Vlaisavljevići - ALL ABOUT

[Leclerc]

ima samo moje misljenje o tvojoj frustraciji.

Još gore. Sama si rekla. Ne govoriš o temi nego o sugovorniku što sve kaže o argumentima

ne bavimo se mi ovde argumentima. cak ni kad pristizu citati. ti i jesi najbolji argument. zena u tekstovima pise o politickom sarajevu, medijskom sarajevu, vlastima. ti se pronalazis kao gradjanka. i to vrtis ukrug. dadose ti ljudi primjere da nisi u pravu, tebi to nista ne znaci. sta ce tebi argumenti, kad ne bi prepoznala gresku uzimanja dijela za cjelinu ni kad bi te kljujic za seficu kabineta postavio?

[KatarinaKosaca]

ne bavimo se mi ovde argumentima. cak ni kad pristizu citati. ti i jesi najbolji argument. zena u tekstovima pise o politickom sarajevu, medijskom sarajevu, vlastima. ti se pronalazis kao gradjanka. i to vrtis ukrug. dadose ti ljudi primjere da nisi u pravu, tebi to nista ne znaci. sta ce tebi argumenti, kad ne bi prepoznala gresku uzimanja dijela za cjelinu ni kad bi te kljujic za seficu kabineta postavio?

Kakvi ba, argumenti Pa, šta si napisala... Ima ovdje na temi puno linkova gdje spominje samo "Sarajevo".. ali, hajd ti mene psihoanalizraj i piši recepte za lilule.. to ti dobro ide.. u duhu tvoje duhovne učiteljice Uživaj..
Jadan nam i jeste grad sa Sanjom i njenim sljedbenicima

[Leclerc]

ne bavimo se mi ovde argumentima. cak ni kad pristizu citati. ti i jesi najbolji argument. zena u tekstovima pise o politickom sarajevu, medijskom sarajevu, vlastima. ti se pronalazis kao gradjanka. i to vrtis ukrug. dadose ti ljudi primjere da nisi u pravu, tebi to nista ne znaci. sta ce tebi argumenti, kad ne bi prepoznala gresku uzimanja dijela za cjelinu ni kad bi te kljujic za seficu kabineta postavio?

Kakvi ba, argumenti Pa, šta si napisala... Ima ovdje na temi puno linkova gdje spominje samo "Sarajevo".. ali, hajd ti mene psihoanalizraj i piši recepte za lilule.. to ti dobro ide.. u duhu tvoje duhovne učiteljice Uživaj..
Jadan nam i jeste grad sa Sanjom i njenim sljedbenicima

moze li jedan link na to samo "sarajevo"... mozda sam propustila.
sto se psihoanalize tice, vec nekoliko puta je spominjes i to me vec brine. iako nemam pojma o psihoanalizi, znam da je jedno od njenih osnovnih pravila da svako stalno spominje onaj simptom koji mu dominira...
eh sad, da li tebi treba fakat psihoanaliza, da li cijenis sanju kao psihoanaliticara, da li ti trebaju lilule ili smatras da lilule rjesavaju sve nase probleme pa tako i problem sa sanjom... iako, ko ono spomenu, sanja nije losa cak ni u psihoanalizi mada to nije tema foruma. nego, kad si skontala da se i ja bavim psihoanalizom? mozda bi i to mogao biti dobar psihoanaliticki simptom

[kameni spavac]

katarina, slusaj sta ti kaze teta leclerc: ti samo tri puta dnevno otpipi do daske onu hankinu: ja sam bogom dana, nisam ikebana... i ima da te sve frustracije prodju. nece ti sanja i njoj slicni na pamet pasti. vjeruj mi na rijec

joj jesi ljut dragi vjeciti...ti bas imas neki problem sa sanjom...

Ovako izgledaju takozvani dokazi takozvanog centra za kulturu dijaloga takozvane heroine povremene kvazi-intelektualne spisateljice

@katarina zar je tolika netrpeljivost prema sanji da sve one koji pisu na forumu i ne pisu kao ti smatras ljudima iz tog centra? i nije ti sanja napisala komentar pa da je opet prozivas tzv heroinom i jos pride povremenom kvaziintelktualkom. ako je kvaziintelktualka onda ti ide u prilog da je takva uvijek a ne samo povremeno ))
a doci ces ti jednom na to da od nje nema bolje ))) spisateljice kod nas

[KatarinaKosaca]

a doci ces ti jednom na to da od nje nema bolje ))) spisateljice kod nas

Jako ovdje nedostaje smailikojipovraća

[DJ Babo]

a doci ces ti jednom na to da od nje nema bolje ))) spisateljice kod nas

Jako ovdje nedostaje smailikojipovraća

nemoj se zamarati sanjom i njenim NVO trolovima (ove svrsene 'debatantice' za koje je mediokritet, oportunista i moralna nula kao sto je sanja v. nesto najbolje sto se ikad desilo u bih)

treba temu vratiti on-topic: samir sestan o sanji bucalovic vlaisavljevic

DOBRO DOŠLA SANJA

Svaki (fizički) napad na Sanju Vlaisavljević treba odlučno osuditi. Ali pritom ne treba imati nikakve iluzije o njoj i njenom djelovanju, niti se ustručavati od osude njenih stavova (jel to znači da ako neka budala zažaga Kusturicu bokserom, da Kusturica treba da nam postane simpatičan ili da promijenimo odnos prema njegovom javnom angažmanu?). Jer... znamo li mi o čemu i kome govorimo? Kakvu „kulturu dijaloga“ uporno propagira gospođa Vlaisavljević?

Isticati novinu [Glas Srpske] koja je, nakon puštanja ratnog zločinca Biljane Plavšić, na svojoj naslovnoj strani objavila njenu fotografiju, uz poruku „Dobro nam došla Predsjednice“, kao uzor profesionalnog novinarstva?

Iz novine koja truje javni prostor [Dnevni Avaz], vrši javni odstrjel neistomišljenika svoga gazde, optužuje protivnike za silovanja i ubistvo maloljetnih ciganki, za organizovanje državnog udara, islamofobiju, novine koja drugima spominje majku lopovsku, koja najistaknutija imena intelektualne scene naziva slinom a urednike konkurentskih novina klozetskom krpom, koja je inspirator fašističkog divljanja po Sarajevu i ugrožavanja prava manjina (itd. do beskonačnosti), iz te i takve novine držati drugima(!) lekcije iz kulture dijaloga???

Građanske, kritičke medije, od kojih su neki godinama predstavljali usamljene svjetionike slobode, moralnosti i intelektualne hrabrosti, rizikujući život, otkrivali mračne strane režima pod kojim živimo (uključujući i zločine koje je taj režim počinio ili zataškao), u propagandnim sredstvima jednog suludog rasističkog, pljačkaškog, totalitarnog režima, nazivati nacionalistima, opsjednutim mržnjom prema svemu što je srpsko? I vrijeđati Srbe koji se tom režimu suprotstavljaju?

Biti u službi najopasnijih likova domaće političko-vjersko-medijske kleronacionalističke scene, koji čitavo društvo godinama vuku u nesreću i zlo, držeći ga na ivici rata, likova koji prebrojavaju krvna zrnca sudijama, urednicima na tv-u, bankarima, glasačima, likovima koji su, faktički, sinonim za govor mržnje, koji javno huškaju svoje sljedbenike na pojedince koji im se opiru, zazivajući, otvoreno, čak i njihovu smrt,..., i ne progovoriti ni riječi o tome, nego za govor mržnje optuživati izuzetke od pravila, relativno malobrojnu skupinu onih koji se suprotstavljaju fašizmu u svakom njegovom obliku?

NE SE NERVIRATI

Čovjek je takvo biće (ako je čovjek!) da reaguje sažaljenjem kad je neko ugrožen. I to je OK! Treba žaliti gospođu Vlaisavljević, bez obzira da li njen strah bio opravdan, umišljen ili izmišljen. Kao što treba zahtjevati sankcionisanje nasilja ako se desilo ili kad se desi (bez obzira o kome se radi). Ali ne treba biti glup. I dozvoliti da jedan problem zamagli drugi. Gospođa Vlaisavljević (i bilo ko drugi) treba da ima mogućnost da slobodno, bez posljedica po svoj fizički integritet iznosi svoje stavove (ma koliko ih ja ili bilo ko drugi, nakaradnim smatrao) ali njeni stavovi moraju biti dostupni javnoj kritici, bez ikakvih ograda.

To što ona kritiku svojih stavova smješta u kontekst nasilja prema sebi, stvar je njenog moralnog habitusa, ili napuderisanog „obraza“. I to što njen običaj da naglavačke izvrće stvarnost i da nenormalno naziva normalnim i obrnuto, da pod kulturom dijaloga prodaje esenciju mržnje a one koji se protiv mržnje bore optužuje zbog govora mržnje, zna čovjeka nervirati i vrijeđati, nije razlog da joj se uskrati bilo kakvo pravo. Važno je jedino biti svjestan njenog licemjerja i laži.

I razdvojiti njeno pravo da bude slobodna građanka koju niko ne smije maltretirati zbog njenih stavova od intelektualne obaveze onih koji njene stavove smatraju odvratnim i opasnim da (verbalno) reaguju.

Na kraju, ako je nužno da budem do te mjere patetičan – utvrdi li se opravdanost strahova gospođe Vlaisavljević (u što otvoreno sumnjam), spreman sam lično da joj budem bodyguard po Sarajevu (mada vel'ke koristi, doduše, od mene nema). Ali nikad neću biti spreman odustati od ukazivanja na zlo koje ona širi, uvjerena da je dovoljno da ga pakuje u oblandu malograđanske pristojnosti, pa da to bude u redu. Za mene je ona licemjer i društvena štetočina, vrijedna svakog prezira, ali, da citiram Kasapina: „Niko ne sme da je bije“!

http://www.zurnal.info/home/index.php?o ... Itemid=124


emir suljagic o sanji

Muslimani Sanje Vlaisavljević
Autor Emir Suljagić

Jedanaestog jula sam bio u Potočarima. Dan prije toga poznanik me upitao:

-Kopaš li koga?

-Nisam se učipio ove godine, odgovorio sam.

***

Sedam dana kasnije, pročitao sam u Avazu: „Ali zašto BiH nema Lukovića koji će nasred Federacije pisati ili govoriti i o nekim tužnim događajima kojih breme odgovornosti leži na Federaciji. Neće biti da su ubijenih 3.267 Bratunčana sami sebe ubili, ali i mnogi drugi?“ Autorica – Sanja Vlaisavljević.

Ne u Glasu Srpske nego u Avazu. Najgnusnija i najcrnja laž srpske propagande – uz onu kako smo se sami dizali u zrak na Markalama – u Avazu. Laž koju sam dosad mogao pročitati samo u Pravdi ili Kuriru, pročitati na web-stranici B92 (čiji je novinar autor besmrtne floskule kako se „vjeruje da je u Srebrenici ubijeno osam hiljada ljudi“, kao na što se vjeruje se i da postoji Bog), vrsta izjave koju sam do sada mogao čuti od neljudi tipa Zlatka Čobovića, Ljubice Gojgić ili Ljiljane Smajlović, smeće kakvo je Srbima do sada servirao Milivoje Ivanšević, profesionalni poricatelj zločina – ovaj put u Avazu.

Pokušavam da pronađem pravu uvredu za Vlaisavljevićevu: nehljebović, badavadžija... Kakva zapravo moralna ništica moraš biti da istovremeno pišeš u Glasu Srpske i u Avazu? Koliko niko, kakvo tačno ništa moraš biti da ti to pođe za rukom? Kakav tačno havrig moraš imati u glavi da čitateljima Avaza serviraš prežvakanu i diskreditovanu srpsku propagandu, laži stvorene post facto da opravdaju pokolj? I kakav tačno čovjek moraš biti da to objaviš, a da pritom nisi Dževad Galijašević?

Deset godina se bavim samo time, deset godina učim samo o tome i evo kako stvari stoje: na teritoriji Opštine Bratunac je – na osnovu dokumenata do kojih sam došao i u koje sam imao uvid – između 1992. i 1995. godine poginulo i ubijeno 119 srpskih civila i 424 vojnika. Mit o tome kako su u početku rata muslimani napali Srbe u Bratuncu je jedna od najvećih prevara srpske propagande: kako to da je grad u kojem su Bošnjaci imali natpolovičnu većinu bio pod srpskom kontrolom od proljeća 1992. godine do kraja rata, ako su Srbi bili njihove žrtve? Fakat je da do kraja maja 1992. godine, izuzme li se Konjević polje, nije više bilo nijednog muslimana u Opštini Bratunac. Da su u etničkom čišćenju Bratunca počinjeni neki od najmonstruoznijih zločina počinjenih uopšte u Bosni i Hercegovini. Stotine, potom hiljade ljudi svaku noć su iz srebreničkog okruženja prolazile kroz srpske linije idući natragu svoja sela i donosili hranu, pojava nezabilježena bilo gdje drugdje u zemlji. Srbi su ih dočekivali u zasjedama i ubijali hrpimice, sistematski i sa entuzijazmom. Dalje, što sami, što uz pomoć VJ nasrtali su na Srebrenicu koliko god i kad god su imali priliku i ubijali kad im je god polazilo za rukom. I na kraju, kada su dobili priliku, nakon pada Srebrenice, zajedno, skoro cijeli grad, kolektivno su izašli na ulice da se svete za zločine koje su ili sami izmislili ili koji se nikad nisu dogodili. Toliko, dakle, o tome.

***

Čitam i druge članke. Sanja Vlaisavljevića, vidi muslimane (s malim „m“, naravno), kao narod koji nije u stanju bilo šta drugo nego trpiti, narod osuđen na koegzistenciju sa politikom koja planira njegov fizički nestanak, narod kojem je najveća vrlina to što njegovi pojedinačni pripadnici iskazuju želju da popiju kafu sa snajperistom koji im je upravo ubio dijete. Ako nije izmišljen – a ja vjerujem da jeste – ovo je Sanji Vlaisavljević omiljena vrsta muslimana:

“Sjećam se jedne majke kojoj je mali, gotovo nevidljvi geler septembra 1992. godine ubio sina jedinca. Samir je tada imao 20 godina. Tek ušao u život I u jednom tjeliću sekunde izašao iz njega. Fahira, njegova majka koja je od tada prosto nestajala za svojim jedincem stalno je ponavljala: ‘Ne da Bože da se ovo dogodi niti majci djeteta koji je ubio moga Samira. Ne daj Bože ovo nikome.’”

Kao što rekoh, ne vjerujem u to, jer ne vjerujem da postoji majka koja ne želi najcrnje muke ubici svog sina jedinca. Ali, u tome je zapravo stvar: muslimani Sanje Vlaisavljević su narod kakav treba i Miloradu Dodiku i Fahrudinu Radončiću i Mustafi Ceriću, narod glup, neobrazovan i nedotupavan, narod koji iz najveće pojedinačne katastrofe u svojoj historiji ne nauči ništa.

I zato ona danas, sa stranica Avaza meni, nama, mojoj desetkovanoj familiji drži moralke o tome kako smo zapravo zaslužili ono što nam se dogodilo. I jesmo ako nam ona može držati lekcije.

***

Dvanaestog jula dobio sam e-mail od prijateljice: „Strašno mrzim ići u Potočare na godišnjicu. Ali ne bih preživjela da ne odem.“

[Anonimka]

nemoj se zamarati sanjom i njenim NVO trolovima (ove svrsene 'debatantice' za koje je mediokritet, oportunista i moralna nula kao sto je sanja v. nesto najbolje sto se ikad desilo u bih)

treba temu vratiti on-topic: samir sestan o sanji bucalovic vlaisavljevic

DOBRO DOŠLA SANJA

Svaki (fizički) napad na Sanju Vlaisavljević treba odlučno osuditi. Ali pritom ne treba imati nikakve iluzije o njoj i njenom djelovanju, niti se ustručavati od osude njenih stavova (jel to znači da ako neka budala zažaga Kusturicu bokserom, da Kusturica treba da nam postane simpatičan ili da promijenimo odnos prema njegovom javnom angažmanu?). Jer... znamo li mi o čemu i kome govorimo? Kakvu „kulturu dijaloga“ uporno propagira gospođa Vlaisavljević?

Isticati novinu [Glas Srpske] koja je, nakon puštanja ratnog zločinca Biljane Plavšić, na svojoj naslovnoj strani objavila njenu fotografiju, uz poruku „Dobro nam došla Predsjednice“, kao uzor profesionalnog novinarstva?

Iz novine koja truje javni prostor [Dnevni Avaz], vrši javni odstrjel neistomišljenika svoga gazde, optužuje protivnike za silovanja i ubistvo maloljetnih ciganki, za organizovanje državnog udara, islamofobiju, novine koja drugima spominje majku lopovsku, koja najistaknutija imena intelektualne scene naziva slinom a urednike konkurentskih novina klozetskom krpom, koja je inspirator fašističkog divljanja po Sarajevu i ugrožavanja prava manjina (itd. do beskonačnosti), iz te i takve novine držati drugima(!) lekcije iz kulture dijaloga???

Građanske, kritičke medije, od kojih su neki godinama predstavljali usamljene svjetionike slobode, moralnosti i intelektualne hrabrosti, rizikujući život, otkrivali mračne strane režima pod kojim živimo (uključujući i zločine koje je taj režim počinio ili zataškao), u propagandnim sredstvima jednog suludog rasističkog, pljačkaškog, totalitarnog režima, nazivati nacionalistima, opsjednutim mržnjom prema svemu što je srpsko? I vrijeđati Srbe koji se tom režimu suprotstavljaju?

Biti u službi najopasnijih likova domaće političko-vjersko-medijske kleronacionalističke scene, koji čitavo društvo godinama vuku u nesreću i zlo, držeći ga na ivici rata, likova koji prebrojavaju krvna zrnca sudijama, urednicima na tv-u, bankarima, glasačima, likovima koji su, faktički, sinonim za govor mržnje, koji javno huškaju svoje sljedbenike na pojedince koji im se opiru, zazivajući, otvoreno, čak i njihovu smrt,..., i ne progovoriti ni riječi o tome, nego za govor mržnje optuživati izuzetke od pravila, relativno malobrojnu skupinu onih koji se suprotstavljaju fašizmu u svakom njegovom obliku?

NE SE NERVIRATI

Čovjek je takvo biće (ako je čovjek!) da reaguje sažaljenjem kad je neko ugrožen. I to je OK! Treba žaliti gospođu Vlaisavljević, bez obzira da li njen strah bio opravdan, umišljen ili izmišljen. Kao što treba zahtjevati sankcionisanje nasilja ako se desilo ili kad se desi (bez obzira o kome se radi). Ali ne treba biti glup. I dozvoliti da jedan problem zamagli drugi. Gospođa Vlaisavljević (i bilo ko drugi) treba da ima mogućnost da slobodno, bez posljedica po svoj fizički integritet iznosi svoje stavove (ma koliko ih ja ili bilo ko drugi, nakaradnim smatrao) ali njeni stavovi moraju biti dostupni javnoj kritici, bez ikakvih ograda.

To što ona kritiku svojih stavova smješta u kontekst nasilja prema sebi, stvar je njenog moralnog habitusa, ili napuderisanog „obraza“. I to što njen običaj da naglavačke izvrće stvarnost i da nenormalno naziva normalnim i obrnuto, da pod kulturom dijaloga prodaje esenciju mržnje a one koji se protiv mržnje bore optužuje zbog govora mržnje, zna čovjeka nervirati i vrijeđati, nije razlog da joj se uskrati bilo kakvo pravo. Važno je jedino biti svjestan njenog licemjerja i laži.

I razdvojiti njeno pravo da bude slobodna građanka koju niko ne smije maltretirati zbog njenih stavova od intelektualne obaveze onih koji njene stavove smatraju odvratnim i opasnim da (verbalno) reaguju.

Na kraju, ako je nužno da budem do te mjere patetičan – utvrdi li se opravdanost strahova gospođe Vlaisavljević (u što otvoreno sumnjam), spreman sam lično da joj budem bodyguard po Sarajevu (mada vel'ke koristi, doduše, od mene nema). Ali nikad neću biti spreman odustati od ukazivanja na zlo koje ona širi, uvjerena da je dovoljno da ga pakuje u oblandu malograđanske pristojnosti, pa da to bude u redu. Za mene je ona licemjer i društvena štetočina, vrijedna svakog prezira, ali, da citiram Kasapina: „Niko ne sme da je bije“!

http://www.zurnal.info/home/index.php?o ... Itemid=124


emir suljagic o sanji

Muslimani Sanje Vlaisavljević
Autor Emir Suljagić

Jedanaestog jula sam bio u Potočarima. Dan prije toga poznanik me upitao:

-Kopaš li koga?

-Nisam se učipio ove godine, odgovorio sam.

***

Sedam dana kasnije, pročitao sam u Avazu: „Ali zašto BiH nema Lukovića koji će nasred Federacije pisati ili govoriti i o nekim tužnim događajima kojih breme odgovornosti leži na Federaciji. Neće biti da su ubijenih 3.267 Bratunčana sami sebe ubili, ali i mnogi drugi?“ Autorica – Sanja Vlaisavljević.

Ne u Glasu Srpske nego u Avazu. Najgnusnija i najcrnja laž srpske propagande – uz onu kako smo se sami dizali u zrak na Markalama – u Avazu. Laž koju sam dosad mogao pročitati samo u Pravdi ili Kuriru, pročitati na web-stranici B92 (čiji je novinar autor besmrtne floskule kako se „vjeruje da je u Srebrenici ubijeno osam hiljada ljudi“, kao na što se vjeruje se i da postoji Bog), vrsta izjave koju sam do sada mogao čuti od neljudi tipa Zlatka Čobovića, Ljubice Gojgić ili Ljiljane Smajlović, smeće kakvo je Srbima do sada servirao Milivoje Ivanšević, profesionalni poricatelj zločina – ovaj put u Avazu.

Pokušavam da pronađem pravu uvredu za Vlaisavljevićevu: nehljebović, badavadžija... Kakva zapravo moralna ništica moraš biti da istovremeno pišeš u Glasu Srpske i u Avazu? Koliko niko, kakvo tačno ništa moraš biti da ti to pođe za rukom? Kakav tačno havrig moraš imati u glavi da čitateljima Avaza serviraš prežvakanu i diskreditovanu srpsku propagandu, laži stvorene post facto da opravdaju pokolj? I kakav tačno čovjek moraš biti da to objaviš, a da pritom nisi Dževad Galijašević?

Deset godina se bavim samo time, deset godina učim samo o tome i evo kako stvari stoje: na teritoriji Opštine Bratunac je – na osnovu dokumenata do kojih sam došao i u koje sam imao uvid – između 1992. i 1995. godine poginulo i ubijeno 119 srpskih civila i 424 vojnika. Mit o tome kako su u početku rata muslimani napali Srbe u Bratuncu je jedna od najvećih prevara srpske propagande: kako to da je grad u kojem su Bošnjaci imali natpolovičnu većinu bio pod srpskom kontrolom od proljeća 1992. godine do kraja rata, ako su Srbi bili njihove žrtve? Fakat je da do kraja maja 1992. godine, izuzme li se Konjević polje, nije više bilo nijednog muslimana u Opštini Bratunac. Da su u etničkom čišćenju Bratunca počinjeni neki od najmonstruoznijih zločina počinjenih uopšte u Bosni i Hercegovini. Stotine, potom hiljade ljudi svaku noć su iz srebreničkog okruženja prolazile kroz srpske linije idući natragu svoja sela i donosili hranu, pojava nezabilježena bilo gdje drugdje u zemlji. Srbi su ih dočekivali u zasjedama i ubijali hrpimice, sistematski i sa entuzijazmom. Dalje, što sami, što uz pomoć VJ nasrtali su na Srebrenicu koliko god i kad god su imali priliku i ubijali kad im je god polazilo za rukom. I na kraju, kada su dobili priliku, nakon pada Srebrenice, zajedno, skoro cijeli grad, kolektivno su izašli na ulice da se svete za zločine koje su ili sami izmislili ili koji se nikad nisu dogodili. Toliko, dakle, o tome.

***

Čitam i druge članke. Sanja Vlaisavljevića, vidi muslimane (s malim „m“, naravno), kao narod koji nije u stanju bilo šta drugo nego trpiti, narod osuđen na koegzistenciju sa politikom koja planira njegov fizički nestanak, narod kojem je najveća vrlina to što njegovi pojedinačni pripadnici iskazuju želju da popiju kafu sa snajperistom koji im je upravo ubio dijete. Ako nije izmišljen – a ja vjerujem da jeste – ovo je Sanji Vlaisavljević omiljena vrsta muslimana:

“Sjećam se jedne majke kojoj je mali, gotovo nevidljvi geler septembra 1992. godine ubio sina jedinca. Samir je tada imao 20 godina. Tek ušao u život I u jednom tjeliću sekunde izašao iz njega. Fahira, njegova majka koja je od tada prosto nestajala za svojim jedincem stalno je ponavljala: ‘Ne da Bože da se ovo dogodi niti majci djeteta koji je ubio moga Samira. Ne daj Bože ovo nikome.’”

Kao što rekoh, ne vjerujem u to, jer ne vjerujem da postoji majka koja ne želi najcrnje muke ubici svog sina jedinca. Ali, u tome je zapravo stvar: muslimani Sanje Vlaisavljević su narod kakav treba i Miloradu Dodiku i Fahrudinu Radončiću i Mustafi Ceriću, narod glup, neobrazovan i nedotupavan, narod koji iz najveće pojedinačne katastrofe u svojoj historiji ne nauči ništa.

I zato ona danas, sa stranica Avaza meni, nama, mojoj desetkovanoj familiji drži moralke o tome kako smo zapravo zaslužili ono što nam se dogodilo. I jesmo ako nam ona može držati lekcije.

***

Dvanaestog jula dobio sam e-mail od prijateljice: „Strašno mrzim ići u Potočare na godišnjicu. Ali ne bih preživjela da ne odem.“

Ako ova dva gospodina stoje nasuprot Sanji, ja cu rado biti sve sto si gore naveo, a ti, sto bi Katarina rekla, lupaj glavom na ono sto autori navedenih tekstova tvrde i ko oni jesu. Tesko da sam sebe mozes vise poniziti.

[The 51st State]

sto ih babo posamara .

[madner]

Opet ovi iz squada ne kontaju da je problem sto falsifikuje historiju. Ako zelite istu podrzati u tom naumu, alal vera.

[mackicamijau]

Samo da mi je znati kada je Sanja išta loše napisala o Srebrenici? Nikada! Pisala o Srebrenici prva u GS! I čak objavili tekst. Emir, nije baš načisto sam sa sobom...Zašto je loše pisati i u avazu i u GS? Ili se trebamo vječno mrziti.

Joj ovaj drugi tekst je smiješan. Možda je Sanja izmislila napad na kancelariju?

Imam ja još komentara ali nemam sad vremena. Kasnije...

Ah, da..
@Katarina, evo da više ne tražiš smajlija koji povraća. Bujrum pa iskopiraj.

[rhez]

Katarina odustani, ne isplati se.

[madner]

Pa citas li ti sta pise? 1:1 je napisala Srpsku falsifikaciju za Bjeljinju. The opravdanje za Srebrenicu.

[Better Man]

a doci ces ti jednom na to da od nje nema bolje ))) spisateljice kod nas

Jako ovdje nedostaje smailikojipovraća

Za tvoju informaciju Kameni spavac, iznenadio bi se kad bi saznao da rodbina te iste Sanje Vlaisavljevic ima jako lose misljenje o njoj! Pokojni prijatelj mog tate je bio brat oca Sanjinog supruga Jugoslava i dobro je poznavao Sanju i nije imao nikad lijepo misljenje o njoj! Ta zena nije bas sva svoja, a to se i moze vidjeti iz njenih odvratnih skrabotina kojih bi se svaki normalan i odgojen covjek postidio.

[Corto Maltese]

Pa citas li ti sta pise? 1:1 je napisala Srpsku falsifikaciju za Bjeljinju. The opravdanje za Srebrenicu.

Bratunac.

[mackicamijau]

Za tvoju informaciju Kameni spavac, iznenadio bi se kad bi saznao da rodbina te iste Sanje Vlaisavljevic ima jako lose misljenje o njoj! Pokojni prijatelj mog tate je bio brat oca Sanjinog supruga Jugoslava i dobro je poznavao Sanju i nije imao nikad lijepo misljenje o njoj! Ta zena nije bas sva svoja, a to se i moze vidjeti iz njenih odvratnih skrabotina kojih bi se svaki normalan i odgojen covjek postidio.

Ah, još jedan koji Sanju poznaje "lično i personalno". Ugin stric nije volio Sanju? Hahaha, da znaš porodicu imalo znao bi da je Ugin stric itekako cijenio Sanju.

[Anonimka]

Za tvoju informaciju Kameni spavac, iznenadio bi se kad bi saznao da rodbina te iste Sanje Vlaisavljevic ima jako lose misljenje o njoj! Pokojni prijatelj mog tate je bio brat oca Sanjinog supruga Jugoslava i dobro je poznavao Sanju i nije imao nikad lijepo misljenje o njoj! Ta zena nije bas sva svoja, a to se i moze vidjeti iz njenih odvratnih skrabotina kojih bi se svaki normalan i odgojen covjek postidio.

Prvo, to je gomila gluposti o cemu moze posvjedociti mnogo zivih ljudi bliskih s Vlaisavljevicima.
Drugo, sama ideja da u ovakvom postu spominjes mrtvog covjeka je dovoljno degutantna.
Trece, cak i da je tacno da Ugin stric nije volio njegovu zenu, kakve to pobogu veze ima i sa cime?! Ovo je zaista najjadniji post do sada.
Cetvrto, ako si toliko dobro informiran o Vlaisavljevicima, trebao bi znati da se Sanjin suprug dugo vec ne zove Jugoslav...
Zaista dno dna.

[Better Man]

Za tvoju informaciju Kameni spavac, iznenadio bi se kad bi saznao da rodbina te iste Sanje Vlaisavljevic ima jako lose misljenje o njoj! Pokojni prijatelj mog tate je bio brat oca Sanjinog supruga Jugoslava i dobro je poznavao Sanju i nije imao nikad lijepo misljenje o njoj! Ta zena nije bas sva svoja, a to se i moze vidjeti iz njenih odvratnih skrabotina kojih bi se svaki normalan i odgojen covjek postidio.

Prvo, to je gomila gluposti o cemu moze posvjedociti mnogo zivih ljudi bliskih s Vlaisavljevicima.
Drugo, sama ideja da u ovakvom postu spominjes mrtvog covjeka je dovoljno degutantna.
Trece, cak i da je tacno da Ugin stric nije volio njegovu zenu, kakve to pobogu veze ima i sa cime?! Ovo je zaista najjadniji post do sada.
Cetvrto, ako si toliko dobro informiran o Vlaisavljevicima, trebao bi znati da se Sanjin suprug dugo vec ne zove Jugoslav...
Zaista dno dna.

Znam da se ne zove Jugoslav, jer ga je izgleda stid svog imena, ali sve sto sam napisao je istina, ali ocito da ona Sanjinim ljubimcima smeta!

[Better Man]

Za tvoju informaciju Kameni spavac, iznenadio bi se kad bi saznao da rodbina te iste Sanje Vlaisavljevic ima jako lose misljenje o njoj! Pokojni prijatelj mog tate je bio brat oca Sanjinog supruga Jugoslava i dobro je poznavao Sanju i nije imao nikad lijepo misljenje o njoj! Ta zena nije bas sva svoja, a to se i moze vidjeti iz njenih odvratnih skrabotina kojih bi se svaki normalan i odgojen covjek postidio.

Ah, još jedan koji Sanju poznaje "lično i personalno". Ugin stric nije volio Sanju? Hahaha, da znaš porodicu imalo znao bi da je Ugin stric itekako cijenio Sanju.

Moj tata je bio jako dobar sa pokojnim Uginim stricom i bili smo i ostali kucni prijatelji za tvoju informaciju! A to sto pojedinci i pojedinke ne mogu shvatiti da ima jako puno osboa koji nemaju pozitivno misljenje o Sanji je njihov problem! sanja bi za saku dolara i licne promocije i crnog vraga branila i pricala o njemu sve najljepse!

[mackicamijau]

@betterman - covjek je promijenio ime, pa ga sada svi zovu Ugo, jer mu je to ... I - M - E. Uh, tuzno je da se zoves prijateljem i tako govoris o Sanji. Zaista pretuzno!

[Anonimka]

Znam da se ne zove Jugoslav, jer ga je izgleda stid svog imena, ali sve sto sam napisao je istina, ali ocito da ona Sanjinim ljubimcima smeta!

Da si dobro informiran, kao sto tvrdis da jesi, znao bi koji su razlozi zbog kojih je Ugo promijenio ime i da to nikakve veze sa stidom nema. Stoga vidim da, cak i ako je tvoj otac bio dobar prijatelj njegovog strica, ti ocito nisi sjedio za istim stolom. Sanjini ljubimci su, bojim se, ipak malo bolje obavijesteni o Sanji i Ugi.
Na kraju, ponovila bih, cak i da je to sve sto si naveo tacno, potpuno je irelevantno. Jedino sto si uspio da pokazes je koliko nisko se jedan hejter moze spustiti. Ako ti je to bila namjera, ja je pozdravljam.

[dr.gog]

Vidim da si ti informirana i drago mi je. No upadaš u isti kupus kao i ostali- ovo nije tema o imenu prof. Vlaisavljevića ili privatnom poznavanju njegove supruge. Ovo je tema o prosvjetnom radniku visokog nivoa i iznimne obrazovanosti, tačnije njih dvoje, koji su političko licemjerstvo uspjeli pretočiti u sociološku demagogiju radi pojavljivanja u opskurnim balkanskim novinama tipa Avaza.

Avaz je stvorio Vlaisavljević Sanju, prof., a izrasla je u tiskovinama koje se hrane parama SNSD-a, te svoj koncept društvenog dijaloga i kulture dijaloga koji promiče, tako profaniše, ponižava i na koncu- od sebe čini kvaziautoritet i plaćenog dvorskog analitičara. Pošto je i cijenjena profesorica upoznata sa ovom prokletom temom te je u principu živcira čitav Klix jer toleriše ovaj cirkus, ne sumnjam da će nekako pročitati i ovo zadnje.

Dakle, ponavljam i stojim iza toga - Dnevni Avaz je kreirao prof. Vlaisavljević kao medijsku pojavu, dok je njen akademski nivo za svu priču nebitan. Ja eto stojim iza ovoga, jer znam kako funkcioniše scena na kojoj je ona samo jedna u nizu za pokazivanje i plansko provociranje nečega što nije po Avazovoj volji.

Nisu je kupili parama. Nisu, jer ne bi pokušavala zaraditi prodajom svoje opskurne zbirke članaka na avazovoj trafici u Twist toweru(10 KM) koju niko živ nije kupio. Kupili su je sujetom i dizanjem u zvijezde, davanjem prividne slobode pisanja u kojem je od sebe napravila budalu, pišući sociološko-komunikološke analize stranicu iza kretenskih bljuvotina Fadila Mandala i očajnog novinara Seje Numanovića. Govorim ono što znam, pa neka se razmisli...

Ona shvata sociologiju, izvrsno je shvata..shvata i psihologiju, komunikologiju..
Ali ne shvata da je u čitavoj priči ona kao intelektualac poput klix kesice nescaffea u Radončićevoj redakciji ili RS medijima. Da se profaniše i usput vrijeđa one koji ukazuju na njene izlete gluposti unutar One man Show novina.

Tu upada sujeta, i svo ono prenemaganje o napadima sa "jednog sarajevskog portala" i "samovolji administratora".

Neka joj je sretno, a ja želim da se što prije spusti na zemlju, da upotrijebi svoje nesumnjivo znanje u uglednijim krugovima od tajkunsko-entitetskih, i da bude ono što jeste- školski profesor.

[mackicamijau]

Ja nešto ne bih rekla da je Avaz od Sanje napravio Sanju. Sanja je od Sanje napravila Sanju. Meni je indikativno to što je osuđena i zbog pisanja u Avazu i zbog pisanja u GS-u.
Nije Avaz Sanju zvao da piše da bi je učinili poznatim. Mislim, pobogu, što li mene ne zovnu. Vjerovatno zato što sam vrlo nepoznata u svim mogućim i medijskim i nemedijskim krugovima.

[kameni spavac]

SANJA VLAISAVLJEVIĆ/O KANDIDATKINJIMA NAŠE STRANKE: Građanke i građani, izvolite, kod nas ima žena pojeftino!
Utorak | 28.08.2012.

Kontroverzna sarajevska intektualka bavi se kadrovskom politikom Naše stranke i njihovim kandidatkinjama za načelnike u sarajevskim općinama; za nju je ta politika licemjerna jer, iako promovira princip ženske ravnopravnosti, u potpunosti zanemaruje interese ne-Bošnjaka u glavnom gradu

Piše: Sanja VLAISAVLJEVIĆ

Pita Omer Karabeg Srđana Dizdarevića u razgovoru za Most Radija Slobodna Evropa: „Postoji li u ovom trenutku u Bosni i Hercegovini iko ko zastupa one koji ne pripadaju nijednom od tri konstitutivna naroda, a koji se zovu ostali, što dosta govori o njihovom položaju?“ Na to Dizdarević odgovora: „Mislim da postoji, ali ne kao nekakva organizovana struktura, niti kao pokret ili politička partija. Ovdje vam je uskraćeno pravo da kažete da ste Bosanac. Kao Bosanac ne postojite u političkom smislu...“ E baš sam se od srca nasmijala kada sam pročitala odgovor borca za ljudska prava i čovjeka koji je danima trčkarao po Sarajevu nosajući bedž jedine partije koja „uistinu brine“ o ostalima i onima koji neće taj grozni teret nacionalnog opredjeljenja da nose na svojim leđima.

Hodao je pred prošle opće izbore Dizdarević kao kandidat Naše stranke i uvjeravao građane kako jedino oni konačno brinu o onima koji ne pristaju na nacionalističke torove izgrađene devedesetih. Uvjeravao je tada građane kako, eto, oni imaju, kao istinski multikulturna partija, predsjednika ne-Bošnjaka i kao pride ne-Sarajliju. Prođoše opći izbori, netragom nestade predsjednik ne-Bošnjak. Nestade negdje i Dizdarević. Ostadoše samo oni borci za „ostale“ koji imaju veoma jasnu svijest o svojoj nacionalnoj pripadnosti i svi listom Sarajlije. Novopečene ili starosjedioci, svejedno. U skladu sa svojom borbom su zauzeli i poslanička mjesta po skupštinama, gradskoj vladi i ko zna gdje još. Valjda je ta nacionalna identifikacija najsigurnija polazišna osnova u borbi za „ostale“. Eh jedino mi nije jasno kako je Dizdarević tako lako odustao od borbe za prava građanki i građana i kako više ne vidi u „Našoj“ partiji važnu snagu koja sasvim organizirano brine o neopredijeljenima.

E taman što sam ostala zatečena političkom senilnošću Dizdarevića pročitam negdje na nekom portalu listu kandidata, tačnije kandidatkinja, Naše stranke za načelnice sarajevskih općina i ne mogu da vjerujem. Ma nigdje ni uljeza od ne-Bošnjakinje. Riječ je, da ne bude zabune, o četiri ugledne i etablirane žene, ali sve listom Bošnjakinje. Zamislih se, kao možda eto jedna od onih Ostalih, ili bolje reći preostalih u svome gradu, kako da vjerujem nekome ko čak nije ni pomislio kandidirati bilo koga drugoga osim pripadnica većinskog naroda. Ili je možda i to najsigurniji put kojim se postižu prava neopredijeljenih. Ma koja je to samo farsa. Koje licemjerje! Dakle, žene Bošnjakinje će najbolje brinuti o onima koji neće da se nacionalno opredijele. Nisu oni ni primijetili koji perfidni nacionalizam stoji iza toga. I tipično za takvu vrstu tobožnjih građanskih partija imaju oni i svoga ne-Bošnjaka koji kad treba glumiti multikulturalnost priča sve što lijepo zvuči i što slušatelje treba da uvjeri u njihovu borbu za građanske ideale.

Mada, ipak, najbolje o građanskim idealima govore dobro uhljebljeni bošnjački intelektualci koji bolje od Srba i Hrvata, a bogme i Ostalih, znaju kako je njima, preostalima, u Sarajevu. Sjećam se kada su ratu i malo poslije rata bile rasprave da li o svojim ratnim iskustvima lažu oni Srbi i Hrvati koji su napustili Sarajevo, a u tim raspravama učestvovali isključivo Bošnjaci. I naravno, kažu da ovi lažu. E tako i sada u borbi za jednakopravnost ostalih najistureniji su oni koji to nisu. Istina najnoviji, ne baš počasni predsjednik, Naše stranke, vrlo dojmljivo veli: „Nazivati bilo koga „Ostali“ je izraz salonskog fašizma i odjek je krvave prošlosti čiji se repovi još uvijek provlače kroz našu svakodnevnicu.“ Mada teško je primijetiti razliku između tih salonaca i realnosti ovdašnjih lokalnih izbora kroz kandidatske liste. A možda samo ne žele da njihove kandidatkinje neko oslovljava sa „ostali“ da ih ne bi salonsko-fašistički vrijeđali. Nije mi bilo teško prebrojati sve kandidate za sedam gradskih općina pa vidjeti da u borbi za nova ustavna rješenja i bolji tretman nezbrinutih od 167 kandidata te partije svega njih 14 su ne-Bošnjaci. Znam ja da nije bitno ko je koje nacije, važno je da je dobar i sposoban kadar u pitanju, ali eto onako usput to spomenuh.

Neću sada puno komentirati zastrašujuću akciju naturanja žena u politiku. Mahanja ženama kao rijetkom vrstom, u stilu: „Vidite žena! Imamo mi žena! Kupite žene! Pojeftino žene! Samo kod nas najbolje žene! Glasajte za žene!“ Ponekad mi se te ženske kampanje čine kao rasprodaja loše robe na vašarima i teferičima na kojima se po svaku cijenu nastoji isprazniti magazin, pa za koliko god. Samo nek’ ode. Najbolje su tu vašarsku rasprodaju opisale same žene u nekakvoj dobro podržanoj, zastrašujućoj predizbornoj kampanji ženskih grupa u BiH sloganom: „Okusi izbor ŽENE“. Dakle: žene masne. Žene nemasne. Žene slatke. Žene ljute. Žene na ovaj, žene na onaj način. Samo navali! Još je bolji slogan: „Ako drži tri stuba u kući, može i u opštini“. Ako kući pere, pegla, kuha, ma može to isto i u opštini.... I tako dalje. Ima tih slogana još mnogo. Svaki dan sve više, a ženama drago što se smiješe sa predizbornih plakata ma kako bile tretirane: kao hrana ili roba svejedno. Muškarcima još draže jer imaju svoje žene za pokazivanje i tako svima dobro. Demokracija cvjeta, borba za ravnopravnost svih građana i građanki također. Borba za ravnopravnost spolova, ma šta ona značila zauzima sve više javnog prostora, a na građanima i svim onim pre-Ostalima je da izaberu. Samo pažljivo treba proći kroz štandove sa robom.
(** No links ** PORTAL/BLIN MAGAZIN)

[JThomas]

i opet kod sanje opozicija kriva za sve.

u ovom slučaju opozicija koja je jedva prešla izborni cenzus i koja ima po par mandata u sarajevskim opštinama i kantonu...pretpostavljam da je lakše derati takve nego vlast.

[ultima_palabra]

i opet kod sanje opozicija kriva za sve.

u ovom slučaju opozicija koja je jedva prešla izborni cenzus i koja ima po par mandata u sarajevskim opštinama i kantonu...pretpostavljam da je lakše derati takve nego vlast.

Fahro je u ljubavi sa SDP-om, pa joj je dao nogu. Tako da joj sad ostaju Dodik i Nezavisne, jedini oni imaju dovoljno lošeg ukusa da joj plate za ovakvo netalentovano mlaćenje slame... doduše, oni bi platili i za hrpu govana na kojoj bi bilo ispisano "Sarajevo=Teheran"