ABH017 wrote:Kareem Abdul wrote:dustaban wrote:
Ova cirkus od drzave ne moze biti nikakav referentan primjer bilo cemu normalnom. Ali i sa takvim poredjenjima bi trebalo recimo primjetiti da svojim popovima/svecenicima/hodzama idu svi na noge. Istinaje i da svaka religija zapisava svoje terene,
istina je da je u RS najnormalnije da skola ima krsnu slavu, u hercegovini u ucionicama krizevi... ali istina je isto tako da katolkinje i pravoslavke ne mozes prepoznati na ulici, nose se kako se normalno i moderno zensko nosi svugdje u svijetu, brckaju se razgacene na plazama... na opcu radost srba, hrvata, bosnjaka i ostalih

To je više stvar nekakvog identiteta nego religije. Kršćanstvo nigdje ne traži uspostavu države po kanonskom zakonu. Isus iz Nazareta nije bio politički već duhovni vođa koji je i sam rekao "Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta" i upravo zbog toga su gotovo sve tradicionalno kršćanske države sekularne i zakoni se ne kroje po Bibliji jer prepreka sekularizaciji je bila Crkva, a ne vjera.
Islam s druge strane, traži uspostavu vjerske države po islamskim zakonima a primjeri su Saudijska Arabija (vjerski apartheid), Somalija, šiitski Iran, Brunej, Katar, Sudan.... U svijetu više ne postoje zemlje koje su teokratske a da nisu većinski muslimanske.
Možda Sjeverna Koreja ako uzmemo u obzir da je njihov Veliki Vođa neka vrsta božanstva kojem pridaju nadnaravne sposobnosti.
Pa je onda Rim uzeo kršćanstvo za službenu religiju.
Čak se, poslije podjele crkve na istočnu i zapadnu, podijelilo i Rimsko carstvo.
S druge strane, kad spominješ prelazak sa teokratskog na sekularno uređenje, mogao si za primjer uzeti Otomansko carstvo i njegov prelazak u sekularnu Tursku.
Pišete nebuloze, onako kako kome odgovara.
Vratimo se temi.
Ti si potpuno neobrazovan po ovim pitanjima.
1. Rimsko carstvo se podijelilo 395. godine ediktom cara Teodozija koji je svaku polovicu carstva dao jednome od sinova.
2. Do raskola crkve dolazi 1054. godine, gotovo 700 godina od podijele Rimskog Carstva na istočni i zapadni dio.
Ja sam fino napisao da je kod tradicionalnih kršćana crkva a ne kršćanska vjera sprječavala sekularizaciju, dok kod muslimana upravo religija a ne nužno neka islamska institucija spriječava sekularizaciju jer je sam prorok Muhammed rekao da je jedini ispravan način vladavine onaj po zakonima Allaha.
Za razliku od Muhammeda koji je bio i duhovni, politički i vojni vođa, Ješu iz Nazareta je bio samo duhovni vođa koji se nije mješao u poslove države u onom slučaju provincijama Judeja i Galileja unutar Rimskog Carstva.
Nigdje se danas u tradicionalno kršćanskim državama zakoni ne kroje tako da zakonodavci tumače Bibliju. U velikom broju većinskih muslimanskih država je situacija obrnuta. Zakone kroje mule, ajatolasi i imami. I naravno bogati totalitarni šeici u zaljevskim monarhijama.
Iznimka su države gdje su komunisti ateizirali muslimane kao što su Kazakstan, Albanija, BiH Kosovo, Turkmenistan, Azerbajdžan itd. gdje nema mnogo pravih muslimana već se većinom radi o murtedima i munaficima kao što je slučaj sa BiH "muslimanima".