Da se nikad ne zaboravi ...

[fukara_tz]

11.07.2009 Komemoracija u Potočarima / Srebrenica I dio




11.07.2009 Komemoracija u Potočarima / Srebrenica II dio





11.07.2009 Komemoracija u Potočarima / Srebrenica III dio





11.07.2009 Komemoracija u Potočarima / Srebrenica IV dio

[fukara_tz]

11.07.2009 Komemoracija u Potočarima / Srebrenica V dio




11.07.2009 Komemoracija u Potočarima / Srebrenica VI dio




11.07.2009 Komemoracija u Potočarima / Srebrenica VII dio

[fukara_tz]

17.07.2009

Kamenica / Zvornik

Do sada ekshumirana 73 skeletna ostatka

Ekspertni tim za traženje nestalih pod vodstvom Kantonalnog tužilaštva iz Tuzle, od 8. jula radi na ekshumaciji iz sekundarne masovne grobnice u zvorničkom naselju Kamenica. Jučer je iz grobnice broj 13 ekshumirano pet kompletnih i sedam nekompletnih skeletnih ostataka. Do sada je, od početka ekshumacije, iz ove grobnice izvađeno 30 kompletnih i 43 nekompletna skeletna ostatka, za koje se pretpostavlja da su ostaci žrtava genocida u Srebrenici 1995. godine. Također, kako je saopćio kantonalni tužilac Emir Ibrahimović, pronađene su još neke stvari u grobnici, kao i osobna dokumenta koja pripadaju dvjema osobama. Ekshumacija posmrtnih ostataka iz 13. sekundarne masovne grobnice na području Kamenice, nastavlja se i dalje. Ovo područje (od Liplja preko Kamenice, Hodžića i Snagova do Crnog Vrha) s pravom se naziva kamenička dolina smrti, s obzirom da su tu do sada otvorene 22 sekundarne masovne grobnice.

(FENA)

[fukara_tz]

17.07.2009

Tarčin

Tužno sjećanje na sedam nevino stradalih

Na mjestu masakra kod osnovne škole u Tarčinu, gdje je od agresorske granate kalibra 152 mm ispaljene prije 16 godina sa srpskih položaja iz rejona Hadžića poginulo sedam, a teško povrijeđene dvije osobe, danas je polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem Fatihe odata počast ovim nevino stradalim civilima Tarčina.



Kod spomen ploče okupile su se delegacije Kantona Sarajevo koju je predvodio ministar privrede Abid Šarić i Općine Hadžići na čelu sa načelnikom Hamdom Ejubovićem, članovi porodica poginulih i sugrađani, koji su još jednom ponovili da se stravični zločini poput ovog ne smiju zaboraviti, jer je zaborav najsigurnije utočište zločinaca i saučesnik u zločinu.

"Ne učimo našu djecu da mrze, ali učimo ih istini i vrijednostima slobode i jednakosti. Kao civilizirani ljudi, a mi smo se u najvećim iskušenjima pokazali da to jesmo, pamtimo naše žrtve i tražimo pravdu", istakao je u svom obraćanju prisutnima ministar Šarić.

Na današnji dan, prije 16 godina poginuli su: Adnan i Almasa Aleta, Omer i Sanela Horman, Mustafa Nevesinjac, Mujo Svraka i Tanja Šiniković.

http://www.sarajevo-x.com/clanak/090717082

[Pravi sportista]

Ispod je link na klip sa YouTube.com

http://www.youtube.com/watch?v=NscbvxqPIb0

Klip je isjecak iz poznate reportaze novinara Zorana Petrovica (koja je bila vrlo bitan dokaz u haskim procesima), a ovo je snimljeno 13. jula 1995. godine u Potocarima.

Izmedju 4:41 i 5:15 u klipu se pojavljuje srpski policijac/vojnik koji najprije zove prevodioca Mikija, a zatim mu daje upute sta da kaze Holandjanima gdje je ocito da nije bio zadovoljan radom Holandjana na okoncanju etnickog ciscenja ("autobusi cekaju"). Cini se da ista osoba u 4:24 zapovjeda "Muskarci idu vamo, a zene idu pravo dolje"

Taj lik je Mendeljev Đurić zvani Mane, zivi u Bijeljini i aktuelni je clan Takmicarske komisije Odbojkaskog saveza BiH. Mane je svjedocio i u Haagu gdje je izjavio da u srebenici i okolini nije primjetio nista neobicno i problematicno. Ostaje upitno otkud je Mane znao da muskacima Bosnjacima izdvojenim u tzv. Bijelu kucu licna dokumenta vise nece trebati.

http://www.sense-agency.com/ba/stream.p ... 9591&kat=6

[fukara_tz]

19.07.2009

Prijedor

Simbol stradanja i povratka

Nova džamija podignuta na temeljima spaljene


U džematu Čarakovo kod Prijedora jučer je u prisustvu više stotina vjernika, lokalnih imama, predstavnika muftijstava bihaćkog i zagrebačkog, predvođenih Hasanom ef. Makićem i Azizom ef. Hasanovićem, te reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića otvorena obnovljena džamija.

Jaka kiša

Svečanost otvorenja džamije, građene u istim gabaritima i na temeljima one koja je ratne 1992. godine spaljena, nije omelo ni jako nevrijeme, ni kiša. Reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić kazao je da je u džemat Čarakovo došao iz poštovanju prema imamu Sulejmanu ef. Dizdareviću, koji je 23. jula 1992. zajedno s još 12 džematlija strijeljan u dvorištu ove džamije.

- Došao sam i iz poštovanja prema ljudima koji su obnovili ovu džamiju. Ova džamija u Čarakovu nije mogla čekati završetak naših besjeda da je otvorimo. Predugo je čekala na to, pa nas je kiša natjerala da je što prije otvorimo, da Aziz i njegova hanuma Rubija Mujadžić stave ključ u bravu i da mi što prije uđemo u ovu džamiju - kazao je reis Cerić.

On je i u Čarakovu pozvao na jedinstvo Bošnjaka i muslimana u Evropi i svijetu.

- Onima koji su željeli da nestanemo, danas glasno i jasno poručujemo: Evo, vratili smo se u Čarakovo, vratili smo se u Prijedor, vratit ćemo se u svako naše bosansko mjesto... Povukla nas je ljubav i želja da budemo zajedno i da cijelom svijetu kažemo: Dođite u Čarakovo, evo otvorena je džamija - rekao je ef. Cerić.

Ponovno rođenje

U obnovu džamije utrošeno je 900.000 maraka. Novac su, prema riječima Derviša Musića, predsjednika građevinskog i džematskog odbora, osigurali mahom džematlije i dijaspora.

Mještanima Čarakova, oko 300 domaćinstava koja su se vratila u ovo mjesto, u kojem je u samo jednom danu 1992. godine, 23. jula, ubijeno 413 civila, među kojima su bile i žene i djeca, obnova džamije znači ponovno rođenje.

Mevludin ef. Kahrimanović, lokalni imam, jučer je kazao da nova džamija, nikla na temeljima stare nakon 17 godina, predstavlja simbol stradanja mještana Čarakova, ali i daje vjeru i nadu u neka bolja i pravednija vremena.

Imam i 12 džematlija strijeljani u dvorištu džamije

U Čarakovu se ovih dana navršava 17 godina od stravičnog zločina kada su, prema svjedočenju onih koji su preživjeli tu golgotu, u dvorištu džamije strijeljani lokalni imam ef. Dizdarević i 12 džematlija.

Naređeno im je da stanu uza zid džamije, a potom su ih oni koji su sebe nazivali srpskom vojskom i policijom strijeljali. Džamija je potom zapaljena. Masakr su preživjela dva Sušića, Sead i Ibrahim, koji su, iako ranjeni, uspjeli pobjeći.

U dvorištu džamije jučer je u spomen na ubijenog imama i džematlije otkrivena ploča s njihovim imenima.

[fukara_tz]

19.07.2009

Bijeljina

Pokopana i jedanaestogodišnjakinja



Na šehidskom mezarju Lipić-Selimovići jučer je klanjana dženaza i pokopani su posmrtni ostaci šehida Muhameda Mulabdića (28) i Selme Sarajlić (11), ubijenih 1992. godine u Bijeljini. Dženazu, koju je klanjalo nekoliko stotina Bošnjaka Bijeljine, Janje i Tuzle, predvodili su imami Samir ef. Camić i Mirsad ef. Okanović. Tevhid za bijeljinske šehide proučen je u Atik džamiji.

Mulabdić je ubijen 2. aprila 1992. u naletu Arkanovih zločinaca u dijelu Bijeljine pored gradske bolnice, u podrumu u kojem je ubijeno još 17 ljudi. Ukopan je sutradan, bez vjerskog obreda, u bijeljinsko mezarje Pilakuša, zajedno s ostalim ubijenima. Prije tri godine tijelo je ekshumirano radi obdukcije, a želja porodice bila je da bude ukopan u šehidsko mezarje Lipić-Selimovići.

Jedanaestogodišnja Selma Sarajlić posljednja je pronađena i identificirana žrtva porodice Sarajlić. Ubijena je krajem septembra 1992., iste noći kada su na obali Drine u selu Balatun ubijena 22 člana porodica Sarajlić, Malagić i Sejmenović, od kojih su šestero bili djeca. Njeni roditelji Muharem i Derviša, nana Rašida i brat Zekerijah ranije su pronađeni, identificirani i ukopani na šehidskom mezarju Lipić-Selimovići.

Za zločine u Bijeljini i Janji još niko nije odgovarao.

(AVAZ)

[dallton]

Presuda Lukićima
Višegradskom monstrumu doživotni zatvor
Milan Lukić osuđeni je na doživotnu kaznu zatvora, a njegov rođak Sredoje Lukić na 30 godina zatvora za zločine počinjene u Višegradu od 1992. do 1995. godine.
Lukiće je optužnica teretila da su, između ostalog, 14. juna u kuću Adema Omerovića u Pionirskoj ulici zatočili 70 žena, djece i starijih muškaraca nakon čega su među njih ubacili zapaljivu napravu. Sve koji su pokušali pobjeći iz kuće u plamenu dočekivali su na izlazu i iz automatskog oružja pucali u njih. Među zatočenima u Pionirskoj ulici bio je i veliki broj djece, a među njima dvogodišnja Enesa Kurspahić te dijete s prezimenom Kurspahić staro tek dva dana koje u momentu kad je ubijeno nije još ni imalo ime.

U kući u Pionirskoj ulici ubijeno je najviše članova porodice Kurspahić, a među njima i desetogodišnja Halida, trogodišnji Ismet, četverogodišnja Lejla, trogodišnja Mirela, dvogodišnja Seila, devetogodišnja Seniha i osmogodišnji Vahid Kurspahić. Ubijene su i 14-godišnja Sabiha i 17-godišnja Ifeta Kurspahić. U toj kući ubijeni u i 12-godišnji Faruk te 13-godišnji Enver Sehić.

Prije nego su ih zatvorili u kuću i spalili, Lukići i Milan Sušnjar zvani Laco, kako stoji u optužnici, pretresli su zatočene do gole kože i oduzeli im sve dragocjenosti. Na sličan način 27. juna iste godine u kući Mehe Aljića u naselju Bikavac Milan i Sredoje Lukić skupa sa saučesnicima zatočili su drugu grupu od također 70 žena i djece, među njih ubacili nekoliko bombi, zapalili kuću i pucali na sve koji su pokušali pobjeći.

Na spisku B dodanom uz optužnicu nalazi se samo 18 identificiranih iz ovog stravičnog zločina, među kojima jednogodišnji sin Šuhre Aljić koja je također spaljena, petogodišnja Elma i jednoipogodišnji Ensar Tufekčić. Među identificiranim žrtvama je i devetogodišnji Selmir Turjačanin i osmogodišnja Mirzeta Vilić.

U optužnici su se Lukići teretili i za ubistvo Hajre Korić u koju je Milan Lukić više puta pucao nakon što ju je ispitivao u naselju Potok, te za ubistvo pet muškaraca koje su postrojili uz obalu Drine i pucali im u leđa, iako su ih ovi, stoji u optužnici, preklinjali da ih poštede.

steta sto nema smrtne kazne...najbolje je da sluze kaznu u kini ili saudijskoj arabiji

[fukara_tz]

20.07.2009.

Hag

Presuda Lukićima - Višegradskom monstrumu doživotni zatvor

Milan Lukić osuđeni je na doživotnu kaznu zatvora, a njegov rođak Sredoje Lukić na 30 godina zatvora za zločine počinjene u Višegradu od 1992. do 1995. godine.



Lukiće je optužnica teretila da su, između ostalog, 14. juna u kuću Adema Omerovića u Pionirskoj ulici zatočili 70 žena, djece i starijih muškaraca nakon čega su među njih ubacili zapaljivu napravu. Sve koji su pokušali pobjeći iz kuće u plamenu dočekivali su na izlazu i iz automatskog oružja pucali u njih. Među zatočenima u Pionirskoj ulici bio je i veliki broj djece, a među njima dvogodišnja Enesa Kurspahić te dijete s prezimenom Kurspahić staro tek dva dana koje u momentu kad je ubijeno nije još ni imalo ime.

U kući u Pionirskoj ulici ubijeno je najviše članova porodice Kurspahić, a među njima i desetogodišnja Halida, trogodišnji Ismet, četverogodišnja Lejla, trogodišnja Mirela, dvogodišnja Seila, devetogodišnja Seniha i osmogodišnji Vahid Kurspahić. Ubijene su i 14-godišnja Sabiha i 17-godišnja Ifeta Kurspahić. U toj kući ubijeni u i 12-godišnji Faruk te 13-godišnji Enver Sehić.

Prije nego su ih zatvorili u kuću i spalili, Lukići i Milan Sušnjar zvani Laco, kako stoji u optužnici, pretresli su zatočene do gole kože i oduzeli im sve dragocjenosti. Na sličan način 27. juna iste godine u kući Mehe Aljića u naselju Bikavac Milan i Sredoje Lukić skupa sa saučesnicima zatočili su drugu grupu od također 70 žena i djece, među njih ubacili nekoliko bombi, zapalili kuću i pucali na sve koji su pokušali pobjeći.

Na spisku B dodanom uz optužnicu nalazi se samo 18 identificiranih iz ovog stravičnog zločina, među kojima jednogodišnji sin Šuhre Aljić koja je također spaljena, petogodišnja Elma i jednoipogodišnji Ensar Tufekčić. Među identificiranim žrtvama je i devetogodišnji Selmir Turjačanin i osmogodišnja Mirzeta Vilić.

U optužnici su se Lukići teretili i za ubistvo Hajre Korić u koju je Milan Lukić više puta pucao nakon što ju je ispitivao u naselju Potok, te za ubistvo pet muškaraca koje su postrojili uz obalu Drine i pucali im u leđa, iako su ih ovi, stoji u optužnici, preklinjali da ih poštede.
(Sarajevo-x.com)

Sve je kao nekad, pjevaju slavuji, samo vas, dragi, na Bikavcu nema...

[fukara_tz]

20.07.2009

Zvornik / Kamenica

Nastavak ekshumacija iz grobnice u zaseoku Ravne

Eksperti tuzlanskog odjela Instituta za traženje nestalih BiH nastavili su i danas podizanje tijela iz sekundarne masovne grobnice koja se nalazi na putu za Čančare 1, Kamenica bb, zaseok Ravne, u općini Zvornik. Kako je saopštila glasnogovornica Tužiteljstva Tuzlanskog kantona Jasna Subotić, ekspertni tim pod vodstvom Tužiteljstva TK ekshumirao je iz grobnice tokom današnjeg dana četiri kompletna i 13 nekompletnih skeletnih ostataka žrtava srebreničkog genocida. Do sada je iz ove grobnice podignuto 30 kompletnih i 43 nekompletna skeletna ostatka. „Karakteristično za ovu grobnicu je da su većina ekshumiranih tijela cijela i da su žrtvama ruke vezane na leđima“, izjavila je glasnogovornica Subotić, dodavši kako se pretpostavlja da bi radovi na ekshumaciji iz ove grobnice mogli biti okončani do kraja sedmice.

(FENA)

[fukara_tz]

20.07.2009

Prijedor

Ispraćaj za 44 žrtve

Posljednji ispraćaj, velika šehidska dženaza i sahrana za 44 civilne žrtve rata s područja Prijedora, čiji su posmrtni ostaci identificirani u hali Šejkovača kod Sanskog Mosta tokom posljednje godine, bit će organiziran danas u povratničkom naselju Rizvanovići.

Klanjanje zajedničke dženaze za 42 bošnjačke žrtve, prema potvrdama iz Organizacionog odbora, predvodit će reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, dok će se od dva Hrvata oprostiti Marijan Stojanović, župnik župe u Prijedoru.

Nakon ispraćaja u Rizvanovićima, tabuti s posmrtnim ostacima bit će prevezeni na nekoliko šehidskih mezarja u okolici Prijedora, Kamičane, Čarakovo, Hambarine, Rakovčane, Bišćane, Skelu i na mezarje u Ljubiji, gdje će žrtve biti i ukopane. Dva Hrvata smiraj će naći na grobljima u Ljubiji i Kozarcu.

Oproštaj i od Fikreta Hodžića

Najstarija žrtva je Jusuf Blažević, koji je ratne 1992., kada je ubijen, imao 80 godina, a najmlađa Ifet Ališković, koji je u trenutku ubistva imao samo 18 godina. Među onima od kojih će se danas na zajedničkoj dženazi oprostiti porodice je i Fikret Hodžić, sportska legenda Prijedora, ubijen u junu 1992. u Trnopolju.

AVAZ

[fukara_tz]

20.07.2009

Prijedor

Sahranjene 44 žrtve terora nad nesrbima Prijedora

U selima kod Prijedora danas su sahranjene 44 osobe bošnjačke i hrvatske nacionalnosti ubijene u proteklom ratu.

Na velikom platou ispred društvenog doma u Rizvanovićima obavljen je posljednji ispraćaj, a zatim dženaza za identifikovane 42 osobe bošnjačke i sahrana dvije osobe hrvatske nacionalanosti.



Ispraćaju sugrađana prisustovao je i veliki broj mještana prijedorskih mjesnih zajednica, a vjerski obred za bošnjačke žrtve predvodio je poglavar Islamske zajednice u BiH reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić.

Na današnji datum je u ratu počelo stradanje civilnog stanovništva nesrpske nacionalnosti sa područja tzv. lijeve obale Sane, sela Zecovi, Čarakovo, Hambarine, Rizvanovići, Bišćani, Rakovčani.



Prema procjenama, na ovom području je u proteklom ratu stradalo je oko 1.800 civila, uglavnom bošnjačke nacionalnosti.

(FENA)

[fukara_tz]

20.07.2009 Prijedor dženaza

[fukara_tz]

20.07.2009 Prijedor dženaza

[IBM]

Milan Lukic i "Osvetnici"(para-vojna formacija pod kontrolom Visegradske Brigade VRS i Kriznog staba SDS Visegrad)


Milan Lukic uhapsen u Argnetini


Sredoje Lukic se "predao" vlastima RS tako sto je popio kafu kod visokih zvanicnika RS.


Milanu i Sredoju Lukicu izrecena presuda.

[fukara_tz]

22.07.2009

Zvornik - Kamenica

Okončana ekshumacija u zasoku Ravne

Eksperti tuzlanskog odjela Instituta za traženje nestalih BiH, pod vodstvom Tužiteljstva Tuzlanskog kantona okončali su danas ekshumacije iz sekundarne masovne grobnice, koja se nalazi na Putu za Čančare 1, Kamenica bb zaseok Ravne u općini Zvornik. "Ekshumacije su trajale od 8. jula i za to vrijeme iz grobnice je podignuto ukupno 42 kompletna i 65 nekompletnih skeletnih ostataka žrtava srebreničkog genocida. U grobnici su pronađeni dokumenti, povezi, čahure, prsten, odjeća i drugi predmeti te pet generalnih vreća sitnih kostiju“, priopćila je glasnogovornica Tužiteljstva Tuzlansog kantona Jasna Subotić, dodajući da je nakon završetka ekshumacije počelo zatrpavanje grobnice.

(FENA)

[fukara_tz]

Svedočenje Zehre Turjačanin o zločinima Milana Lukića u Višegradu

Kad te živog zapale

Zehra Turjačanin, jedina preživjela iz kuće u višegradskom naselju Bikavac u kojoj je 27. juna 1992. godine živo zapaljeno oko 70 Bošnjaka, na suđenju Milanu i Sredoju Lukiću opisala "kako je to kada te živog zapale”. Svoje potresno svjedočenje o živoj lomači na Bikavcu u kojoj je izgorjelo više članova njene porodice a ona sama zadobila teške opekotine završila je riječima: “Još sam živa, život je lijep i ja još uvijek želim živjeti punim životom”

“Ja moram da živim”, rekla je Zehra Turjačanin kada joj je rečeno da su “lijekovi potrebniji drugima” jer ona svakog trenutka može umrijeti od posljedica teških opekotina zadobijenih u kući koju su u višegradskom naselju Bikavac 27. juna 1992. godine zapalili Milan Lukić i njegovi “Beli orlovi”. Šesnaest godina kasnije, došla je u Hag kako bi na suđenju Milanu i Sredoju Lukiću svjedočila o tome “kako je to kada te živog zapale”.

“Kad tijelo poliješ benzinom i zapališ ono gori”, rekla je svjedokinja opisujući ubistvo dvojice Bošnjaka u Višegradu u junu 1992. godine. Noćima je sa balkona svoje kuće posmatrala ubistva bošnjačkih muškaraca na višegradskom mostu i bacanja njihovih tijela u Drinu. “Atmosfera je bila čudna, ljudi su pričali da se nešto događa, vladao je strah”, navela je.



U predvečerje 27. juna 1992. godine pred njenu kuću na Bikavcu u automobilu iz kojeg je treštala “nacionalistička” muzika dovezao se Milan Lukić sa grupom vojnika. U kući su se nalazile još i njena majka, dvije sestre i snaha sa svojom djecom, te komšinica i njena maloljetna kćerka. Lukić i njegovi ljudi su ih najprije izveli van, a potom, uz objašnjenje da su “organizovali konvoj za Bajinu baštu”, sproveli u kuću Mehe Aljića.

Iako u sudnici nije prepoznala Milana Lukića, svjedokinja je sigurna da je upravo on sa svojim “Belim orlovima” upao u njenu kuću na Bikavcu. Tvrdi da ga je dobro poznavala pošto su išli u istu srednju školu i često se viđali na odmorima. Njen brat je, kako je navela, s Milanom Lukićem sjedio u istoj klupi. Prisjetila se da joj je Milan Lukić, kada su ih uvodili u Aljićevu kuću, prišao i strgnuo s vrata zlatni lančić.

“Na žalost, u toj kući je bilo mnogo djece”, rekla je svjedokinja i dodala da najmlađe od njih nije imalo ni godinu dana. Većinom su bile mlade žene sa djecom, a pored njih je bilo i starijih muškaraca i žena. Srpski vojnici su izvana najprije kamenjem porazbijali prozore, a onda ubacili ručne bombe. Neko vrijeme su pucali po ljudima koji su se nalazili u kući, a potom su je zapalili. “Ljudi su živi gorjeli, svi su jaukali, naprosto ne mogu opisati ono što sam tada čula”, rekla je svjedokinja.

Kada je plamen zahvatio i njenu odjeću svjedokinja se sa jednom od sestara uspjela probiti do ulaznih vrata, ali su ona spolja bila blokirana teškim, željeznim garažnim vratima. Ona sama se nekako uspjela provući kroz mali otvor na vratima, dok je sestra ostala u kući. Bježeći prema kućama na Mejdanu, vidjela je srpske vojnike kako leže na travi i piju.

Uprkos teškim opekotinama na licu i rukama, svjedokinja se nakon nekog vremena vratila na Bikavac i išla od kuće do kuće upozoravajući ljude na ono što im se može dogoditi, a u posljednjoj od njih je i ostala. Sutradan ujutro je otišla u zapovjedništvo srpske vojske i, očajna, tražila da je strijeljaju. Niko joj nije pružio nikakvu pomoć, a nakon jedanaest dana jedan od srpskih vojnika ju je upozorio da bježi pošto Milan Lukić zna gdje se nalazi i namjerava doći da je dokrajči.

Svjedokinja se, nakon tog upozorenja, sa preostalim Muslimanima iz Višegrada pješice uputila prema Međeđi. Izdržala je uprkos dijagnozama ljekara da je “na pragu smrti” i da se na nju ne isplati trošiti lijekove. Zbog opekotina i rana koje su se u međuvremenu inficirale u Međeđi je nije prepoznao ni muž njene najbolje prijateljice koji ju je dobro poznavao. On je, inače, u ovom predmetu svjedočio pod pseudonimom VG-32.

“Još uvijek sam živa. Život je lijep i ja još uvijek želim živjeti punim životom”, rekla je Zehra Turjačanin koja je svoj iskaz na suđenju Milanu i Sredoju i Lukiću dala na francuskom jeziku. U Francuskoj, gdje se već godinama liječi, je pronašla “svoju novu domovinu” u kojoj nastoji da zaboravi sve što joj se dogodilo na Bikavcu 1992. godine.

* Zehra Turjačanin je 25. septembra 2008. svedočila u Haškom tribunalu

http://www.e-novine.com/region/region-b ... apale.html

[fukara_tz]

Nataša Kandić, izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo

Srbija je umešana u najstrašniji ratni zločin

Svi oficiri koji su vodili Višegradsku brigadu bili su ovde penzioneri, ili su još uvek u Vojsci Srbije. I to je ono što se ponavlja: Srbija nije u ratu, ali njeni oficiri su u ratu, građani su u ratu

„Važno je to što se Milanu i Sredoju Lukiću nije sudilo za komandnu odgovornost, oni su direktni izvršioci najstrašnijeg ratnog zločina“, kaže za e-novine povodom presuda izrečenih Milanu Lukiću (doživotni zatvor) i Sredoju Lukiću (30 godina) Nataša Kandić, izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo.



„Uz Milana Lukića bili su brojni pojedinci, čak i neke žene; povremeno je slovio kao Srbin, a kada ga je trebalo osloboditi iz zatvora u Beogradu bio je državljanin druge države. Na suđenju za zločin nad Muslimanima iz Sjeverina dobili smo potvrdu da je on pripadnik regularne Vojske Republike Srpske. Dakle, nije činio neka dela za koja niko nije znao, o tome su bili obavešteni organi RS i Srbije. Svake nedelje je bio u Beogradu, niko nije imao nameru da ga hapsi, jer je deo strategije bio da se proterivanjem i ubistvima ostvaruje cilj - srpska država. Dakle, i Srbija je umešana zato što su svi oficiri koji su vodili Višegradsku brigadu bili ovde penzioneri, ili su još uvek u Vojsci Srbije. I to je ono što se ponavlja: Srbija nije u ratu, ali njeni oficiri su u ratu, građani su u ratu. A oficiri i policajci koji ratuju čak su odbili da pomognu onima koji su izbegli spaljivanje. U toj policiji sigurno je bilo onih koji su došli iz Srbije“, kaže Nataša Kandić.

Ona ističe da je, „s obzirom na to da nema duže vremenske kazne, kada je reč o Milanu Lukiću, pravda zadovoljena“.

„A kada je reč o Sredoju Lukiću, očito je da su sudije htele da naprave razliku između Milana Lukića i svih ostalih, takođe počinilaca užasnih ratnih zločina. Na osnovu obrazloženja, moj utisak je da je Milan Lukić počinilac najužasnijeg ratnog zločina koji čovek može da počini“, ističe naša sagovornica.

Ona podseća da se i pre početka suđenja za Lukiće znalo da su organizovali otmicu sjeverinskih Muslimana „Ovo suđenje bi trebalo da probudi Tužilaštvo RS, zato što tamo žive, ne krijući se, mnogi koji su bili okupljeni u grupi oko Milana Lukića. Kao, recimo, Oliver Krsmanović koji nije dosad izvođen pred Sud, iako se njegovo ime često pominjalo na suđenjima. Tu su i brojni drugi koji su očestvovali u otmicama putnika iz voza kod Sjeverina i autobusa u selu Mioče. Presuda otvara pitanje šta će Višegrad posle nje, posle suđenja i svedočenja očevidaca i podataka koje je iznela jedna Srpkinja. Niko se nije bunio, iako su svi videli kako je Lukić obučavao decu da spucaju na Muslimane, videli požar kada su gorele kuće i ljudi u njima, u Pionirskoj ulici“, kaže Nataša Kandić.

Nažalost Srpkinja

Žena iz Zvornika koja je svedočila protiv Lukića, zaštićeni svedok, rekla je da je „nažalost Srpkinja“. „Rekla je da je jednog dana videla da Milan Lukić i čovek koji joj se predstavio kao student iz Novog Sada noževima seku nekog čoveka. Videla je Milana Lukića koji je vodio sa sobom naoružanu decu i kada su on i Mitar Vasiljević ubili na mostu preko Drine Medu Mulahasića, a prethodno su pokazivali deci kako treba pucati“, kaže Nataša Kandić.


http://www.e-novine.com/srbija/srbija-t ... zloin.html

[fukara_tz]

23.07.2009

Na dnu ove provalije su fizički dokazi užasnog naslijeđa rata u BiH

Delegacija ambasadora Evropske unije s ambasadorom Švedske u BiH Bosseom Hedbergom na čelu posjetila je danas lokaciju Korićanskih stijena na Vlašiću, gdje se vrši ekshumacija tijela žrtava.

Posjetu evropske delegacije organizirali su Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) i Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INOBiH).

Prema nekim informacijama, u grobnici se nalaze neka od preko 200 tijela muškaraca s područja Prijedora koji su na toj lokaciji pogubljeni 21. avgusta 1992. godine, saopćeno je iz ICMP-a.

INO BiH je u julu 2009. počeo istraživanje lokacije. Prema prvim izvještajima, pronađeni su ljudski ostaci. Lokacija grobnice predstavlja ogroman logistički problem, jer je gotovo nepristupačna i do nje se dolazi konopcima i ljestvama.

- Ispod nas, na dnu ove provalije, nalaze se fizički dokazi užasnog naslijeđa rata u Bosni i Hercegovini - izjavio je Bosse Hedberg, ambasador Švedske, države koja trenutno vodi rotirajuće predsjedništvo EU i jedan je od većih donatora ICMP-a.

- Problem nestalih osoba je jedno od ključnih pitanja ljudskih prava s kojima se ova zemlja danas suočava. Uime diplomatskih predstavnika EU-a koji su se okupili ovdje želim izraziti našu zadivljenost i punu podršku naporima Instituta za nestale osobe i Međunarodne komisije za nestale osobe na rješavanju ovog problema - dodao je Hedberg.

(FENA)

Ahmic Hamdo clan ekspertnog tima obiljezava mjesto gdje su pronađene kosti

[fukara_tz]

24.07.2009

Prijedor

Obilježena 17. godišnjica stradanja u logoru Keraterm

U Prijedoru je danas obilježena 17. godišnjica stradanja Hrvata i muslimana u logoru Keraterm u Prijedoru.
Predsjednik Udrženja logoraša "Prijedor '92" Mirsad Duratović rekao je da su razlozi okupljanja sjećanje na stradale, podsjećanje samih logoraša na sve što su prošli i podsjećanje svih koji su odgovorni za logore da ni oni nisu zabravljeni.

"Vjerujemo da će ih stići ruka pravde", rekao je Duratović.

Aktivista Udruženja Prijedorčanki "Izvor" Edin Ramulić rekao je da je na današnji dan 1992. godine u prostoriji broj 3 Keraterma stradalo između 150 i 200 logoraša.

"Većina ih još nije pronađena i tragamo za njima među još 1.273 nestalih Prijedorčana", rekao je Ramulić.

Pred bivšim logorom Keraterm 2003. godine postavljena je spomen-ploča sa natpisom: "Na ovom mjestu je u maju 1992. uspostavljen logor smrti Keraterm gdje je 3.000 ljudi bilo zatočeno mučeno ili ubijeno. Do avgusta 1992. ubijeno je ili iz njega u nepoznatom pravcu odvedeno više od 300 nevinih ljudi".

Obilježavanju su, osim bivših logoraša i porodica stradalih i preživjelih, prisustvovali predstavnici opštinske i republičke vlasti, političkih stranaka, Islamske zajednice BiH i nevladinih organizacija.

Skup su organizovali Udruženje Prijedorčanki "Izvor", Udruženje logoraša "Prijedor '92" i Udruženje logoraša Kozarac, a prijedorska policija obezbjeđivala je skup i regulisala saobraćaj.

(SRNA)

[fukara_tz]

Moje fotografije sa dzenaze u Srebrenici 11.07.2009 na jednom mjestu

[fukara_tz]

25.07.2009

Briševo / Prijedor

Obilježavanje 17. godišnjice masakra 68 civila hrvatske nacionalnosti.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić posjetio je danas selo Briševo u općini Prijedor, gdje je prisustvovao obilježavanju 17. godišnjice masakra 68 civila hrvatske nacionalnosti.

U sklopu kampanje etničkog čišćenja u Bosanskoj Krajini, 25.jula 1992 godine, na lokalitetu sela Briševa, pripadnici bivše Vojske RS-a ubili su i masakrirali 68 civila hrvatske nacionalnosti.

Komšić je napomenuo da je ovaj zločin sastavni dio optužnice protiv haškog optuženika i bivšeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića.

„To možemo zahvaliti Uredu za vezu sa Haškim tribunalom, koji radi pri mom kabinetu, a koji je prošle godine, nakon hapšenja Radovana Karadžića, dokumentovao i ovaj zločin“, istaknuo je Komšić u izjavi novinarima.

On se založio za procesuiranje svih odgovornih za počinjene ratne zločine tokom proteklog rata u BiH.

„Još mnogo zločina nije procesuirano pred pravosudnim organima BiH“, kazao je predsjedavajući Predsjedništva BiH uz mišljenje da su nadležne institucije zakazale.

“Postoji opća volja kod svih normalnih ljudi da ta priča bude što prije završena. Međutim, institucije su ispolitizovane i u toj politizaciji sve se rasplinjuje“, kaže Komšić i ipak ukazuje da treba vjerovati u pravdu i kada ona izgleda daleka i nedostižna.

Iznio je i stav da je BiH „prepuna sličnih mjesta kao Briševo, gdje su nevini životima platili ludilo zločina koje je vladalo u to vrijeme u BiH“.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH je još dodao i da ima još mnogo žrtava koje nisu pronađene, te i previše porodica koje nisu našle ni u tom smislu neki svoj smiraj.

Ipak, naglasio je, pravda polako stiže počinitelje zločina.

Mediji u RS-u su javili da je danas, na 17.godišnjicu zločina, u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Briševu, služena i spomen misa.

U toj crkvi, čija je obnova završena prije mjesec dana kada je i blagoslovio biskup banjalučki Franjo Komarica, nalazi se i spomen-ploča sa imenima 73 civilne žrtve stradale u ljeto 1992. sa područja župe Stari Majdan, kojoj pripada i crkva u Briševu.

Prema riječima župnika Ilje Arlovića, na području Briševa je prije rata živjelo oko 360 žitelja.

Inače, programom posjete Briševu predsjedavajući Komšić je trebalo da u selu Gornji Agići posjeti Halimu Ibrahimović, kojoj su 20. jula.1992 godine pripadnici bivše Vojske RS, u sklopu kampanje etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva, ubili pet sinova i supruga, a čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz masovne grobnice Jakarina Kosa u septembru 2001. godine.

(FENA)

Godišnjica masakra - Komšić u selima Briševo i Gornji Agići

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić posjetio je selo Briševo , na području Općine Prijedor, gdje je prisustvovao obilježavanju godišnjice masakra nad 68 civila hrvatske nacionalnosti koje su pripadnici Vojske RS ubili 25. jula 1992. godine, saopšteno je iz Predsjedništva BiH.
Komšić je odao počast i položio vijenac na spomen ploču sa imenima ubijenih civila iz sela Briševo. Prema njegovim riječima, u ovom selu desio se stravičan zločin nad civilnim stanovništvom,a žrtve,naglasio je, ne smiju se nikada zaboraviti. Komšić je rekao da će zločin nad civilima sela Briševo, biti procesuiran te da je dio optužnice protiv Radovana Karadžića. On je kazao, da u Bosni i Hercegovini, na žalost, ima puno mjesta gdje su stradali nedužni civili i gdje su se desili ratni zločini. Treba vjerovati u pravdu, ona je spora ali dostižna naglasio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Inače, Komšić je prvi visoko pozicionirani zvaničnik koji je došao da oda počast ubijenim civilima sela Briševo.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić je boravio i u selu Gornji Agići na području Općine Bosanski Novi. On je posjetio Halimu Ibrahimović ,koja je izgubila 5 sinova i supruga, a koje su 20. jula 1992. godine ubili pripadnici Vojske RS .

Halima Ibrahimović je ostala bez supruga Himze (rođen 1935. godine) i 5 sinova- Hasana (1973.), Muhameda (1974.), Samira (1971.), Huseina (1963.) i Kasima (1961.) Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su u septembru 2001. godine iz masovne grobnice Jakarina Kosa a ukopani su 8. jula 2007. na mezarju Gornji Agići na području Općine Bosanski Novi .

Komšić je posjetio i mezarje gdje su članovi porodice Ibrahimović ukopani i minutom šutnje odao počast ubijenima.

(Sarajevo-x.com)

[fukara_tz]

26.07.2009

Žepa

Drina je najveća masovna grobnica bošnjačkog naroda

Na ušću Žepe u Drinu jučer je otkriveno spomen-obilježje višegradskim Bošnjacima čija je izmasakrirana tijela 1992. godine nosila Drina. Svjedoci užasnih prizora bili su hrabri Žepljaci koji su 126 žrtava čamcima sa Slapa prebacivali do Ušća i pod svakodnevnim granatiranjem ukopavali ih na obali.

Dova za ubijene: Da istina ne ode u zaborav


Mehmed Tabaković danas ima 77 godina i bio je organizator ukopa žrtava 1992. godine, ekshumiranih prije osam godina.

- Ko je god bio malo slobodniji izlazio je, zavezao mrtvaca za svoj čamac i dovezao ga ovdje - kaže Tabaković.

Ramiz Gaković se sjeća da su tijela bila u fazi raspadanja, ljudi su ubijani macolom, zakivani na daske, a jedna ženska osoba bila je žicom svezana i paljena brenerom. Kraj spomen-obilježja, izgrađenog na inicijativu Halila Parganlije i Samira Cocalića, a uz pomoć porodica i komšija, dovu je jučer proučio Nezim ef. Halilović.

- Naša domovina pamti veliki broj zločina. Neki od tih zločina najmonstruozniji su u historiji čovječanstva. Ove žrtve su Višegrađani, ali ono što BiH ne zna, a što generacije trebaju s dužnom pažnjom pamtiti, kao i zločine i zločince, jeste hrabrost ljudi iz Žepe i onih koje je agresija zatekla u Žepi. Oni su, plivajući ili čamcima, izvlačili tijela iz Drine kako ne bi prolazila dalje. BiH mora zapamtiti i tu humanu epizodu iz naše prošlosti - kazao je predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za traženje nestalih BiH Amor Mašović, dodajući da Drina ostaje najveća, vijekovima neistražena, masovna grobnica bošnjačkog naroda.

Predsjednica udruženja "Žena - žrtva rata" Bakira Hasečić pozvala je da se svakog 25. jula na Ušću obilježi dan stradanja, te da se na ovom mjestu izgradi memorijalni centar.

Nikada zaboraviti

Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Smail Čekić podsjetio je da su korijeni, uzroci, namjera, ciljevi i dimenzije genocida u BiH poznati svima u svijetu.

- Ja vas molim da se i na ovom mjestu zavjetujemo da svoje žrtve, nevino ubijene, nećemo nikada zaboraviti, da ćemo sve zločine istražiti i da ćemo sve izvršioce tražiti, proganjati. Oni moraju odgovarati za sve što su učinili - poručio je Čekić.

(AVAZ)

[fukara_tz]

26.07.2009

Briševo kod Prijedora

Misom zadušnicom u obnovljenoj crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Briševu kod Prijedora jučer je u prisustvu velikog broja vjernika obilježena 17. godišnjica stradanja mještana Briševa i župe Stara Rijeka, njih 73, koji su pred svojim kućama svirepo ubijeni 25. jula 1992. godine.

Briševo: Komšić prisustvovao misi zadušnici


Dokumentirani zločini

U Briševu i Staroj Rijeci tada su stradale kompletne porodice Matanović, Atlija, Dimač, Barišić, a o svjedočanstvima ovog još nekažnjenog zločina ostat će spomen-ploča postavljena u crkvi s imenima ubijenih, od kojih je najmlađa žrtva Ervin Matanović u trenutku ubistva imao 14, a najstarija Stipo Dimač 81 godinu.

- Kada je počela golgota, odveden sam s još nekoliko župljana u logor u Sanski Most. Tamo sam i saznao za nevine žrtve, civile, koji su ubijeni ovdje u Briševu, njih 67, u noći između 24. i 25. jula 1992. Iz Briševa je tada u nepoznato protjerano 360 vjernika, čije su kuće spaljene do temelja - kazao je jučer Ilja Arlović, župnik Stare Rijeke, nakon mise zadušnice za nevino ubijene.

Počast žrtvama jučer je odao i Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, rekavši da je činjenica da su stravični zločini, poput ovog u Briševu, dokumentirani zahvaljujući Uredu za vezu s Haškim tribunalom koji radi pri njegovom kabinetu.

Posjeta majci

- Ti zločini danas predstavljaju sastavni dio optužnice protiv Radovana Karadžića. Nažalost, BiH je prepuna ovakvih mjesta u kojim su stradali nevini ljudi plativši životom ludilo zločina koji je u to vrijeme vladalo ovom zemljom. Previše još ima žrtava koje nisu pronađene - izjavio je Komšić, inače prvi visokorangirani bh. političar koji je posjetio ovo mjesto stradanja nevinih ljudi.

Osim toga, Komšić je jučer u Gornjim Agićima kod Bosanskog Novog posjetio i majku Halimu Ibrahimagić, heroinu proteklog rata, kojoj je u jednom danu ubijeno pet sinova, a potom i suprug.

Komšić o Dudakoviću

Komšić je jučer u Briševu kazao kako nije promijenio ranije izrečeno mišljenje o generalu Armije RBiH Atifu Dudakoviću.

- Nisam promijenio mišljenje kada je riječ o njegovom herojstvu i odbrani Krajine i BiH. To da znate. A moj komentar na snimke koji su se ovih dana pojavili u javnosti i uopće na tu priču o ratnim zločinima i Dudakoviću ili bilo kome drugom je jasan. Da je moj otac Marko počinio ratni zločin, neka ga vode u zatvor. Ja bih ga prvi odveo. Prema bilo kome ko je počinio ratne zločine ne treba imati milosti. Nastranu ratne zasluge, nastranu herojstvo, ratni zločin zaslužuje kaznu - rekao je Komšić odgovarajući na novinarska pitanja.

[fukara_tz]

26.07.2009

Prozor

Za dan izgubio dva sina, kćerku mu zapalili u kući

U Prozoru je jučer održan tradicionalni šehidski mevlud kojim je pod geslom "Šehidima dova, živima opomena" obilježena 16. godišnjica stradanja Bošnjaka ove općine u proteklom ratu. Tokom posjete šehidskom mezarju u Mahali za duše ubijenih proučen je Jasin. Među brojnim rođacima i prijateljima sahranjenih Prozorčana na mezarje je, kao i svake godine, došao i starac Osman Pračić, koji je u proteklom ratu izgubio troje djece.

Pračić sa sinom i unukom: Za zločine još niko nije odgovarao


- Moj sin Muharem (30) našao se među onima koje su bojovnici HVO-a koristili kao živi štit u pokušaju da probiju linije Armije RBiH na Crnom Vrhu. Sudbina je tako htjela da se sin Emir (20) nađe na drugoj strani u redovima Armije. Obojicu sam izgubio istog dana. Muharem je nakon ekshumacije u Lapsunju sahranjen na ovom mezarju, a Emir u Voljevcu. Kćerka Ema je poginula na Paljikama, gdje je trinaest dana nakon što se udala živa zapaljena u porodičnoj kući. Samo molim Boga da konačno pravda stigne one koji su ubili moju djecu, jer do sada niko za tolike zločine nije odgovarao - govorio je jučer Pračić drhtavim glasom, a s njim su bili treći sin i unuk.

U Čaršijskoj džamiji imami Medžlisa IZ Prozor pod vodstvom glavnog imama Safeta ef. Pozdera proučili su šehidski mevlud. U ime mostarskog muftije Seida ef. Smajkića vjernicima se obratio profesor Karađozbegove medrese Smajo ef. Čolaković.

(AVAZ)