Forum Klix.ba

hrastov žižak wrote:

schnappi wrote:

Onda ne može ni musliman kako tvrde recimo apsidejzi ili Fudo?

Pa ako je definicija muslimana: la ilahe ilallah muhameduresulullah, ne moze, jer Muhamed tad nije postojao.
Ja tvrdim da musliman znaci cist monoteista koji se pokorava Bozijoj volji. Tu definiciju izvlacim iz Kurana, gdje pise nesto u ovom smislu: Ibrahim nikada nije bio idolopoklonik, uvijek je bio musliman.

Neki svoju definiciju izvlače iz židovskih knjiga. Možda oni griješe što ga smatraju Židovom, a vi ste muslimani u pravu što ga smatrate muslimanom. Ne znam sad ko je u pravu

Pa eto, bio je Hebrej ili Jevrej etnicki i monoteista ili musliman religijski. Zidov=Judov ne moze biti, jer Zidovi nastaju stotinama godina kasnije od loze Abrahamovog praunuka Jude (kad su se dovoljno namnozili da postanu pleme) i to je tek jedno jevrejsko pleme od mnogih.

Towelie wrote:

schnappi wrote:

Onda ne može ni musliman kako tvrde recimo apsidejzi ili Fudo?

Pa ako je definicija muslimana: la ilahe ilallah muhameduresulullah, ne moze, jer Muhamed tad nije postojao.
Ja tvrdim da musliman znaci cist monoteista koji se pokorava Bozijoj volji. Tu definiciju izvlacim iz Kurana, gdje pise nesto u ovom smislu: Ibrahim nikada nije bio idolopoklonik, uvijek je bio musliman.

Koristi se izraz vernik, kao u ajetu
„O sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Indžil (Stari i Novi zavjet) nisu objavljeni poslije njega? Zašto ne shvatite? Vi raspravljate o onome o čemu nešto znate, a zašto raspravljate o onome o čemu ništa ne znate? Allah zna a vi ne znate! Ibrahim nije bio ni židov ni kršćanin, već pravi vjernik, vjerovao je u Boga Jednoga, i nije bio idolopoklonik. Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, zatim ovaj vjerovjesnik (Muhammed) i vjernici (muslimani). A Allah je zaštitnik vjernika.“ (Ali Imran, 65-68)

3:67
Mā Kāna 'Ibrāhīmu Yahūdīyāan Wa Lā Naşrānīyāan Wa Lakin Kāna Ĥanīfāan Muslimāan Wa Mā Kāna Mina Al-Mushrikīna
Evo ovo vjernik u originalu arapskom pise musliman.

schnappi wrote:
„O sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Indžil (Stari i Novi zavjet) nisu objavljeni poslije njega? Zašto ne shvatite? Vi raspravljate o onome o čemu nešto znate, a zašto raspravljate o onome o čemu ništa ne znate?

Pa Kuran je objavljen još kasnije, zašto bi onda imao veću vjerodostojnost od starog i novog zavjeta, samo zato što to neko tvrdi?

A najlakše je sve "svaliti" na Abrahamova leđa, svakako je sve nedokazivo, skup mitova iz davne prošlosti kao i sam Abraham.

schnappi wrote:
Pa eto, bio je Hebrej ili Jevrej etnicki i monoteista ili musliman religijski. Zidov=Judov ne moze biti, jer Zidovi nastaju stotinama godina kasnije od loze Abrahamovog praunuka Jude (kad su se dovoljno namnozili da postanu pleme) i to je tek jedno jevrejsko pleme od mnogih.

Nije problem u tome da postoji monoteističko naslijeđe koje je iznjedrilo islam, problem je što se uopće ne može provjerit da li je Abraham zaista postojao i u šta je tačno vjerovao. Postoje samo priče iz različitih vremena koje ga spominju.

Towelie wrote:Naso, kad cete da otkljucate temu Ateizam? Ovako se rasprava razvodnjava na vise tema, a to nije kul.

Pa zar nije gostoprimstvo kod pustinjskih tj.abrahamskih naroda svetinja,

3:67
Mā Kāna 'Ibrāhīmu Yahūdīyāan Wa Lā Naşrānīyāan Wa Lakin Kāna Ĥanīfāan Muslimāan Wa Mā Kāna Mina Al-Mushrikīna
Evo ovo vjernik u originalu arapskom pise musliman.

U pravu si, sada sam pogledao originalni arapski tekst i stoji zaista tako.
E sad, to je razlicito prevedeno kod razlicitih prevodilaca:
Sahih International
Abraham was neither a Jew nor a Christian, but he was one inclining toward truth, a Muslim [submitting to Allah ]. And he was not of the polytheists.
Muhsin Khan
Ibrahim (Abraham) was neither a Jew nor a Christian, but he was a true Muslim Hanifa (Islamic Monotheism - to worship none but Allah Alone) and he was not of Al-Mushrikun (See V.2:105).
Pickthall
Abraham was not a Jew, nor yet a Christian; but he was an upright man who had surrendered (to Allah), and he was not of the idolaters.
Yusuf Ali
Abraham was not a Jew nor yet a Christian; but he was true in Faith, and bowed his will to Allah's (Which is Islam), and he joined not gods with Allah.

Eto sad svi postaše muslimani, i Abraham i Mojsije i Isus, fali samo Chuck Noris,

hrastov žižak wrote:

schnappi wrote:
Pa eto, bio je Hebrej ili Jevrej etnicki i monoteista ili musliman religijski. Zidov=Judov ne moze biti, jer Zidovi nastaju stotinama godina kasnije od loze Abrahamovog praunuka Jude (kad su se dovoljno namnozili da postanu pleme) i to je tek jedno jevrejsko pleme od mnogih.

Nije problem u tome da postoji monoteističko naslijeđe koje je iznjedrilo islam, problem je što se uopće ne može provjerit da li je Abraham zaista postojao i u šta je tačno vjerovao. Postoje samo priče iz različitih vremena koje ga spominju.

Pa zato se zove vjera, zar ne? Interesantna su imena Abraham-Brahma, njegova zena Sara-Sarasvati.
Da li vjerujes u Josifa/Jusufa, njegovo egipatsko ime je Imhotep, egipatski zapisi se poklapaju sa biblijskim i kuranskim, recimo ono o 7 gladnih godina, da nije bio pravi Egipcanin, da je izgradio piramidu za cuvanje zita...Poznat je po ljepoti, evo slike:

schnappi wrote: egipatski zapisi se poklapaju sa biblijskim i kuranskim ...[/img]

Egipćani su bili politeisti, jedan jedini faraon, Akhenaton je pokušao uvesti monoteizam no poslije njegove smrti egipćani su se vratili staroj vjeri.

fatamorgana wrote:

schnappi wrote: egipatski zapisi se poklapaju sa biblijskim i kuranskim ...[/img]

Egipćani su bili politeisti, jedan jedini faraon, Akhenaton je pokušao uvesti monoteizam no poslije njegove smrti egipćani su se vratili staroj vjeri.

Pa da, velim ja da pise da Imhotep nije bio Egipcanin, a radi se o historijskim zapisima/ podacima koje nalazimo u Egiptu o tom da je bilo prvo 7 rodnih, pa 7 gladnih godina i da je Imhotep imao predznanje o tome i sagradio piramidu za zito...i mnogi drugi podaci se poklapaju, kad je zivio, koji mu je status na egipatskom "dvoru"...znaci opis Imhotepa i Josifa je previse slican da bi se radilo o razlicitim osobama.

Imhotep, malo manje lijep ...

I Imhotep bio monoteist?

schnappi wrote:

fatamorgana wrote:

schnappi wrote: egipatski zapisi se poklapaju sa biblijskim i kuranskim ...[/img]

Egipćani su bili politeisti, jedan jedini faraon, Akhenaton je pokušao uvesti monoteizam no poslije njegove smrti egipćani su se vratili staroj vjeri.

Pa da, velim ja da pise da Imhotep nije bio Egipcanin, a radi se o historijskim zapisima/ podacima koje nalazimo u Egiptu o tom da je bilo prvo 7 rodnih, pa 7 gladnih godina i da je Imhotep imao predznanje o tome i sagradio piramidu za zito...i mnogi drugi podaci se poklapaju, kad je zivio, koji mu je status na egipatskom "dvoru"...znaci opis Imhotepa i Josifa je previse slican da bi se radilo o razlicitim osobama.

Nije jedini, i za Mojsija predanje kaže da je bio odgojen na egipatskom dvoru .... predanje,

hrastov žižak wrote:I Imhotep bio monoteist?

Izgleda da je bio visoki sveštenik kulta boga sunca Ra.

http://en.wikipedia.org/wiki/Imhotep

Nije predanje ovo za Imhotepa, urezani egipatski hijeroglifi, pomenut na vise mjesta, ima njegova statua... Znaci historijska licnost, a ti podaci se poklapaju sa religijskim spisima u licnosti Josifa.
E sad ces ti reci da su Semiti tu pricu culi i zapisali kao svoju
Sto se tice njegove vjere, normalno da je za Egipcane on nesto drugo nego za monoteiste. Svako shvata u skladu vlastitih stavova. Za Egipcane je on bog, sin boga, koji je imao bozije moci i lijecenja i pobijedio je magije, za monoteiste je on poslanik, sin poslanika, koji je imao poslanicke moci date od Boga.

schnappi wrote:Nije predanje ovo za Imhotepa, urezani egipatski hijeroglifi, pomenut na vise mjesta, ima njegova statua... Znaci historijska licnost, a ti podaci se poklapaju sa religijskim spisima u licnosti Josifa.
E sad ces ti reci da su Semiti tu pricu culi i zapisali kao svoju

Nisam rekao za Imhotepa da je izmišljena ličnost jer za njega postoje mnogi sačuvani podaci, predanje je vjerovatno u vezi Mojsija, bijeg jevreja iz Egipta itd, to nije dokumentovano niti ima nekih tragova osim predanja, kao i sve vezano za npr. Abrahama.

schnappi wrote: Sto se tice njegove vjere, normalno da je za Egipcane on nesto drugo nego za monoteiste.

Pa bio je svećenik kulta boga sunca Ra na egipatskom dvoru, znači nije bio musliman a niti poslanik.

fatamorgana wrote:

schnappi wrote:Nije predanje ovo za Imhotepa, urezani egipatski hijeroglifi, pomenut na vise mjesta, ima njegova statua... Znaci historijska licnost, a ti podaci se poklapaju sa religijskim spisima u licnosti Josifa.
E sad ces ti reci da su Semiti tu pricu culi i zapisali kao svoju

Nisam rekao za Imhotepa da je izmišljena ličnost jer za njega postoje mnogi sačuvani podaci, predanje je vjerovatno u vezi Mojsija, bijeg jevreja iz Egipta itd, to nije dokumentovano niti ima nekih tragova osim predanja, kao i sve vezano za npr. Abrahama.

Nije baš da nema nikakvih tragova.

Početkom XIX stoljeća u Egiptu je pronađen papirus koji datira od perioda Srednjeg Kraljevstva. Poslije je prenesen u holandski muzej Leiden, gdje je 1909. godine preveo A. H. Gordinera. Cijeli sadržaj papirusa moguće je naći u knjizi Admonitions of an Egyptian from a heiratic papyrus in Leiden. Papirus objašnjava katastrofe koje su zadesile egipat, poput suše i gladi, te bijeg robova (mislimo da se to odnosi na Sinove Israilove) iz Egipta. Iz papirusa je jasno da je njegov pisac, Ipuver, bio svjedok tih dešavanja. Sada ćemo usporediti nekoliko numeriranih dijelova iz papirusa sa kur'anskim ajetima:
IPUVER PAPIRUSU-LEIDON 344:
10: 3-6 Uništen je donji dio Egipta. Cijeli dvor je ostao bez posla. Svega što je uskladišteno: pšenice i ječma, guski i riba, nestalo je.
6-3 Tako su na svim mjestima uništeni usjevi.
2:10 Rijeka je obojena krvlju.
2:5-6 Nesreća je na sve strane. Sve je umazano krvlju.
3:2 Zlato i lapis, srebro i malahit, karneol i bronza... sve na vratovima robova.
KUR'AN-I-KERIM:
I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili.
(Kur'an;7- Al-A'raf, 130)

Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili.
(Kur'an;7- Al-A'raf, 133)

I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, iz riznica i dvoraca divnih. Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.
(Kur'an;26- Aš-Šu'ara', 57-59)

http://islam1.bloger.index.hr/post/fara ... 53450.aspx

Po predajama ni Amon nije imao uvijek isti ugled. Nekada ga znao zamijeniti i Aton. Nekada opet drugačije...

@schnappi

Kurejš je pleme od Adnana, a Adnan je od Išmaelovog sina Kedara/Kajdara, tako da oni nisu Nabatejci.

Nabatejci su od najstarijeg sina. Njihovo kraljevstvo se prostiralo na južni dio Levanta i sjeverni dio Arabije. Bili su trgovci, majstori, snalažljiv i sposoban narod, oni su Arapima i donijeli arapsko pismo u formi kurziva aramejskog pisma - Jevreji su odabrali kockasti oblik jednog te istog pisma. Poznati su po gradu Petri i onome što se zove Medainu Salih na sjeveru današnje Saudijske Arabije. Petra je zapravo البتراء El-Betraa, pretpostavljam od glagola betere, otkinuti, odsjeći - to i jeste uklesani grad..

Isto to ima i na sjeveru Saudije, u manjem obimu. Mnogi muslimani taj kraj u Saudiji poistovjećuju sa starim Arapima, narodom Semud, i kao poslanikom Salihom, koji je njima došao, pa nazivaju taj kraj Medainu Salih, nastanbe Salihove, ali nema niti jednog argumenta da se radi o Semudu, ali se pouzdano zna da je tu još bilo staro arapsko kraljevstvo Lihjan. Taj kraj se još zove El-Hidžr. NE vjerujem da ima išta sa Hagar, ali vjerujem da ima sa arapskom riječi hudžra - soba, ili još vjerovatnije hadžer, kamen i stijena. I zaista, izgledaju kao "sobe" uklesane u stijene. Medain Salih je u sklopu regije Medina u današnjoj KSA.

I Jevreji i Arapi su oduvijek bili fascinirani Nabatejcima, tako da su Jevreji krišom donosili iz Petre idole i sl. Sva tri dominantna mekkansa idola: El-Lat, El-'Uzza i Menat su doneseni iz Petre.

Kada je riječ o tenzijama između semitskih monoteista u pogledu toga kako bi se trebali zvati, i da li određena tradicija treba da ide ispred suštine, moje razumijevanje je da se poslanik Muhamed nadao da će pridobiti Jevreje, i dio kršćana koji nisu vjerovali u trojstvo, poput rođaka njegove supruge Hadidže Vereke ibn-Nevfela u Mekki, za jedan novi općenitiji pristup abrahamanskom monoteizmu i odbacivanje tradicija u korist suštine.

To znači da naziv "muslim" - Bogu predan i pokoran - nije ime, nego više stanje, suština abrahamanstva, nauštrb tradicionalnog pripadnik ovog ili onog koljena svećenika, pripadnik naroda koji su preuzeli na sebe Zavjet, Bnei Israel, i sl. Jedini naziv u kojem se vjera dovodi u vezu sa nekim u Kur'anu je Ibrahim, nasuprot tradicijama izraslim iz toga: kršćanstvu i judaizmu. To se vidi u poglavlju El-Bekare:

- Oni govore: "Budite jevreji, odnosno kršćani, i bićete na pravome putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove čiste (hanifen), koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao." (135)

Sljedbenici monoteizma kod Išmaela, Arapa, zvali su se Ahnaf, množina od Hanif - čisti, onaj koji se kloni idolatrije. Dakle, njegova ideja je bila - zadržimo razumnu količinu starozavjetnih zakona (razumnih za to vrijeme i u tom vremenu), ali odbacimo idolatriju koja se počela javljati u kršćanstvu i raskrstimo sa svim oblicima bliskoistočne idolatrije.

Naravno, sa islamom se desilo isto što i sa judaizmom, njegova suština je izblijedila a u prvi plan su došle interpretacije i podjele, kao i kod Jevreja. Zato je validno pitanje - zašto bi Jevreji prihvatali islam? Koja je to distinktivna kvaliteta u pogledu stvarnosti, koju im islam pruža nauštrb judaizma?

U osobnoj ravni, naročito vjernicima, islam im možda pruža odgovor o tome zašto su toliko proganjani, ko je taj Mesija kojeg čekaju i šta će se Bnei Israelu desiti, jer su ih mileniji progonstva radi vjere u jednog boga kad to nije bilo poželjno satvorili u to što jesu. Naravno, i ti odgovori su najčešće u tradiciji, hadisima, na koje su veliki utjecaj imali konvertirani Jevreji poput ibn-Selama, Vehb ibn-Munebbiha, Ka'bul-ahbara, koji je bio najbliži savjetnik Omera ibnul-Hattaba i sl. Međutim i ti odgovori su nelogični, nepouzdani, nema nikakvih argumenata da se radi o stvarnim izrekama poslanika Muhameda, a kamoli da imaju potporu u realnosti.

U svakom slučaju, vjernici odbijaju da slijede očigledne dokaze, oni radije pripisuju svoje nerazumijevanje ili očigledne propuste vjerskih tekstova nekoj misteriji i Božijoj mudrosti, ali to na kraju ne mijenja na stvari.

PRimjer je očigledan propust u Tori kad se tvrdi da je Išmael odveden u Negev, a njegova djeca i potomci su zapravo rođena iz braka sa južnom Arapkinjom iz plemena KAhtan - Joktan, tako su se Išaeliti arabizirali. Otkud Arapi u Negevu u to vrijeme? Danas naravno stručnjaci za biblijske priče znaju da je to očigledna fula.

Sa druge strane u Kur'anu je primjer 'Uzejra, kojeg su tobože Jevreji proglasili sinom Božijim. Problem je što taj lik ne postoji u jevrejskim skriptama pa čak ni u jevrejskoj tradiciji - u najmanju ruku kao sin Božiji. Ako se misli na Ezru HaSofera (pisca, Arapi bi rekli seffar, onaj koji je napisao asfar od sifr, skripta), njega niko nije proglasio Božijim sinom. Njegovo ime je od Azar (arapski 'azzir) pomozi, Jahu - Jahve, dakle Azar-Jahu. Tanakh o njemu kaže da ga je poslao iranski ahemendiski Artakserks da povede Jevreje i među njima sprovede Božiji zakon i riječ. Ja bih rekao da je on obrazovani Ahemenid jevrejskog porijekla, kojem je Artakserks povjerio vraćanje Jevreja u Jerusalem. Kir Veliki je uistinu bio veliki vladar i mudrac. Zaslužio je pridjev kralja pomazanika. Ako je, kako moderna mišljenja tvrde, riječ o Enoku, opet ga JEvreji nisu vjerovali kao sina Božijeg, koncept paganstva je stran judaizmu, zapravo judaistički monoteizam je jednak islamskom u svakom pogledu. Jevrejski učenjaci su potaknuti ovom optužbom optužili muslimane da njihov monoteizam nije u potpunosti čist, jer prihvataju djevičansko rođenje Isusovo, i jer prihvataju Isusa uopće, pa makar samo kao navija i makar izjednačili njegovo rođenje sa Ademovim stvaranjem.

Ima tu još toga.

Jedino vrijedno iz islama ili judaizma što je ostalo je ideja o Bogu, i mudrosti ljudi tipa Rumija, ibn-Arebija i sl. Dobro ima vrijednih normi i stvari, ne treba biti maliciozan. Ostalo je prevaziđeno, i ljudska duhovnost bi se trebala redefinirati, objektivno.

Samo nekoliko dana uoči proglašenja pape Ivana Pavla Drugog i pape Ivana XXIII svetima, iz alpske zabiti na sjeveru Italije stiže strašna vijest koja je na društvenim mrežama već izazvala uznemirenost i tvrdnje da je riječ o nekakvom tajnom znaku s nebesa.

U mestu Cevo na sjeveru Italije dogodila se nesreća kada se križ visok 30 metara, podignut u čast pape Ivana Pavla Drugog, srušio i pao na mladića Marka Gusminija (21), usmrtivši ga na mjestu.

Okolnosti nesreće još nisu poznate, a prema pisanju lokalnih medija, u nesreći je povrijeđena još jedna osoba.

Da stvar bude bizarnija, mladić za kojeg talijanski mediji javljaju da je bio slabije pokretan, živeo je u gradiću Lovere u Ulici pape Ivana XXIII.

Načelnik Ceva izjavio je nakon nesreće da se radi o "neobjašnjivoj tragediji" i objasnio da se prije pada papinog križa začulo pucketanje tako da su se svi okupljeni razbježali, ali Marko nije uspio pobjeći, zbog otežanog kretanja.

Ivan Pavle Drugi i Ivan XXIII biće u nedelju proglašeni svecima na ceremoniji kojoj će prisustvovati papa Franjoi bivši papa Benedikt XVI.

Evo materijala Jevrejima i muslimanima da kažu: "Alohim, Jahve Cevaot, El Šaddaj, Allah dželle ša'nuhu, El-Kahharu ve El-Džebbaru, jedini je koji se smije obožavati. Oborio je kumire i idole, Silni i Uzvišeni, a kaznio one koji Stvoritelju pripisuju sudruga među njegovim stvorenjima - čine šituf što bi Jevreji rekli, odnosno širk što bi muslimani rekli.

Aharon wrote:
Jedino vrijedno iz islama ili judaizma što je ostalo je ideja o Bogu, i mudrosti ljudi tipa Rumija, ibn-Arebija i sl. Dobro ima vrijednih normi i stvari, ne treba biti maliciozan. Ostalo je prevaziđeno, i ljudska duhovnost bi se trebala redefinirati, objektivno.

Kada kritikuješ ovu valjda imaš viziju neke 'nove duhovnosti'?

Pročitah nekoliko tvojih komentara i podsjećaju me postavljenim tezama na Darka Tanaskovića koji poznaje dobro jezik i historijske momente i šeta se između pro i contra.

Meni se dopadaju Aharonovi postovi jer lijepo objašnjava sličnosti među teološkim konceptima u bliskoistočnim monoteizmima, a koji su generičke prirode. No, ne slažem se da treba osmisliti neku novu duhovnost. Duhovnost više nije nužno odgovorna religiji, ona se kao jedan metafizčki misticistički koncept ved udomaćila u domenu individualnog, i bolje da je više ne čačkamo. Neka svako sebi osmisli vlastitu duhovnost.

Ne, ne, niste me dobro razumjeli.

Pod novom duhovnosti ne mislim na novu vjeru ili nešto slično, tipa New Age i to... Mislim više na ljudsko promišljanje, na duhovnost u smislu ultimativnog, otvorenog, nesputanog humanizma, bez okova, predrasuda, zapreka i dogmi. Pojave tipa osjećaja da je čovjek dio šire stvarnosti, da je svijest stvarnost, da je života i postojanje misterija pa makar poznavali i sve mehanizme koji se odnose na njih, zaslužuju da ne budemo isključivi i uskrogudi, kao što ne trebamo biti glupi i naivni.

Nemam ja problem ni kad ljudi govore o bogu, pa i o Allahu, ili Alohimu - istinskom Bogu Stvoritelju kako to ljudi, monoteisti, doživljavaju, Ahura Mazdi (Bogu u smislu nadsvijesti, stvaralačke sile) u najodređenom smislu tih riječi, ali imam problem, zapravno cijeli ljudski rod ima problem, kad neki ljudi počnu tumačiti njegovu volju kao on se obratio nekome a onda nam postavio 1000 zapreka i nelogičnosti, pa čak i očiglednih neistina na put, koje mi trebamo racionalizirati. Ne ide. O ideji možemo raspravljati, možemo imati mišljenja o njoj, ali nam organizirana religija više ne treba, ljudi su prevazišli tu etapu, zapravo upravo je prevazilaze, u svom razvoju, i ako misle dalje, trebaju baštiniti svoju prošlost, uzimati pouke i pozitivne stvari iz nje, ali se moraju otisnuti dalje zarad svoje i dobrobiti svoje djece.

Po mom mišljenju uvijek će ljudi koji na svijet gledaju svrsishodno i traže u njemu utjehu biti u većini, njihov senzibilitet je izraženiji nego kod onih koji su ogorčeni, ili u najmanju ruku ravnodušno prazni, ali kad već ispoljavamo ili želimo osmisliti svoj senzibilitet, trebamo to raditi zarad istinskog dobra, a ne propovijedati propast, užase i neminovnost međusobnog uništenja. Kad se svi setiraju na takav kalup, normalno da će se pomakljati.

Pa i ja rekoh da duhovnost nije više nužno u kandžama religije...Po meni je to naivno humanističko shvatanje, ta nova duhovnost. Zagovaranje širokumnosti i otvorenosti prema saznavanju ništa neće promjeniti na ovom jadnom svijetu. Kao da previđaš ideologiju koja izbija iz svega.

Možda ljudi uspiju prebroditi ovaj period, a možda i ne. Na to se može utjecati u mjeri osobne sposobnosti da apliciraš pozitivne stvari na sebe i prema onima koji te okružuju.

Ali, niti ogorčeni, cinični i ravnodušni, niti senzibilni, poletni i "nadahnuti" ne trebaju zanemarivati i isključivati jedni druge. Sve što bi ljudi trebali uraditi je da se ostave prisiljavanja jedni drugih na stvari sa kojima se ne slažu - i ovdje ne govorim o onome što je temeljno civilizacijska potreba tipa zajedničke koristi i nužnosti da postoji red i uređenje, odgovornost i briga - i trebali bi usmjeriti poglede na novu paradigmu, koja treba biti u oblasti egocentričnog, jer još uvijek ljudi na taj način funkcioniraju, a to je zajednička korist i potreba da svima bude bolje i da se opstane.

Ideologije zamru, pa ih se pokušava radi raznih pobuda oživjeti, ali samo temeljita izmjena paradigme ljudskog razmišljanja - a to je mi svi zajedno, a ne mi odabrana skupina - može ljudima donijeti nadu, pazi ne garanciju, nego nadu da će opstati.

Kad te savlada malodušnost, te ideologije - ne filozofije i vrijednosti - koje toliko mnogo ne voliš već su na korak do pobjede.