Aja Sofija - ljepotica s Bosfora
Na prostoru gdje se nalazi Aja Sofija, prema istraživanju arheologa koji su se bavili ovim pitanjem, prvobitno se nalazio Artemidin hram
Adnan Muftarević
Pošto sam primijetio da ovih dana razni stručnjaci: književnici, novinari, filozofi, islamski teolozi, vjerski lideri i drugi diskutiraju o temi vraćanja statusa džamije Aja Sofiji, pomislio sam da bih i ja kao arheolog, kustos muzeja, trebao dati informaciju o ovom objektu i informirati javnost kroz hronologiju događaja. Jer, koliko vidim, nijedan tekst ne daje potpunu sliku, što pruža mogućnost običnom građanstvu da subjektivno prilazi ovom “problemu”. Da krenemo redom.
Više od 10.000 radnika
1. Artemidin hram - Naime, na prostoru gdje se nalazi Aja Sofija, prema istraživanju arheologa koji su se bavili ovim pitanjem, prvobitno se nalazio hram Artemide. Velika je vjerovatnoća za ovo, pogotovo kada se zna da su u kasnijoj izgradnji Aja Sofije iskorištena 104 antička stuba, prvenstveno s Artemidinog hrama iz Efesa, koji je jedno od sedam svjetskih čuda iz vremena antike. Iz istog hrama su doneseni i ugrađeni i mermerni paneli.
2. Megale Ekklesia (Velika crkva) - Izgradio ju je 360. car Konstantin (337.-361.). Prva građevina koja je bila prekrivena drvenim krovom i imala bazilikalnu osnovu izgorjela je u pobuni 404. godine zbog sporova između carice Eudoksije, žene cara Arkadiosa (395.–408.), i istanbulskog patrijarha Joannea Chrysostomosa (danas se mozaični prikaz patrijarha može vidjeti na sjevernom tifanonskom zidu Aja Sofije.)
Iako danas ne postoje ostaci koji pripadaju prvoj crkvi, smatra se da cigle sa žigom Megale Ekklesije u muzejskom skladištu pripadaju ovoj strukturi.
3. (Druga crkva) - napravio ju je Teodosij II (408.-450) 415. godine. Poznato je da ova građevina ima bazilikalni plan s petobrodnim, drvenim krovom i monumentalnim ulazom. Uništena je u vrijeme cara Justinijana (527.-565.) 13. januara 532. godine u poznatoj „Pobuni Nika“.
4. Ayia Sofia (Sveta Mudrost) - Izgradio ju je za pet godina car Justinijan 537. godine. Na njenoj izgradnji bilo je angažirano više od 10.000 radnika. Gradili su je arhitekt Antemije iz Trala i matematičar Izidor iz Mileta. Car Justinijan naredio je prikupljanje najljepših arhitektonskih komada koji se trebaju koristiti u Aja Sofiji slanjem vijesti u sve pokrajine kako bi Aja Sofija postala veličanstvenija.
Stubovi i mermer koji su korišteni u ovoj konstrukciji doneseni su iz drevnih gradskih ruševina u Anadoliji i Siriji kao što su Aspendos, Ephesos, Baalbek, Tarsus. Bijeli mermer donesen je s otoka Marmara, zeleni porfiri s otoka Egriboz, ružičasti mermer iz Afyona i žuti iz sjeverne Afrike. Osim toga, poznato je da se u Aja Sofiji nalaze 104 stuba, od kojih je 40 u prizemlju, a 64 u gornjoj galeriji. Većina je iz Artemidinog hrama u Efesu, dok je osam stubova prevezeno iz Egipta.
5. Sancta Sophia/Sancta Sapientia - 1202. godine, papa Inoćentije III pozvao je evropske vladare u 4. križarski pohod. Cilj ovog pohoda trebao je biti osvajanje Egipta. Pošto je križarima nedostajao novac, trebalo ga je nekako pribaviti, pa makar i na račun „svoje ortodoksne braće.“ Glavni pokretač i ideolog pljačke ortodoksnih gradova bio je mletački dužd Enriko Dandolo.
Vojska je, na njegov nagovor, najprije opljačkala Zadar, a kasnije se uputila i na Konstantinopolis, koji su zauzeli 1204., izvršivši stravične zločine nad domaćim, pravoslavnim stanovništvom, i pretvorivši Aja Sofiju u katoličku katedralu. Križari su nakon toga zauzeli Konstantinopolis i tu osnovali svoje Latinsko carstvo, koje se održalo do 1261. godine.
Velika transformacija
6. Hagia Sophia - Padom Carigrada, na bizantijskom prostoru nastale su tri nove države, nasljednice Bizantskog carstva: Nikejsko carstvo, Epirska despotovina i Trapezuntsko carstvo. U savezu s Đenovom, vladar Nikejskog carstva Mihajlo, koji je kasnije i osnovao novu dinastiju Paleolog, 1261. godine osvojio je Konstantinopolis, a Aja Sofija je ponovo postala pravoslavna crkva.
Španski izaslanik Clavijo, koji je u Konstantinopolis došao 1402. godine, vidio je Aja Sofiju u devastiranom i zapuštenom stanju. Prema informacijama do kojih je došlo iz pisanja Evlije Čelebije (Seyahatname), osmanski arhitekt po imenu Ali Neccar poslan je na molbu Bizanta iz Edirnea kako bi popravio sjevernu stranu Aja Sofije, koja je bila oštećena u potresu nekoliko godina prije osvajanja Konstantinopolisa.
7. Ajasofija-i Kebir Džamii Šerifi - 29. maja 1453. godine, sultan Mehmed II Fatih ulazi u Konstantinopolis i Aja Sofija postaje džamija. Tokom osmanske vladavine Aja Sofija doživljava velike transformacije koje joj daju današnji izgled. Zbog veoma lošeg stanja koje su izazvali potresi 1344. i 1346. godine, dijelovi kupole i lukovi koji su uništeni su popravljeni i ojačani. Radovi restauracije koje je pokrenuo sultan Mehmed Fatih nastavili su i kasniji sultani. Poznati arhitekta Mimar Sinan učvrstio je zidove i kupolu Aja Sofije za vrijeme sultana Selima II (1566.-1574.).
Veoma bitne popravke u Aja Sofiji napravila su švicarska braća Fossati između 1847. i 1849., po nalogu sultana Abdulmedžida. Radovi su trajali oko dvije godine. Više od osam stotina muškaraca radilo je na ojačavanju kupole i okolnih polukupola, čistilo mozaike, zamijenilo lustere i obnovilo mihrab i minber. Također, ogromne kružne levhe s kaligrafskim elementima dodate su na četiri stuba. Uradio ih je poznati kaligraf tog doba Mustafa Izzet Efendi.
8. Muzej Aja Sofija - Odlukom vijeća ministara Republike Turske džamija Aja Sofija je pretvorena u muzej i kao takva otvorena 1. februara 1935. godine.
9. Džamija Aja Sofija - Tursko državno vijeće, koje predstavlja najviši sud u toj zemlji, 2020. godine presudilo je kako odluka vlade iz 1934. godine, kada je Aja Sofija prestala biti džamija i postala muzej, nije bila u skladu sa zakonima, te je ovu odluku poništila i vratila Aja Sofiji status džamije.
Veliki raskol
Aja Sofija je dugo bila kršćanska crkva, sve dok se kršćanski svijet nije podijelio. Ta podjela značila je i prvu “transformaciju” za Aja Sofiju. Veliki raskol ili velika šizma desila se 1054. godine, a od tog najvećeg raskola u historiji kršćanstva, kada su se odvojile Rimokatolička i Pravoslavna crkva, Sveta Sofija postaje pravoslavna crkva.
Tada je kardinal Humbert na oltar Svete Sofije položio papinsku bulu i bacio anatemu na patrijarha Mihaila. Taj status je nosila sve do 1204. godine, kada se tokom IV krstaškog pohoda desio prvi pad Konstantinopolisa, kada je grad zauzelo Latinsko carstvo, čiji su vladari crkvu pretvorili u katoličku. Aja Sofija, za razliku od Justinijanove San Vitale u Ravenni, bila je carska građevina. Izgrađena za cara i njegov dvor, a ne kao crkva za molitvu cijele zajednice. Svećenstvo je zauzimalo polovinu centralnog prostora, a car sa svojom pratnjom – drugu polovicu. Aja Sofija je bila carska građevina, u njoj je liturgiju slušao car sa svojom svitom, a služila je i kao mjesto krunisanja.
Vraćanjem statusa džamije, Aja Sofija će i dalje biti otvorena za sve posjetioce, bez obzira na vjeru. U toku namaza ikone će biti prekrivene laserima i zavjesama i nakon toga će opet biti otkrivene. Kako saopćavaju zvaničnici, ulaznica se neće naplaćivati i jedini uvjet ulaska će biti „čiste čarape“!
Sultan Fatihov vakuf
Objekti napravljeni u sklopu sultan Fatihovog „Aja Sofija vakufa“:
1. 1544.g. sultan Fatih dograđuje medresu.
2. 1739. godine sultan Mahmud I je sagradio Kutubhanu (biblioteku)
2. 1740. godine sultan Mahmud I je napravio prelijepi Šadrvan.
3. Napravljena su dva sebilja, jedan između 1640. i 1648. godine u vrijeme sultana Ibrahima i jedan sredinom 18. stoljeća.
4. 1740. godine napravljen je i Sibjan mekteb (vrsta osnovne škole)
5. 1743. godine je od sultana Mahmuda I u sklopu Aja Sofije napravljen imaret, mjesto gdje se besplatno dijelila hrana onima koji su u potrebi.
6. 1853. godine je u dvorištu Aja Sofije napravljena i muvekithana, mjesto za astronomsko računanje vremena.
7. Napravljena su i turbeta, sultana Mustafe I i sultana Ibrahima, sultana Mehmeda III, sultana Murata III, sultana Selima II i Turbe prinčeva (tu su ukopana djeca sultana Murata III, četiri dječaka i jedna djevojčica, umrli od kuge).
