Fudo387 wrote:boshniak wrote:Konzumacija alkohola je po Islamu štetniji grijeh od konzumacije svinjetine (da ne kažem teži jer spadaju u isti red grijeha), odnosno konzumacija svinjetine je čak i dozvoljena u situaciji prijeke nužde kad musliman nema drugog izbora hrane osim svinjetine i kad mu je zdravlje i život ovisno od toga. Alkohol nije dozvoljen nikako, pa ipak da se postavi anketa koliko muslimana iz BIH konzumira alkohol rezultat ankete bi bio apsolutno suprotno različit.
Ma to vazi samo za zestoka alkoholna pica, dozvoljena je piva.
Mali historijski osvrt. Imamovic, Sljivo i citati putopisaca.
Opcenito se moze reci da su u Bosni, posebno u gradovima, pravljeni neki ustupci u odnosu na vjerske propise, kada je u
pitanju trosenje i proizvodnja alkoholnih pica. Tu je odredjena tradicionalna kultura cesto preovladavala jer je, uprkos
vjerskoj zabrani, rakija ostala dio tradicije - plus sto je i sama rijec rakija turska(raki). Vino se u muslimana uglavnom
izbjegavalo, ali su se trosile razne sire. Evlija Celebi medju sarajevskim picima spominje na prvom mjestu "nevareno
vino", odnosno muselez, sto na arapskom znaci sira ili most. Slicno pice Evlija je nasao i u Blagaju, gdje se spravljalo od
divljih sipaka. Muselez se u jednoj narodnoj pjesmi spominje skupa sa serbetom:
"Sta je hajrula da nije Bosna potekla serbetom, a Neretva muselezom."
U Sarajevu se trosila kako pise Celebi, i hardalija, jedna vrsta mladog vina kojem su dodavani gorusica i drugi zacini. Hardaliju u Bosni spominje i Paul Rycaut. Kao specijalitet Sarajeva Evlija Celebi istice ramazaniju, pice koje se "pravi od grozdja" i "s nogu obara covjeka".
Najbolju vrstu ove ramazanije imaju imami. To je prijatno pice koje jaca za molitvu.
Medjutim onaj koji pije pravo vino, nesrecnik je kojeg stanovnici Sarajeva izbjegavaju.
Medju glasovitim picima Banja Luke, Celebi spominje peloniju, vjerovatno ekstrakt pelina, te nane-rakisi, ili modernim
jezikom receno - mentol-liker. U Bosni se jos spravljala i pila i medovina.