ime_kojeg_nema wrote:
cornholio, cilj budizma je oslobadjanje od vezanosti, sloboda od patnje ili jednostavno i kratko receno: sloboda. put do slobode, kako ga predlaze budisticko ucenje, podrazumijeva razvijanje odredjenih sposobnosti i vrlina: svjesnosti, paznje, morala... nema to veze sa srecom, narocito ne sa srecom kakvom je mi uglavnom poimamo tj. u smislu sreca je zdravlje, novac, porodica, karijera, izgradnja ovog ili onog. mislim da se zato covjeku moze uciniti "sterilan i impotentan", dosadan, neproduktivan, ali sta je - tu je. svu tu trku za srecom i pratecu zudnju u krajnjem ishodistu budizam jednostavno prepoznaje kao izvor nezadovoljstva. ne kazem da sve stvari koje sam naveo ne donose srecu. one donose bas onakvu srecu kakvom je i zamisljamo. budizam samo uocava da je ta sreca nesavrsena jer nije trajna i jer cemo se svi prije ili kasnije suocavati sa posljedicama vezanosti za tu srecu. sretan si kada si zdrav i to je ok ali bolest je neizbjezna i patis kada si bolestan. ovo je primjenjivo i na sve ostalo u zivotu. za takvu srecu i nesrecu postoje odredjene psiholoske pretpostavke, te stvari u u medjusobnoj povezanosti i onima koji to prepoznaju kao takvo i zele da izadju iz tog kruga budizam pruza, po mom misljenju, najbolje smjernice ka izlazu. naravno, u zivotu ne treba zelju shvatati kao neprijatelja i upinjati se iskorijeniti je zato jer je negdje napisano da je zelja uzrok patnje. takav pristup je po meni pogresan i vodi samo u frustracije i neuspjeh. puno je vaznije istinski razumijeti sta nam se desava, vjezbati svjesnost paznje u svakom trenutku i, najvaznije, prihvatati se onakvima kakvi jesmo. a bavljenje zeljama kao sto mi ovdje raspravljamo i opcenito opcenito pretjerano bavljenje teoretskim aspektima budizma, postavljanje previse pitanja i davanje previse odgovora kao i insistiranje na ispravnosti bez razumijevanja srcem i narocito bez prakticne primjene u tisini i za sebe, nisam siguran da igdje vodi.
Slobodan je onaj koji uvijek može uraditi onako kako misli i osjeća da treba. Pošto je to u svijetu u kojem živimo nemoguće, zbog toga što je bezbroj "pravih puteva" , svi smo mi prisiljeni da, često, činimo i nešto što nije u skladu sa našim moralnim principima, zbog toga se osjećamo frustriranim, zbog toga se osjećamo uplašenim, zbog toga se osjećamo ljutim.
Nije želja uzrok patnje, uzrok patnje je nemogućnost ispunjenja želje, bolest se ne dešava slučajno, ona je posljedica pogrešnih želja, vlastitih ili nečijih drugih, i iz takvih želja proizašlih pogrešnih ponašanja, i zato treba dobro paziti za što će se čovjek vezati, šta će željeti.
@kojeime, ti vjeruješ da si na "pravom putu", to vjerujem i ja, to vjerujemo svi, a pošto Pravi put može biti samo jedan dobro je i raspravljati o njemu, jer neko od nas, ili možda svi, nismo na Pravom putu.
Čisto sumnjam da će bilo ko od nas iz rasprave izaći nešto previše drugačiji nego što je to ranije bio, ja budizam ne doživljavam kao neku previše "potentnu" religiju, neku religiju koja će značajno, i nabolje promijeniti stanje duha, individualnog i društvenog, jer budizmu fali Bog, neko ko je pametniji od čovjeka, Buda je ipak, kao što smo to i ti i ja, samo čovjek, a čovjek je po prirodi egoistično biće, i koliko god se trudio ne može postati drugačiji, može samo mijenjati ego, ne može ga se nikad "osloboditi".
Nemoj zamjeriti, ali ja vala na ovoj temi nemam ništa više reći, ništa novo, sve sam rekao, a do nadmudrivanja mi nije. Pozz tebi, i sve najbolje
