blablablabla1235 wrote:cyprus wrote:A što se tiče naših šansi za medalje... Rekoh prije nekoliko dana, pa da ponovim... Naša osnovna šansa bi trebali biti borilački sportovi, samo treba energiju pojedinaca, društva i institucija preusmjeriti na ove olimpijske discipline... Tu ima dosta kategorija, u svakoj se osvajaju čak po četiri medalje, nema nekih izrazito domintanih sila, dakle može se naći mjesta... Mi smo imali i imamo dosta uspjeha u različitim borilačkim sportovima, kategorijama i verzijama koji nisu olimpijski... Treba tu neki zaokret napravit, jer čast zemlje je u pitanju... Biti najveća država na kontinentu bez ikakve medalje je ogromna sramota... Eto sad dolazi i karate, mislim da je to dobra vijest za nas...
Ako kod nas bude postojalo S od strategije za sljedeće OI, glavnina energije treba biti usmjerena na borilačke sportove...
Pa zapravo nema puno kategorija, u principu spajaju više masenih grupa u jednu u odnosu na SP, EP i slično. I ako nisi važan, a kao država koja praktično nema takmičare nisi, onda te sudije unište. Eno jučer prvo Korejanac, a onda Hrvat i Danac ubiju Rusa u hrvanju, ali u Putinovu najdražem sportu, zna se ko mora pobjedit, a kako je 90% sudija iz bivšeg CCCPa, Rus ode sa zlatom. U tekvandou, 95% sudija iz Koreje, kad se biju s borcima iz Koreje, ljudi ih moraju ubiti da bi im priznalo pobjedu. Boks - ne moram govoriti koja je tamo mafija. A za doći na OI, mora se nešto i napraviti u tom sportu, znači napraviti neke rezultate na kontinentalnim i svjetskim šampionatima, a da bi na njih došao opet na nižim razinama godinama moraš nešto osvajati. Tako da nije to baš tek tako.
Neko pomenu veslanje, zašto u USK nema šampiona, a recimo HR ima. Pa prvo fali mjesto gdje možeš veslati... veslačka staza je dužine 2 kilometra, po mogućnosti napravljena na jezeru ili još bolje plitkoj bari. Recimo, u Zagrebu ne veslaju na Savi, nego su u doba Juge iskopali stazu na mjestu jedne baruštine. I sve što dolazi uz to, hangare, teretane, uređen okoliš da biciklom možeš pratiti veslače... ono stvarno imaju uslove. Ovdje bi trebali veslati sa i protiv struje, nositi čamce niz slapove, sprudove, ... čistiti rijeku od kesa i ostalog smeća što ga kulturan narod baci,...
Paradoks je da najbolje uslove u BIH trenutno imaju u Prozoru, na način, da je Hrvatski veslački savez napravio nekakav projekt EU međunarodne suradnje i opremili su jedan veslački centar u HR i jedan u BIH, od EU para. I tu su ovi Sinkovići recimo trenirali prije OI, a kod nas se nitko nije sjetio poslati perspektivne veslače i trenera, čisto da vide kako se vrhunski veslači spremaju i treniraju.
Dalje, jedan obični čamac za trening košta minimalno nekih 10000KM (a trebali bi ih imati za svaku disciplinu), prosječno suho veslo isto toliko, trebali bi imati i nekakav bazen za veslanje, teretanu, hangar za spremanje čamaca... to su sve cifre u stotinama hiljada ako ne i milionima KM. I to sve prije prvog treninga. Pa na to imaš svakodnevne troškove, struja, voda i slično, trenere, održavanje, s kojima i postojeći klubovi muku muče. A tek da djeca treniraju, odlasci na takmičenja gdje je potrebno isfinancirat put (koji uključuje i prikolicu s čamcima, carinske gluposti i sl.), hranu i smještaj... Hrvatska, koja od oporezivanja lutrije i kladionica daje veliki dio u sport, može i Kanadi parirati u stipendijama veslačima... A u nas, prvo se političari moraju namiriti, a i da se mijenja "kladionica je moja radionica" koncept života možda bi se i buna podigla.
Strategija? Pa prije strategije moraš znati na čemu si, čega nema, kamo, kuda i dokle ići...
Prvo, sportske infrastrukture nema. Najvažniji dio te infrastrukture - ljudi i znanja nema, jer i ono malo što je bilo prije rata su otjerali što neimaština što politika. To je ono kad glavonja iz UMETNI_TROSLOVNU_OZNAKU_PO_IZBORU koji vlada u gradu/kantonu/entitetu/državi daje pare sportskim kolektivima (čitaj: svojim stranačkim drugovima - i to većinom FK-NK nešto), a još svaki savez ima neku glavonju i svima njima je najvažnija vlastita guzica. I onda ljudi kojima je važan sport, a ne politika, moraju ili se prestati baviti sportom ili otići van. I tu odmah padaju sve velike zamisli.
Što se tiče nekretnina, nismo nešto bogati, a i ono što imamo neznamo koristiti. Za ZOI se napravila sva infrastruktura, ali danas ZOI84 u Sarajevu ni led u dvorani nije u stanju napravit, a ne nešto kompleksnije. Na to dolaze rekviziti koji koštaju da boli glava, pa troškovi trenera, prehrane, tempiranja forme, poboljšanja fizikalija, ... Skupi se toga previše, što ljudi u ovakvoj ekonomskoj klimi nisu sami u stanju isfinasirat, a klubovi većinom služe da se podobni uhljebe i onda imaš rezultate kakve imaš.
Da zaključim, za osvajanje medalju su moguća dva puta: jedan, da talentiranu djecu sa nekih max. 14 godina šaljemo vani u odabrane institucije i sve to isfinanciramo. Drugi, da probamo prebaciti dio znanja u BIH, a to znači platiti ekipi ljudi školovanje vanka (barem fax i višegodišnje stažiranje za trenera za odabrani sport + čovjek za fizičku spremu + psiholog), a to traje bar dva olimpijska ciklusa. Za to vrijeme, napraviti nekretnine potrebne za stvaranje šampiona. Pa onda za istrenirati prvu generaciju sportista, opet minimalno jedan, ako ne i dva-tri ciklusa. Uložiti ogromnu količinu para i vremena, a opet možeš proći kao Amel ili Đoković u prvom kolu...
