TRZ nema vlastiti poligon za testiranje naoružanja i municije. Tako da mislim da se to radi paralelno. Kad remontuju haubice, testiranje se obavlja u Pretisu u areni.
Zukan Helez: Umjesto respiratora, trebali smo kupiti deset krstarećih raketa
Meni srcu draže kada kmeče ovi legitimni rvati nego ovi sa istoka
https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih ... nja-705509RUSKI OBAVJEŠTAJCI U BIH
Rusija već duže vrijeme koristi Dodika da uspostavi i obavještajnu strukturu nezavisno od Srbije. Prisustvo ruskih obavještajaca u Republici Srpskoj je zabilježeno i praćeno, a njihov zadatak je da pripreme teren za odvajanje Republike Srpske od BiH. Aparat koji je uspostavljen je fokusiran i na namjensku proizvodnju u Federaciji BiH, odnosno na istraživanje, da li Federacija BiH ima skrivene vojne rezerve u slučaju izazivanja konflikta.
06/2021Privrednom društvu BNT Tvornica mašina i hidraulike d.d. Novi Travnik, ul. Mehmeda Spahe br. 1, Novi Travnik odobrava se dodjela dijela sredstava iz tačke l. ove odluke u iznosu od 476.448,00 KM, za nabavku peći za termičku obradu, saniranje hale montaže, nabavku opreme (presa za stanz, alati za stanz, pomoćni alati i montažna linija) u cilju razvoja proizvodnje AKM 7,62X39 mm,
“Puška je rađena u kompletu u BNT TMiH. U narednom periodu očekujemo da ćemo potpuno razvijen proizvod testirati u Europi, nakon toga i dobivanja certifikata i dozvola početi pripreme za izvoz i za serijsku proizvodnju”, rekao je Džindić
Kako nam je potvrđeno, ova puška dobila je sve dozvole i prošla testiranja
Kako nam je potvrđeno, ova puška dobila je sve dozvole i prošla interna testiranja. Za sada je proizvedeno 10 prototipa, a uskoro će se krenuti sa masovnijom proizvodnjom.
Pa ja, kad tri godine prije BNT-a, Bekto osvoji proizvodnju svih dijelova za AKM/AR-15. Onda je lahko pokrenuti serijsku proizvodnju bilo gdje u državi.
za pješadiju u bosanski uvjetima solidno oružje i vatrena moć, kumulativne granate takođe iako su manjeg kalibra, za razliku od ovoga ispod :Milenkov buraz wrote: ↑06/11/2021 13:22 Ovaj automatski bacač granata 40x53 mm nije uopšte loša stvar
RB i sl. u proteklom ratu je bio glavno ofanzivno oružje ARBiH, svaki napad bi započinjao njegovim projektilom na utvrđenu neprijateljsku poziciju. Veliki problem za njegovog strelca-nišandžiju je nepreciznost oružja i zato se prilazilo na 30-tak metara za gađanje, iza ne smije biti suboraca ili prepreke zbog usijanih barutnih gasova koji prže sve, svjedočio teškim povredama, amputacijama.Guadalajara wrote: ↑05/11/2021 18:52 Proizvodnja protivoklopne kumulativne mine za RB M-57 u Pretisu. Probija čeličnu ploču do 320 mm
Pored osvojene serijske proizvodnje RPG-7 MX2 sa godisnjim kapacitetom od 10.000 lansera mislim da nam ovaj RB ne treba. Ali kao neka rezerva nije lose imati proizvodnju. Tokom rata samo smo proizvodili kumulativne tromblonske mine sa bakrenim lijevkom i ovu minu za RB M-57. Cekam kad ce objaviti u medijima ili negdje da smo osvojili proizvodnju municije za RPG u Pretisu i to termobaricnu.toska wrote: ↑06/11/2021 23:21za pješadiju u bosanski uvjetima solidno oružje i vatrena moć, kumulativne granate takođe iako su manjeg kalibra, za razliku od ovoga ispod :Milenkov buraz wrote: ↑06/11/2021 13:22 Ovaj automatski bacač granata 40x53 mm nije uopšte loša stvar
RB i sl. u proteklom ratu je bio glavno ofanzivno oružje ARBiH, svaki napad bi započinjao njegovim projektilom na utvrđenu neprijateljsku poziciju. Veliki problem za njegovog strelca-nišandžiju je nepreciznost oružja i zato se prilazilo na 30-tak metara za gađanje, iza ne smije biti suboraca ili prepreke zbog usijanih barutnih gasova koji prže sve, svjedočio teškim povredama, amputacijama.Guadalajara wrote: ↑05/11/2021 18:52 Proizvodnja protivoklopne kumulativne mine za RB M-57 u Pretisu. Probija čeličnu ploču do 320 mm
Pritom bi se još moralo strogo voditi pažnja da nema šiblja ili manjih grana na putanji projektila, a sve to iz ležećeg ili polu-ležećeg stava jer svaku metu štiti PM84 ili sl. Čak i direktni pogodak u cilj proizvodi prvenstveno štetu u vidu šoka neprijatelja i manjeg urušavanja bunkera, nedovoljno za uništenje, više uzastopnih projektila su već opasnost, ali u praksi to teško ide. Direktni pogodak u zid kuće ostavlja samo crnu fleku na fasadi.
Kao protuoklop je dobar na papiru, ali kako pogoditi tenk koji je izašao da dejstvuje i uvijek podržan jakom pješadijskom vatrom? Strelac mora pokušati zaštiti prvo sebe, a onda i ispuniti gore opisane uslove, kontradiktorni zahtjevi.
Šanse za uspjeh se drastično povećavaju ako je vojnik spreman na izuzetno veliki rizik, zato je i broj žrtava nišandžija RB-a bio velik.
Ovo naoružanje bi trebalo da ostane i planira se ubuduće samo kao zadnje sredstvo odbrane-napada i tražiti alternative, nije više 92.
Neko veće sam malo pretraživao o raznim tipovima navođenih projektila i (kao pristojan poznavaoc elektronike) mogu reći da to nije nikakva "nuklearna fizika", ali jeste raketna nauka, problem je kako da ta efikasna elektronika (laser ili IR navođenje) upravlja projektilom u letu.
Teorijski i to prenošenje naredbi projektilu za korekciju putanje je lako izvodivo, dodatnim krilcima ili mlaznicama sa strane, ali u praksi bi tražilo bezbroj pokušaja da se postigne pristojna preciznost, vrijeme, znači i jako puno novca.
Ne vidim nas u tom filmu, bar za sada, ali ljudi su razvili gotove sklopove koji se samo uvrnu u vrh projektila-granate umjesto upaljača i u trenu od balističkog-slobodnog leta postaje smart missile bar u zadnjoj (i najvažnijoj) fazi leta.
Laički govoreći mogao bi se ovaj projektil postaviti na dron dometa recimo 6-7km i dobiješ zajebano jeftino sredstrvo za uništavanje svega i svačega. Nije ni ovo nuklearna fizika, komponenti za takvu vrstu drona imaš na tržištu, sistem upravljanja i kamere mogao bi se iskoristiti i sa komercijalnih dronova. Naravno, daleko je ovo od Bajraktara ali ovo bi bilo vrlo jeftino sredstvo koje bi sijalo paniku a odozgo bi mogao uništiti, ako ništa onesposobiti sigurno, svaki tenk i oklop.toska wrote: ↑06/11/2021 23:21za pješadiju u bosanski uvjetima solidno oružje i vatrena moć, kumulativne granate takođe iako su manjeg kalibra, za razliku od ovoga ispod :Milenkov buraz wrote: ↑06/11/2021 13:22 Ovaj automatski bacač granata 40x53 mm nije uopšte loša stvar
RB i sl. u proteklom ratu je bio glavno ofanzivno oružje ARBiH, svaki napad bi započinjao njegovim projektilom na utvrđenu neprijateljsku poziciju. Veliki problem za njegovog strelca-nišandžiju je nepreciznost oružja i zato se prilazilo na 30-tak metara za gađanje, iza ne smije biti suboraca ili prepreke zbog usijanih barutnih gasova koji prže sve, svjedočio teškim povredama, amputacijama.Guadalajara wrote: ↑05/11/2021 18:52 Proizvodnja protivoklopne kumulativne mine za RB M-57 u Pretisu. Probija čeličnu ploču do 320 mm
Pritom bi se još moralo strogo voditi pažnja da nema šiblja ili manjih grana na putanji projektila, a sve to iz ležećeg ili polu-ležećeg stava jer svaku metu štiti PM84 ili sl. Čak i direktni pogodak u cilj proizvodi prvenstveno štetu u vidu šoka neprijatelja i manjeg urušavanja bunkera, nedovoljno za uništenje, više uzastopnih projektila su već opasnost, ali u praksi to teško ide. Direktni pogodak u zid kuće ostavlja samo crnu fleku na fasadi.
Kao protuoklop je dobar na papiru, ali kako pogoditi tenk koji je izašao da dejstvuje i uvijek podržan jakom pješadijskom vatrom? Strelac mora pokušati zaštiti prvo sebe, a onda i ispuniti gore opisane uslove, kontradiktorni zahtjevi.
Šanse za uspjeh se drastično povećavaju ako je vojnik spreman na izuzetno veliki rizik, zato je i broj žrtava nišandžija RB-a bio velik.
Ovo naoružanje bi trebalo da ostane i planira se ubuduće samo kao zadnje sredstvo odbrane-napada i tražiti alternative, nije više 92.
Neko veće sam malo pretraživao o raznim tipovima navođenih projektila i (kao pristojan poznavaoc elektronike) mogu reći da to nije nikakva "nuklearna fizika", ali jeste raketna nauka, problem je kako da ta efikasna elektronika (laser ili IR navođenje) upravlja projektilom u letu.
Teorijski i to prenošenje naredbi projektilu za korekciju putanje je lako izvodivo, dodatnim krilcima ili mlaznicama sa strane, ali u praksi bi tražilo bezbroj pokušaja da se postigne pristojna preciznost, vrijeme, znači i jako puno novca.
Ne vidim nas u tom filmu, bar za sada, ali ljudi su razvili gotove sklopove koji se samo uvrnu u vrh projektila-granate umjesto upaljača i u trenu od balističkog-slobodnog leta postaje smart missile bar u zadnjoj (i najvažnijoj) fazi leta.
termobarično punjenje projektila bi bilo dovoljno za uništenje osrednjeg, balvan tipa, bunkera ?Guadalajara wrote: ↑07/11/2021 03:23 Pored osvojene serijske proizvodnje RPG-7 MX2 sa godisnjim kapacitetom od 10.000 lansera mislim da nam ovaj RB ne treba. Ali kao neka rezerva nije lose imati proizvodnju. Tokom rata samo smo proizvodili kumulativne tromblonske mine sa bakrenim lijevkom i ovu minu za RB M-57. Cekam kad ce objaviti u medijima ili negdje da smo osvojili proizvodnju municije za RPG u Pretisu i to termobaricnu.
dronovi koji bi se mogli pretvoriti u kamikaza tip su uglavnom sa fiksnim krilima koji drastično povećavaju domet i trajanje leta, pa i nosivost, nažalost i cijenu.Guadalajara wrote: ↑07/11/2021 03:23
A umjesto vodjenih raketa, mislim da je jeftinije kupiti civilne obicne dronove i prenamijeniti ih u kamikaza-dronove
:
Hint:Milenkov buraz wrote: ↑07/11/2021 13:17Laički govoreći mogao bi se ovaj projektil postaviti na dron dometa recimo 6-7km i dobiješ zajebano jeftino sredstrvo za uništavanje svega i svačega. Nije ni ovo nuklearna fizika, komponenti za takvu vrstu drona imaš na tržištu, sistem upravljanja i kamere mogao bi se iskoristiti i sa komercijalnih dronova. Naravno, daleko je ovo od Bajraktara ali ovo bi bilo vrlo jeftino sredstvo koje bi sijalo paniku a odozgo bi mogao uništiti, ako ništa onesposobiti sigurno, svaki tenk i oklop.toska wrote: ↑06/11/2021 23:21
za pješadiju u bosanski uvjetima solidno oružje i vatrena moć, kumulativne granate takođe iako su manjeg kalibra, za razliku od ovoga ispod :
RB i sl. u proteklom ratu je bio glavno ofanzivno oružje ARBiH, svaki napad bi započinjao njegovim projektilom na utvrđenu neprijateljsku poziciju. Veliki problem za njegovog strelca-nišandžiju je nepreciznost oružja i zato se prilazilo na 30-tak metara za gađanje, iza ne smije biti suboraca ili prepreke zbog usijanih barutnih gasova koji prže sve, svjedočio teškim povredama, amputacijama.
Pritom bi se još moralo strogo voditi pažnja da nema šiblja ili manjih grana na putanji projektila, a sve to iz ležećeg ili polu-ležećeg stava jer svaku metu štiti PM84 ili sl. Čak i direktni pogodak u cilj proizvodi prvenstveno štetu u vidu šoka neprijatelja i manjeg urušavanja bunkera, nedovoljno za uništenje, više uzastopnih projektila su već opasnost, ali u praksi to teško ide. Direktni pogodak u zid kuće ostavlja samo crnu fleku na fasadi.
Kao protuoklop je dobar na papiru, ali kako pogoditi tenk koji je izašao da dejstvuje i uvijek podržan jakom pješadijskom vatrom? Strelac mora pokušati zaštiti prvo sebe, a onda i ispuniti gore opisane uslove, kontradiktorni zahtjevi.
Šanse za uspjeh se drastično povećavaju ako je vojnik spreman na izuzetno veliki rizik, zato je i broj žrtava nišandžija RB-a bio velik.
Ovo naoružanje bi trebalo da ostane i planira se ubuduće samo kao zadnje sredstvo odbrane-napada i tražiti alternative, nije više 92.
Neko veće sam malo pretraživao o raznim tipovima navođenih projektila i (kao pristojan poznavaoc elektronike) mogu reći da to nije nikakva "nuklearna fizika", ali jeste raketna nauka, problem je kako da ta efikasna elektronika (laser ili IR navođenje) upravlja projektilom u letu.
Teorijski i to prenošenje naredbi projektilu za korekciju putanje je lako izvodivo, dodatnim krilcima ili mlaznicama sa strane, ali u praksi bi tražilo bezbroj pokušaja da se postigne pristojna preciznost, vrijeme, znači i jako puno novca.
Ne vidim nas u tom filmu, bar za sada, ali ljudi su razvili gotove sklopove koji se samo uvrnu u vrh projektila-granate umjesto upaljača i u trenu od balističkog-slobodnog leta postaje smart missile bar u zadnjoj (i najvažnijoj) fazi leta.
Znam da u Americi i nekim zemljama imaš udruženja građana na bazi hobija u pravljenju raketa pa se takmiče ko će više poslati raketu i snimiti uzemlju sa ruba svemira. Kada vidiš šta hobisti naprave, pravi projektil težak kao kamion koji pošalju u svemir i snimaju zemlju pa se projektil padobranom vrati nazad onda skontaš da to nije nikakva posebna nauka te da gotovo sve imaš na tržištu samo treba znati upariti komponente, malo elektronike i inžinjerstva i voula - imaš pravi pravcati projektil zemlja-zemlja ili don samoubicu napravljen za 1000$.
Aha.toska wrote: ↑07/11/2021 13:34termobarično punjenje projektila bi bilo dovoljno za uništenje osrednjeg, balvan tipa, bunkera ?Guadalajara wrote: ↑07/11/2021 03:23 Pored osvojene serijske proizvodnje RPG-7 MX2 sa godisnjim kapacitetom od 10.000 lansera mislim da nam ovaj RB ne treba. Ali kao neka rezerva nije lose imati proizvodnju. Tokom rata samo smo proizvodili kumulativne tromblonske mine sa bakrenim lijevkom i ovu minu za RB M-57. Cekam kad ce objaviti u medijima ili negdje da smo osvojili proizvodnju municije za RPG u Pretisu i to termobaricnu.
dronovi koji bi se mogli pretvoriti u kamikaza tip su uglavnom sa fiksnim krilima koji drastično povećavaju domet i trajanje leta, pa i nosivost, nažalost i cijenu.Guadalajara wrote: ↑07/11/2021 03:23
A umjesto vodjenih raketa, mislim da je jeftinije kupiti civilne obicne dronove i prenamijeniti ih u kamikaza-dronove
baterijiski pogon radi posao, a ko želi još više i dalje, vidim opcije i sa malim SUS motorima, to je odavno poznati način pogona avio modelarima i davno usavršen, mislim da je i bolji izbor u svakom pogledu.
ostaje problem preciznosti tj. navođenja. imamo opciju samo da to radi pilot-operater vizuelnim navođenjem putem kamere.
potreban je i dodatni dron visoko u zraku kao relejna stanica.
evo i model za početnike, isporučuje 0,5 kg poklona
DJI Mavic air 2
Termobaricna municija i jeste namijenjena za unistavanje dobro utvrdjenih fortifikacija i za urbanu/gradsku borbu. Najaci efekat je kad uleti direktno u zatvoreni/prostor. 
Što više sistema posjedujemo, to bolje.Guadalajara wrote: ↑07/11/2021 03:23 Pored osvojene serijske proizvodnje RPG-7 MX2 sa godisnjim kapacitetom od 10.000 lansera mislim da nam ovaj RB ne treba. Ali kao neka rezerva nije lose imati proizvodnju. Tokom rata samo smo proizvodili kumulativne tromblonske mine sa bakrenim lijevkom i ovu minu za RB M-57. Cekam kad ce objaviti u medijima ili negdje da smo osvojili proizvodnju municije za RPG u Pretisu i to termobaricnu.
Koja cjevčuga jbt.