obaveza nemoguća je.
Dakle obično se vikendom ide u tržne centre i te velike kupovine. Gužve su užasne. Svijet bukvalno opterećuje svojim prisustvom.
Od teče majka je starija gospođa, koja je preko radne sedmice izolirana i vezana isključivo za stan. Ne snalazi se u prometu i vožnji i njen život se sveo na preživljavanje između 4 zida. Jezik poznaje za osnovnu komunikaciju...Udovica je, pa nema ni muža da popuni tu prazninu i usamljenost.
Predpostavljam da je tako svim ljudima iz BiH, koji su u poznoj dobi došli u USA.
Praznik je otići vikendom na jezero i odmoriti mozak. I familijarni život sa druženjem je također sveden na vikende...
U toku sedmice rijetko do nikako se ne izlazi...

Što se tiče poslovnog dijela i mog života u USA skoro godinu dana, priznajem da je bio donekle zadovoljavajući.
Imale sam zdravstveni problem odnosno alergiju, te sam otkrila zaškoljice zdravstvenog osiguranja kod Amerikanaca.
Uglavnom, mi svi ja i kolege evropljani (Nijemci, Skandinavci) imali smo neku verziju koju smo mogli koristiti isključivo u slučaju nesreće.
To nam nije rečeno prije polaska. Ni nagoviješteno našom poslodavcima (institutima sa kojih smo došli) Tako da sam svaki pregled plaćala.
Starije kolege sa diabetesom njih troje, bili su također primorani plaćati posjete ljekarima.
Bila sam smještena skupa sa ljudima s kojim sam došla i osjećali smo se pomalo izolirano u prvo vrijeme.
Kolege iz USA poslovno rangirane kao i mi, nas sa njemačkog govornog područja nisu tako dobro prihvaćali kao Skandinavce. I pokušavali su mentore izigravati što smo mi odlučno odbijali. Skandinavci su od svih evropljana bili najbolje uklopljeni.
Niko od nas nije tražio zelenu kartu, niti je ostvario kontakt, da bi po povratku u EU poslovno mogao nastaviti u USA.

Iskustvo nam je bilo poučno i dobrodošlo a jezik i kontakt pogotovo... Poslovno svi smo napravili (skoro) što smo planirali.
Ja sam među onim "skoro" Ali nisam razočarana. U Berlinu sam dovršila to poslovno poglavlje

odlican post

ima priajtlejicu , radi u Siemens u US , top mgmt. , vecina njemaca koji su uzeli Zelenu Kartu su takodjer u top mgmt. jer im je sa Zlenom Kartom tako lakse raditi , ali i radi takse i mogucnosti kupovanja imovine , jer i to je vrsta ulaganja , tako im je isplativije, umjesto da produzavaju poslovne ugovore svake godine

Nama nisu nudili ugovore niti smo išli u opciji koja je uključivala mogućnost zelene karte.
Ali logično da ko je htio, mogao je ostvariti kontakte za odlazak.
Ja nisam bila zainteresirana. Troje kolega je bilo u četrdesetima i radili su disertacije tamo, 5 je bilo mojih godina.

[SaraFina]

Nisi me pročitala vjerovatno. Bila sam ja i dva puta po 6 mjeseci poslovno na Floridi. (Jacksonville)

I to opisah.

FL je bezveze , klima uzasna , vlaga je uzasna , a ne mozes se ni posteno okupati ni na okeanu

demmografija staovnistva na FL je zaniljiva

Ja sam tamnoputa osoba. Nikad me nigdje nije nikakva alergija, niti osip spopala ali tamo eto jeste
Između ostalih poluneprijatnosti

[Connaisseur Karlin]

odlican post

ima priajtlejicu , radi u Siemens u US , top mgmt. , vecina njemaca koji su uzeli Zelenu Kartu su takodjer u top mgmt. jer im je sa Zlenom Kartom tako lakse raditi , ali i radi takse i mogucnosti kupovanja imovine , jer i to je vrsta ulaganja , tako im je isplativije, umjesto da produzavaju poslovne ugovore svake godine

Nama nisu nudili ugovore niti smo išli u opciji koja je uključivala mogućnost zelene karte.
Ali logično da ko je htio, mogao je ostvariti kontakte za odlazak.
Ja nisam bila zainteresirana. Troje kolega je bilo u četrdesetima i radili su disertacije tamo, 5 je bilo mojih godina.

razumijem, ali sam samo dodalal zasto Njemci uzimaju Zelenu Kartu , iako nitko od njih ne planira ostati u US , jer Zelena Karta je ogrnicenog vremenskog perioda

[Connaisseur Karlin]

Nisi me pročitala vjerovatno. Bila sam ja i dva puta po 6 mjeseci poslovno na Floridi. (Jacksonville)

I to opisah.

FL je bezveze , klima uzasna , vlaga je uzasna , a ne mozes se ni posteno okupati ni na okeanu

demmografija staovnistva na FL je zaniljiva

Ja sam tamnoputa osoba. Nikad me nigdje nije nikakva alergija, niti osip spopala ali tamo eto jeste
Između ostalih poluneprijatnosti

u US kad cujem da osoba nema alergiju, ja se ugodno iznenadim , toliko o zdravoj US klimi

[SaraFina]

odlican post

ima priajtlejicu , radi u Siemens u US , top mgmt. , vecina njemaca koji su uzeli Zelenu Kartu su takodjer u top mgmt. jer im je sa Zlenom Kartom tako lakse raditi , ali i radi takse i mogucnosti kupovanja imovine , jer i to je vrsta ulaganja , tako im je isplativije, umjesto da produzavaju poslovne ugovore svake godine

Nama nisu nudili ugovore niti smo išli u opciji koja je uključivala mogućnost zelene karte.
Ali logično da ko je htio, mogao je ostvariti kontakte za odlazak.
Ja nisam bila zainteresirana. Troje kolega je bilo u četrdesetima i radili su disertacije tamo, 5 je bilo mojih godina.

razumijem, ali sam samo dodalal zasto Njemci uzimaju Zelenu Kartu , iako nitko od njih ne planira ostati u US , jer Zelena Karta je ogrnicenog vremenskog perioda

Da, da. Jedan kolega iz Osla pokušao je auto kupiti jer je imao djevojku 200 km također zaposlenu. Samo naravno sasvim drugo zanimanje. Pa zbog odlazaka. I susreta.
To su bile peripetije na kub neke s papirologijom.
I ja sam htjela... Ali stvar je bila zbog tog našeg ograničenog boravka i statusa do zla Boga blesava ))

[moonca]

oH .Sara fina - pa, ne mozes na osnovu jedog grada , par posjeta donijeti takvo misljenje..mislim mozes .. ali do tebe je.

Sve sto si napisla da je umjesto Cikaga bilo Sarajevo - mogla sam ja iskoristiti za moje vidjenje Sarajeva.

Nisi me pročitala vjerovatno. Bila sam ja i dva puta po 6 mjeseci poslovno na Floridi. (Jacksonville)

I to opisah.

To nam nije rečeno prije polaska. Ni nagoviješteno našom poslodavcima (institutima sa kojih smo došli) Tako da sam svaki pregled plaćala.
Starije kolege sa diabetesom njih troje, bili su također primorani plaćati posjete ljekarima.
Bila sam smještena skupa sa ljudima s kojim sam došla i osjećali smo se pomalo izolirano u prvo vrijeme.
Kolege iz USA poslovno rangirane kao i mi, nas sa njemačkog govornog područja nisu tako dobro prihvaćali kao Skandinavce. I pokušavali su mentore izigravati što smo mi odlučno odbijali. Skandinavci su od svih evropljana bili najbolje uklopljeni.

Ali, takvo ste osiguranje kupili - ako ste uopste. Ne razumijem zasto si ocekivala da je besplatno.

[detroit-mercy]

Ja nikad ne bi živjela u USA. Bila sam poslovno dva puta po pola godine a privatno 4 puta do sada.
U Čikagu mi živi tetka i njena porodica. Prilično su situirani za svoju životnu dob, a djeca su već i samostalna te uz školovanje svo troje zarađuju.

Šta mi se ne dopada u Čikagu? Bez auta si kao bez nogu. Bukvalno. Radni dan traje s prevozom 10 - 12 sati. Na ulici (tokom vožnje gradom) nećeš vidjeti ljude da šetaju. U Berlinu, Minhenu, Beču to je normalna pojava. Bukvalno se svi voze. Djecu malodobnu voze do škola i vrtića autom. Nikog nisam upoznala da dijete pusti u javni prevoz do škole ili da do vrtića ide podzemnom. Što je kod nas u EU također normala. Gužve u prometu znaju biti višesatne.
Stanovi za iznajmljivanje u solidnim dijelu grada su također jako skupi.
Za kuće po predgrađima oni nisu zainteresirani, jer im se to ne održava a i djeca će uskoro seliti. Za 3 godine ostaće sami sa tečinom mamom.
Svakodnevna nabavka namirnica zbog poslovnih i privatnih obaveza nemoguća je.
Dakle obično se vikendom ide u tržne centre i te velike kupovine. Gužve su užasne. Svijet bukvalno opterećuje svojim prisustvom.
Od teče majka je starija gospođa, koja je preko radne sedmice izolirana i vezana isključivo za stan. Ne snalazi se u prometu i vožnji i njen život se sveo na preživljavanje između 4 zida. Jezik poznaje za osnovnu komunikaciju...Udovica je, pa nema ni muža da popuni tu prazninu i usamljenost.
Predpostavljam da je tako svim ljudima iz BiH, koji su u poznoj dobi došli u USA.
Praznik je otići vikendom na jezero i odmoriti mozak. I familijarni život sa druženjem je također sveden na vikende...
U toku sedmice rijetko do nikako se ne izlazi...

Što se tiče poslovnog dijela i mog života u USA skoro godinu dana, priznajem da je bio donekle zadovoljavajući.
Imale sam zdravstveni problem odnosno alergiju, te sam otkrila zaškoljice zdravstvenog osiguranja kod Amerikanaca.
Uglavnom, mi svi ja i kolege evropljani (Nijemci, Skandinavci) imali smo neku verziju koju smo mogli koristiti isključivo u slučaju nesreće.
To nam nije rečeno prije polaska. Ni nagoviješteno našom poslodavcima (institutima sa kojih smo došli) Tako da sam svaki pregled plaćala.
Starije kolege sa diabetesom njih troje, bili su također primorani plaćati posjete ljekarima.
Bila sam smještena skupa sa ljudima s kojim sam došla i osjećali smo se pomalo izolirano u prvo vrijeme.
Kolege iz USA poslovno rangirane kao i mi, nas sa njemačkog govornog područja nisu tako dobro prihvaćali kao Skandinavce. I pokušavali su mentore izigravati što smo mi odlučno odbijali. Skandinavci su od svih evropljana bili najbolje uklopljeni.
Niko od nas nije tražio zelenu kartu, niti je ostvario kontakt, da bi po povratku u EU poslovno mogao nastaviti u USA.

Iskustvo nam je bilo poučno i dobrodošlo a jezik i kontakt pogotovo... Poslovno svi smo napravili (skoro) što smo planirali.
Ja sam među onim "skoro" Ali nisam razočarana. U Berlinu sam dovršila to poslovno poglavlje

odlican post

ima priajtlejicu , radi u Siemens u US , top mgmt. , vecina njemaca koji su uzeli Zelenu Kartu su takodjer u top mgmt. jer im je sa Zlenom Kartom tako lakse raditi , ali i radi takse i mogucnosti kupovanja imovine , jer i to je vrsta ulaganja , tako im je isplativije, umjesto da produzavaju poslovne ugovore svake godine

Nama nisu nudili ugovore niti smo išli u opciji koja je uključivala mogućnost zelene karte.
Ali logično da ko je htio, mogao je ostvariti kontakte za odlazak.
Ja nisam bila zainteresirana. Troje kolega je bilo u četrdesetima i radili su disertacije tamo, 5 je bilo mojih godina.

Naravno da ti niko nece nuditi GC sam od sebe, ovi sto rade ovdje su iskazivali interese i firmi je u cilju da ih zadrzi jer ih treba. Imam ovdje Francuze koji isto rade, zale se na mogucnost dobijanja/promjene posla u Francuskoj kao i na cijenu zivota. Hoce da ostanu ovdje. Tip koji radi samnom je Nijemac (Svabo) ozenjen Korejankom, pitam ga kad ces ti nazad u De, kaze ne vracam se. Znas kako je u De, malo si im cudan kad ti je partner druge rase/boje .

[moonca]

GC- nije ogranicen.

[Connaisseur Karlin]

Nama nisu nudili ugovore niti smo išli u opciji koja je uključivala mogućnost zelene karte.
Ali logično da ko je htio, mogao je ostvariti kontakte za odlazak.
Ja nisam bila zainteresirana. Troje kolega je bilo u četrdesetima i radili su disertacije tamo, 5 je bilo mojih godina.

razumijem, ali sam samo dodalal zasto Njemci uzimaju Zelenu Kartu , iako nitko od njih ne planira ostati u US , jer Zelena Karta je ogrnicenog vremenskog perioda

Da, da. Jedan kolega iz Osla pokušao je auto kupiti jer je imao djevojku 200 km također zaposlenu. Samo naravno sasvim drugo zanimanje. Pa zbog odlazaka. I susreta.
To su bile peripetije na kub neke s papirologijom.
I ja sam htjela... Ali stvar je bila zbog tog našeg ograničenog boravka i statusa do zla Boga blesava ))

pa da, zato Njemci uzmu ZK< da bi mogli zivjeti bez doticnih ogrnicenja sa papirologijom, zaradom, taksom, ivestiranjem i razumljivo Zlenea karta je vrmesnki ogrnaicena, nece nitko od njih ostati u US , jer ne moraju

[alijagoro]

Ja nikad ne bi živjela u USA. Bila sam poslovno dva puta po pola godine a privatno 4 puta do sada.
U Čikagu mi živi tetka i njena porodica. Prilično su situirani za svoju životnu dob, a djeca su već i samostalna te uz školovanje svo troje zarađuju.

Šta mi se ne dopada u Čikagu? Bez auta si kao bez nogu. Bukvalno. Radni dan traje s prevozom 10 - 12 sati. Na ulici (tokom vožnje gradom) nećeš vidjeti ljude da šetaju. U Berlinu, Minhenu, Beču to je normalna pojava. Bukvalno se svi voze. Djecu malodobnu voze do škola i vrtića autom. Nikog nisam upoznala da dijete pusti u javni prevoz do škole ili da do vrtića ide podzemnom. Što je kod nas u EU također normala. Gužve u prometu znaju biti višesatne.
Stanovi za iznajmljivanje u solidnim dijelu grada su također jako skupi.
Za kuće po predgrađima oni nisu zainteresirani, jer im se to ne održava a i djeca će uskoro seliti. Za 3 godine ostaće sami sa tečinom mamom.
Svakodnevna nabavka namirnica zbog poslovnih i privatnih obaveza nemoguća je.
Dakle obično se vikendom ide u tržne centre i te velike kupovine. Gužve su užasne. Svijet bukvalno opterećuje svojim prisustvom.
Od teče majka je starija gospođa, koja je preko radne sedmice izolirana i vezana isključivo za stan. Ne snalazi se u prometu i vožnji i njen život se sveo na preživljavanje između 4 zida. Jezik poznaje za osnovnu komunikaciju...Udovica je, pa nema ni muža da popuni tu prazninu i usamljenost.
Predpostavljam da je tako svim ljudima iz BiH, koji su u poznoj dobi došli u USA.
Praznik je otići vikendom na jezero i odmoriti mozak. I familijarni život sa druženjem je također sveden na vikende...
U toku sedmice rijetko do nikako se ne izlazi...

Što se tiče poslovnog dijela i mog života u USA skoro godinu dana, priznajem da je bio donekle zadovoljavajući.
Imale sam zdravstveni problem odnosno alergiju, te sam otkrila zaškoljice zdravstvenog osiguranja kod Amerikanaca.
Uglavnom, mi svi ja i kolege evropljani (Nijemci, Skandinavci) imali smo neku verziju koju smo mogli koristiti isključivo u slučaju nesreće.
To nam nije rečeno prije polaska. Ni nagoviješteno našom poslodavcima (institutima sa kojih smo došli) Tako da sam svaki pregled plaćala.
Starije kolege sa diabetesom njih troje, bili su također primorani plaćati posjete ljekarima.
Bila sam smještena skupa sa ljudima s kojim sam došla i osjećali smo se pomalo izolirano u prvo vrijeme.
Kolege iz USA poslovno rangirane kao i mi, nas sa njemačkog govornog područja nisu tako dobro prihvaćali kao Skandinavce. I pokušavali su mentore izigravati što smo mi odlučno odbijali. Skandinavci su od svih evropljana bili najbolje uklopljeni.
Niko od nas nije tražio zelenu kartu, niti je ostvario kontakt, da bi po povratku u EU poslovno mogao nastaviti u USA.

Iskustvo nam je bilo poučno i dobrodošlo a jezik i kontakt pogotovo... Poslovno svi smo napravili (skoro) što smo planirali.
Ja sam među onim "skoro" Ali nisam razočarana. U Berlinu sam dovršila to poslovno poglavlje

Moguce je da grijesim, ali vecini ljudi se danas zivot svodi na poso, kuca i vozanje djece u skole i nazad, vikend malo opustanja i poneki sedmicni odmor na more i to je to.