Ažuriranje Ukrajine: Ne znamo kada će Ukrajina izvršiti protunapad, ali u redu je pričekati.
Kos za Dnevni list Kos
Ponedjeljak, 8. maj 2023. · 16:15
Dobio sam ovu sliku sa službene Twitter stranice Ministarstva obrane Ukrajine. Njihov naslov? "Što se više znojiš na treningu, to manje krvariš u borbi." Vrlo prikladno s obzirom na današnju temu.
Ukrajinska proljetna protuofenziva dogodit će se… sada. Ili možda sljedeći tjedan. Ili tjedan poslije. Sve što znamo je da će se to dogoditi uskoro. Zaista?
Ukrajina je svakako dala sve od sebe da sugerira da je protunapad neizbježan, a ako ćemo vjerovati onome što nam je rečeno, samo čekamo da se tlo osuši. Proljetne kiše donose rasputicu, neprohodne blatne močvare koje su osujetile Hitlerovu sovjetsku kampanju 1941.-1942. ... i Putinovu invaziju na Ukrajinu 80 godina kasnije, 2022. .
Ali iznenada se diže novi zbor glasova koji upozoravaju da se ne postavljaju previsoka očekivanja i brinu što bi se moglo dogoditi ako Ukrajina podbaci. "U zemljama koje su naši partneri, naši prijatelji, očekivanja protuofenzive su precijenjena, pregrijana, rekao bih", rekao je ukrajinski ministar obrane Oleksiy Reznikov lokalnoj medijskoj kući RBC Ukrajina. (Prevod preko Google prevoditelja.) "To je moja glavna briga."
Dodao je: “Svi žele još jednu pobjedu. Ranije nisu vjerovali u pobjedu. Ranije su željeli da Ukrajina barem minimalno preživi, da sačuva barem neki dio Ukrajine. A kada su ukrajinske oružane snage pokazale uspjeh, svi su počeli vjerovati u pobjedu - nakon Zmijskog otoka, nakon Kijevske oblasti, Černigovske i Sumske oblasti, nakon Harkovske oblasti, Hersona. Žele sljedeću pobjedu. To je normalno, to su emocije – čekanje uspjeha.” On misli da je to normalno, ali bi radije da ljudi ublaže svoje nade.
Reznikov nije jedini, ali on je osoba najvišeg profila koja pokušava smanjiti očekivanja. Strah je stvaran: veliki dobici prošle jeseni u Kharkivu i Hersonu došli su protiv ruske vojske koja je bila razvučena i nije razvila široku mrežu rovova koji sada brazde na kraćoj (iako još uvijek opsežnoj) bojišnici. Rusija je također bila glupa, zagrizla je mamac očite kampanje dezinformiranja tako što je ubacila snage u Khersonsku oblast, ostavljajući Harkovsku oblast gotovo nebranjenom.
Povrh toga, Rusija je nagomilala desetke hiljada vojnika u pojasu Khersonske oblasti opskrbljivanih sa samo dva mosta. Nakon što ih je Ukrajina uspjela uništiti, Rusiji se pokazalo nemogućim opskrbiti svoju vojsku, zbog čega su se morali povući pod okriljem mraka.
Ne postoji ništa tako jednostavno u ukrajinskim mogućim pravcima protunapada. Ruske trupe ne mogu biti logistički odsječene u Luganskoj, Donjeckoj, Zaporožskoj ili (južnoj) Hersonskoj oblasti. Ruske trupe mogu biti raspoređene po dugoj fronti, ali Rusija je mobilizirala 300.000 vojnika i bacila ih na tu višeslojnu obranu.
Ruska obrana u crvenom, sa slojevima za slojevima koji brane prilaze strateškim Melitopolju i Berdjansku.
Bez obzira u kojem smjeru Ukrajina krene, morat će udariti u rusku obranu, a to neće samo skupo koštati života - to stvara scenarije Murphyjeva zakona koji bi se mogli pokazati katastrofalnima. A Ukrajina nema mnogo iskustva sa složenim manevrima kombiniranog naoružanja u stilu NATO-a; tek počinje učiti te taktike posljednjih mjeseci. Njihova tradicionalna doktrina u sovjetskom stilu je zastarjela i, kao što je Rusija pokazala, katastrofalno neučinkovita.
U međuvremenu, zapadna i saveznička oklopna oprema i dalje pristiže u Ukrajinu.
Ne znamo kada je taj video snimljen, ali to mi ne izgleda kao zima. Staro je najviše nekoliko tjedana, što znači da Ukrajinci ili još uvijek treniraju na ovim novim vozilima ili su tek stigla u Ukrajinu. Ostala oprema je još u tranzitu. Danska je donirala 100 glavnih borbenih tenkova Leopard 1 stare generacije, a isporuka prvih 80 planirana je tek 1. juna.
Sva ta oružja i jedinice bile bi neprocjenjive u protuofenzivi. Zašto ih žuriti na prve crte bojišnice kad Ukrajini nije dat rok da to pokrene?
Na početku rata, čudili smo se nesposobnosti Rusije da napadne bilo kojom snagom većom od 1-2 bojne taktičke grupe (BTG), najviše oko 1.200 ljudi. Gledajući unatrag, ne sjećam se da sam vidio napade čak ni djelić te veličine. Najviše bi Rusija napala s 10-20 vozila, manje od polovice od 50 vozila BTG-a pune snage. Koliko god nam je bilo zabavno rugajući se ruskoj neučinkovitosti, nikada nismo vidjeli ni Ukrajinu koja je napala većim snagama.
S najmanje devet novih borbenih brigada koje se pripremaju za protuofenzivu, svaka od njih broji oko 5.000 ljudi, Ukrajini bi odgovaralo vježbati napade velikih razmjera. To znači integraciju topništva, oklopa, pješaštva, inženjeringa, elektroničkog ratovanja, nadzora i borbenih bespilotnih letjelica te jačanje dugorepih logističkih napora koji će održati te predvodnike u pokretu. Inženjeri su posebno važni jer će probiti rusku obranu. Nikako ne mogu dovoljno uvježbati te manevre.
U međuvremenu, neka Rusija nagađa. Je li napad danas? Sutra? Sljedeće sedmice? Bacajte granate dronovima na njihove glave, gađajte ih topništvom, iscrpljujući njihove snage, dižući u zrak njihove opskrbne i zapovjedne i kontrolne centre, rušeći im moral. Bakhmut? U nekom trenutku, Rusija će zauzeti 10% grada koji još drži Ukrajina, ali šta onda - Ukrajina može držati uzvisine zapadno od grada, zasuti artiljerijom svaki ruski pokušaj da se probije kao što smo vidjeli oko Vuhledara. A ako Wagner nastavi napredovati 100-200 metara dnevno, velika stvar. Ukrajina si može priuštiti gubitak 3-5 kilometara mjesečno. U uspješnom protunapadu, zauzet će to za sat vremena.
Ovo nije nov savjet za Ukrajinu. “Očigledno još uvijek imaju osjećaj da nemaju sve za uspješan početak operacije”, rekao je novopečeni češki predsjednik Petr Pavel u intervjuu za The Guardian. “Zato što bi moglo biti iskušenje gurati ih, za neke, da pokažu neke rezultate. Za Ukrajinu će biti izuzetno štetno ako ova protuofenziva ne uspije, jer neće imati drugu priliku, barem ne ove godine.” Ne samo da je Pavel bivši general i ratni heroj, već je bio i predsjedavajući Vojnog odbora NATO-a, najvišeg vojnog savjetodavnog odbora saveza.
Na kraju, svo naše brbljanje ne znači ništa. Ukrajina će napasti kada osjeti da je spremna za napad. Pouka ove priče je da ako Ukrajina odluči pričekati još mjesec ili dva, to nije loše. Osim oskudnih dobitaka u Bakhmutu, Rusija je izgubila sve ofenzivne sposobnosti, a ima toliko rovova koje još moraju iskopati. Na kraju će im ponestati vojnika da ih popune.
S pristizanjem više zapadnjačke opreme, više isporučenih topničkih granata i više obuke za nove olujne brigade, šanse za taj najvažniji napredak dramatično se povećavaju. Čekanje može biti sranje, ali pobjeda će biti slatka, bez obzira kada stigne.
Ima li išta jadnije od prestravljenog i paranoičnog Putina koji se boji osobno prisustvovati najvećem državnom prazniku svoje zemlje? Uživo da ga prati putem Zooma, to je jednostavno tužno.
*Joj ako putko bude preko Zooma pratio paradu... ne mogu da vjerujem.
