Cijelu tekmu odgledao na telefonu, stojeci na nogama. I sutra cu je gledati na istom mjestu, opet stojeci
Sanija Camparu sam od pocetka drugog poluvremena telepatski "nagovarao" da konacno poludi ('ajde Sani, poluuuuudiiiiii

), jer je samo njegovih ludih 5 minuta zahuktale Spance moglo izbaciti iz takta kad su Musa i Sikiras davno bili procitani, a Spanci resetali s distance.
Nemam rijeci da opisem tu nevjerovatnu dozu drskosti koju ovaj mladic posjeduje, a drskost je najbolja predispozicija za postati kosarkas - neko to opisa kao "liboracku-mentalitet". I stvarno je tako. Bravo Sani, mudonjo!
Pohvalio bih i selektora Pandzu za pronalazenje penicilina za spansku Tricu u vidu dvometraske petorke sa Musom na pleju dok je odmarao Sanija koji je ulagao nadljudski napor u povlacenju kontri koje su slomile Spance, a koje je upravo Pandza glasno inicirao sa klupe, kada Sani objektivno vise nije mogao.
Iako sam misljenja da ostale reprezentacije u vrhu imaju mnogo siri fond top-igraca, Pandza je nasu selekciju odlicno i sampionski poslozio, tj. dodijelio sve moguce slobode po jednom pleju, krilu i centru, a ostalima uloge vodonosa koji besebicno rade za trojicu scorera. Mnoge sampionski ekipe kroz istoriju su imale upravo ovu konstelaciju, a Barukcija, Mirkovic i Cerkezovic perfektni primjeri "role player-a", koji odradjuju prljave poslove za zvijezde.
Licno sam ubijedjen da dobijamo finale, uprkos vecerasnjem duplom produzetku, jer ce puna dvorana litvanskoj nejaci predstavljati nepremostivu emocionalnu barijeru, u kojoj bi se trebali pogubiti.
To treba odmah na pocetku iskoristiti i agresorski 'ladno nabiti PLUS 25 u 1. poluvremnu, a onda nek navijaju materi
Jedva cekam!