@Intense82
Otišli smo predaleko s raspravom. Oduzimamo previše prostora na temi, a iskreno, po mojim standardima "forumanja" već previše svog vremena trošim ovdje, pa ne mogu detaljno odgovoriti na sve što si spomenula. Dakle, pokušaću da odgovorim a da ne širimo priču.
Mislim da si me opet pogrešno shvatila. Previše moje pisanje doživljavaš lično i spuštaš stvari na nivo svoje porodice i ljudi iz svog okruženja. Ja nemam problem sa ljudima po bilo kojem osnovu vezano za njihov izgled, identitet i orijentaciju (rasa, religija, nacija, seksualna orijentacija, itd itd ). Jedino što smatram eliminatornim kriterijem po kojem razvrstavam ljude je to da čovjek u traženju svojih prava na smije ugrožavati niti osporavati prava drugih. Tako da, vjerovala ti to ili ne, ja nemam problem ni sa Srbima, Srbijom, Beogradom, tobom, tvojim ocem ni tvojom kumom

Čitav život živim među tim ljudima, njihovu kulturu smatram i dijelom sopstvenog kulturnog naslijeđa u okviru našeg zajedničkog životnog prostora i historije. Srba imam čak i u porodici.
Ja nemam problem sa Srbima, ali imam sa srpskom politikom! Naročito politikom iz 90-tih koja se opet, nažalost, ni do danas nije previše prominjenila, a s obzirom na historiju taj kontinuitet je daleko stariji, širi i dublji. Ja kad kažem "Srbi su se ponašali bahato i siledžijski", ne mislim ni na tebe ni na tvog oca već na srpsku politiku! Ja sam možda negdje nespretno upotebljavao termin "Srbi", ali eto da razjasnim da mislim na srpsku politiku. Ta srpska politika je ideološki bazirana na mitovima o prošlosti i posebno mitovima o Turcima, što se koristi kao pogonsko gorivo za održavanje nacionalnog naboja i zanosa a smišljeno konstruisana mržnja se projicira prvenstveno na bosanske muslimane, za koje se smatra da su ostaci mrskog okupatora, izdajice, poturice, prodavači vere za večeru itd.i zbog toga ih se treba istrijebiti jednom za svagda. Ja htio ne htio imam problem sa srpskom politikom jer ta politika meni osporava sve ono što želi za sebe. Meni se osporava identitet, pravo na izbor religije, pravo da jezik zovem onako kako želim, pravo na zemlju i konačno pravo na život! I nemoj mi govoriti da sam patetičan, jer sam, ponavljam, na svojoj koži osjetio šta znači provođenje te ideologije i politike u djelo. Ja ne mogu da ne spominjem žrtve te politike jer su te žrtve moji rođaci, prijatelji, komšije, sugrađani, sunarodnjaci a i ja sam. Činjenica je da je u Bosni nad Bošnjacima počinjen GENOCID i strašno je saznanje da neko želi da te istrijebi samo zbog tvog imena. I još jednom kažem - za taj genocid i zločine i za sve patnje ne krivim ni tebe ni tvog oca, ni sve Srbe ni sve stanovnike Srbije. Krivim nacionalističku srpsku politiku koja je, da budemo pošteni, zaista imala masovnu podršku u srpskom narodu, što je opet druga tema pitanja kolektivne krivice. Ali da ostanemo na tome da ne sumnjem i drago mi je da u Srbiji ima mnoštvo normalnih ljudi koji tu politiku nisu podržavali tada a ne podržavaju je ni danas. To daje nadu da postoje šanse da nekad na ovim prostorima živimo normalno i bez straha. Nažalost, 90-tih mi od tih i takvih, normalnih Srba nismo imali previše koristi jer oni nisu imali moć ni uticaja na političke odluke. To je problem. Oni koji su pokušali da promijene kurs te politike završili su kao Ivan Stambolić i Zoran Đinđić ili danas na izborima završavaju kao Čeda Jovanović. Neizmjerno cijenim svakog čovjeka koji je u Srbiji digao glas protiv Miloševića, nacionalizma i rata, a bilo je takvih, i time realno rizikovao život, i znam da je puno više onih koji se nisu slagali ali su šutili i gledali svoja posla. Pa i to razumijem, i to je normalno, ali ni prvi a još manje drugi nisu mogli zaustaviti ludilo, tenkove, Arkanove, Šešeljeve, Legijine, Škorpione i ine druge razbojnike. Srbija je Miloševića skinula s vlasti tek 2000-te, previše puno godina poslije svih nesretnih ratova kad je mnogo zla već počinjeno i nepovratno i nepopravljivo mnogo štete naneseno. Naslijedio ga je Koštunica, možda i daleko gori i veći nacionalista.
Ne sumnjam da su tvoje ruke čiste i ne optužujem te ni za šta, ali da se u rečenici "Pa zar su mislili da će dobiti državu bez metka" zaista osjeti prizvuk te agresivne i nesretne politike, stava i garda, to jeste i te kako, iako ti možda nisi ni svjesna toga. Možda sam ja opet nesvjesno previše osjeteljiv na takve stvari, ali za nekoga ko je preživio rat i pripada narodu kojem je verbalno i praktično prijećeno istrebljenjem, nije ni čudo što je tako. Ono što sam čitav rat pokušavao sam sebi utuviti u glavu, pored toga da je sačuvam na ramenima, je da ostanem normalan i ne postanem žrtva mržnje. Ne znam jesam li u potpunosti uspio, rat je zajebana stvar i znam da je i mene zauvijek "opečatio", ali sam se trudio i trudiću se i dalje.
Rekoh da neću širiti priču, ali sad kad pogledam šta sam napisao ne znam jesam li uspio

I da, što se tiče "traženja nečega višeg", šta misliš, realno, šta bi dobili Bošnjaci u Sandžaku i Mađari u Vojvodini da traže isto ono što imaju Srbi u BiH? Ni manje ni više!