Norm wrote:60.000KM godisnje za kerove...
...a toliko potrebitih i bolesne djece...ja mu ne mogu halalit...
Nekako mi ova cifra premala. Zar se moze sa 5 000 mjesecno odrzavati toliki broj pasa?
Ipak, te pare ne idu u bunar, lova ide Albi koja zaposljava nase ljude, veterinarima itd. A spasit ce se zivoti neduznih bica.
Za pse me vezu lijepa sjecanja iz djetinjstva, iako me jedan gadno ujeo, stomak mi rasporio. I tada, kao klinac, nisam dozvolio da ga ubije stari koji je momentalno po utoku krenuo. Plakao sam onako poderan i molio da ga ne ubije. Svi smo voljeli pse. I jebes mu mater, oni koji su maltretirali zivotinje, koji su ih mrzili, poslije su pokazali mrznju i oholost prema ljudima.
Danas vidim da djeca ne vole pse. Gadjaju ih kamenjem, napadaju. Valjda zato sto ih ima puno, sto odrasli govore lose o njima, sta li. Djeca cukama ne prave kucice, ne igraju se sa njima, ne hrane ih. Jedva cekaju da ih se ukloni. Prvi moj rodjak prezire pse. Plasi se uzas jedan. A nama su sintori bili najgora vrsta ljudi. Mrzili smo ih iz dna duse.
Nadam se da ce ostati poneki miroljubiv ker na ulici, cisto da se djeca koja vole zivotinje mogu poigrati i ostvariti kontakt. Mozda serem nostalgije radi, mozda se vrijeme nepovratno promijenilo. Ko ce se igrati sa cukom kada ima kompjuter i plej stejsn!? Ne'am pojma.
Ako nije prijeka potreba, ako se zivoti mogu spasiti, onda ne treba ubijati. 60 000 je nista. Lezihljebovici su popili 2 miliona kafa. Grabi se sakom i kapom, hapa na sve strane.
Pse treba skloniti, oko toga nema spora. Samo mislim da treba birati nacin.
Sto se tice bolesne djece, to je velika sramota. Centar grada se pretvorio u 'prosjacki trg'. Uzas. Na sve strane kutije, ljudi traze pomoc, neko prosi, neko nudi razglednice i kojesta. Nemoguce je znati kome je potrebno a ko vara. Imam strasan grc u stomaku dok prolazim kroz grad. Svaki put doniram nesto novca i svi trebamo tako, ali ovo nije rjesenje. Vec kontam par dana da se obratim Kasumovicu, makar da ga probam navesti na razmisljanje. Svi moraju imati pravo na krov nad glavom, na lijecenje i na obrok. Svi trebamo dijeliti sudbinu unesrecenih. Zasto se recimo ne odbija od svakog zaposlenog 5-10-20-30km za hitne slucajeve? Niko normalan se protiv toga ne bi pobunio.
