Sara03 wrote:Euridika wrote:
I ponovo da kažem da ta uznemiravanja rade muškarci nad ženama, da to nema nikakve veze sa društvenim sistemom i teritorijem u kojem žive, iste stvari se dešavaju i na istoku, gdje je prevladavajuća religija islam.
Imaš veliki broj slučajeva silovanja, i to grupnog silovanja, koje provede Arapi (primjer: silovanje britanske novinarke u Kairu koja je izvještavala o demonstracijama o neredima u Egiptu za vrijeme "arapskog proljeća", silovala ju je skupina od 4-5 demonstranata, na ulici, a njenog kolegu snimatelja su pretukli). Ili recimo da navedemo masovnu pojavu grupnih silovanja u Indiji i Pakistanu. Iako se većina tih silovanja desila u pretežno hinduskim.
Upravo se na primjeru komparacije, načina kriminalizacije krivičnog djela silovanja, procesuiranja odgovornih za isto, te cjelokupne institucionalne zaštite i podrške, između zapadnih sekularnih država i država u kojima je islam zvanična državna religija, ogleda sav očajan i degradirajući položaj silovanih žena u potonjim, gdje su stavljene na stub srama, potpuno obespravljene kao žrtve i, to traje.
Od zakona, u kojima se silovatelju daje pravo da oženi žrtvu, čime bi izbjegao kaznu, preko pravila koja propisuju posve nerealan teret dokazivanje (priznanje osumnjičenog ili eventualno četiri muška svjedoka), do same bojazni žrtve za prijavom silovanja, jer joj prijeti optužba za preljubu, što onda dalje povlači i neke druge sankcije. Uz sve to ni za bračno silovanje nisu predviđene kazne, jer zakon uopće ne poznaje taj čin kao krivično djelo.
Danas, u 21. stoljeću, gotovo da ne postoji bilo kakva intencija od strane religije, koja sebi pripisuje najviše i najsavršenije moralne standarde, u pravcu konačnog dokidanja ovih nehumanih i anticivilizacijskih pravila i praksi, čija je svrha sistemska diskriminacija žena, kao građanki drugog reda.
Tačno, u zemljama u kojima se prakticira provođenje šerijatskog zakona jeste jako teško dokazati silovanje. Iz istog razloga iz kojeg je teško dokazati i bračnu preljubu - potrebno je da tom činu posvjedoče četiri muškarca koja su vidjela čin penetracije pa da se to okarakterizira kao nedozvoljeni intimni odnos koji je podložan rigoroznoj kazni.
U slučaju silovanja, dodatni problem je i u tome kako opravdati situaciju i okolnosti pod kojima je uopće došlo do silovanja. Ovdje mislim na onu situaciju "šta će žena sama u kafani", u ovom slučaju na ulici ili već gdje se to dogodio taj čin. Da je bila "uzorna" muslimanka i poštovala pravila, pa sve vrijeme bila u pratnji dozvoljenog muškog pratioca, ona bi bila zaštićena. Navodno. Naravno, ja se sa ovakvim stavom ne slažem ni u ludilu. Prvo, zato što se neka silovanja događaju i u prostorima gdje je ženi dozvoljeno biti nasamo, npr. u dvorištima kuća i sl. Drugo, čak i da je žena bila na ulici uz dozvoljenog pratioca, ko bi garantirao da grupa nasilnih muškaraca neće onesposobiti tog pratioca ili ga možda i ubiti, pa tek onda silovati ženu? I treće, možda najjezovitije jeste da silovanja nad ženama često vrše bliski članovi porodice i rodbine (ovo je u skoro jednakom omjeru zastupljeno i u zapadnom svijetu), od kojih se žena ne može odbraniti ni u vlastitoj kući. I u toj skupini spadaju i silovanja od strane bračnog partnera, koja je najteže dokazati (da ne bi bili nepravedni, njih je izrazito teško dokazati i u zapadnom svijetu, uključujući i BiH - iako mi formalno nismo zapadni svijet
) i koja se u najvećem broju slučajeva ne prijavljuju uopće? Mislim, kako prijaviti da je te silovao bračni drug, kako je uopće došlo do tih okolnosti i zbog čega niste imali obostrano prihvaćeni intimni odnos (koji se u islamskom pravu smatra i obavezom, osim ako postoji objektivna zapreka za njegov izostanak)?
Pravo silovatelja da oženi žrtvu i time "ohalali" svoj grijeh je više stvar prakse u istočnim državama, nego vjerski postulat (mislim, ali ne tvrdim sa 100% sigurnošću, da ne postoji ovo pravilo u islamu, već da postoji kao zakonski dozvoljena praksa u velikom broju država, i to ne samo većinski muslimanskih država). I ovo je grozna praksa, samo u njoj ne treba zaboraviti činjenicu da te silovane žene moraju pristati na takav brak, inače se ne on može sklopiti. A dosta njih pristaje zbog pritiska porodice i okoline, jer se smatraju obeščašćenima i njihova mogućnost kasnijeg braka je svedena na minimum. Međutim, ja bih ovdje izdvojila još dvije situacije. Ako je silovatelj već oženjen čovjek, on ne može oženiti žrtvu i u tom slučaju, njegova kazna je smrt. I drugi slučaj, za kojeg ne znam kakva je praksa, šta ako je silovana žena već bila udata za drugog čovjeka, kako se tad postupa?
