BlacButterfly wrote:Eh taj internet.... Ugl, evo jedna i od mene.... Nadugo i nasiroko
( al opet najkrace moguce, bilo je jos tu punoooo cudnih stvari, al et...)
Bilo je to prosle godine... Noc vjestica... Ugl, ima jedan rock lokal u kojem je uvijek standardna raja... Nema balavaca i onih novokomponovanih ljubitelja nove turbo-folkerske ere, od kojih se jezim... Tako da sam dezurna u tom lokalu vec godinama... Otvarala sam i zatvarala tu svoju "kafanicu".... Elem, posto je to ionako pomalo opicena raja, uvijek smo trazili bilo kakav povod za slavlje i zezancije... Tako da smo i svake godine imali lud provod 31.10....
Elem, bi nekakva opklada, ja je izgubih i moradoh da se obucem kao "prijateljica noci" te veceri... Nekako bezveze za jednu rockerku, ali valjda je u tome i bila car te opklade... Jer da je konobar izgubio opkaldu, pa... mnogo bi gore prosao od mene.... Uglavnom, kontam ma haj, pa sta... Ionako je samo nasa standardna ekipica, a od njih me niko nikada i ne zagleda... Uostalom, dan poslije se ionako niko niceg nece sjecati pod utjecajem opijata...
I tak, skupih hrabrost, vise neobucena nego obucena, sletih niz stepenice, pa auto i pravac moja kafana...
Kad smo stigle, vec guzva, haj zezancije tu i tamo... Ulazi poprilicno markantan tip sa dvojicom prijatelja... Nepoznata faca, nemaskirani... Niko iz ekipe... Jedino za nasim stolom bi mjesta i privalise se... Haj kontam, mal je kafic, ionako cu se przo presaltat za neki drugi sto
Haj tu i tamo oni pocese pricu sa nama... Standardica, pa koji fax je zavrsen, pa cim se bavis i tak to... A ja onako malko pripita, reko imam najbolji posao... Zaradim za mjesec necija godisnja primanja... Kaze doticni, pa cim? A Ja reko:"Pa zar se ne vidi?"... Odmjeri me od glave do pete, onako zbunjeno... A Ja pukoh od smijeha... A on nis... I dalje bulji samo u mene... U neka doba prestade mi bit smjesno... Reko odoh malo prosetat... WTF kako neugodno... Mislim, halo momak gdje ti je smisao za zezanciju nestao?!
Elem, zavrsi noc... Sutra mene taj lik nasao na face-u ( naravno mahala preko istog kafica)... I haj kao javlja se ne bi da pegla, al et otisao bi na kafu sa mnom... Nakon nagovaranja raje tipa djeluje kao ok tip, a vrijeme je da i ti pocnes ponovo ( jer nakon veze od 7 godina, dugo sam bila sama), ja rekoh ok... Nasli se, ja ovaj put u tolama, zakopcana do grla, haman bez sminke, lik me jedva prepoznao
Haj pocinje kao vece, raspitao se on o meni i zna da nisam k...va... Malo tisine na pocetku, ali nakon par pica, vece zavrsi prilicno opusteno i dogovorismo se da se vidimo ponovo... Vidjeli se mi tako i haj reko da pokusam, vrijeme mi je... Sta imam izgubiti... I tak mi, kao pocnemo vezu... Sve ok, tip djelovao regulara... Pristojan, haj obrazovan, fin posao, jos i umjetnik, svoje izlozbe... Nekakve nagrade i sta ja sve znam, nisam bas umjetnicki tip.... I tak odem ja na neku zajednicku izlozbu, kao neka graficka djela... I pita me kakav je utisak? Reko ovaj je divan, bla bla, ali ima onaj tamo djeluje tako strasno i sumorno rad... Ono je bas morao poremecen um napraviti (kud tad ne poslusah instikt?!)... Kaze to su moja djela i nasmija se... Zemljo, otvori se... Al, salu na stranu djela i osjecaj kad ih vidis... Zaista nema rijeci kojim se moze opisati taj uzas.... I kako vrijeme odmice, na svakom izlasku on sve vise prica o Protestantima, o njihov Crkvi, o tome kako su nastajale sekte, o zrtvovanjima i sl... Reko haj, tipa zanima historija i razliciti aspekti religija, pa sta?
Haj dodje vrijeme da upoznam i drustvo... Takodjer, svi djeluju prilicno ok... Jednog sam cak i poznavala, radili smo skupa...
Poceo ovaj moj vec sa onim ljubavnim porukicama i sl... Haj ja njegova ljubav, sve cvjeta...
E onda idu dvije veceri koje nikada necu zaboraviti... Vec smo mi kao skupa dovoljno i vrijeme je da stvari dodju na veci nivo (tako je receno, samo smo ocito imali razlicite stvari na umu)... Idemo na veceru i onda na njegovu vikendicu, kamin vino i sve romanticne zezancije... Bajka... (to sam ja imala na umu
)
Sjedimo mi u restoranu, a on krenu o Sotoni da prica... Kao sta ja mislim o njemu... Reko nisam neki vjernik, nikada nisam ni razmisljala o takvim stvarima... On poce kako sam trebala... Sotona je ocaravajuce bice, on ce ubrzo sici na zemlju, samo njegovi sljedbenici ce opstati i sl gluposti.... A kontam ovaj me zeza, cudan smisao za humor, kako ga ne primijetih do sad?... A jok! Nastavlja on i to sa odusevljenjem svoju pricu... Ima njih u Sarajevu, samo se vjesto kriju, imaju okpljaliste i sl... Elem za njegovu uspjesnost zasluzan je gosp Sotona, jer mu se on od malena pokorava i prinosi mu zrtve... Ja u soku sa nepovjerenjem gledam i dalje u njega i samo cekam kada ce reci skrivena kamera il nes sl... Al JOK! Ne odustaje... Njemu sotona dolazi na san... I sotona je njmu pokazao moje lice puno prije neg je on mene uopce sreo... I rekao kao postoji osoba za tebe, ja cu ti je dati... Ali sinoc mu je pokazao u snu mene i rekao, sjecas se kada sam ti rekao da ce doci neprijatelj kojeg neces moci savladati? Koji ce te baciti na samo dno? Nakon nje nece biti oporavka... Iskusenje nisi prosao... Elem, zato je on to meni sve i "prizao", kako bi ja njemu dokazala da nije tako, da cu sa njim slijediti njegov put, jer on bez mene ne moze zivjeti... Gledam blijedo u njega, WTF??? On ce me uciniti uspjesnijom nego sto jesam i sl... Isplanirao vec i nacin da pristupim, odmah to vece, nekakvo zrtvovanje, al ja vise nisam slusala nista... I tu napravih gresku sto ne odoh, vec poceh da mu govorim kako mora da se sali, da ne mogu da vjerujem da jedan obrazovani 29-godisnjak uopce moze na taj nacin razmisljati... A on meni kako sam ja slijepa i kako cu progledati ubrzo... Ustadoh... Mislim da nikada brze nisam stigla kuci...
Izvjesno vrijeme su mi stizale svakakve poruke, mnogo propustenih poziva... Kao ja njegov krvnik i sl... Poceo me i pratiti... Al kuznulo to moje musko drustvo iz kafane... Meni bezze da govorim, rece vidi ludjakinje, fura nas... Il ce pomislit da sam ja jos luda, ipak provedoh vrijeme sa zescim primjerkom za psihijatriju... Al kuznuli oni i nakoon ne znam koliko pica i peglanja ispricam im.... A po belaju,
dodje sotonista tu noc pravo za moj sto... Za rame me, KAO IDES SA MNOM... U tom izletise ovi moji... Eh, vidio je ko je pravi krvnik... Gdje mu je bio Sotona da ga spasi? Sotonisti nije palo vise na pamet da zove, zaobilazi u sirokom krugu i mene i moju kafanu... Elem, ima svakakvih frikova... Tako da cure, ako upoznate nekog slobodnog tipa poslije 25.-te, provjerite ga dobro
znam da ja jesam svaki slijedeci put
i nakon kraćeg trčkaranja oko mene (ja lafo glumila hard to get 
i pravac kući. Kad nakon par metara vidim ovaj moj trči prema meni k'o bez duše, dođe izvinjava se ,nešto ga omelo, iskrslo usput,ovo ono.
''Majmuna????? Šta ba???'' 
tad me je vidio i nikad vise 
